Povežite se sa nama

OKO NAS

KAD OPŠTINA ULCINJ NE POŠTUJE SOPSTVENE OBAVEZE: Solana na listi čekanja

Objavljeno prije

na

Lokalna uprava prekršila je rok koji je sama sebi postavila za donošenje dokumenata koji bi joj omogućili preuzimanje upravljanja Solanom, pa je sve manje nade da će naredne godine biti berbe soli

 

Proteklo je već 45 dan od roka koji je bio postavljen za izradu Plana upravljanja Solanom, saopšteno je iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Prema riječima direktorice te  organizacije Jovane Janjušević, to je bila obaveza  Opštine Ulcinj, odnosno Sekretarijata za komunalne djelatnosti i zaštitu ambijenta.

“Rok je istekao 29. oktobra, a prema našim saznanjima nije čak ni pokrenuta procedura izrade tog plana”, kazala je ona ističući da postoji bojazan da se neće uspostaviti veoma zahtjevna operativna struktura da bi Opština Ulcinj 24. avgusta naredne godine preuzela upravljanje Solanom.

Tu obavezu je lokalna uprava sama sebi postavila krajem juna ove godine donošenjem u opštinskom parlamentu Odluke o proglašenju Solane parkom prirode. Tri mjeseca nakon toga ovaj predivni prostor je konačno uvršten i na Ramsarsku listu zaštićenih močvarnih područja. Očekuje se da će uskoro biti i Natura 2000, čime će stepen njegove zaštite biti na maksimalnom nivou.

Ta teška bitka, koja je vođena preko jedne decenije, dobijena je uz ogromnu podršku svjetskih i evropskih organizacija i institucija, te niza ornitologa i diplomata. No, sada je pred Solanom novo doba u kojem se čitav taj devastirani ekosistem i proizvodnja soli moraju obnoviti kako bi i ptice našle svoj mir, radnici radili, turisti uživali, a Solana donosila prihod gradu i cijeloj zemlji.

Upravo onako kako je to bilo više od sedam decenija, odnosno sve dok tu kompaniju i upravljanje tim prostorom nije preuzeo Eurofond biznismena Veselina Barovića. Solana je ubrzo otišla u stečaj, radnici oćerani, a prostor propadao. Od avgusta 2015. godine najstarijim ulcinjskim preduzećem upravlja Javno preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore.

U Opštini Ulcinj tvrde da imaju plan za osnivanje novog preduzeća koje će upravljati tim područjem.

“To nije tako mali posao, vidjeli smo i prilikom donošenja te odluke. Međutim, nadam se da ćemo početi sa intenziviranjem tih poslova i da ćemo uskoro imati zaokruženu konstrukciju, odnosno sve organe te firme”, kaže potpredsjednica Opštine Hadidža Đoni.

Ona ističe da je ohrabrujuće što je kapitalnim budžetom za narednu godinu Vlada Crne Gore odlučila da milion eura bude utrošeno u obnovu infrastrukture na Solani. No, iz Vlade ne govore ništa o vlasništvu navodeći da je to posao pravosuđa. Privredni sud od 2013. godine čeka na mišljenje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, kojim predsjedava premijer, što je uslov za pravosnažno okončanje sudskog postupka za utvrđivanje vlasništva nad zemljištem Solane.

U Evropskoj komisiji ocjenjuju da je ulaganje u infrastrukturu nužno i dobro, ali navode da će za upravljanje tim lokalitetom definisanje najboljeg modela “zavisiti od odluke o vlasništvu, jer je u trenutnim uslovima teško osigurati moguća i održiva ulaganja”.

“EK je i ranije iskazala zabrinutost u vezi sa pitanjem vlasništva nad Solanom, a to što je dio prostora u privatnom vlasništvu firme koja je u bankrotu, jedan je od razloga što ne privlači investitore koji bi ulagali u to močvarno područje”, rekao je donedavni komesar za proširenje  Johanes Han.

Kako vrijeme odmiče izvjesno je da se neće ostvariti druga važna preporuka iz Studije o revitalizaciji Solane, čiju je izradu sa 300.000 eura finansirala EU, a koja se odnosi na pokretanje proizvodnje. Naredna godina biće sedma u nizu bez berbe slanih kristala.

Bivši radnik Solane Veselin Mitrović tvrdi da postoje resursi da se brzo krene u taj proces.

“Mi možemo da radimo jer znamo šta treba. Nama trebaju radnici koji će biti na terenu, pod stručnim nadzorom naših tehnologa. Mi smo napravili detaljan, stručan projekat, samo nas puštite da uđemo i dajte nam malo para”, poručio je on.

Jedan od razloga što se kasni sa svim ovim planovima jeste činjenica što se Opština Ulcinj već pet mjeseci nalazi u finansijskoj blokadi. Odlukom Vrhovnog suda preko šest miliona eura lokalna samouprava je od sredine jula morala da isplati firmi Rekreaturs, koja je poslovala u okviru Atlas grupe, a zbog rušenja objekata na Velikoj plaži početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Inače, ta suma je godišnji prihod budžeta  Opštine, pa ona svakako nije u mogućnosti da samostalno bilo što finansira na Solani.

Stoga su oči uprte u centralne vlasti i u evropske fondove.

“Solana je jedinstveni evropski dragulj. Zapadni turisti uživaju u ovakvim predjelima i oni su za njih atraktivniji od bilo kakvog hotela”, rekao je poslanik Grupe zelenih u Evropskom parlamentu Tomas Vajc.

Izvršne direktorka Društva  Dr Martin Schneider-Jacoby  Zenepa Lika, koja je ove sedmice nagrađena od strane CGO-a posebno za angažman oko zaštite Solane, rekla je da sada posebno treba raditi na njezinoj promociji.

“Imajući u vidu bogatstvo biodiverziteta najmlađeg parka prirode u Crnoj Gori – Ulcinjske solane, stanovništvo koje živi u njenoj neposrednoj blizini ima mogućnost da kreira i razvije kvalitetnu turističku ponudu. Ne samo da se očekuje porast novih grupa posjetilaca, već i duži boravak u pogledu povećanja broja noćenja, produženja turističke sezone, i neposrednih koristi za lokalnu zajednicu, kao i za samu zaštitu ovog jedinstvenog područja“, kazala je ona.

I iz Turističke organizacije Ulcinj najavili su da će u 2020. mnogo više sredstava opredijeliti za promociju Solane na inostranim tržištima, prije svega u Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

U svakom slučaju, iz Brisela je poručeno da je odgovornost crnogorskih vlasti da osiguraju održivo i adekvatno finansiranje i upravljanje Ulcinjskom solanom, te da pregovaračko poglavlje 27 neće biti zatvoreno bez pronalaženja održivog rješenja za to područje.  Ali, to je, prije svega, pitanje od sudbinskog značaja za ovu opštinu. Jer, moderni Ulcinj je upravo nastao nakon što je Solana počela da proizvodi slane kristale, daleke 1934. godine.

                                                                                                                    Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTIĆENA PODRUČJA BEZ ZAŠTITE: Samo paper parks

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izazovi upravljanja zaštićenim područjima u Crnoj Gori su višestruki.  Nema efikasnih upravljačkih struktura i adekvatne podrške lokalnih zajednica. Zbog toga, ti prostori ostaju zaštićeni samo na papiru, nerijetko stavljeni isključivo u službu turizma. U nekima ni godinama nakon proglašenja nema upravljača, ali ni planova upravljanja

 

 

Novoformirana Agencija za upravljanje prirodnim dobrima opštine Bijelo Polje mogla bi biti dobar primjer ostalim opštinama na koji se način kreće u zahtjevan posao brige o prostorima, koja su, u većini slučajeva u našoj državi,  zaštićena samo na papiru.   Odluka o osnivanju te Agencije usvojena je na nedavnoj sjednici lokalnog parlamenta, nakon što je Opština ranije zvanično zaštitila Đalovića klisuru, koja je proglašena spomenikom prirode. Svemu je prethodila intenzivna saradnja sa i NVO Eko-tim i globalnom organizacijom za zaštitu prirode The Nature Conservancy (TNC).

Nažalost, u mnogim drugim opštinama, napori civlilnog sektora i ponuđena stručna podrška nijesu prihvaćene na adekvtan način na lokalnom nivou, pa su brojni zaštićeni prostori, kako tvrde saogovornici Monitora  i dalje samo ”paper parks” , to jest, zaštićeni samo na papiru.

Kako za Monitor kaže Milija Čabarkapa, izvršni direktor NVO Eko tim, u Bijelom Polju, ta organizacija aktivno učestvuje u procesu uspostavljanja lokalnog upravljača zaštićenih područja kroz formiranje Agencije.

“Ta inicijativa, sprovedena u saradnji sa Opštinom i međunarodnim partnerom TNC, ima za cilj da obezbijedi dugoročno i efikasno upravljanje prirodnim resursima, sa posebnim fokusom na Đalovića klisuru. Eko-tim će pružiti stručnu pomoć u izradi planova upravljanja, obezbijediti početna sredstava za rad Agencije, kako bi se osiguralo da zaštićena područja imaju funkcionalne mehanizme upravljanja i zaštite”, objašnjava on.

Čabarkapa kaže da zaštićena područja u Crnoj Gori karakteriše nedostatak upravljača i planova upravljanja. Na ovaj način ne postižu se ciljevi zaštite i očuvanja, kao ni ciljevi održivog razvoja. Eko-tim, podsjeća on, poslednjih godina intenzivno zagovara uspostavljanje nekoliko novih zaštićenih područja. Pored Đalovića klisure, to su gornji tok rijeke Ćehotine u Bijelom Polju i Pljevljima, rijeke Mrtvice u Kolašinu. Međutim, kako poručuju iz te NVO, ne žele “da se zaštita tih područja završi samo formalnim proglašenjem”.  Nude da, kroz saradnju sa lokalnim vlastima, pomognu u formiranju i osposobljavanju upravljačkih struktura. Time se, tvrde, osigurava da zaštita ne ostane samo na papiru.

Analiza koju je Mreža zaštićenih područja Dinarida (Parkovi Dinarida) radila sa TNC pokazala je da uspostavljanje novih zaštićenih područja, koje se dešavalo od 2015. godine nadalje, ne prati uspostavljanje adekvatne upravljačke strukture niti adekvatni kapaciteti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

U ULCINJU, NA ČEKANJU: Ni Mosta na Bojani ni prostornog plana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi most na Bojani, kod Ulcinja, trebalo je i da bude otvoren u avgustu prošle godine. Taj most može da označi otvaranje nove stranice u odnosima između Crne Gore i Albanije. Ali, mosta još nema,  niti naznaka kada bi mogla da krene njegova gradnja. Cijenu plaćaju prvenstveno građani i turistička privreda Ulcinja

 

 

Budžet je politika u brojkama. A kada se tek 5.000 eura od potrebnih deset miliona predvidi u državnom budžetu za ovu godinu za gradnju novog mosta na Bojani, infrastrukturnog objekta od izuzetnog značaja za Ulcinj, onda to predstavlja jasnu potvrdu da smo se ponovo vratili u doba kada je razvojna i investiciona politika zaobilazila naš grad. Čini se da ovaj projekat nije više nikome u trenutnoj vlasti prioritet”, kaže predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, jasno je da nema političke volje za sprovođenje velikih kapitalnih investicija u Ulcinju. “Ono što je još gore je činjenica da nedostaje i političkog autoriteta i volje kod ljudi koji su konstituenti ove vlasti, da se brinu o razvoju naše opštine”, ističe Bajraktari dodajući da Vlada Crne Gore, u saradnji sa Opštinom Ulcinj, ima sve mehanizme da ovaj projekat dovede do kraja i to bez izgovora i okolišanja oko Prostornog plana Crne Gore (PPCG) i drugih planova nižeg reda, odnosno, onako kako rade za druge kapitalne investicije u brojnim drugim crnogorskim opštinama.

Iz crnogorske Vlade je saopšteno da se čeka na donošenje PPCG kako bi se krenulo u realizaciju projekta. Čeka se i na izradu i raspisivanje javnog poziva za izbor izvođača radova, a nije formiran ni zajedničkog odbor i dvije agencije koje bi trebalo da realizuju čitav ovaj posao koje bi zajednički trebalo da finansiraju obje države sa po deset miliona eura.

Još se čeka i na susret dva premijera, Milojka Spajića i Edija Rame, koji bi u neposrednom razgovoru trebalo da poguraju ovaj projekat. Predsjednik Vlade Crne Gore je u novembru u Skupštini Crne Gore najavljivao da će doći do razgovora sa predsjednikom albanske vlade, kao i da su sredstva od deset miliona eura za most na Bojani bila predviđena Kapitalnim budžetom za 2024. godinu.

„Gradnjom mosta na Bojani Ulcinj bi prodisao, prestao biti svojevrsno slijepo crijevo. Najveći problem za nas je već godinama slaba saobraćajna povezanost, a ako na tome ništa ne radimo, onda je logično da ćemo imati sve manje gostiju”, kaže poznati turistički radnik Ismet Karamanaga.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROBLEMI VODOVODNIH  SISTEMA NA SJEVERU: Curi na sve strane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gotovo da nema vodovodnog sistema u sjevernim opštinama kojem nije neophodna temeljna rekonstrukcija. Zbog toga su gubici na mreži rekordni, vodovodi uglavnom od azbestno- cementnih cijevi, fali novca i radnika za saniranje kvarova

 

 

Dužina azbestnih vodovodnih cijevi u opštinama na sjeveru Crne Gore mjeri se desetinama kilometara, dok je skromna “kilometraža” onih koje su zamijenjene novim od kako su, prije sedam godina, započele pripreme na projektu Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore.  Većina tih sistema su dotrajali, a iz godine u godinu se povećava  broj kvarova i procenat gubitaka vode.  Za sada opštine parcijalno mijenjaju djelove vodovodnih cjevovoda ili saniraju kvarove, a u većini lokalnih uprava saglasni su da su to poslovi   malog obima, koji ne daju dugoročne rezultate.

Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, koji treba da omoguće rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi. Zamjena cijevi radila bi se u tri faze, a prva iznosila 20 odsto ukupne dužine. Međutim, još  nije poznato kada će se krenuti u realizaciju tog posla.

Predstavnici Eko fonda i PROCON-a potpisali su 2023. godine Ugovor o pružanju usluga za potrebe realizacije projekta Unaprjeđenje efikasnosti vodosnadbijevanja zamjenom azbestno-cementnih cjevovoda na području Crne Gore.  Cilj projekta je da se poboljšaju i obnove azbestno – cementni cjevovodi na području Crne Gore i uspostavi sveobuhvatni i funkcionalni sistem vodosnabdijevanja. Ukupna procijenjena dužina azbestno-cementnih cijevi u kompletnoj vodovodnoj mreži Crne Gore iznosi 614 km, a procijenjena vrijednost projekta je oko 200 miliona eura.         Potpisivanjem tog ugovora stvorene su pretpostavke za početak realizacije jednog od najvažnijih projekata u Crnoj Gori koji će unaprijediti efikasnost vodosnabdijevanja i, u suštinskom smislu, promijeniti funkcionisanje vodovodne mreže, te  trajno riješiti efikasnost snabdijevanja.

Do tada , preduzeća zadužena za vodovode na sjeveru kubure sa višestrukim izazovima, koje nijesu mogla  da riješe ni drastična povećanja cijene vode, a koja su potrošače mimoišla samo u nekim gradovima.  Kao glavni nedostatak u vodosnabdijevanju u Crnoj Gori prepoznat je problem dotrajalosti mreže i to prvenstveno azbestno –cementnih cijevi koji dovode do velikih gubitaka na mreži. Većina tih cijevi stara je preko 50 godina.  Upotreba azbestnih vlakana zabranjena je u Crnoj Gori 2016. godine, kada je usvojen Zakon o životnoj sredini, ali i danas samo stanovnici Petnjice i Plužina ne piju vodu iz njih.

Kako su Monitoru kazali u pljevaljskom Vodovodu, u njihovoj mreži je 25 kilometara azbestnih cijevi, a gubici vode  su preko 70 odsto.

“Veliki problem je dotrajala vodovodna mreža gdje postoje česti kvarovi. Veće popravke plaća Opština Pljevlja, dok tekuće održavanje bez naknade,  obavlja preduzeće.Pritom novac koji dolazi od lokalne uprave, prvo se usmjerava za otplatu rata koje se plaćaju za poreze i doprinose“, objašnjavaju.

I pljevaljski Vodovod, kao i mnoga druga preduzeća na sjeveru zadužena za vodosnadbijevanje, namaju dovoljan broj zaposlenih u tehničkoj službi, dok radnika u adminstraciji ne fali.

U Rožajama su slični problemi. Vodovodna mreža u centru varoši napravljena je još1964. godine. Sve je teže održavati tako dotrajali sitem, kažu u tamošnjem Vodovodu. Međutim, u toj opštini su uspjeli da smanje  gubitke tokom minule dvije godine, ali ne znaju koliko će to uspješno ponoviti ove i naredne godine. Saniranje kavrova na više načina iscrpljuje preduzeće, a do sada nije bilo ozbiljnih aktivnosti da se takvo stanje riješi.  U Rožajama imaju samo idejno rješenje za zamjenu vodovodnih cijevi od azbesta, ali još nije na vidiku glavni projekat.

Jedan od gorućih, višegodišnjih problema s kojim se suočava opština Žabljak je problem neurednog vodosnabdijevanja potrošača, posebno u ljetnjem periodu. Kako je navedeno u Analizi postojećeg stanja vodosnabdijevanja, glavni razlog su veliki gubici na vodovodnoj mreži koji iznose oko 75 odsto.To ne čudi, s obzirom da su vodovodne cijevi u toj opštini, takođe, uglavnom azbestno cementne, stare preko pola vijeka, a dotrajala je  hidromašinska oprema  na Crnom jezeru.  Česti kvarovi, visok procenat neprihodovane vode, to jest ilegalnih priključaka mori i žabljački Vodovod.

Mojkovačko preduzeće Komunalne usluge  Gradac  brine o održavanju dva vodovoda na primarnoj mreži. Starim se snabdijevaju Polja i Podbišće, novim se puni glavni rezervoar na Gornjem Mojkovcu. Novi vodovod garantuje, uglavnom, uredno vodosnabdijevanje, dok je na starom mnogo intervencija. Tako je ukupno trajanje prekida u vodosnabdijevanju lani bilo oko  105 sati, a na otklanjanju kvarova potrošeno je skoro četiri puta više vremena.

I dok u gradskom jezgru, za sada, izlaze na kraj sa falinkama vodovodnog sistema, slavine u nekim mojkovačkim selima su suve tokom većeg dijela godine. Recimo, problemi sa vodosnabdijevanjem u Prošćenju traju decenijama, a u lavirintu razloga za problem neurednog vodosnadbijevanja teško se snaći.  Neriješeni imovinski odnosi, nelegalni priključci, loša infrastruktura na izvorištu, loše izvedeni radovi na drugom kraku vodovoda samo su neki od izazova, zbog kojih je mještanima nekoliko zaseoka već godinama i dovoljno vode za osnovne potrebe samo pusta želja. Iako su, još prije dvije godine iz Opštine najavili rješavanje tog problema, do sada se gotovo ništa nije promijenilo.

U susjednom Kolašinu alarmantno loše stanje vodovodne mreže odavno više ne kriju. Dalji razvoj Kolašina ograničavaju kapaciteti postojeće zastarjele vodovodne mreže, u koju nije bilo većih ulaganja minulih pola vijeka, kao i nedovoljno razvijena kanalizaciona mreža, konstatovano je u Planu rada za narednu godinu preduzeća Vodovod i kanalizacija.Na području te opštine tek treba da se radi katastar hidrotehničkih instalacija i GIS vodovoda i kanalizacije. Fali vodmjera, a tek sitnim intervencijama mijenja se stanje na vodizvorištu u Mušovića Rijeci.

Novi mendžment je zatekao, kako tvrde, oko tridesetak zaposlenih,  od čega tehničkoj službi svega dva fizička radnika i dva vodoinstalatera. Među problemima u preduzeću, koji su “godinama stavljani pod tepih” su i  veliki gubici na mreži i neracionalna potrošnja vode. Takođe, u sistemu gradskog vodovoda ne postoje mjerači protoka instalirani na izvorištu, u distributinoj mreži ne postoji instalirana nikakva oprema ili uređaji koji bi mogli da pruže podatke o relevantnim parametrima, kao što su protok i pritisak po zonama ili nivo vode u rezervoaru.  Zamijenjen je samo dio azbestnih cijevi, a saniranje brojnih  kvarova  na mreži su svakodnevica malobrojne tehniče službe.

                                                                                      Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo