Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kako gazda kaže

Objavljeno prije

na

Dvije decenije unazad, tri najsnažnije organizacije u Crnoj Gori bile su: vladajuća partija – DPS, vladajuća crkva – SPC i vladajući sindikat – SSCG. Milo Đukanović i Momir Bulatović su neprikosnoveno upravljali državom. Amfilohije Radović je smatrao, čak i pod zaštitom Arkanovih tigrova, da mu pripada uloga vrhovnog arbitra za sva duhovna, moralna, državna, pa i finansijska posla u Crnoj Gori i okruženju. Ipak, samo je Danilo Popović, u ime organizacije koju je vodio, svakog mjeseca na raspolaganju imao članarinu koju je u sindikalnu kasu uplaćivalo više od 100 hiljada zapošljenih. Ili, približno dva od tri stanovnika Crne Gore koja su imala stalan posao. Poziciju tadašnjeg SSSCG dodatno je jačala činjenica da je to bila prva organizacija iz Crne Gore koja je izašla iz obruča međunarodnih sankcija i uspostavila saradnju sa sindikalnim udruženjima iz cijelog svijeta.

Štošta se, u međuvremenu, promijenilo. Približno 20 hiljada članova uplatilo je, u julu, na račune SSCG sindikalnu članarinu tešku nešto manje od 50 hiljada eura. Ali, to više nije dovoljno za narasle apetite sindikalne elite.

Zapošljeni u stručnim službama Saveza, njih 66-toro, primili su tek majsku platu (prosjek 370 eura). Oni od početka avgusta čekaju da „za najduže tri dana” čelnici Sindikata i Ministarstva inostranih poslova potpišu sporazum o iznajmljivanju poslovnog prostora koji SSCG posjeduje u beogradskom Domu sindikata. Kako vrijeme prolazi tako među zapošljenima u Sindikatu jača bojazan da bi dobar dio njih umjesto zaostalih zarada od uprave mogao dobiti – otkaz. Ali, o tome se javno nerado govori. S razlogom.

DISCIPLINA: „Svako istupanje u javnosti, mimo organa Saveza, biće sankcionisano”, upozorio je početkom ljeta, zvanično, zapošljene i funkcionere SSCG generalni sekretar Saveza Zoran Masoničić. Tu odluku, objasnio je Masoničić, donio je Izvršni odbor „u cilju sprječavanja plasiranja netačnih i nepotpunih informacija, te stvaranja negativne slike o SSCG u javnosti Crne Gore”.

Predočeni Zaključak je nedvosmislen: „Izvršni odbor SSCG zahtijeva da do održavanja Kongresa SSCG sve informacije, saopštenja za javnost i druge informacije po pitanju aktivnosti SSCG budu isključivo u nadležnosti Službe za informisanje SSCG, a po nalogu Generalnog sekretara Saveza”. I tačka.

A imalo bi se o čemu pričati. Možda je SSCG izgubio dvije trećine, ili svih 80 odsto nekadašnjeg članstva, ali to je i dalje organizacija sposobna da zaokupi pažnju javnosti. Iz ovog ili onog razloga.

Neko će, tako, naći da je jako zanimljivo kad dva od tri čovjeka koja su SSCG upravljala posljednjih 20 i nešto godina (Danilo Popović i Zoran Masoničić) medijima spočitaju odgovornost za to što se, navodno, ne zna „kako i kome su se dijelila sredstva Fonda solidarnosti, i gdje su kamate od 16,5 miliona eura” koje je Vlada iz državnog budžeta prebacila Sindikatu na ime isplate zaostalih otpremnina crnogorskim radnicima. I zapitaće se: da li su Popović i Masoničić obavijestili nadležne o tome da njih dvojica – aktuelni predsjednik Skupštine i generalni sekretar SSCG – ne znaju „ko je, kome, kako i po kojim kriterijumima” podijelio dio sindikalnih stanova (sporno je, izgleda, makar 18 stanova). Ako jesu, gdje je informacija o rezultatima zvanične provjere (istrage). A ako nijesu – zašto nijesu.

Uostalom, Monitor u svojoj dokumentaciji ima podatke o makar tri krivične prijave podnijete, pojedinačno, protiv svakog od tri predsjednika SSCG (Popović, Masoničić i Veselin Vujanović). Nemamo, međutim, nikakve podatke o sudbini tih prijava u tužilaštvu, iako su od njihovog podnošenja do danas prošli mjeseci, odnosno, godine.

MLADOST LUDOST: Drugi će, na primjer, biti zatečeni pojedinim detaljima o proljetos potpisanom, novom granskom ugovoru za zapošljene u turističkoj privredi. „U ovim uslovima, napravili smo dobar i održiv tekst koji je kvalitetna podloga za razvijanje odnosa poslodavac – radnik”, zaključila je potpisnica ugovora Čeda Milinić, predsjednica Granskog sindikata turizma i ugostiteljstva. I ne bi tu bilo ništa sporno da nije jednog neobičnog detalja: gospođa Milinić je već četiri godine – penzioner.

U kom svojstvu ona pregovara o međusobnim odnosima na relaciji radnici – poslodavci? Prema Zaključku Statutarne komisije SSCG, sindikalnim funkcionerima mandat prestaje nakon odlaska u penziju. Čeda Milinić, međutim, nije jedini penzioner na čelu nekog od 23 granska sindikata u okviru Saveza. Primjera radi, penzioner je, skoro već dvije godine, i Jovan Stanišić, aktuelni predsjednik Sindikata informativne, grafičke i izdavačke djelatnosti pri SSCG. Pa, nikome ništa.

A kada smo već kod granskih sindikata i njihovih predsjednika, zanimljivo je da Nadzorni odbor SSCG aktuelnom generalnom sekretaru Zoranu Masoničiću spočitava da, suprotno odredbama Statuta, plate predsjednicima pojedinih granskih sindikata isplaćuje iz kase Saveza. Statut, naime, propisuje da se lični dohodak predsjednicima granskih sindikata finansira prikupljenom članarinom članova tog sindikata. Uostalom, pod okriljem SSCG, uz račun Saveza, postoje još 43 posebna računa kojima samostalno gazduju 23 granska sindikata i 20 opštinskih podružnica Saveza. Dok na njima ima novca.

Tek prema podacima Nadzornog odbora, tokom prošle godine su makar tri predsjednika granskih sindikata primali platu iz kase Saveza. Riječ je o Vidaku Đuranoviću, predsjedniku Granskog sindikata tekstila i hemijske industrije; Draganu Mijanoviću, predsjedniku Granskog sindikata metalaca, i Ratku Vukčeviću, bivšem predsjedniku Granskog sindikata zdravstva i socijalne pomoći.

Ako treba pojasniti ove nelogičnosti, evo upečatljivog primjera. Vidak Đuranović, član Izvršnog odbora SSCG i predsjednik Granskog sindikata tekstila i hemijske industrije, radio je u Titeksu do januara 2006. godine. Tada je, uz otpremninu od sedam hiljada eura, napustio firmu ostavljajući dio svojih kolega u štrajku. Radnu knjižicu je prenio u SSCG, ali je ostao predsjednik Granskog sidnikata u kome čak ni članarinu ne plaća!

Da ponovimo – službenici stručnih službi SSCG primili su, i to poslije višednevnog štrajka glađu, majsku platu.

A oni što se, makar nezvanično, usude da prekrše Masoničićevu naredbu o pretkongresnoj šutnji, kažu kako najbolju ilustraciju stanja u SSCG daje činjenica da predsjednik Skupštine SSCG nije radnik nego – poslodavac. Naime, Danilo Popović, koji nakon povlačenja sa mjesta generalnog sekretara predsjedava Skupštinom SSCG, profesionalno je angažovan kao prvi čovjek Fonda za solidarnu i stambenu izgradnju. Tamo je, valjda, imenovan kao predstavnik Saveza, između ostalog i na osnovu nekih 1,5 miliona eura koje je Savez prebacio na račun Fonda još prije četiri-pet godina.

Zapošljeni u SSCG, međutim, nijesu uključeni u posljednju podjelu stanova koje je u Baru gradio Fond. Ni o tome ne smije da se priča. Da se šefovi ne naljute. Inače, slijede sankcije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo