Povežite se sa nama

FOKUS

KADROVSKE ROKADE U ANB-U: Da li je nadzirana Ana Kolarević?

Objavljeno prije

na

Šta će Đukanović kazati Džozefu Bajdenu na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, gdje je, prema pisanju medija, pozvan na raport od strane potpredsjednika SAD lično, za koga važi da je veliki zagovornik proširenja NATO?

Prema brojnim ranijim tvrdnjama, kako opozicije tako i inostranih medija, ono što SAD posebno zanima pred eventualni ulazak Crne Gore u NATO je situacija u bezbjednosnim službama, posebno problem sigurnosti podataka, odnosno zaustavljanje curenja informacija kriminalnim kartelima i drugim službama, i posebno proruski kadrovi u tom sektoru.

Američka agencija Asošijted pres (AP) objavila je prošle godine da se ulazak Crne Gore u NATO odlaže zbog sumnji da u crnogorskim obavještajnim službama rade ruski špijuni. Prema AP sumnjalo se da je ,,broj crnogorskih obavještajaca povezanih sa Rusijom između 25 i 50″. Anonimni visoki zvaničnik NATO je tada za AP ocijenio da je to glavni razlog za neulazak Crne Gore u NATO i da su već ,,preduzeti koraci kako bi se neutralisale njihove aktivnosti, ali će za to biti potrebno vrijeme”.

Da li će Đukanović imati čime da se pohvali Bajdenu? Prema nekim tumačenjima, kadrovske rokade koje se upravo dešavaju u Agenciji za nacionalnu bezbjednosti (ANB) sprovode se radi penzionisanja kadrova koji se povezuju sa saradnjom sa službama država koje nijesu članice NATO-a, a upravo po nalogu NATO.

Ima međutim i onih koji smatraju da su iznenadne kadrovske promjene u vrhu službi i pokušaj Vlade da se ojačaju ingerencije ANB –a rezultat Đukanovićevog straha od posljedica obračuna pojedinih kriminalnih grupa, ojačanih upravo tijesnom saradnjom sa službama.

,,Nema govora o reformama zbog NATO. Da se reforme sprovode zbog toga, kompromitovani kadrovi bi bili očišćeni iz Vojske CG, MOD i vojno diplomatskih predstavništava. Ovdje se radi o borbi više grupa za prevlast nad bezbjednosnim sektorom”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, član skupštinskog odbora za bezbjednost. ,,Đukanović vjeruje sve manjem broju ljudi i upada u paranoju ugroženosti. Svugdje vidi neprijatelje i opasnost po njegovu bezbjednost. Jedan broj operativaca ANB i njihove organizacije postaju ozbiljna konkurencija Đukanovićevim ljudima i ovo pezionisanje je samo jedan u nizu poteza kojima premijer pokušava da povrati kontrolu nad kriminalnim kartelima”, kaže Medojević.

Monitorovi izvori iz bezbjednosnog sektora tvrde da je Đukanović krenuo u kadrovske promjene u službama da bi zaveo bezuslovnu kontrolu nad službama nakon što je otkriveno da je njegova sestra advokatica Ana Kolarević navodno bila neovlašćeno tajno nadzirana.

Navodno je, prema našim izvorima, upravo to bio okidač zbog kog je Đukanović počeo da se u tom sektoru okružuje najvjernijim ljudima i jača ingerencije ANB. Ukoliko izmjene zakona o ANB budu usvojene, prema upozorenjima iz civilnog sektora, tajna policija će biti oružje Đukanovićeve pune kontrole kako građana, tako i svih ,,neprijatelja”, i potencijalnih preleta i kolebljivaca na dvoru. ,,Čišćenje” bi usput dobro došlo na putu integracija u NATO.

,,Nije bilo nikakvog pokrića papirima za taj nadzor, a vrh službi nije na vrijeme reagovao, zbog čega je Đukanović krenuo u smjene”, tvrdi naš izvor.

Đukanovića je svakako nešto ozbiljno moralo pogurati u ,,reforme” s obzirom na to da se u službama nalaze svjedoci tajni vrha vlasti i njihovih poslova. To u određenom trenutku može biti nezgodno. Da reforme neće kliziti kao po loju pokazao je i nedavno izazvani sukob u ZIKS-u, iza kog, kako je Monitor pisao, stoje, prema našim izvorima, upravo previranja u bezbjednosnim strukturama, i na koncu oni koji ne žele da tek tako odu u penziju.

Da li je nedovoljna budnost kada je u pitanju zaštita Đukanovića i njegove porodice bio okidač za smjene u ANB-u, tek nakon razgovora sa Đukanovićem, u decembru prošle godine naprasno je ostavku podnio tadašnji direktor Agencije za nacionalnu bezbijednost Boro Vučinić.

Do danas nijesu pojašnjeni razlozi njegove ostavke. Poslanik Velizar Kaluđerović saopštio je nedavno da je tražio sjednicu zbog situacije u bezbjednosnom sektoru, ali da ona nije zakazana ,,što potvrđuje da čelni ljudi DPS očigledno žele da zataškaju razloge Vučinićeve ostavke”.

Na mjesto Vučinića Vlada je sredinom decembra privremeno, do izbora novog direktora, postavila penzionisanog funkcionera ANB Dejana Peruničića. Prema tvrdnjama opozicije Peruničić je postavljen nezakonito jer za to nije bilo odobrenja Skupštine.

Peruničić je 1998. godine bio prvi čovjek u ANB-u upravo za nadzor, tehniku i prisluškivanje. Radi se navodno o Đukanoviću odanom vojniku. Peruničić je nakon što je bivši direktor ANB-a Vladan Joković smijenio Ivana Mašulovića nakratko bio postavljen za šefa podgoričkog ANB-a, da bi u martu prošle godine bio postavljen na mjesto šefa operative.

Peruničić je, kažu naši izvori, blizak ministru pravde Dušku Markoviću. Peruničić je i dok je direktor ANB-a bio Marković pokrivao važne pozicije u tajnoj službi, a upućeni tvrde da je aktuelni potpredsjednik Vlade odigrao važnu ulogu prilikom njegovog izbora za šefa operative. Nakon što je penzionisan, Peruničić je do povratka u službu radio u privatnom obezbjeđenju u kompaniji Guard Popović Security.

Jasno je da Đukanović proteklih mjeseci bezbjednosne službe u stvari ,,čisti od ” kadrova koji se povezuju sa tzv. interesnim klanom Grand koji navodno kontrolišu bivši i aktuelni ministar inostranih poslova Milan Roćen, čovjek sa jakim vezama sa Moskvom a koji je povezivan sa ruskim kadrovima u službama, i Igor Lukšić. Istovremeno se okružuje pripadnicima bezbjednosnih struktura koji se povezuju sa drugim interesnim klanom, tzv. Mojkovačkim klanom na čijem su čelu Duško Marković i njegov kum, bivši šef Uprave policije Veselin Veljović.

Veljović, kog je Đukanović bio za kaznu sklonio u kabinet Filipa Vujanovića, naprasno je vraćen u vrh bezbjednosnih službi u decembru prošle godine, istog mjeseca kada je ostavku podnio Boro Vučinić. Veljović važi za Đukanovićevog odanijeg vojnika. Na mjesto šefa ANB planira se neko blizak Veljoviću i Markoviću.

Vučinić se s druge strane povezivao u medijima sa tzv. klanom Grand. Isti klan se, kada su službe u pitanju, u javnosti povezuje sa visokim funkcionerima ANB-a Zoranom Lazovićem i Duškom Golubovićem koji su dovođeni u vezu sa brojnim aferama. Njih dvojica su na listi onih koji bi trebalo da se penzionišu u martu.

Oni su pominjani u skandalu koji je izbio kada je Medojević optužio Roćena i Đukanovića da vode paralelnu obavještajnu službu koja koristi staru vojnu opremu radi prisluškivanja kritičara, opozicije, stranih diplomata, nevladinog sektora, medija ali i članove najviših organa DPS-a. Uslijedili su demantiji, a Boro Vučinić, tada ministar vojske, negirao je da postoji takva vojna oprema.

Golubović i Lazović su, objavljeno je u medijima, odbili da se penzionišu 2012. godine. Tada je penzionisan visoki funkcioner ANB Vlatko Rakočević kog je snimak na Ju tjubu povezivao sa neometanim prelaskom Nasera Keljmendija sa ogromnim kešom u Crnu Goru

Peruničićev zadatak je, tvrde naši izvori, da sprovede ,,prinudno” penzionisanje istih onih kadrova koji su do skoro služili privatnim interesima i poslovima vrha, i koji sada zbog toga mogu biti nezgodni. Prema novoj regulativi Vlade, u martu ove godine ističe rok za penzionisanje svih operativaca ANB-a koji su navršili 50 godina života i koji imaju 30 godina rada u službi.

Ono što bi moglo pojasniti zašto taj posao nije mogao da uradi Vučinić, koji je takođe odan premijeru je navodno tajno nadziranje premijerove sestre.

Drugi Monitorovi izvori tvrde i da Vučinić nije bio dovoljno čvrst da obavi tako zahtjevne i delikatne poslove. ,,Joković ih je bio skinuo. Uzeo im značke i službene pištolje. Ali im nije napisao otkaz, jer su prijetili otkrivanjem tajni koje bi bile fatalne za režim. Vučinić ih je i vratio u službu. On se družio sa diplomatama dok su oni harali službom i imali pristup svim podacima”.

Joković je bio šef Agencije u relativno kratkom periodu – od jula 2010. do decembra 2011. Podnio je ostavku nakon afere Listing, usmjerene da javno diskredituju Roćena i Lukšića za koje su objavljeni dokumenti tvrdili da su kontaktirali sa narkobosom Darkom Šarićem.

Predrag Bulatović, član parlamentarnog odbora za bezbjednost, podsjetio je ovih dana, nakon što je izabran Peruničić na čelo ANB da je Joković kada je podnio ostavku, ostao na toj poziciji do izbora novog šefa Agencije.

Vučinić je izgleda propustio po sudu Đukanovića da spriječi mnogo značajniju stvar od one koja je promakla Jokoviću.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo