Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO DOĆI U CRNU GORU: Divljim saobraćajnicama do divlje ljepote

Objavljeno prije

na

Koji god put da izabere turista koji je odlučio da posjeti Crnu Goru, čekaju ga kolone i gužve. Sudeći prema najavama i gradnji saobraćajnica na dugom štapu, i sledećih sezona domaće i goste očekuje saobraćajna agonija. Ako dođu

 

Na putu Podgorica-Bar kolaps. Od Virpazara do izlaza iz tunela Sozina, 15-ak kilometara,  putuje se oko sat, javio je u subotu Primorski portal. Slični izvještaji o kolonama i zastojima tokom sezone česti su i u Tivtu, Herceg Novom…

Sredinom jula, vazduhoplovni hrvatski analitičar Alen Šćuric opisao je kako mu je da pređe 60 kilometara duž Crnogorskog primorja trebalo šest sati. Na trajektu Kamenari-Lepetani čekao je više od sat i po.

,,Za 60 km. Dakle, prosječna brzina 10 km/h. Skoro bih brže došao pješke, duplo brže bi došao biciklom. Majko mila. I sad neka mi neko još kaže da aerodromi u Crnoj Gori nisu presudni. Pobogu! Pa ako mi iz Zagreba treba 13:30 sati, onda iz Središnje Evrope treba 19-30 sati. Pa ko će onda doći automobilom u Crnu Goru. A željeznica i brodske veze su još gore od cesta”, poručio je Šćuric.

Liše kruzera, Crna Gora je rijetka pomorska zemlja koja i nema putničkih brodskih veza sa ostatkom Mediterana. Krajem 2016. jedina pomorska linija između Crne Gore i Italije Bar-Bari ukinuta je nakon 51 godine redovnog transporta. Iz Barske plovidbe su tada najavili da je linija privremeno zaustavljena. Privremenost traje.

Što se tiče željeznice, vozovi kasne, česti su kvarovi, pa se dugo čeka. Putnicima je  neshvatljivo da na plus 40 u vagonima nema klime, a da se pojedini prozori ne mogu otvoriti. Pruga koja je puštena u rad 1976. i dan danas je ,,čudo inženjeringa 20. vijeka”, kako navodi američki CNN, svrstavajući ovu željezničku liniju u jednu od najatraktivnijih u Evropi. Atraktivnost prizora niko ne spori, samo su uslovi putovanja vrlo problematični.

Ljeti nam najviše gostiju dođe preko aerodroma u Podgorici i Tivtu. Početak sezone obilježile su kofe na tivatskom zbog prokišnjavanja krova i kolaps zbog gužve na podgoričkom aerodromu.

Ovo je katastrofa, prokomentarisao je stanje na tivatskom aerodromu predsjednik Crne Gore Jakov Milatović. Iz Aerodroma su se branili kontinuitetom. Krovovi prokišnjavaju od 2006.

Tender za davanje aerodroma u koncesiju raspisan je prije pet godina tokom vlade Duška Markovića. Dvije posljednje vlade nijesu imale kad da odluče o tom pitanju.

Crna Gora se lani ispisala iz država koje nemaju ni kilometar auto puta, otvoren je 41 kilometar od Podgorice do Mateševa. Početkom ove sezone počeli su i radovi na pristupnom putu u Mateševu, pa su turiste dočekali bageri, prašina, rupe i rakopani pristupni put. Mnogi su zbog toga izabrali da se opet voze kroz kanjon Morače.

Građani su se pitali ,,zašto baš sad kada se očekuju najveće gužve” i ,,mora li se svake godine usred sezone raditi neka rekonstrukcija”. ,,Nažalost, taj put je trebalo ranije da se rekonstruiše, ali ovo je doba godine kada se tu može raditi jer zimi je nemoguće izvoditi radove na tom području”, objasnio je ministar ekonomskog razvoja u tehničkom mandatu Goran Đurović. Iz Uprave za saobraćaj su pojasnili da će radovi malo stati u avgustu, a da će biti završeni polovinom decembra.

Turisti nekako i dođu do Jadranske magistrale, koja je završena 60 -etih godina prošlog vijeka, ali ih tamo čekaju kolone i kolaps. Svake sezone se ponavlja priča da nam je potreban  početak gradnje Jadransko-jonskog autoputa, obilaznica i brzih saobraćajnica duž primorja.

Vlasti su posljednje dvije godine intenzivno pričale o projektu autoputa duž primorja, najavljujući i kompanije zainteresovane za gradnju.  Međutim, krajem prošle godine Evropska komisija poništila je investicioni grant od 41,2 miliona eura jer su se radovi na idejnom projektu na dionici budvanske obilaznice Jadransko-jonske brze ceste odvijali veoma sporo. Najavili su mogućnost ponovne prijave ukoliko se dostigne zrelost projekta. Toliko o zrelosti – vlasti.

Uz pomoć Evropske komisije urađena je Strategija razvoja saobraćaja Crne Gore 2019-2035. U njoj se navodi da Jadransko-jonski koridor prolazi kroz Crnu Goru, od granice sa Hrvatskom do granice sa Albanijom u dužini od oko 108 km. Obuhvata sistem obilaznica oko primorskih gradova Herceg Novi, Tivat, Budva i Bar i prelaz preko Bokokotorskog zaliva-most Verige. Procijenjena vrijednost troškova projektovanja, supervizije i izgradnje kompletne brze saobraćajnice iznosi oko 1,013 milijardi eura.

Šta će se raditi još se ne zna, jer se kasni sa usvajanjem Prostornog plana Crne Gore. A u planu postoji dilema da li da se radi auto put kao kontinentalna varijanta ili magistrala sa četiri trake duž primorja. Dok ekolozi upozoravaju da bi brza saobraćajnica duž primorja dodatno devastirala već preizgrađeni prejzaž, stručnjaci upozoravaju da je brza saobraćajnica neophodna jer Jadransko-jonski auto put nije prioritet Hrvatskoj i Albaniji narednih 10 do 20 godina.  Kako igleda, ni nama se ne žuri.

I na nastavak gradnje auto-puta Bar-Boljare ćemo sačekati. Troškovi nastavka gradnje procijenjeni su na preko milijardu eura, dok se raspisivanje tendera očekuje za 2024. ili 2025. godinu. Ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović kazao je da postoji veliko interesovanje investitora za gradnju preostalih dionica, da je za izradu glavnog projekta obezbijeđeno šest miliona eura te da se početak radova može očekivati najkasnije do 2025.

Prije toga može se očekivati početak gradnje obilaznice oko Herceg Novog. Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazao je krajem prošle godine da je za projektnu dokumentaciju za ovu godinu opredijeljeno 300.000 eura. Kako je naveo, riječ je o višegodišnjem projektu za koji je u narednom periodu predloženo 20 miliona, te da je ostalo da se tokom 2023. godine završi projekat, kako bi se raspisao tender za izvođače radova.

Ministar Ibrahimović je najavio da bi ove godine mogla početi realizacija rekonstrukcije Jadranske magistrale od aerodroma Tivat do Jaza u saobraćajnicu bulevarskog tipa sa četiri trake. Po ranijim najavama izgradnja je trebalo da krene na jesen 2021.

Najavljena je i izgradnja mosta preko rijeke Bojane. Vrijednost projekta je devet miliona eura, a prema najavama, mogao bi da bude završen 2024. Most dugačak 310 metara, skratiće put od ulcinjske Velike plaže do Velipoja sa sadašnjih 70, na samo par kilometara. Iz Ministarstva kapitalnih investicija su pojasnili da izgradnja mosta na Bojani neće početi prije donošenja državnog Prostornog plana, kojeg još nema.

Sudeći prema najavama i gradnji saobraćajnica na dugom štapu, i sledećih sezona domaće i goste očekuje saobraćajna agonija. O neophodnosti dobre saobraćajne infrastrukture za turizam govori primjer Hrvatske. Ova zemlja prema međunarodnim ocjenama ima jednu od najboljih saobraćajnih infrastruktura u Evropi. Počevši od 2000-ih, Hrvatska je krenula u ambiciozan niz projekata razvoja putne infrastrukture sa ciljem povećanja kvaliteta puteva, posebno auto-puteva. Budući da je Hrvatska jedna od najposjećenijih turističkih lokacija u Evropi, važnost saobraćajne infrastrukture bila je ključna, a ulaganja u ovaj sektor ogromna.

Hrvatska sada ima 11 autoputeva i najdužu mrežu autoputeva u regionu koja iznosi 1.313,8 kilometara.

U Crnoj Gori,  osim rekonstrukcije i proširenja postojećih cesta od 2000. se malo toga uradilo. Najvidljivije promjene su tunel Sozina i završetak dijela autoputa.

U pomenutoj Strategiji razvoja saobraćaja Crne Gore 2019-2035. godine, navodi se da su se ,,u periodu  2010-2014. kapitalna ulaganja za puteve kretala u opsegu od 30 miliona eura do 50 miliona eura. Ukupna programirana ulaganja za predmetni period iznosila su 193 miliona eura, od ĉega je 149 miliona eura realizovano (77 odsto)”. Dalje se iznosi da je ,,od 2006. godine, u Crnoj Gori, uloženo 123.1 miliona eura u rehabilitaciju i modernizaciju željezniĉke inrfastrukture”, a za vazdušni saobraćaj da se ,,do sredine 2000-te, bilježi završetak projekata rekonstrukcije aerodroma Podgorica i Tivat”.

Iako nijesu, kao u Hrvatskoj, građeni novi putevi, javni dug je od 2014. do 2021. povećan za dvije milijarde.Svega 700 miliona je utrošeno na gradnju prve dionice auto-puta.

Iz Vlade su  nedavno objavili da je prvi put od 2014. godine neto državni dug ispod mastrihtskog kriterijuma od 60 odsto BDP-a. Međunarodni monetarni fond je u ranijim preporukama Crnoj Gori savjetovao da se ne zadužuje za drugu fazu auto-puta ili drugu veću javnu investiciju dok javni dug ne spusti ispod 60 odsto BDP-a.

Ukoliko bi se održao trend smanjenja duga, država bi konačno imala mogućnost da se zadužuje za neophodne kapitalne projekte poput početka i nastavka gradnje auto-puta ili  brze ceste duž primorja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo