Povežite se sa nama

Izdvojeno

KADROVSKE MUKE U INSTITUCIJAMA KULTURE NA SJEVERU: Višak zaposlenih, manjak vizije

Objavljeno prije

na

U centrima za kulturu, u okviru kojih, u najvećem broju slučajeva, funkcionišu muzeji i biliblioteke,  među zaposlenima je najviše srednjoškolaca. Resorno ministarstvo je ocijenilo i da nedostaje raznovrsnost kulturnih sadržaja i dugoročno planiranje

 

“Nesporno je da brojnost institucija kulture na opštinskom nivou može adekvatno da odgovori zadovoljavanju potreba građana u kulturi. Međutim, u suštinskom smislu,  njihovo djelovanje, u sredinama za koje su osnovane, u većini slučajeva, nema potreban kontinuitet rada i ne njeguje se raznovrsnost kulturnih sadržaja”. To je konstatacja iz Nacionalnog programa razvoja kulture do 2027.  godine.  U tom dokumentu nijesu precizno analizirani kadrovski kapaciteti lokalnih  ustanova kulture.  Poslednji put,  broj i struktura zaposlenih u centrima za kulturu i ostalim lokalnim ustanovama iz te  oblasti širom Crne Gore, pa tako i onima na sjeveru, prebrojana je i saopštena  prije pet godina, u okviru  Informacije o kadrovskim kapacitetima organa i ustanova koje se bave zaštitom i očuvanjem kulturne baštine.

Prema tim podacima, u lokalnim javnim ustanovama programske aktivnosti obavljao  je značajno manji broj zaposlenih,  u odnosu na one zadužene za administrativno-tehničke poslove. To je naročito bilo izraženo u centrima za kulturu na sjeveru.

“Analiza kadrovskih kapaciteta u navedenim ustanovama ukazala je na neusklađenosti organizacije ustanova sa propisima iz bibliotečke i muzejske djelatnosti, koji se odnose i na samostalne  lokalne javne  ustanove. U centrima za kulturu programske aktivnosti obavlja 87 zaposlenih, od čega 37 sa kvalifikacijom visokog obrazovanja, u odnosu na 214 koji obavljaju administrativno-tehničke poslove”, konstaovano je u tadašnjoj Informaciji.

Ništa bolje stanje, kada je riječ o nivou kvalifikacije, nije bilo ni u lokalnim muzejima, a  broj zaposlenih sa visokim obrazovanjem bio je dominantan samo u biblotekama.   Bibliotečku djelatnost, kroz formu samostalne lokalne javne ustanove, na sjeveru,  obavljaju biblioteke u Pljevljima i Rožajama, a samostalno muzeji u tom dijelu države postoje u  Bijelom Polju, Rožajama, Beranama i Pljevljima. Uslova za muzejsku djelatnost nema u  Mojkovcu, Šavniku, Petnjici, Andrijevici, Žabljaku, Gusinju i Plavu.  Većini sjevernih opština  bibliotečka, odnosno,  muzejska ili obje  djelatnosti organizovane su   u okviru centara za kulturu.

Jačanje kadrovskih kapaciteta, u Programu razvoja kulture 2016-2020  resorno ministarstvo prepoznalo je  kao strateški cilj. Tada je konstatovano da je neodgovarajući profil, odnosno nedovoljan broj odgovarajućih stručnih kapaciteta, zapažen, prije svega u poslovima “na programskim aktivnostima koji doprinose boljoj vidljivosti djelatnosti zaštite i očuvanja kulturnih dobara”. Do tačnog broja zaposlenih i nivoa njihovih kvalifikacija  u centrima za  kulturu na sjeveru sada je  teško doći, a rijetke su ustanove koje te podatke imaju na svojim zvaničnim sajtovima. Prema dostupnim informacijama, i dalje većinu kadra čine srednjoškolci, zaduženi za administrativno -tehniče ili poslove održavanja i higijene objekata. Primjetno je i da se broj zaposlenih iz godine u godinu povećavao, međutim, to nije donijelo značajnije obogaćivanje programskih sadržaja.

Na primjer, u pljevaljskom Centru za kulturu je, prema zvaničnim podacima,  12 zaposlenih a, pored direktora, samo  još dvoje ima završen fakultet. Viskoškolci su zaduženi za organizaciju programa, odnosno, rukovođenje održavanjem i upravljanjem  tehnikom. Trećina  zaposlenih u toj ustanovi pokrivaju radna mjesta  kurira i portira.

U kolašinskom Centru za kulturu, prije pet godina,  bilo je devetoro zaposlenih, a već 2019. godine taj broj je udvostručen.  Samo četvoro ima završen fakultet. Upoređivanjem podataka iz 2018. godine, uočljivo je da su u tu ustanovu, u međuvremenu, zapošljavani samo srednjoškolci, a na platnom spisku je i jedan redovan student. Prije deset godina, broj onih koji su primali platu u toj ustanovi bio je blizu 40.

Prema podacima  iz  Pravilniku o sistematizaciji i organizaciji radnih mjesta u gusinjskom Centru za kulturu je 15 zapošljenih, uključujući i direktora. Među njima su čak dva samostalna savjetnika za finasije i jedan za pravne poslove.  Uslov pri zapošljavanju za dva “animatora kultururnih aktivnosti”  prema Prvilniku bio je , između ostalog, završen pravni ili ekonomski fakultet. U toj ustanovi radi i samo jedan bibliotekar, ali i po dva tehničara za rasvjetu, odnosno, portira.  Sistematizovano je i radno mjesto “garderober kostima”.

U Centru za kuturu i sport u Andrijevici , prema Planu integriteta, je čak 33 radno angažovanih,  od čega 22 stalno, sedmoro zaposlenih na određeno vrijeme i četvoro angažovanih po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima. Među njima je samo devetoro sa visokom školskom spremom. U rožajskoj ustanovi zaduženoj za kulturu, 2018. godine,  bilo je, prema zvaničnim podacima, čak 54 zaposlena., u biblioteci 15, a u Zavičajnom muzeju 28.  Do  zaključenja ovog broja Monitora, iz te ustanove nije bilo moguće dobiti informaciju, da li se situacija u međuvremnu promijenila,  ali je poznata činjenica da je, prije nekoliko godina, recimo,  Centar za kulturu, “zarad bolje organizacije rada”, zaposlio čak i inženjerku saobraćaja.

U  29  javnih  ustanova kulture čiji su osnivači opštine,  a koje su popunile upitnike Ministarstva,  prema podacima iz aktuelnog Nacionalnog programa, ukupno je  643 zaposlenih. Tek nešto više od 40 odsto čini stručni kadar.

“U pogledu kadrovskog segmenta funkcionisanja, više od polovine anketiranih ustanova ističe da je neophodno stručno usavršavanje zaposlenih. Iako je dodatna edukacija navedena kao prioritet, čak 13 od 29 ustanova nije, u posljednje tri godine,  obezbijedilo programe stručnog usavršavanja za svoje zaposlene. Kao što se državne ustanove kulture prirodno najviše oslanjaju na državni budžet, tako i lokalne ustanove kulture za finansiranje svog rada najviše koriste opštinske budžete”, piše u tom dokumentu.

Konstatovano je i da lokalni nivo karakteriše “nepostojanje vizije razvoja i dugoročnog planiranja u kulturi”, iako je Zakonom o kulturi propisana obaveza donošenja opštinskih programa razvoja kulture i planiranja na lokalnom nivou.

Opštinske ustanove kulture finansiraju se iz budžeta lokalnih samouprava,  a za tu namjenu je, prošle godine, ukupno izdvojeno oko 15,6 miliona eura ili, u prosjeku, 4,33 odsto lokalnih budžeta. Na osnovu finansijskih izvještaja pojedinih lokalnih ustanova kulture vidi se da, u  većini slučajeva, gotovo dvije trećine od tog novca budu potrošene na zarade i održavanje objekata.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo