Povežite se sa nama

MONITORING

KAKO EPCG TROŠI NAŠE PARE: Prečica do dna

Objavljeno prije

na

Cijeni se  da je prosječna plata u EPCG oko 850 eura. „Ne računajući menadžerska primanja“. A šta je sa njima – e, to je majka svih tajni u crnogorskoj Elektroprivredi

 

Dobra vijest glasi: struja neće, shodno najavama i obećanjima, biti skuplja od početka naredne godine. Zapravo, izgleda da će poskupljenje biti – za ovdašnje uslove – praktično neprimjetno, tek nekih 0,2 odsto.  Zato je, javljaju (para)državni mediji, zaslužna uprava Elektroprivrede Crne Gore  (EPCG) koja ulaže „ozbiljan napor“ pokušavajući da pronađe balans između „tržišnih činjenica i socio-ekonomske situacije“.

Po pravilu štapa i šargarepe, uz one dobre uvijek idu i neke loše vijesti.  To što neće platiti na mostu (preko uvećanih računa za struju) građani i privreda Crne Gore izmiriće na ćupriji  (kroz budžet za narednu godinu). Na popisu kompanija koje će dobiti državne garancije za nova zaduženja nalazi se i Elektroprivreda. Vlada će sa nekih 33 miliona eura garantovati kredit EPCG kod Njemačke razvojne banke (KfV) koji će biti korišćen za modernizaciju HE Perućica.

Da li je moguće da je EPCG, do juče najvrjednije crnogorsko preduzeće, u poziciji da ne može da se zaduži za 30-ak miliona bez državnih garancija, pitali su u parlamentu ministra finansija Darka Radunovića. Podsjećajući da je, samo tokom ove godine, država sa računa Elektroprivrede pokupila 10 miliona na ime prodaje  akcija Rudnika uglja Pljevlja, RUP, i  više od 30 miliona na ime dividende za prethodnu godinu (nakon što je osnovni kapital EPCG umanjen za skoro petinu, na račun pokrivanja dugova nagomilanih pod komandom A2A).

Na račun tih 40 miliona eura koji su završili u državnoj kasi, sa računa EPCG otišlo je mnogo više novca.

Preuzimanje akcija pljevaljskog Rudnika koštalo je EPCG ukupno 32 miliona, koja su isplaćena i pored spora koji se vodi u Privrednom sudu. Dok je na ime dividende isplaćeno još 55,2 miliona. Pride,  Vlada je kao većinski vlasnik donijela odluku da EPCG otkupi vlastite akcije od italijanske A2A za 120 miliona eura. Elektroprivreda je, prema tom planu, već potrošila 52 miliona, dok će ostatak (skoro 70 miliona) Italijanima otići naredne godine.

Uz Vladu, od ovih aranžmana koristi je imala i A2A (13 miliona za akcije Rudnika i 22 miliona dividende) te poznati i priznati biznismen Aco Đukanović, koji je za vlasništvo u preduzeću na granici bankrota (RUP) prihodovao skoro četiri miliona eura. Od svog omiljenog „suvlasnika“ iz Prve banke.   Tako smo od kompanije koja je na računima imala 200 – 250  miliona spremnih za investicije, dobili firmu koja ne može da investira bez stranih kredita i državnih garancija. Dok pozajmljeni novac neće biti uložen u nove objekte već u održavanje i minimalno unaprjeđenje već postojećih proizvodnih postrojenja.

Umjesto izvinjenja, ministar Radunović  je kritičarima u parlamentu (riječ je bilo o predstavnici NVO MANS Ines Mrdović) spočitao odsustvo ekonomskog partriotizma: „Vi vašim nastupom želite da snizite cijenu EPCG, a mi želimo da je valorizujemo na međunarodnom tržištu“!?

Ministrov „napad patriotizma“ dolazi u godini u kojoj je, konačno, ozvaničena propast aranžmana sa A2A , vođenog pod radnim nazivom djelimična privatizacija i dokapitalizacija EPCG. Umjesto obećanog profita od 240 do 300 miliona eura (do kraja 2015. godine), povećanja proizvodnih kapaciteta HE Perućica i pljevaljske Termoelektrane za 90 megavata, smanji gubitaka na elektromreži sa 22 na 11 odsto… dobili smo otpis dugova, umanjenje akcijskog kapitala, krivične prijave zbog izvlačenja novca iz kompanije na račun fiktivnih konsultantskih usluga.  I milione koji idu u džepove privilegovanog  menadžmenta.

Kao kompanija koja, zahvaljujući i monopolskoj poziciji na ovdašnjem tržištu električne energije, godišnje prihoduje stotine miliona eura, EPCG važi za firmu u kojoj se jako dobro zarađuje. Potvrđuju to i dostupni podaci. Prosječne zarade u EPCG iznose oko 905 eura „ne računajući menadžerska primanja“, objavljeno je prije dvije godine u kompanijskom listu Elektroprivreda, uz najavu smanjenja zarada za desetak eura. Do koga je trebalo da dođe  „i zbog Vladinog zahtjeva za redukcijom ogromne razlike između prosječne zarade u EPCG i prosječne zarade na nivou Crne Gore koja jedva premašuje 500 eura, jer ne treba zaboraviti da je EPCG i dalje u većinskom državnom vlasništvu“.

Danas se cijeni da je prosječna plata u EPCG oko 850 eura. „Ne računajući menadžerska primanja“. A šta je sa njima – e, to je majka svih tajni u crnogorskoj Elektroprivredi.  Kolektivni ugovor EPCG odavno je postao tijesan povlašćenom menadžmentu, spremnom da se iz zajedničke kase počasti kad god se ukaže kakva prilika: ako zahvaljujući obilnim kišama,elektrane proizvedu više struje; ako zahvaljujući skoku cijene aluminijuma na barzi (nekadašnji) KAP za struju plati više od planiranog; ako gubici budu manji od (njihovog) plana, ili naplata bude bolja… Zato je, još sredinom 2009, usvojen dokument Politika naknada EPCG u kome stoji da se naknade „organa i menadžmenta“ EPCG  ne utvrđuju u skladu sa Zakonom i kolektivnim  ugovorom, već se određuju „posebnim ugovorima i odlukama nadležnih organa“. Odnosno njih samih.

Još tada je projektovano da se zarade menadžmentu, koji je u međuvremenu preimenovan u ključno rukovodstvo, ne obračunavaju prema sistematizaciji radnih mjesta i utvrđenim koeficijentima (od 2,2 do 9,5) već množenjem proječne plate u EPCG sa koeficijentima koji se (danas) kreću od 1,25 do četiri. Plus nagrade koje sljeduju na kraju godine ukoliko „EPCG po završnom računu ostvari projektovane ili bolje rezultate poslovanja“. I te se jednokratne naknade kreću (prepis iz Politike naknada EPCG)  od 12 prosječnih zarada u kompaniji za predsjednika Odbora direktora, do dvije, odnosno, četiri, prosječne zarade za najniže rangirane pripadnike ključnog rukovodstva. „Izuzetno“, stoji u poslednjem stavu Politike, „članu menadžmenta koji je bitan za realizaciju poslovne politike… može se utvrditi zarada, naknada i nagrada i mimo odredbi ove Politike naknada“. Nebo je granica, znači.

Nijesmo pomenuli: ključno rukovodstvo EPCG čine izvršni direktor, glavni finansijski direktor, direktor Direkcije za ljudske resurse, direktori funkcionalnih i organizacionih cjelina i članovi Odbora direktora. Sve u svemu, oko 25 osoba. Po istom principu ključno rukovodstvo ima i Crnogorski elektrodistributivni sistem. Sa približno istim brojem izuzetnika. Koji kući nose i do 4.000 (četiri hiljade) eura mjesečno. Bez naknada i nagrada.

Zna li ministar Radunović išta o ovome? Vrhovni državni tužilac, Uprava policije i Agnecija za nacionalnu bezbjednost znaju makar dvije godine. Toliko ima otkako ih je zaposlena i manjinski akcionar EPCG Nataša Backović  obavijestila o „problemu“. Uz pregršt prateće dokumentacije.

Bez zvaničnog odgovora. Baš kao što su nadležni iz izvršne vlasti i pravosuđa svojevremeno prećutali činjenicu da je EPCG od svojih potrošača nezakonito prisvojila 39 miliona eura (utvrđeno pravosnažnom presudom) a od vlasnika (države i manjinskih akcionara) prikrije profit od 10,81 milion (revizorski izvještaj za 2009. godinu). Zapravo, te stvari nijesu u potpunosti ignorisane. Najodgovorniji za takvo ponašanje, nekadašnji izvršni direktor i predsjednik borda EPCG Srđan Kovačević nagrađen je, u proljeće 2011. Nagradom za društvenu odgovornost,  koju mu je u ime Privredne komore predao tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Dok su iz Komore objasnili kako nagradom promovišu praksu koja polako ide „od društveno dogovorenog ka društveno odgovornom poslovanju”.

Detalji su službena tajna. I ko za njih pita izdajnik je. Tako nam Politike naknada.

 

Ko je ko – ključno rukovodstvo EPCG

Prema podacima sa sajta EPCG, ključno rukovodstvo kompanije čine:

Đoko Krivokapić, predsjednik Odbora direktora
Dr Ranko Milović, član Odbora direktora
Ljubo Knežević, član Odbora direktora
Samir Hodžić, član Odbora direktora
Prof. dr Vladan Radulović, član Odbora direktora
Massimo Tiberga, član Odbora direktora
Oreste Bramanti, član Odbora direktora
Igor Noveljić, izvršni direktor EPCG
Branislav Pejović, glavni finansijski direktor
Danica Vuković-Krivokapić, menadžerka integriteta
Predrag Krivokapić, izvršni rukovodilac Direkcije za pravne poslove
Darko Krivokapić,  izvršni rukovodilac Direkcije za upravljanje energijom
Vojka Ćalasan, izvršni rukovodilac za računovodstvo
Luka Jovanović, direktor FC Proizvodnja
Dragan Čizmović, direktor HE Perućica
Dragan Blagojević, direktor HE Piva
Vladimir Šestović,  direktor TE Pljevlja
Nikola Bezmarević, direktor FC Snabdijevanje
Venka Janjušević,  izvršni rukovodilac za finansije i platni promet
Marija Janjušević, izvršni rukovodilac Direkcije za plan, kontrolu i izvještavanje
Radovan Radojević, izvršni rukovodilac za nabavku i logistiku
Mihailo Gluščević,  izvršni rukovodilac Direkcije za ICT
Olga Radović, izvršni rukovodilac za IMS i opšte usluge
Željko Ćorić, Izvršni rukovodilac Direkcije za pravne poslove
Ivan Mrvaljević,  Izvršni rukovodilac za razvoj i inženjering

Izvinjavamo se članovima ključnog rukovodstva koje možda nijesmo pomenuli, u  nadi da to neće uticati na njihova primanja.


Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo