Povežite se sa nama

MONITORING

KAD SDP GLUMI NEVINOST: Nema epizodne uloge

Objavljeno prije

10 godina

na

sdp-krivokapic

Iako duže od decenije i po Socijaldemokratska partija vlada uz Demokratsku partiju socijalista, ta partija uporno pokušava da sve što ne valja svali na leđa koalicionog partnera. Tako je, svi smo naučili napamet, SDP zaslužan za nezavisnost Crne Gore, za odbranu Tare i Termoelektrane, za, kakav-takav ostanak Elektroprivrede u državnom vlasništvu i tome slično. O onim drugim, ne tako slavnim, svakodnevnim poslovima kojima se, tokom svakog od blizu šest hiljada dana koalicionog partnerstva sa DPS-om, bave SDP-ovi ljudi – ćuti se. I radi.

Ma koliko puta lider SDP-a Ranko Krivokapić izdeklamovao kako se njegova partija nije slagala sa DPS-om oko važnih pitanja poput privatizacije KAP-a, ostaje surova istina: ministri iz te partije jedan jedini put su napustili sjednicu vlade. Nešto zbog neke crkve i to kad je premijer bio Igor Lukšić.

Čudeći se SDP-ovom opozicionarstvu, s vremena na vrijeme, premijer Đukanović ih katkad podsjeti kako u vladi uredno glasaju za odluke kojima se poslije, kao protive.

SDP-ovi ljudi tradicionalno pokrivaju najvažnija mjesta u ministarstvima unutrašnjih poslova, saobraćaja i informacionih tehnologija, glavni su u Morskom dobru, Aerodromima, Upravi za šume. U jednačini prema kojoj SDP-u , na osnovu nekoliko procenata glasova, redovno pripada dvadesetak odsto fotelja, nepoznata je – koliko im pripada mjesta u Spužu.

Najvišu poziciju u izvršnoj vlasti odavno zauzima Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar za informaciono društvo. Riječi ,,privatizacija” i ,,korupcija” u crnogorskom su jeziku gotovo sinonimi, a Lazović je godinama bio na čelu Savjeta za privatizaciju. MANS je ovih dana podsjetio na krivičnu prijavu koju je protiv Lazovića podnio zbog odluke da kompanija Kubus luks iz Velike Britanije gradi ulcinjski Valdanos. Vicepremijeru baš se bila dopala firma koja je poslovala sa gubicima od nekoliko miliona funti.

Zašto – znalo bi se u nekoj zemlji u kojoj državni tužilac postoji. Ovdje, do daljnjeg, javnost nema nikakvu predstavu o tome koliko je i kakvih manjih ili većih poslova sklopljeno u katakombama crnogorske privatizacije, i ko je sve i za koliko na kraju bio ,,dobar”.

Kadrovima SDP-a dugujemo zahvalnost za komparativne prednosti Crne Gore u saobraćaju. Oni godinama vode taj resor u vladi. Imamo najbajkovitiju priču o auto putu, sad već i o više njih. Koliko je novca dosad potrošeno u toj priči – za dokumentacije, obnovljene dokumentacije, planove, promijenjene planove i slično – ne zna se. Jednom je objavljeno da je vlada za eksproprijaciju zemljišta namijenila tri miliona eura. Ako ništa drugo, neko je morao nekom platiti za onih nekoliko buldožera koji su statirali u Gornjim Mrkama. Ne znamo ko, kome i koliko, ali vascijela Crna Gora priča o Bemax-u i povlaštenom položaju tog preduzeća kad god treba zakrpiti nešto od crnogorskih puteva.

Uprkos upornoj priči o obnavljanju željezničke infrastrukture i činjenici da evropske institucije favorizuju tu vrstu prevoza zbog najmanje štetnog uticaja na životnu sredinu, nema obnovljene pruge između Bara i Bijelog Polja. Ministarstvo se ljetos hvalilo kako je u posljednje četiri godine uloženo skoro 30 miliona eura u obnovu pruge Beograd – Bar. Prema ranijim procjenama, modernizacija dijela pruge Beograd-Bar, koji prolazi kroz Crnu Goru, kako bi se povećala njena prosječna brzina do 100 kilometara na sat koštala bi 140 miliona. Naći te pare ozbiljan je posao. U zemlji u kojoj se ne istražuju ni sumnjivi poslovi i jasne zloupotrebe položaja, bilo bi suviše očekivati da neko odgovara zbog toga što nije radio ono što mu je u opisu radnog mjesta.

Pored toga što odnosi živote, koči razvoj zemlje i škodi njenoj integraciji, očajna saobraćajna infrastruktura, saglasni su razni analitičari, šteti našoj uzdanici, turizmu. Ne bi bilo loše kad bi se do divlje ljepote moglo stići na civilizovan način i bez trošenja pretjeranih količina novca. U poslu obezbjeđivanja skupog avionskog prevoza koalicioni partneri su podijelili teret. O Aerodromima brine SDP, o Montenegro Airlines DPS. Ovoga ljeta crnogorski turistički radnici bili su zgranuti odlukom JP Aerodromi Crne Gore o povećanju putničkih aerodromskih taksi uz ocjenu da poskupljenje čini Crnu Goru manje konkurentnom na turističkom tržištu. Nema veze, Aerodromi uspješno obavljaju jednu drugu funkciju – najuspješnije su, Monitor i drugi mediji o tome su više puta pisali – utočište SDP kadrova i njihove bliže i dalje rodbine. Je li zloupotreba službenog položaja zapošljavanje žena i pašenoga partijskih kolega, jedno je od pitanja koje će na odgovor pričekati.

Mnogo tiše nego u Aerodromima SDP šefuje u Morskom dobru. Riječ je o jednom od veoma profitabilnih preduzeća u kom se odlučuje na koji način će Crna Gora koristiti svoju obalu. Ko će dobiti plažu, ko plažni bar, ko šta gdje može da sagradi. Prihod od izdavanja plaža i privremenih objekata u zoni morskog dobra po osnovu 600 sklopljenih ugovora, za 2012. godinu iznosio je oko šest miliona eura. Monitor je pisao i o tome kako najatraktivnija kupališta zauzimaju poznati tajkuni, kontroverzni biznismeni i istaknuti političari. Kao i o tome da se ogroman prihod ostvaruje u sivoj zoni trgovine morskim dobrom, preprodajom ugovora o zakupu u transkacijama u kojima se vrti veliki novac.

Neće biti da je Morsko dobro nedužno u aktuelnoj priči oko kiša koje, sad već redovno parališu Budvu, Petrovac i druga primorska mjesta. Onaj ko upravlja obalom, morao je upravljati potocima koji su trebali da idu u more, a u našem slučaju šetaju po ulicama i podrumima.

Nakon kratkog boravka u zatvoru Radoš Šućur se vratio kormilarenju crnogorskim šumama. Sa nekoliko drugova bio je okrivljen da je državu oštetio za oko 180 hiljada eura. Nezakonito su, navodno, dijelili neke stanove. Upućeni u zbivanja u crnogorskim šumama su bili jednoglasni – ako su krivi samo za to, neka im je prosto za vazda.

Osnovna odlika načina na koji Crna Gora, preko opunomoćenih predstavnika iz SDP-a, gazduje jednim od svojih najvećih bogatstava ne mijenja se godinama: sječemo šume i izvozimo trupce. Sistem je zamišljen tako da država dijeli koncesije, složenim poslom pravljenja balvana bave se privatne firme. I ptice cvrkuću o tome kako koncesije dobijaju oni koji su bliži vlastima, bilo po partijskoj ili korupcijskoj liniji. Ili je to jedno te isto. Još jedna od javnih tajni je da koncesionari najčešće radnike na osiromašenom sjeveru plaćaju mizerno i da je to još jedan od osnova po kojem se povlašteni bogate. Na to bi se itekako moglo uticati sadržajem koncesionih ugovora, ali, ko da misli o tome.

Kad Crna Gora, kojoj je 59 odsto teritorije pokriveno šumama,uveze željezničke pragove vrijedne milion eura, neko mora biti kriv. Za svaku paru i za kompletnu strategiju. Kao i za to što preko 85 procenata posječenog drveta izvozimo kao trupce i rezanu građu.

Šefovanje ministarstvom unutrašnjih poslova takođe je dio tradicije SDP-a. To što ono uglavnom nije uključivalo gazdovanje policijom, teško im može biti olakšavajuća okolnost. Sve i da su se bavili samo lokalnom samoupravom, uredili su je tako da je od opština ostala samo puka forma koju vladajuća partija koristi za sopstvene potrebe. Tamo gdje nijesu na vlasti, ostaje šupljina.

U sistemu koji je, uz nesebičnu pomoć SDP-a sačinio DPS ne postoje šanse za upravljanje u skladu sa zakonom. Svaki činovnik, od SDP-ovih dvadesetak odsto, sve i kad ne bi htio, prinuđen je da radi po pravilima korumpirane i loše uprave. Što viša funkcija, više prljavštine, više krivičnih djela u mimihodu. I nema toga ko može reći da ju je izbjegao. Odgovornost je ovdje i dalje strana riječ, ali ako se ikad odomaći, kadrovi malog koalicionog partnera neće imati šanse da je izbjegnu. Njihova ideja da im to što su ,,dio vlasti” daje mogućnost da odluče da su oni onaj fini dio – glupa je i dosadna.

Na to ih je, uostalom ovih dana podsjetio i premijer Đukanović. Nakon brzopoteznog obnavljanja koalicionih odnosa, najavio je kako očekuje da parlament i drugi državni organi odmah budu ,,u punom sadejstvu sa Vladom u realizaciji onog što će biti dogovoreni strateški prioriteti državne politike u narednom periodu”. Nema vrdanja.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo