Vlast je iskoristila još jednu priliku da, prikrivajući sopstvene prljave tragove, markira nepodobne. Lokalni DPS u Budvi, koji je tražio od centrale da ga zaštiti od krivičnih prijava, ostao je nezadovoljan indiferentnošću vrha partije, bez čije dozvole, vjeruju mnogi, ne bi ni bilo hapšenja u toj opštini. Ali je zato portparol DPS-a ponovo nepogrešivo naciljao u smjeru onih koji kvare “lijepu evropsku priču”.

„Mi ne možemo uticati na pojedine nevladine organizacije i njihovu naglašenu produkciju krivičnih prijava koje podnose nadležnim državnim organima. Ono što možemo, a radili smo to i do sada, je da ukažemo medijima i tim organizacijama da vode računa o prezumpciji nevinosti”, oglasio se portparol DPS-a Rajko Kovačević.

U MANS-u, na koji se budvanski DPS požalio centrali, kažu da svaki građanin ima pravo, a i dužnost da, ukoliko je u saznanju da je počinjeno krivično djelo, to prijavi nadležnim organima.

,,Upravo to je ono što MANS radi. Moguće je da naše aktivnosti ranije nisu izazivale toliku nervozu dok nadležne institucije – policija i tužilaštvo, nisu konačno počele da postupaju po tim prijavama”, kaže izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović u izjavi za Monitor.

Prije nego što je Evropska komisija sačinila poraznu dijagnozu o stanju crnogorskog društva, i prije nego što je vlastima naložena saradnja sa civilnim sektorom, na tu adresu stizale su mnogo ozbiljnije optužbe. Bivša potpredsjednica Vlade Gordana Đurović optuživala je MANS da radi ,,protiv interesa države i zajedničkog rada svih institucija”.

I direktor policije Veselin Veljović optuživao je pojedine medije i NVO, koji su ukazivali na probleme sa korupcijom i organizovanim kriminalom i nepostupanje nadležnih, da šire dezinformacije na račun policije i drugih državnih organa i institucija.

Onda su se čuvari crnogorskog imidža nakratko utišali, jer su se upozorenja kritičara vlasti i njenih tekovina poklopila sa ključnim preduslovima EU koje Crna Gora mora ispuniti da bi joj bio određen datum za početak pristupnih pregovora. Vanja Ćalović kaže da joj se čini licemjernim to što vladajuća partija koja je iznjedrila novog mandatara, posljednjih dana zvoni na sva zvona kako je preko noći postala posvećena uspostavljanju vladavine prava, dok saopštenjima i dalje ratuje sa pojedincima i organizacijama koji je već godinama uzaludno podsjećaju na tu obavezu.

Ona ističe da bi policiji i tužilaštvu trebalo da bude neugodno što građani slučajeve korupcije uglavnom prijavljuju nevladinoj organizaciji. To, smatra Ćalović, dovoljno govori o stepenu povjerenja u one čiji je posao i obaveza da se obračunavaju sa tim problemom. ,,Upravo te institucije treba da podnose krivične prijave po službenoj dužnosti, a na prste se mogu prebrojati ozbiljniji slučajevi koje su inicirali. Još je manji broj onih koji su procesuirani u sudskom postupku, a pravosnažnih presuda za korupciju na najvišim nivoima nema”.

Zaista – teško se prisjetiti ozbiljnog slučaja visoke korupcije ili organizovanog kriminala koji su nadležni samoinicijativno pokrenuli. I oni procesi koje su inicirale institucije čija je to obaveza zapleli su se u političkim lavirintima – i tamo i ostali.

Čitaoci će se sjetiti slučaja Montenegroerlajnz i krivične prijave koju je nakon referenduma protiv Zorana Đurišića podnijela policija na čelu sa Veselinom Veljovićem. Predsjednik odbora direktora avio-kompanije teretio se da je, skupa sa zamjenikom oštetio kompaniju u državnom vlasništvu. Veljovićeva istraga je startovala sa procjenom da je kompanija oštećena za 44 miliona, da bi se u tužbi navela konačna suma od svega 450.000 dolara. Na kraju je objavljeno da nadležni tužilac odustaje od krivičnog gonjena Đurišića i njegovog zamjenika. Veljović je najavio nastavak istrage, ne tajeći da su mu poznati razlozi zbog kojih je postupak obustavljen. Iako mu je to bila zakonska obaveza, nije procesuirao svoja navodna saznanja o porodičnim i političkim pritiscima koji su, kako tvrdi, stavili tačku na ovu priču.

Marionetske institucije sistema su se u protekle dvije decenije usavršile u osluškivanju zapovijesti i želja političkih naredbodavaca. Upućeni tvrde da u mnogim slučajevima nije ni bilo striktnih naređenja iz vrha – pravosudni čelnici su razvili instinkt koji ih čuva od zamjeranja njihovim tutorima. To je uočila i Evropska komisija koja je naložila hitnu depolitizaciju izbora tužilaca i sudija.

Tako uspavane crnogorske institucije sistema svaka je krivična prijava sa strane izbacivala iz tračnica. Većina ih je odbijeno, a one očigledne, koje se nijesu mogle tek tako prenebregnuti, zavodile su se pod šifru – višegodišnja istraga je u toku.

Da nije profesionalnih medija i nevladinih organizacija Crna Gora bi, kaže Neđeljko Rudović urednik podgoričkih Vijesti, bila zemlja straha i laži, zemlja u kojoj se oligarsi uspješno predstavljaju kao uzorni privrednici i patriote, a lopovi kao čuvari nacionalnih interesa.

,,S obzirom na to da državno tužilaštvo i policija gotovo nikada nijesu posumnjali u predstavnike vlasti i ljude bliske njima, profesionalni mediji i NVO su morali preuzeti ulogu koja pripada onima koji dominantno treba da se bave pravom i pravdom. A kako su oni kojima se bave NVO i mediji na vlasti, onda im ne ostaje ništa drugo nego da pokušaju da ih diskvalifikuju i fabrikovanjem neistina preko podobnih medija pokušaju prikazati državnim neprijateljima”, kaže Rudović.

Čuvare sistema je, po pravilu, iz mrtvih dizao svaki povik na vlast. Državno tužilaštvo je 2009. ekspresno saslušalo profesora Milana Popovića nakon što je objavio tekst u kome je iznio indicije o povezanosti donedavnog premijera Mila Đukanovića sa brojnim kriminalnim akcijama u Crnoj Gori. Monitor je i tada konstatovao da je Popović saslušan samo zato što je u autorskom tekstu rekao sve što je imao i jer je tužilaštvo dobro znalo da tome nema šta dodati.

,,Slučaj profesora Popovića je očigledna nastava vlasti: u Crnoj Gori ne smije postojati kredibilna misao. Sveto je pravilo mafizma: pravo da se mjerodavno sudi i vrjednuje mora biti osujećeno i izvrgnuto ruglu”, pisao je tim povodom naš nedjeljnik.

Zato se tužilaštvo potpuno oglušilo o presudu Vrhovnog suda Crne Gore koji je nedavno poništio ugovor o prodaji gradskog zemljišta koju je kompanija Carine od glavnog grada kupila za 11 miliona eura nižu cijenu od one koja je bila postignuta na tenderu. Carine su na inicijalnom tenderu za prodaju preko 15 hiljada kvadrata gradskog građevinskog zemljišta u podgoričkom naselju Stari aerodrom pobijedile sa ponudom od 13,5 miliona eura, da bi naknadno odustale. Glavni grad na čelu sa gradonačelnikom Mugošom je odobrio neposrednu nagodbu i zemljište toj kompaniji prodao za 2,5 miliona eura. Tužilaštvo je ranije odbacilo krivičnu prijavu MANS-a koji je tvrdio da je gradonačelnik Mugoša na ovaj način gradski budžet oštetio za milionski iznos. Nimalo ga nije pokolebala odluka Vrhovnog suda koji je konstatovao da za Mugošin dil nije bilo pravnog osnova. Za takvu akciju još nijesu dobili zeleno svijetlo.

Petar KOMNENIĆ