Povežite se sa nama

FOKUS

Kad policija montira

Objavljeno prije

na

Policijski insajder Brajuško Brajušković je ove sedmice optužio bivšeg šefa policije Veselina Veljovića za nove zloupotrebe. Tvrdi da je tokom sudskog procesa koji je vođen zbog ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, Veljović instruirao svjedoka Zorana Vlaovića zvanog Bohum, koji je navodno trebalo da zametne tragove zločina, a za kojeg Brajušković tvrdi da je Veljovićev rođak.

Veselin Veljović je demantovao tvrdnje Brajuškovića, bivšeg pripadnika Specijalnih jedinica i obezbjeđenja u ZIKS-u. Veljović je te optužbe nazvao najgnusnijim podvalama kojima Brajušković i mediji njemu i njegovoj porodici crtaju metu. On je ranije demantovao tvrdnje Brajuškovića koji ga je optužio za organizovanje parapolicijskih crnih trojki zaduženih za prebijanje oponenata režima i novinara.

Brajušković je za naš list potvrdio da je u martu ove godine primio pismo od Saše Borete, jednog od osuđenih za ubistvo Šćekića. U tom pismu Brajušković se optužuje da je pripremao Vlaovića za lažno svjedočenje. U pismu se, između ostalog navodi: „Ja u konačnom znam da ti nijesi osmislio ovo podmetanje već neko mnogo iznad, a da si ti bio samo onaj instrument bez kojeg lažni svjedok ne bi postojao”.

,,Nijesam ja, nego je Veljović instruirao Vlaovića za suđenje”, tvrdi Brajušković koji ističe da je Vlaović blizak rođak Veselina Veljovića, što je ovaj demantovao. Brajušković je tokom procesa za ubistvo inspektora Šćekića svjedočio o boravku Vlaovića na Prijemnom odjeljenju u Spužu. ,,Vlaović je bio u zatvoru u Spužu, zbog teških seksualnih delikata”, kaže Brajušković. Brajušković je nakon što je 2002. godine napustio specijalne jedinice postao prvo šef sprovodničke službe u Zavodu za izvršenje sankcija (ZIKS), a potom i šef obezbjeđenja ZIKS-a.Vlaović je, kaže Brajušković za naš nedjeljnik, ostao sedam, osam mjeseci na tom odjeljenju, što je krajnje neobično, jer se tu može ostati najduže 30 dana. „Vlaović je imao povlašćeni položaj u Spužu, tvrdio je da je to zbog njegove saradnje sa policajcima oko suzbijanja narkotika u zatvoru, mada je to meni bilo neubjedljivo”. Na kraju je, kaže Brajušković, Vlaović pušten iz zatvora, nikad nije odslužio kaznu i ne zna se gdje je sada.

Da se radi o montiranom svjedoku tvrdili su tokom procesa advokati osumnjičenih za ubistvo inspektora Šćekića. Pravni zastupnik Borete Dragan Ognjenović je povodom objavljivanja pisma svog štićenika u dnevniku Vijesti opet kazao da se radi o ozbiljnoj igri i da je jedno sigurno, da je Vlaović bio instruiran.

„Iznenađuje me ćutanje tužilaštva, koje je u obavezi da se ova farsa i haranga prekine i odgovorni privedu utvrđivanju odgovornosti”, izjavio je Veselin Veljović, nakon najnovijih optužbi.

Tužilaštvo još nije okončalo istragu o aferi crne trojke. U međuvremenu, premijer Milo Đukanović javno je stao u odbranu Veljovića, tvrdnjama da je cijela priča iskonstruisana.

Neki od opozicionih lidera i advokata ukazivali su da je pozadina afere borba klanova u vladajućoj partiji koja je i ranije rezultirala curenjem prljavih tajni režima, od afere Listing do afere Snimak. Navodno u sukobu su klan Duška Markovića i Veselina Veljovića sa predstavnicima visokih političkih struktura okupljenih oko poslova klana iz Granda.

„Nijesam instruiran ni od jednog centra moći, ja se samo borim za sebe i svoju porodicu. Pozivam predstavnike Evropske unije da organizuju neutralne policijske snage iz EUROPOL-a i da me ispitaju preko poligrafa”, kaže Brajušković ističući da danima nije spavao jer su do njega stigle prijetnje navodno namijenjene njegovoj trudnoj ćerci.

„Ne znam šta je bio motiv instruiranja svjedoka Vlaovića, ali sigurno znam da javnosti nije predstavljena istina o ubistvu Slavoljuba Šćekića”, kaže za Monitor Brajušković, ističući da ga je Šćekićeva porodica ranije optuživala zbog iskaza i svjedočenja tokom procesa.

Šćekić je ubijen dok je radio na istrazi o ubistvu urednika Dana Duška Jovanovića i bombaških napada na hotel Splendid. Njegovo se ubistvo dovodi u vezu upravo sa tim slučajevima. Uvažavan je kao savjesan i nepotkupljiv inspektor. Ubistvo Duška Jovanovića nikada nije rasvijetljeno.

Vlaović je bio prvi svjedok saradnik u istoriji crnogorskog pravosuđa. Nakon kratkog poznanstva sa osuđenim Boretom, sa kojim je dijelio zatvorsku sobu, ispričao je detalje o motivima i ubistvu Slavoljuba Šćekića. Kako je Monitor ranije pisao, Vlaovića je tužilaštvo prihvatilo kao svjedoka saradnika iako je po zakonu to mogao biti samo neko ko je dio zločinačkog udruženja, a ne, kako su upozoravali stručnjaci, osoba koja je samo slušala priče osumnjičenih.

Neobično je bilo i to što je Zoran Vlaović usred suđenja otkrio svoj identitet javnosti i raskinuo saradnju, a sud zaključio da je ,,iskaz svjedoka 001 neubjedljiv, nelogičan i neistinit”. Njegovo svjedočenje je nakon maratonskih suđenja i nekoliko ukinutih presuda osuđenima na kraju ipak prihvaćeno.

Šta je to Vlaović kazao na sudu i kako je njegovo svjedočenje uticalo na proces, glavno je pitanje sada kada nekadašnji podređeni službenik Veselina Veljovića tvrdi da se radilo o svjedoku instruiranom od strane vrha policije.

Vlaović je dao tri iskaza tužilaštvu. Tvrdio je da mu je optuženi za ubistvo Šćekića Saša Boreta u kratkom periodu koje su proveli zajedno otkrio dosta o motivima i samom ubistvu, ali i o akcijama osumnjičenih vezanim za napade na hotel Splendid.

Vlaović je tužilaštvu kazao da mu je Boreta priznao da su ,,oduvali smrada”, aludirajući na inspektora Šćekića. Prema njegovom iskazu on je potom upitao Boretu da li ga je Čila Šćekić ubio, što je Boreta navodno i potvrdio.

Vlaović je u prvim izjavama tužilaštvu tvrdio da mu je Boreta kazao da je u ubistvu učestvovao još jedan izvršilac, ,,mladić iz Beograda”. Dvije godine kasnije kazao je da se sjetio da mu je Boreta u stvari rekao da je pored Čile Šćekića u ubistvu učestvovao Ljubo Vujadinović.

Čila Šćekić, koga je Vlaović označio kao jednog od izvršilaca ubistva, je u prvom suđenju oslobođen optužbi da je ubio Šćekića, da bi konačno bio osuđen na 30 godina kao izvršilac. Istu kaznu dobio je i Ljubo Vujadinović dok su Boreta i Bigović osuđeni takođe na 30 godina, ali zbog podstrekivanja na ubistvo Šćekića. Alan Kožar je zbog pokušaja reketiranja biznismena Žarka Radulovića i podmetanja eksplozija na Splendid, osuđen na šest godina i 10 mjeseci zatvora. A oslobođen je Beranac Vuk Vulević, kome se takođe sudilo zbog ubistva Šćekića.

Slavica Šćekić, sestra Slavoljuba Šćekića, smatra da je Zoran Vlaović govorio istinu kada je rekao ono što je čuo od Borete. „ Sa Vlaovićem sam lično razgovarala i potvrdio mi je sve ono što je rekao na sudu. Potvrdio mi je da mu je Boreta ispričao sve detalje o ubistvu mog brata. Brajušković je kao svjedok na sudu, pljujući po Vlaoviću, pokušao da pomogne u oslobođenju ubica mog brata. Možda mu je Veljović za to pljuvanje obećao pare koje mu izgleda nije dao pa mu se sad sveti”, kaže Slavica Šćekić u izjavi za Monitor.

Slavica Šćekić je više puta izjavila da pravda nije zadovoljena, jer nijesu utvrđeni motivi zbog kojih je ubijen njen brat Slavoljub, kao i zbog toga što nijedna od presuda nije uključila Vuka Vulevića. Ona je više puta tvrdila da je Vulević likvidirao njenog brata, ali i urednika Dana Duška Jovanovića. Tvrdila je da je vidjela spise svog brata još dok je radio na slučaju Jovanović i da je u tim spisima jasno stajalo da je Vuk Vulević ubio Duška Jovanovića.

U izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA), koja se opsežno bavila napadima na novinare, navodi se da je tek poslije četiri godine od Jovanovićevog ubistva na vještačenje poslat DNK Vuka Vulevića i Muše Osmanagića, koje su visoki policijski funkcioneri još u prvim danima istrage javno osumnjičili za ovaj zločin, ali koji nijesu za njega optuženi.

Damir Mandić, pravosnažno osuđen kao saizvršilac ubistva Jovanovića, je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica detaljno opisao navodnu ulogu Vuka Vulevića u ubistvu Jovanovića. Kasnije se branio ćutanjem i nikada nije potpisao iskaz o Vulevićevoj umiješanosti.

Vulević je prvi put došao u žižu javnosti 2002. godine zbog incidenta u Beranama zbog sprečavanja vjernika CPC da nalaže badnjak. Sumnjičen je za šverc narkotika skupa sa Vuksanom Cemovićem, utaju poreza, napad na službeno lice… No, brojne optužnice protiv Vulevića padale su pred crnogorskim sudovima. Između ostalih, oslobodio ga je i zamjenik Vesne Medenice Radule Kojović – zbog zastare predmeta.

Tokom šest godina koje je Vulević zbog brojnih istraga proveo u ZIKS-u, prema tvrdnjama ranijeg upravnika ove ustanove Željka Jočića, posjećivali su ga u više navrata pripadnici ANB-a, među njima navodno Zoran Lazović i Duško Golubović. Prema nekim tvrdnjama Vulević je radio za crnogorsku tajnu službu.

Mnoge od ovih elemenata inspektor Šćekić složio je navodno tokom svoje istrage i prije nego što je ubijen bio blizu rješenja slučaja Jovanović.

„Jedno je sigurno. Javnosti se slučaj ubistva inspektora Šćekića pokušao predstaviti drugačije i tu je ključnu ulogu sa lažnim svjedocima odigrao Veselin Veljović”, tvrdi Brajuško Brajušković u izjavi za Monitor.

Slavica Šćekić, sa druge strane, u izjavi za naš list, ističe da bi sadašnje tvrdnje Brajuškovića mogle proglasiti nevinim neke od ubica njenog brata. „Osuđeni za ubistvo moga brata su se i pred drugim zatvorenicima hvalili kako su pucali u mog brata. Jedan je to i slikovito demonstrirao”, kaže Slavica Šćekić. Ali, ona je uvjerena da je vrh policije i države umiješan u ubistvo i da su kasnije usmjeravali istragu i sam sudski proces.

„Još jedna stvar je sporna. Šta su na uviđaju kada je ubijen inspektor Šćekić radili specijalci Miljan Perović i Dragan Blagojević”, pita se Brajušković. On ističe da u nadležnosti Perovića i Blagojevića nije bilo ubistvo Šćekića i da oni nijesu trebali biti na uviđaju. Miljan Perović je aktuelni direktor ZIKS-a. Njega je, uz Veljovića, Brajušković optuživao i za organizovanje crnih trojki.

Perović je na sudu svjedočio kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina nakon čega su krenuli u potragu i primijetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica. Međutim, automobil je bio miniran i ubrzo je eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljeni dokazi. Perović je na sudu opovrgao svoje ranije iskaze – da je jedan od optuženih za ubistvo inspektora Šćekića Ljubomir Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom policijskom inspektoru.

„Perović je umiješan u ubistvo mog brata, to znam sigurno. Za Blagojevića nijesam čula, a možda je bio pokriće Peroviću, tako oni to rade”, kaže Slavica Šćekić. „Perović je angažovan po zadatku da tokom otkrivanja počinilaca podmetanja eksplozija na gradilištu hotela Splendid, prati mog brata na svakom koraku, što je i radio, i tako sazna da li je to krivično djelo rasvijetljeno. Kad je moj brat otkrio i rasvijetlio, tu informaciju je dostavio ubicama mog brata… Inače, moj brat je Peroviću, Veljoviću i ANB, kao i nalogodavcu njegovog ubistva, bio trn u oku zbog toga što je rasvijetlio sva ubistva, pa i ko stoji iza njih,” navodi Šćekićeva.

Veselin Veljović je, podsjeća Brajušković, kada je Šćekić ubijen bio nadređeni Peroviću i Blagojeviću. Perović je, kasnije, prema tvrdnjama Brajuškovića, u policiji bio zadužen za svjedoke saradnike. Veljović je dva mjeseca nakon Šćekićevog ubistva napredovao i postao direktor Uprave policije Crne Gore.

Mnogo je toga isplivalo na površinu posljednjih sedmica. Tužilaštvo i policija još nemaju pravi odgovor. Hoće li i ovu, kao i ranije afere, samo prekriti tama, a ubistva Šćekića, Jovanovića i mnogih drugih ostati nerasvijetljena.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo