Povežite se sa nama

FOKUS

Kad imaš državu

Objavljeno prije

na

Višespratnica po višespratnica, parcela po parcela – moćni Nikšićanin Branislav Brano Mićunović i njegov prijatelj kontroverzni Budvanin Ivan Delić i sa njima povezana lica gotovo da su osvojili Budvu i okolinu. U tome su im nesebično pomogle urbanističke vlasti, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou. Ministar turizma i održivog razvoja Predrag Sekulić predano radi da dovrši poslove prethodnika Branimira Gvozdenovića.

Prošlog mjeseca na sajtu ministarstva kojim rukovodi postavljena je lista osoba i kompanija kojima je to ministarstvo tokom ove godine izdalo urbanističko tehničke uslove – papir koji prethodi izdavanju građevinske dozvole. Među njima je i Brano Mićunović, Nikšićanin koji se u regionu označava kao vođa organizovanog kriminala u Crnoj Gori pa i šire. Mićunović je prijatelj bivšeg premijera Mila Đukanovića sa kojim se našao skupa i na optužnici italijanskog tužioca Đuzepea Šelzija za šverc cigareta.

Tim papirom, izdatim u februaru ove godine, Sekulić je priveo kraju legalizaciju divlje sagrađenih Mićunovićevih objekata u Budvi, na njegovoj parceli u Mirištu, iznad Miločera.

Mićunović je te objekte, od kojih jedan ima čak osam spratova, podigao još prije pet godina. Za skoro godinu dana koliko je trajala njihova gradnja, nema tragova da je inspekcija pokušala da je zaustavi. U to vrijeme nadležni ministar bio je Branimir Gvozdenović.

Objekti su bili uveliko podignuti kada je opština Budva, 2010. godine, novcem iz gradske kase samo za tu parcelu uradila nacrt urbanističkog plana kojim je, gle slučajnosti, na Mićunovićevoj parceli predviđena izgradnja baš onakva dva objekta kakva je on već podigao. Prethodno je izmjenama planske dokumentacije na toj parceli umjesto maslinjaka predviđena izgradnja turističkih kapaciteta, što je, prema dokumentaciji MANS-a koji je pomno pratio slučaj, aminovao tadašnji ministar uređenja prostora, pominjani Branimir Gvozedenović. To je, naravno, poprilično uvećalo vrijednost Mićunovićevih nekretnina.

Nacrt kojim su u stvari legalizovani Mićunovićevi divlje sagrađeni objekti usvojen je u lokalnoj skupštini glasovima vladajuće partije. Predsjednik skupštine Krsto Ljubanović uvjeravao je javnost tada da to nije zbog toga ,,što se on plaši Mićunovića”, te da na kraju krajeva svako u Crnoj Gori poznaje ili ima nekoga ko je nelegalno sagradio bar terasu.

Sada, kada su Mićunoviću legalizovana velelepna zdanja od kojih se ne vidi budvansko nebo, ministar Sekulić u urbanističko tehničkim uslovima napominje Mićunovića da vodi računa o fasadi legalizovanih objekata. Sekulić preporučuje da fasada treba da ,,svojim izrazom doprinosi opštoj slici i doživljaju ekskluzivnog primorskog mjesta”, i da bude ,,kamena kombinovana sa bijelom ili pastelnim svijetlim bojama”.

Institucije koje su trebale da provjere čitav posao, ćute. MANS je početkom septembra prošle godine podnio Ustavnom sudu inicijativu za pokretanje postupka ocjene zakonitosti Lokalne studije lokacije Mirište, koju je usvojila Skupština opštine Budva. Takođe, ta je NVO tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv Sekulića i Gvozdenovića zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog vršenje dužnosti nadzora.

Zdanje na Mirištu nije jedina višespratnica u Budvi u vlasništvu Mićunovića i njegove najbliže porodice. Njegova kćerka Andrea suvlasnica je trinaestospratnog betonskog čudovišta, ironično nazvanog Harmonija, na rtu Zavala.

Da ostane netaknuta postarao se ministar Sekulić. U junu ove godine Sekulić je spriječio rušenje dijela objekta, tako što je poništio rješenje inspektora koji je tvrdio da se na Harmoniji gradi mimo onog što je propisano dozvolom.

Gradnja i ovog hotelsko-apartmanskog kompleksa od 25 hiljada kvadrata stambeno- poslovnog prostora, čiju je izgradnju pomogla prijateljska Prva banka braće Đukanović sa kreditom od 5, 44 miliona eura, započeta je prije dobijanja građevinske dozvole. Inspekcija je u ovom slučaju reagovala ubrzo nakon početka radova i zapečatila gradilište. Dozvolu je Ministarstvo uređenja prostora izdalo nekoliko mjeseci kasnije, krajem 2009. godine.

Harmonija se, prema katastru, vodi na kompaniju Old Town Invest Group, čijih 30 odsto kapitala pripada Andrei Mićunović. Ta kompanija ima 3.477 kvadrata zemlje na Zavali, i to u pojas između apartmanskog naselja Astra Montenegro koje je gradio ruski Miraks i hotelskog kompleksa Ibero star belvi, na kome je nikla Harmonija.

Nijesu to jedine nekretnine koje Brano Mićunović i članovi njegove porodice posjeduju u Budvi. U vlasništvu supruge Svetlane i bratanića Predraga , te sa njima povezanih lica, je i zgrada nekadašnje crnogorske kinematografske kuće Zeta film koju su privatizovali 2004. godine. Ta se zgrada nalazi u samom centru grada, tik uz Stari grad.

Prema podacima Uprave za nekretnine Zeta film u Budvi posjeduje 3194 kvadratnih metara zemljišta na kojima se nalazi 1486 kvadratnih metara stambeno poslovnog prostora. U izvještaju revizora iz 2010. godine, napominje se da nije izvršena procjena vrijedosti nekretnina, te da je to trebalo učiniti. U tom izvještaju se navodi da ta kompanija posjeduje nekretnine u Budvi, ali i u Beogradu, gdje je registrovana na adresu u samom srcu grada – Knez Mihailovu ulicu.

Lokalne vlasti su i na ovoj parceli izmijenile plansku dokumentaciju tako da se poklopi sa interesom Mićunovića i sa njim povezanih osoba. Nedavnim izmjenama DUP Budva centar, park u centru grada, tik pored zgrade Zeta filma tretira se kao jedinstvena urbanistička parcela.

,,Niko ne može da me ubijedi da je to slučajno urađeno”, reagovao je tada Stevan Džaković, odbornik Pokreta za promjene. ,,Prva mogućnost mahinacije je da se tim potezom povećava površina urbanističke parcele predmetnim objektom, a to je u ovom slučaju Zeta film i daje mogućnost izgradnje mnogo veće spratnosti i građevinske površine. Sada je to desetak spratova. Druga opcija je da se to formira kao urbanistička parcela kako bi Mićunović došao u vlasništvo parka”.

U parku se nalazi ekskluzivni lokal Perla. Kako je Monitor već pisao, među brojnim predmetima protiv budvanskih urbanističkih vlasti, na stolu Osnovnog državnog tužioca Borisa Savića, bio je najavljen i slučaj bespravne gradnje tog lokala.

Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora izdao je dozvolu za gradnju i rad kafe-restorana kao privremenog objekta, poput kioska i tezgi, u skladu sa Programom postavljanja privremenih objekata. U pitanju je objekat čvrste betonske konstrukcije na dva nivoa i ne može biti riječi o privremenom objektu, tvrdili su u tužilaštvu.

I kafe Perla se našao na listi objekata koji su obuhvaćeni izmjenama i dopunama DUP-a, sa namjerom da takozvani privremeni objekat postane trajan i legalan.

Supruga Brana Mićunovića Svetlana prema evidenciji uprave za nekretnine posjeduje i 6.467 kvadratnih metara zemlje u Reževićima, Ploče. Kao teret se na toj parceli navodi zabrana Prve banke otuđenja i davanja u zakup zbog duga od 1.439.068 eura. Hipoteka je upisana 2009. godine. Da li će se i tu graditi, ne zna se.

Mićunovićevi najbliži u Budvi posjeduju i marinu. Budvanska marina je u vlasništvu bratanića Predraga i Nenada, koji su u taj posao ušli sa sinom Svetozara Marovića, Milošem.

Marina se, prema podacima sa sajta te kompanije, prostire na 62.000 kvadratnih metara od čega je 4000 kvadrata na obali. Raspolaže sa 330 komercijalnih vezova.

Predrag Mićunović i mladi Marović suvlasnici su i zemlje na od više desetina hiljada kvadrata u Mrčevom polju, kod prekrasne plaže Jaz. Na kompaniju Anagusta Nenada Mićunovića ranije se u katastru vodila i zgrada na Svetom Stefanu.

Građevinarstvom se u Budvi u posljednje vrijeme intenzivno bavi i prijatelj Brana Mićunovića, kontroverzni Budvanin Ivan Delić. Za Delića je crnogorska javnost prvi put čula kada je krajem 2001. na sjednicama dva anketna odbora Savezne skupštine SRJ žigosan kao navodni atentator na jugoslovenskog ministra odbrane Pavla Bulatovića. Izvještaje anketnih odbora, koji sadrže inkriminaciju Delića, Savezna skupština je odbila da usvoji, ocjenjujući ih kao nevjerodostojne.

I Delić je vlasnik osmospratnice, koja je tek za nekoliko mjeseci nikla na magistrali u Bečićima, iznad crkve Svetog Toma. Udaljena je samo stotinjak metara od elitnog Splendida. Prema pisanju Vijesti, gradnja na ovoj građevini uprkos zabrani izvođenja građevinskih radova, još nije u potpunosti zaustavljena.

Kristal, kako je ime građevini, će biti turističko stambeni kompleks. Delić je inače vlasnik Azimuta, hotela na Svetom Stefanu.

Kristal je izgrađen na zemljištu oca Ivana Delića, Dušana. Dušan Delić to zemljište dijeli sa Borisom Ćipranićem, vlasnikom kompanije Beton plus iz Nikšića.

Ćipranić je već gradio u Budvi. Prema Upravi za nekretnine njegova kompanija Beton plus investitor je zgrade u Bečićima, u Brankovini, na njegovoj parceli od 777 kvadratnih metara. Ćipranić je prema katastru vlasnik još jedne manje parcele u Bečićima, na kojoj nije evidentirana gradnja.

Delićeva i Ćipranićeva parcela graniči se sa velikim zemljišnim kompleksom koji je prije šest godina Opština prodala kompaniji Capital estate, gdje je, u vrijeme zlatnog doba ekspanzija investicija, promovisana izgradnja hotelskog kompleksa Šeraton.

Dušan Delić nedavno je postao vlasnik ogromne zemlje u Reževićima, koja je pripadala opštini Budva. Zbog tog posla MANS je optužio lokalne vlasti da su radile na štetu grada, a u interesu Delića.

MANS je optužio lokalnu vlast da je Deliću prodala zemlju neposredno prije nego što joj je promijenjena namjena u turističke svrhe, te da je na taj način učinjena šteta opštinskoj kasi, a Deliću u džep utjerani milioni. Parcela se nalazi svega 450 metara od mora.

MANS je upozorio da je sumnjivo i to što je deparcelizaciju tog zemljišta platio upravo Delić još prije nego što mu je zemlja prodata. Ugovorom između opštine i Delića naznačeno je da je Delić, kako tvrde u MANS-u, već isplatio dio cijene opštini, oko 150 hiljada eura, tako što je izmirio dug opštine prema trećem licu. Taj dio Delić je platio dva mjeseca prije javnog poziva za prodaju zemljišta.

,,Ovo upućuje na zaključak da je javno nadmetanje samo formalno odrađeno, a da je Delić od početka bio viđen za novog vlasnika parcele”, ocijenili su u MANS-u.

Delić je odbacio navode MANS-a da je bilo nezakonitih radnji prilikom kupovine parcele, navodeći da na toj parceli drži veliki farmu od 700 koza, 60 kokošaka, 40 ćurki, četiri krave, dva magarca, jednog konja i savremeni pogon za spravljanje i sterilizaciju mlijeka i sira, po italijanskoj tehnologiji.

Otac Ivana Delića, prema podacima Uprave za nekretnine, posjeduje još oko 2.300 kvadratnih metara zemljišta i 800 kvadrata stambeno-poslovnog prostora. Odlukama državnih organa, prema evidenciji katastra, Delić je došao i u posjed parcele od 247 kvadrata i porodične stambene kuće od oko 100 kvadrata.

Stotine hiljada kvadrata zemlje, i desetine hiljada kvadrata stambeno-poslovnog prostora u Budvi u rukama su Brana Mićunovića i njegove porodice, te njegovih bliskih prijatelja. Da steknu i uvećaju bogatstvo pripomogli su im sumnjivim odlukama kako lokalna vlast tako i depees ministri, nerijetko na uštrb interesa grada i gradske kase. Kad imaš državu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

FOKUS

ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preciznih podataka o zaradama u pravosuđu –  nema. Sudovi na svojim portalima, izuzev Ustavnog suda, ne objavljuju te podatke. No, prema zakonu, dužni su da dostavljaju imovinske kartone Agenciji za sprečavanje korupcije. Koji pokazuju da vrh pravosuđa prima i preko četiri hiljade eura,  a  sudije nižih instanci duplo manje, neki i ispod toga, posebno ako nijesu krivičari

 

 

Ovonedeljno otvoreno pismo predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Valentine Pavličić predstavnicima izvršne i sudske vlastipremijeru Milojku Spajiću, predsjedniku Sudskog savjeta Radoju Koraću i ministru pravde Bojanu Božoviću, ukazalo je da se negdje mimo medijskih kamera vodi ozbiljna bitka izvršne i pravosudne vlasti za veće zarade u pravosuđu.

Predsjednica Pavličić je u pismu ukazala da je sudska vlast obaviještena od strane sudija da traže veće zarade i bolje uslove rada, sa predlogom mjera upozorenja na privremene i stalne obustave rada. Saopštila je da borbu sudija za bolji status i uslove rada smatra opravdanim, ali ne i obustave rada.  Sudije su, prema nezvaničnim izvorima Monitora, najavile moguću obustavu rada za 8. april ove godine, dakle sljedeće sedmice.

Predsjednica Vrhovnog suda, koja je na toj funkciji od kraja prošle godine, podsjetila je Vladu da im je u februaru uputila pismo, na koje još nema odgovor, a u kom je ukazala da Crna Gora još nije usvojila Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, te pozvala na neophodnost njegovog usvajanja u što kraćem roku, naročito u dijelu koji se odnosi na uvećanje zarada nosilaca pravosudnih funkcija. Takođe, podsjetila je na obavezu Crne Gore da  u okviru integracijskog procesa  donese poseban zakon koji se tiče zarada za sudije, odnosno pravosuđa.

„Cilj ovih normi, a s tim u vezi i pozitivnih obaveza je uvijek isti – očuvanje nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija. Na tom putu, važno je da se ne izgubi iz vida da nezavisnost sudstva nije privilegija koja je u isključivom, ličnom interesu sudija, već je u interesu vladavine prava i poštovanja ljudskih prava građana“, navodi se , stoji u otvorenom pismu predsjednice Vrhovnog suda.

Prema dobro obaviještenim izvorima, nakon pisma predsjednice, u Ministarstvu pravde održan je sastanak ministra Bojana Božovića i predstavnika sudske i tužilačke vlasti. Dogovoreno je da Vlada što prije usaglasi i uputi parlamentu Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, kojim će pravosuđu zarade biti uvećane za 30 posto, što im je izvršna vlast još ranije obećala. Takođe, dogovoreno je da se krene u proces izrade posebnog zakona koji će se odnositi na plate u pravosuđu,u skladu sa eurointegracijskim obavezama.

Navodno, predstavnici pravosuđa zadovoljni su sastankom sa izvršnom vlasti, ali to ne isključuje mogućnost da sudije nižih instanci ipak odluče da upozore izvršnu vlast. Njima je, prema izvorima Monitora, zasmetalo i to što je predsjednica Vrhovnog suda podržala njihovu borbu, ali ne i obustavu rada.

Kolike su zarade crnogorskih sudija?

Preciznih i novijih podataka o zaradama u pravosuđu, nema. Sudovi na svojim portalima, izuzev Ustavnog suda, ne objavljuju ove podatke. No, prema zakonu, dužni su da dostavljaju imovinske kartone Agenciji za sprečavanje korupcije.  Ti podaci pokazuju da vrh pravosuđa prima i preko četiri hiljade eura, dok sudije nižih instanci primaju duplo manje, a neki i ispod  toga, posebno ako nijesu krivičari.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora, sudijama nižih instanci zarade nijesu rasle od 2018. godine.

Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić prema imovinskom kartonu koji je Agenciji predala krajem marta ove godine, ima osnovnu platu 3089 eura. Uz to sleduje joj  dio na platu po osnovu članstva u Sudskom savjetu u iznosu od 1085 eura.  Ukupno – 4174 eura. U mjesecu u kom prima naknadu kao ispitivač za ustavno pravo ta cifra dostiže 4766 eura.  Ovi podaci odnose se na prethodnu godinu.  Sudije istog suda primaju nešto manje. Njihove zarade variraju, u prosjeku od 2500 do 3000 eura. Takođe, njihov mjesečni prihod zavisi od dodataka, učešća u različitim komisijama.

Iako logika nalaže da predsjednica Vrhovnog suda ima najveću zaradu u pravosuđu, podaci pokazuju da nije tako.

Predsjednica Apelacionog suda Crne Gore Mirjana Popović  je recimo u decembru prošle godine primila 4684 eura.  Tada je njena osnovna zarada iznosila  3555 eura. Istog mjeseca po osnovu učešća u Vijeću za ocjenjivanje sudija Viši sud Bijelo Polje, Sudski savjet primila je 883 eura. Tu je i dodatnih 246 eura po osnovu učešća u Komisiji za izvršitelje, kao i 195 eura naknade za predavanje. Ukupno – 4879 eura.

U Upravnom sudu nijesu toliko dobrostojeći. Prema imovinskom kartonu, predsjednik Upravnog suda Miodrag Pešić tokom prethodne godine primao je osnovnu platu koja se kretala od  1688 do 2181 euroTu su i dodaci za učešće u Komisiji za stručnu edukaciju notara 250 eura  i Centru za edukaciju nosilaca pravosudnih funkcija 493 eura. Kad se  sabere, mjesečni prihod –  do 2924 eura.

U Ustavnom sudu je već  bolje. Monitor je ranije pisao o zaradama da u tom sudu, prema podacima sa njihovog sajta, za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine . Ti podaci pokazuju da je   prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila  3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto, koje im je krajem godine obećala izvršna vlast, kroz specijalni dodatak, bruto zarade sudija Ustavnog suda  mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.

Nije loše ni u Višem sudu u Podgorici. Prošle godine na poziciji predsjednika Višeg suda bio je Boris Savić. Njegova plata kretala se tokom 2024. godine od 2626 do 3127 eura. Kada je u decembru primio i naknadu za učešće u Komisiji za ocjenjivanje sudija, Savić je  uz dodatnih 888 eura, Novu dočekao sa skoro 4000 eura.

Od ove godine, predsjednik tog suda je  Zoran Radović. Kao sudija tog suda tokom prošle godine  primao je osnovnu platu koja se kretala od 2483 do 3012 eura. Pošto Radović ima povremeni angažman kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, što mu  mu nije isplaćivano iz budžeta. Uglavnom   nekih mjeseci primao je i do 3500 eura.  U  tri mjeseca prošle godine primao je  dnevnice od Sudskog Savjeta, ukupno oko 800 eura.

Kako se hijerarhijska ljestvica spušta , padaju i plate.  Prošlogodišnja plata predsjednik Privrednog suda Mladena Grdinića  u prosjeku je  bila oko 1600 eura. Četiri mjeseca primao je naknadu od 296 eura, kao član Radne grupe za unapređenje i standardizaciju postupaka i procesa, i jednu naknadu od 246 eura kao član Komisije za polaganje ispita za javne izvršitelje.

Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović primala je prošle godine platu od 1666 do 2171 euro.  To je gotovo duplo manje od predsjednika sudova viših instanci. Željka  Jovović je imala sreće sa komisijama, pa je primala naknade od Agencije za mirno rješavanje sporova, Centra za edukaciju sudija i tužilaca i Vijeća za ocjenjivanje sudija. Naknade se kreću od 100 do 590 eura.

Veću osnovnu platu primala je njena koleginica Sanja Nikić, predsjednica Osnovnog suda u Nikšiću, koja se prošle godine kretala od 1863 do  2546 eura.  Ona nije bila angažovana u u  komisijama.

Sudije osnovnih sudova zarađuju  manje.  U prosjeku njihove plate se kreću do 1600 eura.  Neki od njih, posebno u sudovima na sjeveru primaju oko 1200 eura. Plus zimnica – 200 eura.

Kad se sve zbroji, ispada da oni na vrhu pravosuđa žive već evropski, dok njihove kolege, posebno oni  u siromašnjim regijama, koji dodatno nijesu  umreženi i nijesu u raznoraznim komisijama, zarađuju i žive – balkanski. Dakle, ništa novo.

Zbog toga ne čudi da se jednom dijelu sudija nijesu dopala upozorenja vrha pravosuđa da ne odobrava obustave rada.

Crnogorske sudije, ni oni u vrhu, ali ni oni po dubini,   nijednom do sada nijesu pomenule obustavu rada iz drugih razloga. Zbog kojih su crna tačka izvještaja Evropske komsije koja iz godine u godinu apostrofira pravosuđe kao spornu oblast, od čije reforme zavisi ne samo evropski put zemlje, nego i normalan i dostojanstven život crnogorskih građana.   Tu su skromne sudnice, ljudski resursi, nikakvi uslovi rada, zastareli zakoni. A iznad svega korupcija u pravosuđu i   činjenica da im standard godinama i nakon pada DPS zavisi od volje političkih klasa.

Možda jednom dočekamo i prijetnje sudija obustavom rada zbog zahtjeva za nezavisnim i slobodnim pravosuđem.  Svi se sjećamo da uvećane zarade, naročito kad interveniše izvršna vlast, ne donosi  po automatizmu očuvanje nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija.

Milena PEROVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

“ Ko čita između redova može vidjeti da je  podrška Brisela Tirani  snažna. Imajući u vidu da Sporazum iz Nice preferira 28 članica, ne više, jedna zemlja bi mogla biti preferirana, dvije već malo teže”, prokomentarisala je odluku EP da Tirana bude sjedište Gordana Đurović, predsjednica Crnogorske panevropske unije  i bivša ministarka evropskih integracija.

Marta Kos je ocjenu da bi Albanija mogla dostići krajnji cilj do 2027, ponovila i ove sedmice za Radio 1 RTV  Slovenije. Istovremeno, saopštila je i da bi Crna Gora mogla završiti pregovore do kraja 2026. godine, što ističu oni koji vjeruju da je Crna Gora i dalje miljenica Brisela. Kako god,  Crna Gora  nastavlja dalje uz  ozbiljnu konkurenciju.

“Briselski političari i tehnokrate vole konkurenciju u politici proširenja. Onda su veće šanse da neko zaista i završi pregovore do kraja mandata ove Komisije, koja treba uspješnu priču na Zapadnom Balkanu, te stoga ne preferira samo Crnu Goru. Snažno podržavaju i Albaniju, a poslije skorašnjih debata o Crnoj Gori u Odboru za spoljne odnose Evropskog parlamenta, nekako još i snažnije podržava našeg južnog susjeda”, ocijenila je Gordana Đurović.

Poruku Brisela primile su očigledno i crnogorske vlasti. Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević je početkom mjeseca službeno boravila u  Tirani, odakle su ona i njena albanska koleginica Majlinda Duka poslale poruku da su “Crna Gora i Albanija predvodnice procesa pristupanja Evropskoj uniji “.

Simptomatična je i svježa vijest da će Albanija i Sjeverna Makedonija biti prve zemlje na Zapadnom Balkanu koje će imati koristi od novog  Plana rasta EU. I to saopštenje nedavno je stiglo od komesarke Kos.  Ona je na društvenoj mreži „X“, istakla da su “dvije zemlje postavile tempo za cio region, obezbijedivši predfinansiranje iz ovog programa”.

Albanija bi trebalo da dobije ukupno oko milijardu eura iz Plana rasta. Prva tranša iznosi 64,5 miliona eura: 30 miliona eura će ići direktno u državni budžet za podršku implementaciji reformi, a 34,5 miliona eura će se upravljati kroz Investicioni okvir za zapadni Balkan za finansiranje infrastrukturnih projekata.

Ministarka Gorčević izvještavala je vladu početkom mjeseca da Crna Gora do roka za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende, koji je istekao 28. februara, nije ispunila sve obaveze. Do tog trenutka Crna Gora je ispunila 10 koraka, dok su četiri “djelimično ispunjene, što će naknadno evaluirati Evropska komisija”,kazala je.

“Postoje određena proceduralna kašnjenja, prije svega kada su u pitanju zakonska rješenja koja zahtijevaju širi konsultativni proces, poput novog Zakona o energetici, ili zakonske osnove za usvajanje novog Prostornog plana”, kazala je Gorčević u trenutku  kada je crnogorski parlament zbog političke krize, izazvane nakon penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović, bio poluprazan.  Kada se konačno nedavno sastao, danima su pisana pitanja Venecijanskoj komisiji, dok su evropske obaveze mahom ostale na čekanju, poput Prostornog plana, kog je Vlada obećala još krajem godine. Zakon o energetici na brzinu je usvojen. Vlada se oglušila o obavezu implementacije mjera iz oblasti vizne politike, dajući prednost zaradi od turizma.  O izbornoj reformi skoro i ne govorimo, iako je ta reforma, pored pravosudne, akcentovana u Nacrtu izvještaja o napretku Crne Gore koji je krajem prošlog mjeseca predstavljen u Evropskom parlamentu.

Da bi politčka kriza mogla usporiti evropski put Crne Gore konstatovao je i glavni pregovarač Predrag Zenović, koji je do sada imao isključivo optimistične prognoze. „Dinamika zavisi od nas i našeg rada, ali i od parlamentanog rada koji je bio u jednom vidu blokade posljednjih mjeseci i to se sve, nažalost, može odraziti na dinamiku zatvaranja poglavlja“, kazao je.  Ukazao je da je nepostojanje saradnje između vlasti i opozicije, dovelo do negativnih konsekvenci za evropski proces.

„Prvi je signal da je Crna Gora u nekom vidu kakofonije, nesuglasja između političkih aktera, a to je signal koji EU najmanje voli da vidi i to su stvari koje sve članice EU, ali i Brisel i EK gledaju kao nešto negativno“, ocijenio je Zenović.

Formalno gledano, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. Prošle godine zatvorila je tri poglavlja, dok je Albanija tek započela integracioni proces.

Kako bi ispunila kriterijume EU za otvaranje pregovora o pristupanju, Albanija je 2016. godine počela borbu protiv korupcije. Njen  parlament je usvojio ustavni amandman koji je omogućio reformu pravosuđa kroz reviziju zakonodavstva i reformu sudskog sistema. Ova inicijativa dovela je do uklanjanja korumpiranih sudija i tužilaca, kao i onih koji su imali sumnjive veze s organizovanim kriminalom ili su pokazivali niske profesionalne standarde.

Tri godine kasnije Albanija je osnovala Specijalizovanu strukturu za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala (SPAK), koja je od tada procesuirala visoke zvaničnike, uključujući poslanike, bivše ministre, gradonačelnike i visoke državne funkcionere.  Te reforme , počele su da vraćaju povjerenje javnosti u pravosudni sistem.

Prvi klaster u pregovorima o članstvu u EU Albanija je otvorila 15. oktobra prošle godine. Cilj albanskih vlasti je da otvore sva poglavlja do kraja ove godine, a Brisel pohvalno ocjenjuje napore zemlje da to i učini.

Dvije zemlje dijele mnoge boljke. Jedna od njih je korupcija. Pravosuđe je u fokusu Brisela i u jednoj i u drugoj zemlji.

I pored dobrih rezultata u borbi protiv visoke korupcije, odnosno posljednjih hapšenja u Albaniji, postoji zabrinutost EK zbog političkih uticaja na tamošnji SPAK.  Kada je u pitanju Crna Gora, Brisel je zabrinut zbog toga što rezultati Specijalnog državnog tužilaštva u borbi protiv visoke korupocije završavaju u procesima bez kraja pred sudovima. Crna Gora još nije ušla u dublju reforma pravosuđa, a o vetingu koji je u Albaniji sproveden uz određene probleme, sve se manje govori.

Crna Gora bolje stoji po pitanju slobode medija, pošto Albanija i Srbija imaju najgore rezultate na tom polju i na skali Reportera bez granica. Osim zamjerki na političke i druge uticaje na medije, albanski premijer Edi Rama donio je krajem prošle godine kontroverznu odluku da blokira pristup platformi društvene mreže TIk Tok. Opozicija to karakteriše kao  „zloupotrebu  moći za gušenje slobode govora u Albaniji“.

U odnosu na Crnu Goru Albanija ima važan adut: nema problema sa komšijama. „ „Za razliku od nekih svojih susjeda, Albanija nije opterećena nasljeđem nasilnog raspada Jugoslavije i uživa dobre odnose s članicama Zapadnog Balkana“, konstatuje se u tekstu na portalu Evropskog savjeta za spoljne odnose (ECFR).

Crna Gora krajem prošle godine  nije zatvorila poglavlje 31, koje se tiče vanjske politike,  iako su vlasti to obećale. Poglavlje nije zatvoreno zbog blokade Hrvatske, sa kojom je Crna Gora pokvarila odnose nakon što je u parlamentu usvojena  Rezolucija o  genocidu u Jasenovcu. Ta rezolucija je odgovor parlamentarne većine na prethodno glasanje Crne Gore za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u UN. Ovih dana otvorena je i rasprava o Lori između vlasti dvije zemlje.

Dio vlasti, partije bivšeg DF ne krije podršku Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku. Komesarka Marta Kos i predsjednica  EK  Ursula fon der Lajen sastale su 19. marta  sa Vučićem u Briselu. U opozicionoj Srbiji kritikuju šturu retoriku Brisela nakon tog sastanka, održanog  poslije  najvećih protesta u istoriji Srbije koje su organizovali studenti. Svejedno,  Brisel ne gleda blagonaklono na  veze crnogorskog dijela vlasti sa Vučićem i drugim pobornicima koncepta srpskog sveta. Crna Gora ima slabosti koje bi mogle da bitno uspore  demokratizaciju društva i ulazak naše zemlje  u EU.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Bol i tugu usljed tragedije, ubrzo je zamijenio bijes kada su počele da se otkrivaju činjenice o radu diskoteke. Utvrđeno je da je radila sa falsifikovanim licencama, bez osnovnih bezbjednosnih standarda. „Diskoteka nije imala hidrante, dovoljan broj protivpožarnih aparata prema kvadraturi, dovoljno izlaza za evakuaciju, kao ni pristup sa obje strane za vatrogasce. Ovo je dokaz erozije sistema”, rekao je državni tužilac Ljupčo Kocevski.

Slagalica neodgovornosti i korupcije nema kraja, pa očevici tvrde da je lokal bio prekriven jeftinom izolacijom, koja je planula u sekundi. Blagoja Georgiev, koji je dvije godine radio na obezbjeđenju kluba, otkrio je: ,,Gazda diskoteke je nevjerovatno pohlepan čovek. Unutrašnjost je bila obložena sunđerom! Ko je izdao dozvolu za ovu rupu od diskoteke? Prijavljivao sam da unutra dolaze maloljetnici, ali nikoga to nije zanimalo. Rekao sam mu: ,,Alo, dolaze ti djeca od 15 godina!“, a on mi je odgovorio: ,,Neka, neka ostave pare, da zaradimo”. Svjedoci su potvrdili da su samo jedna vrata bila otvorena, što je izazvalo paniku i dodatno doprinijelo broju žrtava.

Kobne noći u diskoteci je bilo 500 gostiju iako je prodato duplo manje ulaznica.

Mediji u Makedoniji prozivaju  nekadašnju državnu sekretarku u Ministarstvu finansija Sjeverne Makedonije Razmenu Čekić Đurović, za koju tvrde da je mimo zakona registrovala diskoteku i dala joj status noćnog kabarea, za šta je od vlasnika „Pulsa“, koji nisu htjeli da idu preko organa lokalne samouprave, već direktno preko Ministarstva finansija, navodno uzela 7.000 eura.  Zbog ovih navoda uveliko se vodi istraga, u kojoj učestvuje devet tužilaca: po dva iz Kočana i Štipa i pet iz Skoplja. Tu je i Tužilaštvo za organizovani kriminal.

Premijer Makedonije Hristijan Mickoski najavio je krivično gonjenje za sve umiješane, bez obzira na partijsku i drugu pripadnost. Uhapšeno je preko 20 ljudi. Među kojima i vlasnik diskoteke Dejan Jovanov. Gradonačelnik Kočana Ljupčo Papazov dao je neopozivu ostavku.

Državni tužilac Kocevski izjavio je u ponedjeljak da se privedeni sumnjiče za ,,teška krivična djela protiv opšte bezbjednosti”, za šta je zaprećena zatvorska kazna od tri do 20 godina, kao i da se istražuju i primanja i davanja mita, kao i nezakonita nabavka pirotehničkih sredstava.

Državno tužilaštvo Sjeverne Makedonije saopštilo je u srijedu da je sedam policajaca iz Štipa i Kočana osumnjičeno u istrazi požara u kočanskoj diskoteci “Puls. ,,Kao službena lica u Upravi unutrašnjih poslova Štip i Policijskoj stanici Kočani kao saizvršioci, osumnjičeni su da su pripremili, potpisali i dali saglasnost i omogućili pravnom licu dobijanje dozvole za obavljanje ugostiteljske djelatnosti – kabarea, iako objekat nije ispunjavao zakonske uslove za rad”, precizira tužilaštvo.

Dan nakon tragedije i šoka, mještani Kočana zasuli su jajima zgradu Opštine Kočani, a zatim demolirali kafić koji je u vlasništvu vlasnika diskoteke. Uzvikivali su – ubice, ubice. Uputili su se i do kuće gradonačelnika. ,,Hajde da prvo sahranimo djecu…”,smirivao je sveštenik okupljene ispred kuće gradonačelnika.

Na ogradi mosta preko Kočanske rijeke građani su postavili transparente – Zbog prokletih para ostali smo bez naše djece! Očajni i ljuti  nosili su transparente – „Koliko života treba da se izgubi da bi nam proradila savjest“, „Ne umiremo od nesreća, već od korupcije“… ,,Makedonija je korumpirana država!”, Koliko još djece mora da izgubi život da bi sistem proradio”, vikali su okupljeni.

U utorak je održan i protest u Skoplju: Građani su nosili transparente – “Korupcija pali, nevini gore”, “Naša mladost je izgorjela u korupcijskom kazanu”,  “Sve godine ćutanja završavaju se minutom ćutanja”…

Brojna pitanja koja su se otvorila nakon tragedije u Kočanima opomenula je i zemlje u regionu koliko je korupcija smrtonosna. Mediji podsjećaju da je u manje od godinu dana korupcija u regionu odnijela brojne živote.

Početkom oktobra prošle godine u katastrofalnim poplavama  stradalo je 27 osoba. Najteže je pogođena Donja Jablanica u kojoj je poginulo 19 osoba. Njih je usmrtila lavina kamena iz kamenoloma za koje su vlasti odmah potvrdile da je radio ilegalno.Iako su mnogi ostale bez članova porodice, komšija i prijatelja, ali i bez svoji domova, niko još nije uhapšen, niko nije podnio ostavku, nema krivične odgovornosti. Po izveštajima iz BiH sve je i dalje u predistražnoj fazi iako je obdukcija pokazala da su većinu stradalih u Donjoj Jablanici ugušili zemljani nanosi a ne vodena bujica.

Manje od mjesec dana od tragedije u BiH, 1. novembra, u Novom Sadu je pala nadstrešnica renovirane Željezničke stanice i usmrtila 15 osoba. Nepuna tri mjeseca kasnije, osam života odnio je požar u staračkom domu u blizini Beograda, koji je radio nelegalno.

Sudenti i građani u Srbiji od pada natstrešnice protestuju i traže temeljnu istragu i odgovornost. Vlast ih optužuje za destabilizaciju zemlje.

Ogrezli u korupciji se i rugaju žrtvama. Najnoviji primjer je PR slikanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je na intenzivnoj njezi Vojno medicinske akademije u Beogradu posjetio stradale iz Kočana koji se tamo liječe. Predsjednik Srbije obišao ih je dok leže u sobama intenzivne njege, i to sa cjelokupnom svitom fotoreportera i kamermana, i to prije nego što su priliku da ih posjete imali njihovi najbliži.Fotografije sa obilaska objavio je na svom Instagram profilu, a one su izazvale burne reakcije na društvenim mrežama, kako u Srbiji, tako i u Sjevernoj Makedoniji.

Makedonski ljekar Nenad Lazarov upozorio je da ovakve scene nijesu samo neetične, već i potencijalno opasne po pacijente: ,,Nemojte držati konferencije za medije pored pacijenata, to nije ispravno, a pogotovo ne kod onih sa teškim opekotinama. Bez ikakve politike u mom komentaru – opekotine se tretiraju kao otvorene rane, a tolika gužva nije dozvoljena. Od srca vam zahvaljujemo na pomoći, najiskrenije, ali ovo ne smijete da radite”.

Prisjetimo se i da je u velikoj željezničkoj tragediji 23. januara 2006. na Bipču stradalo 47 putnika, dok je preko 200 povrijeđeno. Porodice stradalih i danas opominju da nema odgovornosti za ovu tragediju. Krivica je svaljena na mašinovođu.

U ovu godinu smo ušli sa krvoprolićem na Cetinju, masovnim ubistvom 12 osoba. U gradu kojem je u avgustu 2022. ubijeno 11 osoba. Tek nakon druge tragedije na Cetinju saznali smo brojne propuste i nemanje pomoći za porodice žrtava nakon prve tragedije. Tri mjeseca od nove tragedije nemamo informacija o brojnim pitanjima u vezi zločina. Nema ostavki, ni odgovornosti.

U četvrtak, 20. marta, u Kočanima je sahranjeno 59 djece ovog grada. Jedan od transparenata na protestima bio je – ,,Mora postojati odgovornost, pravda za sve žrtve”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo