Povežite se sa nama

INTERVJU

JURE RADNIĆ, GLUMAC: Kazalište je imuno na krizu

Objavljeno prije

na

Intenzivne online probe Edipa započeli smo usred pandemije te nas je u međuvremenu pogodio razoran potres. Dok smo radili antičku tragediju kroz živote nam se provlačio sličan scenarij koji će se zasigurno upisati u ovu predstavu

 

Glumac Jure Radnić je rođen u Splitu. Djetinjstvo provodi na Hvaru, gdje je završio osnovnu školu, a kao član Dramskoga studija mladih – Hvar sarađivao je na brojnim festivalima za profesionalno vođena pozorišta. Školu likovne umjetnosti završio je u Splitu, smjer vajarstvo. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2013. godine u klasi profesorice Ivice Boban. Još za vrijeme studiranja bio je uključen u nekoliko produkcija kao što su Glorija u režiji Saše Božića u ITD-u, Medeja i Michelangelo u režiji Tomaža Pandura u HNK Zagreb. Nakon diplome, ostvario je nekoliko zapaženih uloga u predstavama, ali i u filmovima i TV serijama. Član je ansambla Gradskoga pozorišta Trešnja od 2015. godine

MONITOR: Već dva mjeseca u cijelom regionu, zbog borbe protiv širenja pandemije korona virusa, institucije kulture su obustavile rad. Pozorišta su zatvorena, a ljubitelji umjetnosti na internetu gledaju neke od omiljenih pozorišnih predstava. Pročitao sam da ipak Kazalište Hotel Bulić radi – u toku su online probe za predstavu ,,Edip”, u kojoj Vi igrate. Volio bih za početak da mi kažete o procesu nastanka predstave i o tim probama.

RADNIĆ: Bez obzira na činjenicu da je kazalište organizam ovisan o publici, kao i svaka druga umjetnost imun je na krizu i preživljava u najtežim uvjetima. Osim što istražujemo nove načine komunikacije između glumaca i redatelja, nalazimo i nove načine komunikacije s publikom. Intenzivne online probe Edipa započeli smo usred pandemije te nas je u međuvremenu pogodio razoran potres. Dok smo radili antičku tragediju kroz živote nam se provlačio sličan scenarij koji će se zasigurno upisati u ovu predstavu. Uskoro očekujemo prelazak iz virtualnog kontakta u prostor što je u novim uvjetima rada važna faza jer koliko god možemo komunicirati na razne načine kazalište ipak mora zadržati svoj izvorni oblik, a to je bliski kontakt izvođača i publike.

MONITOR: Kazalište Hotel Bulić već ima spremnu predstavu ,,Hedda Gabler”, Ibzenovu dramu, u režiji Senke Bulić. Kako je i najavljeno – najmoderniji klasični dramski ženski lik s kojim senzibilitet našeg vremena najbliže korespondira.

RADNIĆ: Hedda uz Noru i Kurlane zaokružuje svojevrsni Senkin ženski triptih. Nastala je u jesen prošle godine te nažalost zbog jedne nezgode nije doživjela premijeru. Čim se smiri situacija i otvore se mogućnosti premijera će se održati.  Heddu Gabler razapetu između trojice muškaraca, koja doseže vrhunac svoga postojanja prosipanjem glave iz vlastitog pištolja eruptivno emotivno, a opet hladno i suzdržano igra Lucija Šerbedžija. Barbara Prpić igra Theu Elvsted, Tesman Paško Vukasović, Lovborga Dado Ćosić a sudiju Bracka igram ja.

MONITOR: Pomenuli ste,,“Kurlani”, a podgorička publika Vas je upravo na FIAT-u prošle godine gledala u toj predstavi, po motivima istoimene trilogije pisca Mirka Božića, u režiji Senke Bulić. Dat je surovi opis dalmatinskog zaleđa dvadesetog vijeka, kroz žensku poziciju. Danas je važno kroz umjetnost pričati o položaju žena, ali  da li se išta suštinski mijenja?

RADNIĆ: Umjetnost je tu da progovara, da širi granice i podiže ljestvice. Kurlani ne govore samo o položaju žene, govore o položaju svih onih koji su drugačiji i zbog toga izopćeni iz društva. Surovost Dalmatinske zagore stavlja ženu na krajnju marginu, osim što ju ostavlja da se sama bori još ju doslovno gazi i satire. Kurlani su predstava koja se ne gleda u dahu, ali gledatelju upisuje u podsvijest hladnoću, težinu i kalvariju prenesenu kroz punokrvnu glumačku igru ansambla koji kroz dva sata secira svaki komadić svoga glumačkom i izvođačkog postojanja!

MONITOR: S obzirom da ste član ansambla zagrebačkog pozorišta ,,Trešnja”, koliko Vam je značajan rad u nezavisnim produkcijama i koliko se razlikuje taj proces rada na predstavama?

RADNIĆ: Matično kazalište održava me u kondiciji i daje mi mogućnost da skoro svakodnevno igram pred publikom. Trešnja je kazalište za djecu, a djeca su publika koja ne oprašta pogreške, ali ni ne propušta priliku da nagradi svaku emociju koja je od glumaca doprla do njih. S druge pak strane, nezavisno kazalište daje mogućnost slobode i ispitivanja vlastitih limita, pristupa materijalu s puno više rizika što meni kao izvođaču – istraživaču pruža neizmjerno zadovoljstvo.

MONITOR: Da li ste prihvatili da budete na čelu Hvarskih ljetnih priredbi jer vjerujete da je pozorište dobro mjesto za pokretanje promjena u društvu. Ipak je Hvar – grad sa pozorišnom tradicijom dužom od četiristo godina.

RADNIĆ: Uloga umjetničkog ravnatelja ljetnog festivala u gradu u kojem sam odrastao donijela mi je jedan od najturbulentnijih perioda u životu. Festival sam sa kolegicom Jelenom Mićić preuzeo 2018. godine u 57. izdanju i u jako lošem stanju kako marketinški i financijski tako i operativno te produkcijski. U posljednje dvije sezone broj publike je porastao za sto posto, a interes izvođača za nastup na festivalu sve je veći. Od nevidljive smotre nastao je konkurentan festival koji obuhvata dramsko i plesno kazalište te klasičnu i jazz glazbu ponajboljih domaćih, regionalnih i svjetskih izvođača. Rast festivala je samo mali dio onoga što će Hvar trebati uložiti u povratak kazališne tradicije na zasluženo mjesto!

MONITOR: Za kraj kažite mi o Vašem pedagoškom radu. Naime, radite na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

RADNIĆ: Na katedri scenskog pokreta počeo sam raditi odmah nakon diplome. Prvo kao asistent volonter pa onda i kao asistent u nastavnom zvanju. Još kao studenta zanimalo me tijelo. Ne samo u fizičkoj spremnosti nego i u istraživanju granica između tijela glumca, plesača i kompletnog izvođača. Na tom tragu i danas radim s mladim generacijama studenata glume.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠAN DRAKIĆ, V.D. DIREKTORA AGENCIJE ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE: Odlučni smo da ASK postane referentna antikorupcijska institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

ASK je naslijedio preko 250 predmeta koji se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta

MONITOR: Nakon šest godina ASK je utvrdio da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije. Zbog neprijavljivanja duga od 16.741,24 eura na VIP rivolving kartici uputili ste ovaj predmet Specijalnom državnom tužilaštvu. Đukanović tvrdi da ste prekršili zakon i najavio je tužbu Upravnom sudu. Šta očekujete od prijave SDT-u i najavljene tužbe?

DRAKIĆ:Postupajući u okviru svojih nadležnosti, u skladu sa utvrđenim činjenicama i okolnostima, donijeli smo odluku u ovom postupku. Nažalost, u ovom periodu od šest godina, ovoj našoj odluci prethodile su dvije odluke ASK i dvije presude Upravnog suda koje su vratile na ponovno odlučivanje. Ukoliko dođe do tužbe javnog funkcionera, Upravni sud će se odnijeti i prema ovoj odluci. Bitna činjenica je da je ispoštovan upravni postupak, da je odluka donijeta u skladu sa utvrđenim činjenicama u postupku, te da je ASK pokrenula dalje postupke usled činjenica utvrđenih ovom odlukom ali i da smo kompletne spise predmeta proslijedili nadležnim institucijama na dalje razmatranje i postupanje.

MONITOR: Da li ima još predmeta koji čekaju izjašnjenje u vezi Đukanovića, kao na primjer ,,satovi”, ili nekih drugih bivših i sadašnjih najvećih funkcionera?

DRAKIĆ:ASK je naslijedio preko 250 predmeta koje se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta.

O kojem obimu posla je riječ pokazuju i to da smo, kad je samo ova godina u pitanju, dobili sedam presuda kojima su poništene odluke ASK iz 2018, 2019. i 2022.g. a koje se odnose na više javnih funkcionera (B.Gvozdenović, D.Abazović, M.Radulović, G.Rakočević) i jednog medija. Po službenoj dužnosti ili po prijavama ove godine smo otvorili 24 predmeta.

Svi ovi predmeti moraju dobiti institucionalni odgovor, moraju biti riješeni u odgovarajućem postupku, neselektivno, profesionalno i stručno.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR POPOV, DIREKTOR CENTRA ZA REGIONALIZAM I KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE, NOVI SAD: Predsjedniku Srbije ne smeta mapa Velike Mađarske na šalu oko vrata Viktora Orbana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovdje su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema

 

 

MONITOR: Na mitingu SNS u Sremskoj Mitrovici aklamacijom dvadesetak hiljada pristalica stranke, usvojena je Narodna deklaracija o Vojvodini. Predsjednik Srbije je najavio i njeno usvajanje u Narodnoj skupštini Srbije. Kako  razumijete ovu „ideju“?

POPOV: SNS-ovci nemaju mašte pa sada pokušavaju da imitiraju svoje trenutno najjače političke protivnike a to su studenti. Kada to kažem onda mislim na način usvajanja Deklaracije aklamacijom, što bi trebalo da bude adekvatno studentskim plenumima na kojima se donose odluke. Međutim, to je bila samo karikatura od toga. A i sve drugo je bio bledi pokušaj imitacije veličanstvenih studentskih okupljanja – u tom slučaju istog dana u Kragujevcu. Da parafraziram Balaševića – bio je miting i šta da se priča, parada obmane i kiča… A što se tiče same njegove ideje, to je po onoj narodnoj “držte lopova”, pokušaj da se borbom protiv navodnog vojvođanskog separatizma skrene pažnja sa studentskih protesta koji su najozbiljnije do sada uzdrmali korumpiran i kriminalan režim SNS i njegovih satelita.

MONITOR: Povod Deklaraciji, Aleksandar Vučić vidi u porastu vojvođanskog separatizma i postojanju organizacija koje koriste tragediju Nadstrešnice za forsiranje odvajanja Vojvodine od Srbije. Deklaracija se bazira na pet tačaka, pominje se i namjera da se formira vojvođanska nacija, standardizuje poseban jezik i osnuje pravoslavna crkva. Kakvo može biti pravno dejstvo ove Deklaracije?

POPOV: Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovde su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema. Oni postave tezu, polemišu sa tom izmišljenom tezom o separatizmu i oponente režimu iz Vojvodine optuže da su glavni separatisti. Tako je Ana Brnabić, predsednica Narodne skupštine, nedavno izjavila: “Ti ljudi su separatisti, da li vi razumete? Ja kao predsednica Skupštine pozivam institucije da rade svoj posao. Čekaj bre, jel’ Pućdemon u Španiji može tako separatistički da se šeta i priča? Ne, nego će biti uhapšen, pa će biti u egzilu“, kazala je Brnabić. Dakle ona je od izmišljene teze o separatističkim namerama dvojice trenutno najčešće spominjanih političkih protivnika-Dinka Gruhonjića i Gorana Ješića, došla do toga da su oni već postali vlast u Vojvodini-kao svojevremeno Pućdemon u Kataloniji, i već sproveli referendum o izdvajanju i zato kao sepratisti i izdajnici treba da sede u zatvoru. Jeste da je ovo van svake pameti, ali i veoma opasna teza jer pokazuje da bi ona i cela vladajuća garnitura, najradije svoje političke protivnike videla u zatvoru, pa makar i pod iskonstruisanim optužbama. Podseća li vas ovo na neka druga vremena i neke druge države gde se to zaistinski dešavalo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo