Povežite se sa nama

INTERVJU

Kabl nije isplativ

Objavljeno prije

na

Na nedavno održanoj javnoj raspravi u CANU o podmorskom kablu kojim bi iz Crne Gore ka Italiji išla struja – prof. dr Radenko Pejović iznio je niz primjedbi na ovaj plan. Između ostaloga, rekao je i da je detaljni prostorni plan suviše obiman, da nedostaje međunarodna regulativa, te predložio da se uradi sažetija verzija zbog praktičnijeg korištenja. Za početak razgovora za Monitor pitamo profesora Pejovića koji su, po njegovom mišljenju, najveći propusti ovog DPP-a i kakve mogu biti posljedice tih propusta? PEJOVIĆ: Dokument je bez potrebe preobiman jer se pojedine stvari ponavljaju. Moguće ga je sažeti, što bi bilo praktičnije za primjenu. Kada je u pitanju tehnički dio, ovaj plan nema nekih većih propusta. Međutim, ekonomski dio je napravljen za skoro idealne uslove njegovog ostvarivanja, što je nerealno postići. Može se desiti da se ulože velika sredstva, a efekti budu skromni. Pošto se radi o kablu koji se postavlja između dvije države, u ovom slučaju Italije i Crne Gore, a koji treba da bude dio međunarodne energetske mreže, onda je sasvim logično da on treba, osim domaćih standarda, da zadovolji i međunarodne standarde iz ove oblasti.

MONITOR: Autorima zamjerate to što ne govore o negativnim efektima ovog plana. Koji su to mogući negativni efekti koje obrađivači plana ne pominju?
PEJOVIĆ: Svaki plan, pa i ovaj, treba realno predstaviti. U ovom su istaknuti samo pozitivni efekti koji su bazirani na pretpostavkama da će se sve realizovati onako kako je zamišljeno. No, izvjesno je da se negativni efekti ovdje ne mogu izbjeći. Kabal prolazi kroz primorski kraj Crne Gore, nacionalne parkove i jasno je da tako ugrožava prostor kroz koji prolazi.

MONITOR: Ne postoji ni jasna ekonomska analiza koja bi građanima jasno dala do znanja šta dobijamo ovim projektom. Koliko su opasni ovakvi planovi iz kojih se ne vidi računica zašto je neki projekat potreban državi? Ko dobija, a ko gubi u ovakvim situacijama?
PEJOVIĆ: Slažem se s Vašom konstatacijom. Svaki državni projekat bi morao biti isplativ, u suprotnom ne treba ići u njegovu realizaciju. Tu se mora biti veoma obazriv i gledati samo interes sopstvene države. Na žalost, ponekad nijesu zanemarljivi ni lični interesi. Ulaganja Crne Gore u ovaj projekat su potcijenjena a efekti precijenjeni.

MONITOR: Da li Vi ovaj projekat smatrate isplativim, i u kojim slučajevima bi on to postao?
PEJOVIĆ: Mislim da on nije isplativ za Crnu Goru. Najveći interes za njega ima država Italija. Projektanti nas nijesu ubijedili u njegovu isplativost ni u slučaju ostvarivanja nerealnih pretpostavkih. Ko može garantovati da će se za ovaj kabal obezbijediti tri puta veća energija od današnje. Koji su to izvori, osim ako nije u pitanju nešto što mi ne znamo.

MONITOR: Crna Gora je vec 20 godina ekološka država, makar na papiru. Sada stižu obećanja da će Crna Gora postati energetsko čvorište regiona. Da li ta dva pravca razvoja idu zajedno i na koji način? Da li dosadašnji način korišćenja prostora i resursa idu u prilog planovima koje aktuelna vlast pokušava da progura (kao HE na Moraci, kabl i sl)?
PEJOVIĆ: Da, Crna Gora je ekološka država samo na papiru. U prilog ekologiji ide činjenica da je industrija stala i da se vrlo malo proizvodi. S druge strane, bez proizvodnje nema napretka. Ne mogu se prenebregnuti negativni efekti ovog projekta a to se dovoljno ne ističe u dokumentu. S korišćenjem prostora i resursa treba biti veoma obazriv, jer se te greške praktično ne mogu popraviti. Mora se voditi računa da se resursi iskoriste na najbolji mogući način.

MONITOR: Na raspravi u CANU ste postavili niz bitnih pitanja kao što je – kako to da je ovaj projekat odjednom postao aktuelan? Da A2A nije ušao u Elektroprivredu vjerovatno ne bi ni danas raspravljali o ovom projektu. Šta će se desiti ako A2A ne bude većinski vlasnik u EPCG, hoće li odustati od izgradnje svog dijela kabla…? Da li Vam je iko odgovorio na ta pitanja?
PEJOVIĆ: Na ova pitanja nije niko odgovorio, niti ja očekujem odgovor. Na žalost, umjesto da mi sami planiramo kako ćemo koristiti resurse, da postavljamo uslove za njihovo korištenje, mi se njih sjetimo kada se pojavi neko sa strane, ko je zainteresovan. U tom trenutku taj projekat postane aktuelan, najbolji, najprofitabilniji i maltene nema razvoja ako se on ne realizuje. Sjetimo se prodaje Telekoma za sto miliona eura kada je rečeno – ako toga ne bude nema ni autoputeva, pa onda Buk Bijela, pa Morača, pa sad kabal itd.

MONITOR: Da li ste zadovoljni načinom na koji se odgovorni ljudi u vlasti i planeri odnose prema primjedbama univerzitetskih profesora na planove koje iznose na javnim raspravama?
PEJOVIĆ: Nijesam zadovoljan. To je uglavnom politički marketing da se konstatuje da smo svi mogli da kažemo šta mislimo. Međutim, vrlo malo se primjedbi usvoji. Ovdje mislim na dobronamjerne i konstruktivne primjedbe. Mora se priznati da ima i nedobronamjernih kritika, posebno iz nevladinog sektora. Ali i dobronamjerne primjedbe se često odbacuju ako su uperene protiv stavova vlasti. Kad su u pitanju univerzitetski profesori i univerzitetsko znanje, vrlo se malo koriste. Na žalost, prednost imaju trećerazredni strani eksperti koje skupo plaćamo. Država bi morala puno više da koristi domaću pamet i da se oslanja na Univerzitet i druge institucije. Kao pozitivan primjer može se istaći CANU koja se sve više uključuje u rasprave o aktuelnim pitanjima države.

MONITOR: Kako Vama izgleda razvoj situacije u kojoj Crna Gora tj. Elektroprivreda koja je i dalje u većinskom državnom vlasništvu, sa menadžmentom A2A, radi sama hidroelektrane na Morači tj. sopstvenim sredstvima, a podmorski kabl postavljaju Terna i Prenos od čega uglavnom Italijani imaju koristi?
PEJOVIĆ: Nijesam zadovoljan situacijom u Crnoj Gori kada je u pitanju Elektroprivreda. Posebno me iznenadila izjava premijera Lukšića da pitanje većinskog vlasništva Elektroprivrede nije primarno već sekundarno pitanje. Smatram da je to veoma važno i da ni po koju cijenu ne treba dozvoliti da većinski vlasnik bude neko drugi osim države. Iz profita koji ostvaruje Elektroprivreda mogu se graditi nove hidroelektrane tako da to nije čudno. Samo elektrana Piva ostvaruje godišnje profit od oko 50 miliona eura.

MONITOR: Šta Vi vidite kao najbolje rješenje kada je energetika u Crnoj Gori u pitanju? Štednja, gradnja novih izvora, Crna Gora kao tranzitno područje… Ili sve to skupa?
PEJOVIĆ: Kada je u pitanju energetika u Crnoj Gori, rješenja treba da idu u pravcu štednje, treba riješiti pitanje korišćenja našeg dijela voda Bilećkog jezera, izgradnja novih energetskih objekata (TE Pljevlja II faza, Komarnica, Kruševo…).

MONITOR: U vrijeme kada se na Univerzitetu govorilo o Vladinom planu za hidroelektrane na Morači, upozoravali ste na situaciju u Plužinama i pivskom kraju koji nakon izgradnje brane nije doživio obećani procvat. Kakva je sad tamo situacija?
PEJOVIĆ: Na žalost, primjer Pive je poražavajući. Ni poslije 35 godina Elektroprivreda nije ispunila obaveze po osnovu izgradnje brane a niko u državi i ne pomišlja da Piva treba da dobije nešto od tog velikog kolača koji država dobija od ovog prirodnog resursa. A2A dobija 45 odsto a Opština ništa. Paradoks je da opština Plužine ima najveći dohodak po glavi stanovnika u Crnoj Gori, zahvaljujući brani Piva, a da se iz nje iselilo zadnjih deset godina četvrtina stanovništva. Treba se zapitati šta će biti sa sjeverom. Nije dovoljno donijeti strategije jer se one same nijesu nikad realizovale. Crna Gora će ubrzo postati Podgorica sa okolnim selima i zaseocima. U istoj situaciji su Nikšić i Pljevlja. Svugdje u svijetu, osim kod nas, lokalna zajednica dobija nadoknadu za korišćenje svojih prirodnih resursa.

MONITOR: U CANU ste otvoreno govorili o propustima plana. I ranije ste kritikovali Vladine planove. Mislite li da su univerzitetski profesori dovoljno uključeni u javnu analizu najvažnijih planova i dovoljno ukazuju na probleme u društvu?
PEJOVIĆ: Mali broj je univerzitetskih profesora koji su spremni da ukazuju i kritikuju aktuelne probleme u Crnoj Gori. Vlada mišljenje da se tako mirnije spava i zbog čega nešto kritikovati kad se to neće uvažiti.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo