Vijest da je Milo Kadija, vlasnik Etno sela Kadmi na Njegušima, u subotu veče izbacio iz svog restorana Podgoričanku Veselinku Rajković, njeno petoro maloljetne djece i monahinju Mitropolije crnogorsko-primorske SPC-a, našla se na udarnim stranama crnogorskih i srpskih medija. Po pisanju Vijesti Rajković je sa djecom i vjerskom učiteljicom svoje djece u subotu krenula na more. Svratili su u Kadijino etno selo na Njegušima. Nakon što su od konobarice naručili kačamak, čuli su odgovor od Kadije: ,,Za vas ovdje nema obroka”. Rajkovićeva kaže da je pomislila da se neko našalio s njima: ,,Bio je potpuno ozbiljan i gledao je u vjersku učiteljicu moje djece, koja je bila u crkvenoj odori. Upitao je vjeroučiteljicu, kao da je znao odgovor: ‘Vi radite za srpsku crkvu?’, na šta mu je kratko odgovorila: ‘Radim”. Ponovio je: ‘Za vas ođe nema hrane, ođe je sve crnogorsko”. Rajković je ove tvrdnje ponovila i u policiji.
Nakon što su obavještene o incidentu, Vijesti su kontaktirale Kadiju. Po svjedočenju novinara, nakon što je psovao i spuštio slušalicu, Kadija ga je pozvao i kazao: ,,Napiši da sam crnogorski nacionalista”, i da ,,Srbi ne mogu da jedu kod mene”.
Kadija je kasnije ,,ublažio” stav i demantovao da je ikoga izbacio iz svog restorana: ,,Došle su i tražile srpsku cicvaru, na šta sam im odgovorio da kod nas ima samo crnogorskog kačamaka. Monahinja je kazala da je ovdje „sve pola srpsko, pola crnogorsko”, na šta sam reagovao riječima: ‘Ovo Boga mi nije nego moje, i samo crnogorsko’. Iz restorana su izašle same”. On precizira da im je preporučio kačamak ,,čije spremanje, međutim, moraju sačekati dva-tri sata, s obzirom na tradicionalnu recepturu pripreme”!
,,Nudili smo im pršute, sira, priganica, meda, onoga što ima na Njegušima. Kod mene u restoranu nema pljeskavica, ćevapa i ‘srpskih mućkalica”, precizira Kadija, pozivajući se na svjedoka, „konobaricu iz Srbije”. Kuvarica u restoranu M.M. iz Srbije, u izjavi za policiju, negirala je tvrdnje Rajković i monahinje da ih je Kadija izbacio i izjavila kako je njen šef samo rekao ,,ovo je moj lokal” i produžio dalje.
U svoju odbranu Kadija je istakao da godinama radi sa deset agencija iz Srbije, te da je u njegovom restoranu zaposleno šest radnica iz Srbije.
Poslije medijske objave incidenta Kadija je dobio više od 200 SMS poruka sa prijetećim sadržajem koje policija istražuje. On je policiji na Cetinju predao krivičnu prijavu protiv monahinje i Rajkovićeve, jer su, tvrdi, svojim djelovanjem ugrozile njegovu i bezbjednost njegove porodice i lokala.
Pored burnih medijskih reakcija i novog talasa nacionalističkog prepucavanja, incident je naišao na javnu osudu. Brojne nevladine organizacije su osudile Kadijino ponašanje. Ombudsman Šućko Baković formirao je predmet na sopstvenu inicijativu. ,,Izguraćemo slučaj do kraja. Isto se desilo slabovidom Andriji Samardžiću, kojeg je vlasnik restorana izbacio sa psom, nakon čega se izvinio”, rekao je Baković.
Političari su svak na svoj način iznijeli stavove o incidentu. Tako je SDP istakao da se već 28 godina bori protiv svake netrpeljivosti, a iz NOVE da su se stekli uslovi da vlasnik restorana odmah bude uhapšen, a njegov lokal zatvoren.
Ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić je ocijenio da „nijedan ružan gest ne može negativno da utiče na crnogorsku turističku ponudu”.
Pravna država je odmah izašla na lice mjesta i zapečatila Kadijino Etno selo. Saopštili su da će protiv D00 Kadmi i njenog vlasnika podnijeti ,,zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka po više osnova”. Kadija je reklamirao etno selo iako nije za to imao odobrenje nadležnih, nije imao dokumentaciju za pružanje usluga smještaja u desetak bungalova, i sve tome slično. Do sada o tome, neznaveni, ništa nijesu znali.
Kadija bi državi mogao da posluži kao primjer za trenirane strogoće. A ovakav incident u atmosferi kontrolisanog nacionalizma koju vlast po potrebi podgrijava nije ni prvi ni posljednji.
Država ni nakon mjesec i po dana nije adekvatno reagovala na incidente tokom košarkaške utakmice između Crne Gore i Srbije na Cetinju i skandiranja: „Srbe na vrbe” i „Ubij, zakolji, da Srbin ne postoji!”. Posljednji popis kaže da u Crnoj Gori živi 28,73 odsto građana koji se izjašnjavaju kao Srbi.
A i što bi institucije reagovale kada je fiksiranje spoljašnjih i domaćih neprijatelja, te plansko podgrijavanje nacionalne strasti, jedna od oprobanih tehnika crnogorskog režima.
Majstor u tom poslu je partijski šef Milo Đukanović koji neprijatelje hirurški precizno detektuje još od ’90-ih. Nedavno je izjavio da su nezavisni mediji produžena ruka srpskih obavještajnih službi i zarobljenici velikosrpskog projekta. Možete samo zamisliti Monitor sa kokardom.
DPS kadrovi su odnedavno počeli i na skupštinskim odborima da određuju ko voli a ko ne voli Crnu Goru i po tome ocjenjuju podobnost za funkcije. Profesor Milan Popović nije prošao crtu.
To što je koalicija DPSDP rasprodala i uništila državne resurse, hiljade radnika opravila kući, što šuruje sa organizovanim kriminalom, se ne broji. Najbitnije je to da oni drže ruku na srce kada se intonira himna. Svak ko zbori o švercu, kriminalu, rasprodaji nacionalnih resursa je go izdajnik i velikosrbin.
Mediji i intelektualci opijeni režimskim crnogorstvom su najzaslužniji za održavanje slike da ništa drugo nije važno sem odbrane tekovina. Tako smo dogurali dotle da Pobjeda one iste nekadašnje Miloševićeve i Đukanovićeve separatističke neprijatelje, sada progoni kao neprijatelje države Crne Gore kao takve. U Pobjedi je moguće pročitati da je – šovinizam kada mrziš Srbe više nego što je potrebno!
Simptomatično je da i u ovakvim i sličnim slučajevima ne reaguju crnogorske institucije koje su tokom ’90-ih branile principe demokratije – Matica crnogorska, Crnogorski PEN, Helsinški komitet… režimski mediji i intelektualci sada junački brane Đukanovićevu vlast, uz dozu ,,diskretnog” crnogorskog nacionalizma. Upoređuje se herojska crnogorska Tablja i sramna srpska Ćele kula, proziva se Milovan Đilas zbog velikosrpstva, zloupotrebljava se Njegoš da se napadnu domaći i spoljašnji neprijatelji…
Takav ,,patriotizam” nejteže se može osvetiti Crnoj Gori.
A što se tiče incidenta na Njegušima, Više državno tužilaštvo u Podgorici ocijenilo je da u radnjama vlasnika etno sela Kadmi nema elemenata nijednog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, ali će uputiti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Iz Tužilaštva se navodi da je ponašanje Kadije prema monahinji i osobama koje su bile u njenom društvu, ocijenjeno kao diskriminacija po osnovu nacionalne i vjerske pripadnosti u smislu Zakona o zabrani diskrimancije.
Predrag NIKOLIĆ