Povežite se sa nama

MONITORING

KAKO EPCG TROŠI NAŠE PARE: Prečica do dna

Objavljeno prije

na

Cijeni se  da je prosječna plata u EPCG oko 850 eura. „Ne računajući menadžerska primanja“. A šta je sa njima – e, to je majka svih tajni u crnogorskoj Elektroprivredi

 

Dobra vijest glasi: struja neće, shodno najavama i obećanjima, biti skuplja od početka naredne godine. Zapravo, izgleda da će poskupljenje biti – za ovdašnje uslove – praktično neprimjetno, tek nekih 0,2 odsto.  Zato je, javljaju (para)državni mediji, zaslužna uprava Elektroprivrede Crne Gore  (EPCG) koja ulaže „ozbiljan napor“ pokušavajući da pronađe balans između „tržišnih činjenica i socio-ekonomske situacije“.

Po pravilu štapa i šargarepe, uz one dobre uvijek idu i neke loše vijesti.  To što neće platiti na mostu (preko uvećanih računa za struju) građani i privreda Crne Gore izmiriće na ćupriji  (kroz budžet za narednu godinu). Na popisu kompanija koje će dobiti državne garancije za nova zaduženja nalazi se i Elektroprivreda. Vlada će sa nekih 33 miliona eura garantovati kredit EPCG kod Njemačke razvojne banke (KfV) koji će biti korišćen za modernizaciju HE Perućica.

Da li je moguće da je EPCG, do juče najvrjednije crnogorsko preduzeće, u poziciji da ne može da se zaduži za 30-ak miliona bez državnih garancija, pitali su u parlamentu ministra finansija Darka Radunovića. Podsjećajući da je, samo tokom ove godine, država sa računa Elektroprivrede pokupila 10 miliona na ime prodaje  akcija Rudnika uglja Pljevlja, RUP, i  više od 30 miliona na ime dividende za prethodnu godinu (nakon što je osnovni kapital EPCG umanjen za skoro petinu, na račun pokrivanja dugova nagomilanih pod komandom A2A).

Na račun tih 40 miliona eura koji su završili u državnoj kasi, sa računa EPCG otišlo je mnogo više novca.

Preuzimanje akcija pljevaljskog Rudnika koštalo je EPCG ukupno 32 miliona, koja su isplaćena i pored spora koji se vodi u Privrednom sudu. Dok je na ime dividende isplaćeno još 55,2 miliona. Pride,  Vlada je kao većinski vlasnik donijela odluku da EPCG otkupi vlastite akcije od italijanske A2A za 120 miliona eura. Elektroprivreda je, prema tom planu, već potrošila 52 miliona, dok će ostatak (skoro 70 miliona) Italijanima otići naredne godine.

Uz Vladu, od ovih aranžmana koristi je imala i A2A (13 miliona za akcije Rudnika i 22 miliona dividende) te poznati i priznati biznismen Aco Đukanović, koji je za vlasništvo u preduzeću na granici bankrota (RUP) prihodovao skoro četiri miliona eura. Od svog omiljenog „suvlasnika“ iz Prve banke.   Tako smo od kompanije koja je na računima imala 200 – 250  miliona spremnih za investicije, dobili firmu koja ne može da investira bez stranih kredita i državnih garancija. Dok pozajmljeni novac neće biti uložen u nove objekte već u održavanje i minimalno unaprjeđenje već postojećih proizvodnih postrojenja.

Umjesto izvinjenja, ministar Radunović  je kritičarima u parlamentu (riječ je bilo o predstavnici NVO MANS Ines Mrdović) spočitao odsustvo ekonomskog partriotizma: „Vi vašim nastupom želite da snizite cijenu EPCG, a mi želimo da je valorizujemo na međunarodnom tržištu“!?

Ministrov „napad patriotizma“ dolazi u godini u kojoj je, konačno, ozvaničena propast aranžmana sa A2A , vođenog pod radnim nazivom djelimična privatizacija i dokapitalizacija EPCG. Umjesto obećanog profita od 240 do 300 miliona eura (do kraja 2015. godine), povećanja proizvodnih kapaciteta HE Perućica i pljevaljske Termoelektrane za 90 megavata, smanji gubitaka na elektromreži sa 22 na 11 odsto… dobili smo otpis dugova, umanjenje akcijskog kapitala, krivične prijave zbog izvlačenja novca iz kompanije na račun fiktivnih konsultantskih usluga.  I milione koji idu u džepove privilegovanog  menadžmenta.

Kao kompanija koja, zahvaljujući i monopolskoj poziciji na ovdašnjem tržištu električne energije, godišnje prihoduje stotine miliona eura, EPCG važi za firmu u kojoj se jako dobro zarađuje. Potvrđuju to i dostupni podaci. Prosječne zarade u EPCG iznose oko 905 eura „ne računajući menadžerska primanja“, objavljeno je prije dvije godine u kompanijskom listu Elektroprivreda, uz najavu smanjenja zarada za desetak eura. Do koga je trebalo da dođe  „i zbog Vladinog zahtjeva za redukcijom ogromne razlike između prosječne zarade u EPCG i prosječne zarade na nivou Crne Gore koja jedva premašuje 500 eura, jer ne treba zaboraviti da je EPCG i dalje u većinskom državnom vlasništvu“.

Danas se cijeni da je prosječna plata u EPCG oko 850 eura. „Ne računajući menadžerska primanja“. A šta je sa njima – e, to je majka svih tajni u crnogorskoj Elektroprivredi.  Kolektivni ugovor EPCG odavno je postao tijesan povlašćenom menadžmentu, spremnom da se iz zajedničke kase počasti kad god se ukaže kakva prilika: ako zahvaljujući obilnim kišama,elektrane proizvedu više struje; ako zahvaljujući skoku cijene aluminijuma na barzi (nekadašnji) KAP za struju plati više od planiranog; ako gubici budu manji od (njihovog) plana, ili naplata bude bolja… Zato je, još sredinom 2009, usvojen dokument Politika naknada EPCG u kome stoji da se naknade „organa i menadžmenta“ EPCG  ne utvrđuju u skladu sa Zakonom i kolektivnim  ugovorom, već se određuju „posebnim ugovorima i odlukama nadležnih organa“. Odnosno njih samih.

Još tada je projektovano da se zarade menadžmentu, koji je u međuvremenu preimenovan u ključno rukovodstvo, ne obračunavaju prema sistematizaciji radnih mjesta i utvrđenim koeficijentima (od 2,2 do 9,5) već množenjem proječne plate u EPCG sa koeficijentima koji se (danas) kreću od 1,25 do četiri. Plus nagrade koje sljeduju na kraju godine ukoliko „EPCG po završnom računu ostvari projektovane ili bolje rezultate poslovanja“. I te se jednokratne naknade kreću (prepis iz Politike naknada EPCG)  od 12 prosječnih zarada u kompaniji za predsjednika Odbora direktora, do dvije, odnosno, četiri, prosječne zarade za najniže rangirane pripadnike ključnog rukovodstva. „Izuzetno“, stoji u poslednjem stavu Politike, „članu menadžmenta koji je bitan za realizaciju poslovne politike… može se utvrditi zarada, naknada i nagrada i mimo odredbi ove Politike naknada“. Nebo je granica, znači.

Nijesmo pomenuli: ključno rukovodstvo EPCG čine izvršni direktor, glavni finansijski direktor, direktor Direkcije za ljudske resurse, direktori funkcionalnih i organizacionih cjelina i članovi Odbora direktora. Sve u svemu, oko 25 osoba. Po istom principu ključno rukovodstvo ima i Crnogorski elektrodistributivni sistem. Sa približno istim brojem izuzetnika. Koji kući nose i do 4.000 (četiri hiljade) eura mjesečno. Bez naknada i nagrada.

Zna li ministar Radunović išta o ovome? Vrhovni državni tužilac, Uprava policije i Agnecija za nacionalnu bezbjednost znaju makar dvije godine. Toliko ima otkako ih je zaposlena i manjinski akcionar EPCG Nataša Backović  obavijestila o „problemu“. Uz pregršt prateće dokumentacije.

Bez zvaničnog odgovora. Baš kao što su nadležni iz izvršne vlasti i pravosuđa svojevremeno prećutali činjenicu da je EPCG od svojih potrošača nezakonito prisvojila 39 miliona eura (utvrđeno pravosnažnom presudom) a od vlasnika (države i manjinskih akcionara) prikrije profit od 10,81 milion (revizorski izvještaj za 2009. godinu). Zapravo, te stvari nijesu u potpunosti ignorisane. Najodgovorniji za takvo ponašanje, nekadašnji izvršni direktor i predsjednik borda EPCG Srđan Kovačević nagrađen je, u proljeće 2011. Nagradom za društvenu odgovornost,  koju mu je u ime Privredne komore predao tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Dok su iz Komore objasnili kako nagradom promovišu praksu koja polako ide „od društveno dogovorenog ka društveno odgovornom poslovanju”.

Detalji su službena tajna. I ko za njih pita izdajnik je. Tako nam Politike naknada.

 

Ko je ko – ključno rukovodstvo EPCG

Prema podacima sa sajta EPCG, ključno rukovodstvo kompanije čine:

Đoko Krivokapić, predsjednik Odbora direktora
Dr Ranko Milović, član Odbora direktora
Ljubo Knežević, član Odbora direktora
Samir Hodžić, član Odbora direktora
Prof. dr Vladan Radulović, član Odbora direktora
Massimo Tiberga, član Odbora direktora
Oreste Bramanti, član Odbora direktora
Igor Noveljić, izvršni direktor EPCG
Branislav Pejović, glavni finansijski direktor
Danica Vuković-Krivokapić, menadžerka integriteta
Predrag Krivokapić, izvršni rukovodilac Direkcije za pravne poslove
Darko Krivokapić,  izvršni rukovodilac Direkcije za upravljanje energijom
Vojka Ćalasan, izvršni rukovodilac za računovodstvo
Luka Jovanović, direktor FC Proizvodnja
Dragan Čizmović, direktor HE Perućica
Dragan Blagojević, direktor HE Piva
Vladimir Šestović,  direktor TE Pljevlja
Nikola Bezmarević, direktor FC Snabdijevanje
Venka Janjušević,  izvršni rukovodilac za finansije i platni promet
Marija Janjušević, izvršni rukovodilac Direkcije za plan, kontrolu i izvještavanje
Radovan Radojević, izvršni rukovodilac za nabavku i logistiku
Mihailo Gluščević,  izvršni rukovodilac Direkcije za ICT
Olga Radović, izvršni rukovodilac za IMS i opšte usluge
Željko Ćorić, Izvršni rukovodilac Direkcije za pravne poslove
Ivan Mrvaljević,  Izvršni rukovodilac za razvoj i inženjering

Izvinjavamo se članovima ključnog rukovodstva koje možda nijesmo pomenuli, u  nadi da to neće uticati na njihova primanja.


Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj nadležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beogradski Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. U trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između braće Šarić

 

 

Evropska komisija (EK) je prošle sedmice objavila izvještaj o napretku Srbije za 2024. Zvanični primjerak izvještaja je lično uručio predsjedniku Aleksandru Vučiću šef Delegacije Evropske unije (EU) Emanuel Žiofre tek prije četiri dana. Ambasador Žiofre je počeo obraćanje izrazima saučešće porodicama 14 poginulih u nesreći u Novom Sadu 1. novembra. Nakon toga je pozvao srbijanske vlasti da “ubrzaju reforme sa pristupanjem EU”. Kada je riječ o stanju pravosuđa, izvještaj navodi da je “postignut određeni nivo pripremljenosti, i da je ostvaren ograničen napredak”, što je najniži oblik napretka prema metodologiji EK. Ukazuje se da je potrebno ojačati “nezavisnost, nepristranost i efikasnost” pravosudnog sistema.

Tragični događaj u Novom Sadu će zasijeniti vijest koja je objavljena samo dan ranije i koja bi u sređenom društvu bila drugačije primljena. Naime, Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. I sam Lukić je potvrdio smjenu.

Smjena se desila u trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda, sa čijeg čela je skrajnut sudija Lukić. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između narko bosa Darka Šarića i njegovog brata Duška u kojoj su dogovarali kako da utiču na ishod presude za krijumčarenje skoro šest tona kokaina. Mlađi brat Duško je zbog ovog nezgodnog i nekooperativnog sudije bio na sastanku u sjedištu Bezbedonosno – informativne agencije (BIA) sa načelikom operative Markom Parezanovićem (sa kodnim SKY imenima “Markus“ i “Markos“). Kod Markusa je došao na sastanak i Duško Milenković, predsjednik Apelacionog suda u Beogradu da bi vidjeli kako pomoći starijem Šariću da izađe iz zatvora.

Milenković, koji je nedavno potpisao smjenu Lukića, se tada (maj 2020.godine) požalio na sastanku u sjedištu državne bezbijednosti da je Lukić „težak za bilo koju vrstu pritiska, osim institucionalnog“ -tj. od strane države, te da problem može riješiti “samo jedan čovek” – koga su članovi klana zvali Oskar. U prepiskama se navodi “jedino on (Markus) može da ode kod Oskara” svemoćnog čovjeka u Srbiji a “Markus (je) od poverenja Oskaru”. Parezanović je nakon sastanka sa svemoćnim Oskarom javio “da je sve ok”.

U daljem slijedu događaja Jasmina Vasović postaje predsjednica Vrhovnog suda kao jedini kandidat aprila 2021. voljom Vučićeve stranke. Vrhovni sud ukida 15. juna  pravosnažnu presudu apelacionog vijeća sudije Lukića, koje je prije osudilo Šarića na 15 godina za krijumčarenje kokaina. Postupak je vraćen Apelacionom sudu na novo odlučivanje uz napomenu da se iz sudskog vijeća izuzme sudija Lukić. Presuda je umanjena za godinu dana i Šarić je izašao iz zatvora nakon osam godina. Otišao je u kućni pritvor u dedinjsku vilu crnogorskog košarkaša Nikole Pekovića (sa kojim je u kumovskim i poslovnim vezama), umjesto na sopstvenu adresu koja je naznačena u zahtjevu odbrane za ukidanje pritvora. Istom presudom Šarićev blizak prijatelj Darko Tošić, koji je ranije dobio 13 godina je oslobođen.

Prema dokumentima u koje je KRIK imao uvid, Parezanović je bio državni oslonac i tutor Šarićevoj grupi. Parezanovića režimska štampa u Srbiji opisuje kao “jednog od najbližih i najodanijih saradnika predsednika Srbije… ali i jednog od ključnih arhitekata novog Srpskog sveta”. Odradio je i “niz specijalnih operacija koje su obezbedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore” kako slavodobitno navode, Vučiću odane, Večernje novosti. Jedna od konsekvenci rada Parezanovića su i “rezultati popisa” jer je “sve veći broj onih koji se opet izjašnjavaju kao Srbi”. Bilo bi interesantno saznati jednog dana koliko je na porast broja Srba u Crnoj Gori uticalo i djelovanje narko dilera i narko fondova pod palicom BIA-e.

Nije samo srbijanska vlast brinula o Šarićima. U Crnoj Gori je u vrijeme Demokratske partije socijalista (DPS) vođen maratonski sudski proces protiv Duška Šarića zbog pranja novca od droge. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) Milivoja Katnića je tako sročilo optužnicu da je bilo izvjesno i opravdano da ona padne na sudu kao i optužnice protiv drugih, režimu vjernih narko bosova. Milionske cifre koje je država kasnije isplaćivala Šarićima i drugima nisu bile razlog za bilo kakvu brigu. Pljevaski gradonačelnik iz DPS-a je javno hvalio Šariće kao korektne momke i njihov doprinos ekonomiji grada i države kao i da, i sve da zna gdje se tada krije Darko, ne bi ga prijavio. I šef režima Milo Đukanović je tada na televiziji, nakon operacije Balkanski ratnik i zaplijene 5,7 tona kokaina u urugvajskim vodama, javno govorio da su optužbe protiv Šarića “za sada samo sumnje” i da je legitimno da mu država garantuje povratak u crnogorsko državljanstvo.

Nakon što je  Vučić preuzeo apsolutnu vlast u Srbiji 2014. (navodno uz izdašnu pomoć Đukanovića) i kada se stariji Šarić predao, smijenjeni su svi iz BIA-e i MUP-a koji su učestvovali u operaciji Balkanski ratnik iako su za to dobili međunarodna priznanja. Radar navodi da je čak smijenjen i istražni sudija Dragan Lazarević, koji je odobrio prisluškivanje komunikacija narko klana.

U autorskom tekstu od 21. marta ove godine sudija Lukić je javno pozvao Tužilaštvo za organizovani kriminal da zatraži nastavak SKY razgovora, posebno iz vremena donošenja odluke vijeća Vrhovnog kasacionog suda. Lukić je napisao da ima snažan osjećaj da će se u nastavku pojaviti lice koje u razgovorima identifikuju kao veliki šef Oskar. “Tada ćemo videti da li je opozicija neosnovano i lažno teretila predsednika da je on veliki šef Oskar, ili će Vučić morati pred organima države da objašnjava zašto protivustavno deluje na rad pravosuđa”.

Nije samo slučaj sudije Lukića sporan. Kada instance trebaju da se bave pravima običnih građana onda izgleda ne zasjeda ni BIA ni predsjednici sudova. Ustavni sud Srbije do dana današnjeg nije postupao u predmetima i žalbama opozicije koji se tiču optužbi za krađu na parlamentarnim i dijelom opštinskim izborima iz decembra 2023. Sudija Ustavnog suda Vladan Petrov je krajem oktobra imao javni izliv divljenja gospodaru Srbije na TV Prva. On se zapitao ko sve finansira javne proteste opozicije, te “ko su ti ljudi koji imaju vremena da se neprestano bave protestima“.

“Ima u državi ljudi, poput predsednika Republike koji se očigledno, hvala Bogu, ne obaziru na to da li je stanje redovno ili vanredno, oni rade svoj posao. Za razliku od Vučića, na žalost, ima i onih koji pretenduju na vlast, a koji očigledno misle da je jedini način da se na vlast dođe neredovnim putem, a onda verovatno i da vlast ostvaruju na isti način“,  zaključio je. Petrov je jedan od 650 javnih ličnosti koje su podržale kandidaturu  Vučića za predsjednika Srbije 2017. godine.

Predsjednik Vučić radi svoj,  i posao svih drugih institucija u zemlji koje je preuzeo, bilo direktno ili preko Prvog brata ili kumova. Nakon nedavne tragedije u Novom Sadu napomenuo je da je pregledao cijelu dokumentaciju vezanu za urušavanje nadstrešnice i da će biti mnogo teško i tužilaštvu i sudovima, a vještacima ponajviše, da ustanove šta je bio problem. Za očekivati je da će tužioci i sudije itekako poslušati ove javne instrukcije dok su njemu odani mediji otpočeli kampanju da uvjere javnost da su za sve krivi inžinjeri i građevinci iz 1960-tih.

Kako se provedu oni koji upere prst na javašluk i korupciju se može vidjeti iz primjera zviždača Borka Josifovskog, doktora medicinskih nauka i stručnjaka za urgentnu medicinu. On je nakon objelodanjivanja nezakonitosti,  da pojedini ljekari Hitne pomoći pacijente na samrti nisu reanimirali i da su adrese umirućih pacijenata prodavali privatnim pogrebnim preduzećima, ekspresno smijenjen sa mjesta direktora Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć Beograda. Dvije godine kasnije je i otpušten. Zbog šikaniranja i prijetnji, bio je prinuđen i privremeno napustiti  zemlju. Nikada više nije mogao dobiti posao u državnim zdravstvenim ustanovama. Malo vijeće Ustavnog suda Srbije, u kom je bio i sudija Petrov, je nakon četiri godine odlučilo da, bez rasprave, odbaci žalbu Josifovskog i da mu uskrati zaštitu od odmazde, koju trpi već skoro 20 godina. Navode Josifovskog nadležni nikada nisu detaljno ispitali.

U maju ove godine je profesor dr Dragan Milić, koji je radio na Medicinskom fakultetu u Nišu i bio nosilac izborne liste Grupa građana “Dr Dragan Milić” u tom gradu ostao bez posla jer mu je “istekao petogodišnji ugovor”. Njegova lista je ozbiljno ugrozila Vučićevu stranku  koja je  morala namaknuti većinu u gradskoj skupštini drugim metodama. Izgledi dr Milića da nešto učini na sudu su vjerovatno jednako izgledni kao i njegovog kolege Josifovskog dok  je na vlasti sadašnji režim.

 

Bivša šefica crnogorskog pravosuđa nepravosnažno osuđena

Da se kad tad stvari mogu promijeniti govori slučaj Crne Gore i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Ona je ove sedmice  prvostepeno osuđena na šest mjeseci zatvora za krivično djelo zloupotreba službenog položaja u vezi bivšeg sudije Osnovnog suda Rožaje Milosava Zekića. SDT tereti Medenicu da je nezakonito i mimo znanja članova Sudskog savjeta donijela odluku i arhivirala predmet Zekića i time mu pomogla da ostvari korist jer nije obavijestila Sudski savjet o pritužbi građana da taj sudija nezakonito prima zarade.

Drugi, puno ozbiljniji slučaj Medenice i njenog sina Miloša za zloupotrebu položaja, i šverc cigareta i droge ima slabe izglede da se desi. Nedavno je bilo 20. jubilarno odgađanje ročišta po raznoraznim osnovama. Mnogi se pitaju kakve su tek šanse da se jednog dana održi suđenje autokratama koji su najzaslužniji za sadašnje (ne)prilike u dva oka u glavi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo