Povežite se sa nama

MONITORING

KADROVI PARTIJE: Zapete puške

Objavljeno prije

11 godina

na

cedomir-globovic

Moguće je da nijesu svi vladajući kadrovi ambiciozni, možda bi neko od njih radije krckao penzijicu nego glavu razbijao državnim poslovima, ali, kad partija zove, oni su – spremni. S duge strane, ni partija ne zaboravlja vjerne, za njih se uvijek nađe kakvo zgodno blagouhljebije. Fakat da se ta idila proizvodi preko leđa građana Crne Gore, štetan je po građane, ne po idilu.

Prošle sedmice Vlada je dala saglasnost da se za direktora Direkcije za saobraćaj imenuje Savo Parača. Od 2009. godine nije bio ni na jednoj funkciji, dugo nijesmo ništa znali o njemu. A takva karijera nije za zaborav.

Parača je nekadašnji predsjednik opštine Cetinje. Nema radnih mjesta, nema autobuske stanice, nema bioskopa – neke su od čuvenih priča koje su obilježile taj Paračin posao. Ima tu nepravde: i danas je isto, a Savo Parača je drugdje. Da je prijestonica mala za njegove talente pokazalo se još dok je stolovao Cetinjem, a preselio se u Glavni grad. Bio je dugogodišnji izvršni direktor Crnagoraputa. Ni dan danas se ne zna je li samo bio baksuz, pa su ga zapale gadne zime ili su se njegova znanja sticana na Fakultetu političkih nauka slabo primala na tešku mehanizaciju, tek, pamti se da nas je snijeg u decembru vrlo ubjedljivo iznenađivao za vrijeme Paračinog direktorovanja putevima. Ostavku je u toj firmi podnio i otpremninu uzeo, nakon što je to preduzeće preuzeo austrijski Štrabag 2007. godine.

Svaka, pa i karijera Sava Parače ima vrhunac – zasad je to predsjednikovanje Odborom direktora Željeznice Crne Gore. Tu je, kako je Monitor ranije pisao, proveo tačno 179 dana. Od drugog jula, kada je izabran za predsjednika borda, do 29. decembra kada je društvo zvanično ugašeno. Firma je nestala jer se podijelila na Infrastrukturu i Prevoz, a Državna revizorska institucija je 2008. godine otkrila da je Parača nakon šest mjeseci predsjedavanja jedinstvenom Željeznicom dobio 180 hiljada otpremnine.

Nikad se ne zna, možda novo imenovanje nosi mogućnost da Parača nadmaši sam sebe. Direkcija za saobraćaj je firma osnovana 2006. godine na temelju Direkcije za državne puteve i posao joj je briga o džadama i željeznici. ,,Od svog formiranja Direkcija za saobraćaj je postigla značajne rezultate na održavanju, rekonstrukciji i izgradnji putne mreže”, hvale su u zvaničnoj internet prezentaciji. Kao jedan od najzančajnijih projekata ističu izgradnju puta Risan-Žabljak. To je onaj put na kojem čuveni tunel Ivica uporno odbija da prihvati da je njegov smisao da ljudi kroz njega prođu, nego se stalno zatrpava. Takav mu je, valjda, karakter.

Naravno pred Direkcijom za saobraćaj i Savom Paračom je posao vijeka. ,,Direkcija za saobraćaj je ušla i u realizaciju najvećeg inženjerskog i građevinskog projekta u Crnoj Gori – izgradnju autoputa Bar – Boljare”, objavljuju. ,,Gradimo puteve za budućnost”, piše velikim slovima na sajtu Direkcije. Budućnost je i sjutra i za sto godina. Šta sad. Autoput je tako veliki posao za Crnu Goru da se i za njegovo kvaliteno zamišljanje možda može zaraditi kakva fina otpremnina. A i važne poslove će kontrolisati onaj ko je savršeno kontrolisan.

Nema brige ni za turizam. Na djelu je privatno javno partnerstvo kojem je Vlada Crne Gore toliko posvećena da privatno i javno gotovo ne razlikuje. Ovih dana su novine objavile kako je Orascom Development, partner Vlade Crne Gore i zakupac zemljišta na poluostrvu Luštica u Tivtu, „udomio” bivšeg ministra turizma Predraga Nenezića. On je 2009. godine, kada je potpisan ugovor za Lušticu sa Orascomom bio ministar turizma. Sada je Iz Luštice Development Vijestima potvrđeno da je Nenezić od 21. februara zvanično postao član njihovog Upravnog odbora, ali, kako su kazali, trenutno nemaju informaciju da će on uskoro biti imenovan i za izvršnog direktora. O tome se šuška.

Vlada Crne Gore, ako se gleda kroz Nenezićev slučaj, mirne duše može se ubrojati i u obrazovne institucije. Kad je vlada spojila ministarstvo turizma i zaštitu životne sredine, Nenezić je, logično, produbio i znanja izvan turizma, pa sad ima firmu za konsultantske usluge iz oblasti zaštite životne sredine koju je pokrivalo ministarstvo koje je on predvodio. Ranije je objasnio da poslom u konsultantskoj firmi nije kršio zakon, jer ga je započeo nakon završetka mandata. Od javnih poslova ostao mu je samo angažman u Aerodromima Crne Gore. ,,U JP Aerodromi Crne Gore nemam profesionalni angažman, već obavljam funkciju predsjednika UO, što ne predstavlja konflikt interesa sa ostalim poslovnim angažmanima”, objašnjavao je bivši ministar.

Zahvaljujući Nenezićevoj biografiji sa sajta Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, svako se može podsjetiti da je mladi ministar od 2002. godine predsjednikovao Tenderskom komisijom za privatizaciju hotelskih i turističkih preduzeća. Znamo kako su privatizovani – od Ulcinja pa do na kraj Vektra Boke. Osnovni problem crnogorskog turizma je, tvrde mnogi stručnjaci, nedostatak hotela. Moglo bi se reći da se za novi posao preporučio eliminisanjem konkurencije.

Dok se o angažmanima bivšeg ministra Nenezića moglo razgovarati za poslovnim, za sadašnjeg ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića transferi su se mogli obavljati i za porodičnim ručkom. Nakon ozbiljne karijere, koja je uključivala šefovanje mladima DPS-a, poslaničku i funkciju ministra ekonomije, Bošković je 2008. privremeno bio odložen na čelo Rudnika uglja Pljevlja, kao predstavnik državnog kapitala, u kompaniji u kojoj je treći po veličini vlasnik Aco Đukanović. U trenutku kad je Rudnik dugovao oko 35 miliona eura, uprava kompanije je odlučila da Boškoviću kupi džip od oko 50.000. Đžombasti su putevi po sjeveru, ministrova sigurnost je prioritet, zvanično je objašnjeno. Ko god misli da džipovi loše utiču na socijalni senzibilitet – vara se. Milo Đukanović je Boškovića, valjda kao osvježenje, vratio u svoju najnoviju vladu te se sad socijalno stara.

Lavirinti DPS-ove kadrovske kombinatorike obiluju stručnjacima koji se pojavljuju – po potrebi i u obliku koji potrebi odgovara. Vojin Đukanović, bivši ministar privrede, tu je kad se treba izjasniti o ponudi Uniproma za kupovinu KAP-a. Prirodno: ponuda je ozbiljna. Treba imati u vidu i, reklo bi se, najuspješnije čedo nekadašnje i ovih dana obnovljene, koalicione ljubavi DPS-a i Narodne stranke – Predraga Drecuna. Njegove sposobnosti, dokazane po trnovitom putu od ministarske do fotelje u Prvoj banci, sada se koriste uglavnom za duboku ekonomsku analizu vladinih poteza. Analiza, nekako uvijek ispadne pozitivna.

Nije u redu misliti da je vladinim kadrovima lako. Čega sve nema samo po folderu Daliborke Pejović. Teško je i nabrojati o čemu je sve žena morala da brine: o ženskim pravima u Ženskoj alijansi DPS-a, o zaštiti životne sredine kao direktorica nadležne agencije, i o poslovima kulture nekada davno, o pisanju i brisanju sa biračkih spiskova, sad i o avionima.

Možda je, ipak, najljepši od svih primjer potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića. Teško je povjerovati da je, nakon što je otklonjen iz visokih državnih poslova, sopstvenom voljom odabrao da postrojava partijsku vojsku po, na primjer, beranskim bespućima. Umjesto da u budvanskoj hladovini krcka one milione što nije ni znao kad ih je dobio. Ali, kad partija zove – staje se mirno i prima naređenje. Inače bi svijet propao. Njihov.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo