Povežite se sa nama

MONITORING

KADROVI PARTIJE: Zapete puške

Objavljeno prije

11 godina

na

cedomir-globovic

Moguće je da nijesu svi vladajući kadrovi ambiciozni, možda bi neko od njih radije krckao penzijicu nego glavu razbijao državnim poslovima, ali, kad partija zove, oni su – spremni. S duge strane, ni partija ne zaboravlja vjerne, za njih se uvijek nađe kakvo zgodno blagouhljebije. Fakat da se ta idila proizvodi preko leđa građana Crne Gore, štetan je po građane, ne po idilu.

Prošle sedmice Vlada je dala saglasnost da se za direktora Direkcije za saobraćaj imenuje Savo Parača. Od 2009. godine nije bio ni na jednoj funkciji, dugo nijesmo ništa znali o njemu. A takva karijera nije za zaborav.

Parača je nekadašnji predsjednik opštine Cetinje. Nema radnih mjesta, nema autobuske stanice, nema bioskopa – neke su od čuvenih priča koje su obilježile taj Paračin posao. Ima tu nepravde: i danas je isto, a Savo Parača je drugdje. Da je prijestonica mala za njegove talente pokazalo se još dok je stolovao Cetinjem, a preselio se u Glavni grad. Bio je dugogodišnji izvršni direktor Crnagoraputa. Ni dan danas se ne zna je li samo bio baksuz, pa su ga zapale gadne zime ili su se njegova znanja sticana na Fakultetu političkih nauka slabo primala na tešku mehanizaciju, tek, pamti se da nas je snijeg u decembru vrlo ubjedljivo iznenađivao za vrijeme Paračinog direktorovanja putevima. Ostavku je u toj firmi podnio i otpremninu uzeo, nakon što je to preduzeće preuzeo austrijski Štrabag 2007. godine.

Svaka, pa i karijera Sava Parače ima vrhunac – zasad je to predsjednikovanje Odborom direktora Željeznice Crne Gore. Tu je, kako je Monitor ranije pisao, proveo tačno 179 dana. Od drugog jula, kada je izabran za predsjednika borda, do 29. decembra kada je društvo zvanično ugašeno. Firma je nestala jer se podijelila na Infrastrukturu i Prevoz, a Državna revizorska institucija je 2008. godine otkrila da je Parača nakon šest mjeseci predsjedavanja jedinstvenom Željeznicom dobio 180 hiljada otpremnine.

Nikad se ne zna, možda novo imenovanje nosi mogućnost da Parača nadmaši sam sebe. Direkcija za saobraćaj je firma osnovana 2006. godine na temelju Direkcije za državne puteve i posao joj je briga o džadama i željeznici. ,,Od svog formiranja Direkcija za saobraćaj je postigla značajne rezultate na održavanju, rekonstrukciji i izgradnji putne mreže”, hvale su u zvaničnoj internet prezentaciji. Kao jedan od najzančajnijih projekata ističu izgradnju puta Risan-Žabljak. To je onaj put na kojem čuveni tunel Ivica uporno odbija da prihvati da je njegov smisao da ljudi kroz njega prođu, nego se stalno zatrpava. Takav mu je, valjda, karakter.

Naravno pred Direkcijom za saobraćaj i Savom Paračom je posao vijeka. ,,Direkcija za saobraćaj je ušla i u realizaciju najvećeg inženjerskog i građevinskog projekta u Crnoj Gori – izgradnju autoputa Bar – Boljare”, objavljuju. ,,Gradimo puteve za budućnost”, piše velikim slovima na sajtu Direkcije. Budućnost je i sjutra i za sto godina. Šta sad. Autoput je tako veliki posao za Crnu Goru da se i za njegovo kvaliteno zamišljanje možda može zaraditi kakva fina otpremnina. A i važne poslove će kontrolisati onaj ko je savršeno kontrolisan.

Nema brige ni za turizam. Na djelu je privatno javno partnerstvo kojem je Vlada Crne Gore toliko posvećena da privatno i javno gotovo ne razlikuje. Ovih dana su novine objavile kako je Orascom Development, partner Vlade Crne Gore i zakupac zemljišta na poluostrvu Luštica u Tivtu, „udomio” bivšeg ministra turizma Predraga Nenezića. On je 2009. godine, kada je potpisan ugovor za Lušticu sa Orascomom bio ministar turizma. Sada je Iz Luštice Development Vijestima potvrđeno da je Nenezić od 21. februara zvanično postao član njihovog Upravnog odbora, ali, kako su kazali, trenutno nemaju informaciju da će on uskoro biti imenovan i za izvršnog direktora. O tome se šuška.

Vlada Crne Gore, ako se gleda kroz Nenezićev slučaj, mirne duše može se ubrojati i u obrazovne institucije. Kad je vlada spojila ministarstvo turizma i zaštitu životne sredine, Nenezić je, logično, produbio i znanja izvan turizma, pa sad ima firmu za konsultantske usluge iz oblasti zaštite životne sredine koju je pokrivalo ministarstvo koje je on predvodio. Ranije je objasnio da poslom u konsultantskoj firmi nije kršio zakon, jer ga je započeo nakon završetka mandata. Od javnih poslova ostao mu je samo angažman u Aerodromima Crne Gore. ,,U JP Aerodromi Crne Gore nemam profesionalni angažman, već obavljam funkciju predsjednika UO, što ne predstavlja konflikt interesa sa ostalim poslovnim angažmanima”, objašnjavao je bivši ministar.

Zahvaljujući Nenezićevoj biografiji sa sajta Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, svako se može podsjetiti da je mladi ministar od 2002. godine predsjednikovao Tenderskom komisijom za privatizaciju hotelskih i turističkih preduzeća. Znamo kako su privatizovani – od Ulcinja pa do na kraj Vektra Boke. Osnovni problem crnogorskog turizma je, tvrde mnogi stručnjaci, nedostatak hotela. Moglo bi se reći da se za novi posao preporučio eliminisanjem konkurencije.

Dok se o angažmanima bivšeg ministra Nenezića moglo razgovarati za poslovnim, za sadašnjeg ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića transferi su se mogli obavljati i za porodičnim ručkom. Nakon ozbiljne karijere, koja je uključivala šefovanje mladima DPS-a, poslaničku i funkciju ministra ekonomije, Bošković je 2008. privremeno bio odložen na čelo Rudnika uglja Pljevlja, kao predstavnik državnog kapitala, u kompaniji u kojoj je treći po veličini vlasnik Aco Đukanović. U trenutku kad je Rudnik dugovao oko 35 miliona eura, uprava kompanije je odlučila da Boškoviću kupi džip od oko 50.000. Đžombasti su putevi po sjeveru, ministrova sigurnost je prioritet, zvanično je objašnjeno. Ko god misli da džipovi loše utiču na socijalni senzibilitet – vara se. Milo Đukanović je Boškovića, valjda kao osvježenje, vratio u svoju najnoviju vladu te se sad socijalno stara.

Lavirinti DPS-ove kadrovske kombinatorike obiluju stručnjacima koji se pojavljuju – po potrebi i u obliku koji potrebi odgovara. Vojin Đukanović, bivši ministar privrede, tu je kad se treba izjasniti o ponudi Uniproma za kupovinu KAP-a. Prirodno: ponuda je ozbiljna. Treba imati u vidu i, reklo bi se, najuspješnije čedo nekadašnje i ovih dana obnovljene, koalicione ljubavi DPS-a i Narodne stranke – Predraga Drecuna. Njegove sposobnosti, dokazane po trnovitom putu od ministarske do fotelje u Prvoj banci, sada se koriste uglavnom za duboku ekonomsku analizu vladinih poteza. Analiza, nekako uvijek ispadne pozitivna.

Nije u redu misliti da je vladinim kadrovima lako. Čega sve nema samo po folderu Daliborke Pejović. Teško je i nabrojati o čemu je sve žena morala da brine: o ženskim pravima u Ženskoj alijansi DPS-a, o zaštiti životne sredine kao direktorica nadležne agencije, i o poslovima kulture nekada davno, o pisanju i brisanju sa biračkih spiskova, sad i o avionima.

Možda je, ipak, najljepši od svih primjer potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića. Teško je povjerovati da je, nakon što je otklonjen iz visokih državnih poslova, sopstvenom voljom odabrao da postrojava partijsku vojsku po, na primjer, beranskim bespućima. Umjesto da u budvanskoj hladovini krcka one milione što nije ni znao kad ih je dobio. Ali, kad partija zove – staje se mirno i prima naređenje. Inače bi svijet propao. Njihov.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo