Povežite se sa nama

DRUŠTVO

JUNACI KORONE, DRUGO POLUVRIJEME: Teret teži, aplauza nema

Objavljeno prije

na

Plata ljekara specijaliste iznosi nešto više od 800 eura. Toliko je i mjesečna rata od 854 eura za kredit od 120.000 eura Milutina Simovića. Dok je broj oboljelih pet puta veći nego u martu, Simović javno mašta kako je sve u redu i kako NKT uspješno upravlja krizom. Ljekari i ostali heroji borbe protiv korone ćute i rade, plašeći se virusa i nemaštine

 

Broj oboljelih od korona virusa u srijedu je iznosio 1.522. Sa 242 oboljela na 100.000 stanovnika, epidemiološka situacija u Crnoj Gori je ubjedljivo najgora u regionu i među najlošijima u Evropi. Relevantna istraživanja govore da broj otkrivenih treba pomnožiti sa 10 da bi se dobio približan broj ukupno oboljelih, što kod nas iznosi preko 15.000 ljudi.

Predsjedavajući Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović svejedno  širi optimizam. Izjavljuje: „Nadgledamo situaciju i uspješno upravljamo krizom“. Zaboravite izolaciju i sve što je o virusu govoreno tokom proljeća, ne vjerujete podacima, vjerujte Milutinu Simoviću  i jednopartijskom tijelu koje „smatra da je moguće organizovati cio izborni proces uz očuvanje javnog zdravlja“. Vjeruju im i opozicionari i „ostali zainteresovani“ koji se spremaju za izbore dok epidemija divlja.

Primat na javnoj sceni su preuzeli političari. Junaci proljeća korone u bijelim mantilima skoro se ne pominju, a njihovi apeli se sve manje čuju. Broj oboljelih pet puta je veći nego u martu. Na izmaku su snage. Prema podacima, od 13. jula, 144 zdravstvena radnika su u samoizolaciji, dok je njih 29 pozitivno na korona virus – dva ljekara, 18 medicinskih tehničara i dva nemedicinska radnika.

Pored virusa, medicinari se plaše i sve češćih najava o jesenjem smanjenju plata zbog očekivanog sloma državnog budžeta. Tokom proljećnog talasa epidemije plate su im jednokratno uvećanje 15 odsto. Ponovnu motivaciju ljekara i ostalih koji sada imaju mnogo više posla niko i ne pominje.

Plata doktora specijaliste u Crnoj Gori iznosi taman koliko mjesečna rata od 854 eura za kredit od 120.000 eura Milutina Simovića. Kako se ljekari ne mogu upoređivati sa ministrima i ostalim državnim odličnicima, doktori su našli primjerenije upoređenje „Moja plata je 866 eura. Toliko ima neka higijeničarka u Tivtu“, objavio je Sindikat doktora medicine izjavu dr Vjere Lipovac-Usanović.

Ona je jedan od 26 pneumoftiziologa u Crnoj Gori, ima 26 godina radnog staža i radi u tivatskom Donu zdravlja, smatra da su plate ljekara specijalista poraz društva: „Osnovna plata mi je 733 eura i na minuli staž dobijam još 133 eura. Toliko ima higijeničarka u nekom od preduzeća u Tivtu. To je poražavajuće. Da ne govorimo o platama drugih medicinskih radnika…“.

Trećina medicinskih radnika u Crnoj Gori, njih oko 3.000, nema riješeno stambeno pitanje, podaci su Samostalnog sindikata zdravstva. Pomenuti Simović dobio je od Vlade, čiji je potpredsjednik i ministar, i poklon u vidu stambenog kredita od 40.000 eura. Rata je tek tolika da se skroz ne računa kao poklon – 40 eura.

Ministar zdravstva Kenan Hrapović godišnje zaradi oko 25.000 eura, u imovinskom kartonu naveo je da je jedan od dva stana dobio na poklon, ne piše od koga. Predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici Vlada je tri puta rješavala stambeno pitanje. Specijalni tužilac Milivoje Katnić uspio je u jednom mjesecu prošle godine da s dežurstvima primi do 9.657 eura! U ovaj iznos ne ulaze gorivo, dnevnice, prezentacije i slično. Da li zaista Katnić vrijedi koliko osam ljekara specijalista, pitao se Monitor nedavno. Vrijedi, reizabran je.

Monitor je tokom prvog talasa epidemije upozoravao da ministri, direktori direktorata, državni sekretari, tužioci mjesečno dobijaju po tri, četiri hiljade eura, ne računajući kartice za gorivo, besplatnu hranu, putovanja, dnevnice i ostale privilegije. Ukoliko im i supružnici, što nije rijetko, rade na sličnim poslovima, kućni budžet, ovog nemalog broja zaposlenih na budžetu, dostiže osam hiljada eura mjesečno, ne računajući dodatne privilegije. Ljekari specijalisti o tome mogu da sanjaju.

Pored medicinskih radnika taj san mogu da sanjaju i ostali heroji borbe protiv nevidljivog neprijatelja. Početkom maja iz Gradske uprave stiglo je saopštenje da će se radnicima Čistoće „koji su ulagali nadljudske napore kako bi ulice održali čistim“, kada se okonča epidemija „posebno zahvaliti“, s 50 eura. Prosječna zarada zaposlenih u Javnom preduzeću Čistoća u Podgorici je oko 370 eura. U JP Čistoća u Podgorici zapošljeno je oko 490 radnika. Mjesečno oni gradski budžet koštaju oko 180.000 eura. Imalo bi tu prostora i za povećanje mizernih plata, kada bi u Gradskoj upravi, na primjer, manje telefonirali. Godišnje se na komunikacione usluge potroše skoro dvije mjesečne plate za zaposlene – 300.000 eura.

Rijetki poslodavci su novčano, jednokratno, nagradili svoje radnike u trgovinama za nesmanjeni rad tokom epidemije koja traje. Ostali nijesu, valjda su kao nagradu računali što su im obezbijedili maske i dezinfekciona sredstva. Prosječna zarada u trgovini je, prema posljednjim podacima Monstata, među najnižima – 380 eura. To je tek polovina potrošačke korpe.

Za izbore se zna da će biti održani 30. avusta, da li će dva dana poslije početi škola ne zna se. A i manje je važno. Heroji u prosvjeti snimaju lekcije za učenje kod kuće. Plata im se za posljednjih pet godina povećala cijelih 50 eura. Prosvjeta nam je i što se tiče plata ispod prosjeka, startna zarada za profesore je 490, nastavnike 434 eura. Učitelji, nastavnici i profesori su mahom podstanari, mnogi žive s roditeljima. Prosvjetna zajednica Crne Gore organizovala je prošle godine protest, tražeći da profesori s 20 i više godina staža dobijaju stambene kredite po uslovima koji su važili i za ministra  Damira Šehovića. On je za svega 20.000 eura dobio stan od 89 kvadrata u Podgorici. Šehović godišnje zaradi blizu 30.000 eura, toliko iznose godišnje startne zarade pet profesora.

Razbuktavanje korone desilo se i zbog toga što su nadležni objasnili da nam pored nje prijeti i virus gladi. Mora se, pored zdravlja, misliti i na ekonomiju, ponavljalo se. Turistička sezona je skroz propala. Ono malo turističkih radnika koji su se osmjelili da otvore kafiće ili restorane našli su se na udaru inspekcije. Na društvenim mrežama kruže objave o kaznama od 8.000 do 9.000 hiljada eura za ugostitelje koji navodno ne poštuju propisane mjere. Za raziliku od Crne Gore mnoge zemlje u Evropi smanjile su poreze zbog epidemije – posebno u turizmu i ugostiteljstvu. Velika Britanija sa 20 na pet odsto PDV za turizam i ugostiteljstvo, Bugarska sa 21 na devet, Litvanija sa 21 na devet. Češka je smanjila stopu PDV-a za usluge smještaja, sportske i kulturne aktivnosti sa 15 na 10, i tako redom.

Kod nas ekonomske mjere nijesu uspjele, od epidemioloških se odustalo, a građani su prepušteni sami sebi. Starosna granica oboljelih je spuštena. Najviše oboljelih u Crnoj Gori  je trenutno u dobu između 30 i 39 godina. Iz regiona dokrtori upozoravaju da su zabilježene i smrti od virusa zdravih osoba koje su imale ispod 30 godina.

Nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović prenio je ove nedjelje da je direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša, na skupštinskom kolegijumu, kazao svom kolegi Senadu Begiću, kad je čuo da su izbori raspisani, „da nam je pukla pogibija“.

Priprema izbora teče u atmosferi u kojoj gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković poručuje građanima da je brojka od 553 aktivna slučaja zaraze korona virusu u Podgorici zastrašujuća i prijeti zatvaranjem Glavnog grada. Ukoliko se građani ne budu čuvali.

Na okruglom stolu koji je održan ove nedjelje u Podgorici ekonomisti su upozorili da će oporavak crnogorske ekonomije trajati najmanje pet do deset godina. „U Crnoj Gori 25.000 ljudi radi manje nego u maju prošle godine, u javnoj upravi isti broj ljudi, čak se i povećava broj zaposlenih“, upozorio je ekonomista Miloš Vukićević. Poručio je: „Niko  se ne zalaže, ja se ne zalažem, da imamo svi jednako. Zalažem se da svi imamo dovoljno“.

Da bismo to postigli, mora se preraspodijeliti. Smanjiti primanja privilegovanim slojevima. To je prilično nerealan scenario u zarobljenoj državi.

 

IVANA MIHAJLOVIĆ, ZAMJENICA GENERALNOG SEKRETARA USSCG

Porast nezaposlenosti

Podaci Zavoda za zapošljavanje jasno ukazuju na značajan porast nezaposlenih, stopa nezaposlenosti prije izbijanja epidemije, u februaru mjesecu, iznosila 15,34 posto dok je na kraju juna mjeseca ona dostigla 18,06 posto, odnosno 41.890 nezaposlenih osoba na evidenciji, kaže za Monitor Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata.

Ona ističe da su posebno na udaru radna mjesta u sektoru turizma, ugostiteljstva, usluga: „Najranjiviji na tržištu svakako jesu mala i srednja preduzeća koja čine 99 posto ukupnog broja preduzeća u Crnoj Gori. Tu su i oni koji rade na crno, gotovo 40.000 lica sistem ne prepoznaje“.

 

USSCG, u susret trećem paketu mjera, od Vlade traži da nastavi sa subvencijama za novo zapošljavanje osooba sa evidencije, da obezbijedi povoljne kredite za samozapošljavanje, kao i povoljne kredite za ulaganje u poljoprivredu. „Neoliberalni kapitalizam ovaj krizni ispit nije položio i dokazao je da tržište samo sebe ne može regulisati u potpunosti već da svoje ‘preživljavanje’ isključivo vezuje za pomoć države“, zaključuje Mihajlović.

 

Najviše smanjenje zaposlenih u trgovini

Precizne podatke o broju radnika koji su ostali bez posla teško je dati, kažu za Monitor iz Saveza Sindikata CG. „Prema pokazateljima Monstata, od februara do maja broj zaposlenih je smanjen za 8.903 osoba, a najveće smanjenje broja zaposlenih je u trgovini na veliko i malo (1.767), građevinarstvu (1.466), administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima (1.117),  prerađivačkoj industriji (724), uslugama smještaja i ishrane (664). Do smanjenja je došlo i u djelatnostima koje se finansiraju iz budžeta zbog racionalizacije javne potrošnje sporazumnim raskidom radnog odnosa.

O tome na što se žale njihovi članovi, iz Sindikata kažu: „Obraćanje se  pretežno odnosilo na upućivanje na prinudni odmor, kao i savjete vezano za isplate otpremnine zbog prestanka radnog odnosa. Sve više je interesovanje zaposlenih oko uslova penzionisanja i donošenja novog zakona o penzijskom osiguranju“.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika. Izgradnju postrojenja, međutim, mještani koji žive u blizini lokacija na kojima su planirana, nerijetko dočekuju „na nož“. Razlog su nedovoljna obaviještenost, ali i loša iskustva u opštinama u kojima su već izgrađena

 

 

U različitim fazama kapitalnih investicionih projekata prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda trenutno je devet crnogorskih opština.  No, u nekim od njih, izazovi postoje već na samom početku priprema za relizaciju.  U pojedinim opštinama na sjeveru pokazalo se da postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) koja već postoje izazvaju brojne probleme.

Slično mještanima Botuna, i u Bijelom Polju mještani više sela tvrde da nema te cijene po kojoj će dozvoliti izgradnju PPOV na Potkrajcima. Dok iz Delegacije Evropske unije (EU) i lokalne uprave navode kako je riječ o projektu koji će riješiti dugogodišnji ekološki problem Bijelog Polja i šire regije, mještani, pak, tvrde da će ih postrojenje iseliti iz svojih domova. Iz udruženja Zelena dolina Potkrajci tvrde da je „nedopustivo da se postrojenje gradi u srcu poljoprivredne zone koja može da prehrani sjever i veliki dio Crne Gore“.

„U slučaju izgradnje postrojenja bili bismo prinuđeni da napustimo ognjišta. Mještani ovdje skoro isključivo žive od poljoprivrede, a slično je i u ostalim selima. Baš ovaj dio gdje se gradi kolektor je prepoznat kao poljoprivredno dobro, i iz tog mjesta se odselilo najmanje ljudi, upravo zato što se bave poljoprivredom. Ako oni taj koncept promijene, ljudi će biti primorani da se isele. Nama nema opstanka ni rada u poljoprivredi, jer više niko neće kupovati naše proizvode“, ubijeđeni su u tom udruženju.

U Potkrajcima i još nekoliko okolnih sela kažu da je projekat za PPOV planiran više godina, a da im se za to vrijeme niko nije obratio ni sa državnog ni sa lokalnog nivoa. Tek kad su stigle mašine, saznali su, navodno, šta se i gdje gradi, ali ne i kako postrojenje funkcioniše. Zbog toga su održali više protesta do sada.

Prva asocijacija na PPOV su im, tvrde, problemi koje imaju Budvani i Pljevljaci nakon što su realizovani slični projekti. U međuvremenu, mještani više bijelopoljskih sela tražili su od Opštine da postrojenje bude građeno na lokaciji kilometar i po dalje, gdje je nenaseljeno područje.

„Poručujemo lokalnim vlastima da nas ne izlažu maltretiranju jer ćemo sigurno blokirati put. Sigurno se neće praviti na ovoj lokaciji“, kazali su mještani bijelopoljskih sela na poslednjem protestnom okupljanju.

Do Bjelopoljaca kojima ne odgovara lokacija PPOV, za sada,  kao da ne stižu objašnjenja sa zvaničnih adresa da ta vrsta postrojenja „ne predstavlja ekološki problem za one koji žive u blizini objekta i da su neophodan preduslov za zaštitu životne sredine i očuvanje javnog zdravlja“.

Potpisivanje ugovora za izgradnju jednog od najvećih i najznačajnijih projekata u Bijelom Polju očekuje se do juna, a u toku je tenderski postupak za izbor projektanta i izvođača radova. U prvoj fazi, kazali su Monitoru u Opštini, izgrađen je glavni gradski kanalizacioni kolektor koji je u kompletnom iznosu od 3,1 milion eura finansiran iz sredstava Delegacije EU. Za nastavak su „sa nadležnim ministarstvima i DOO Project Consulting iz Podgorice obezbijedili novčana sredstva za realizaciju ovog projekta kreditnim zaduženjem kod Evropske investicione banke, a dio grantom od Zapadnobalkanskog investicionog okvira-WBIF“.

Lokaciju za PPOV ne namjeravaju da mijenjaju, jer je već odavno planirana planskim dokumentom.Izgradnja glavnog kolektora za otpadne vode u Bijelom Polju, prvi dio projekta, završena je 2018. godine. U međuvremenu su ažurirana idejna rješenja i inicijalne procjene uticaja na životnu sredinu, kao i priprema za tenderski postupak. Vrijeme posvećeno unapređenju postojeće tehničke dokumentacije, kako su ranije saopštili iz Delegacije EU, bilo je neophodno kako bi se uskladilo s međunarodnim standardima i poštovale relevantne nacionalne procedure. Kazali su da je sve to rađeno sa ciljem da se realizacijom projekta doprinese poboljšanju higijenskih uslova u Bijelom Polju te zaštiti izvora pijaće vode i kvaliteta životne sredine u područjima nizvodno i pod uticajem rijeke Lim.

U Pljevljima imaju već godinama PPOV, ali i brojne probleme u njegovom funkcionisanju.  Kako su nedavno saopštili iz lokalne vlasti, postrojenje koje je napravljeno u selu Židovići skoro je neupotrebljivo, a za njegovo održavanje godišnje Opština izdvaja velika sredstva. Navodno, lani je u pojedinim periodima tretiralo samo petinu otpadnih voda, dok je ostatak završavao u rijeci Ćehotini. U samom startu je, kako tvrde ekolozi, napravljena greška, pa nijesu odvojena atmosferske od fekalne kanalizacije, a toliku količinu voda PPOV nije moglo da „savlada“.

Kolektor je projektovan za prosječni protok od 233,22 metra kubnih po satu, Opština za rad PPOV u Židovićima godišnje izdvaja 800.000 eura. Taj iznos podrazumijeva troškove isplate zarada zaposlenima sa doprinosima, potrošenu struju i razne hemikalije potrebne za rad postrojenja. Prema istraživanju koje je sprovedeno minule godine u Pljevljima, skoro polovina ispitanika (48,51 odsto) izrazila je nezadovoljstvo funkcionalnošću postrojenja, dok je više od trećine (32,18%) veoma nezadovoljno.

Skoro polovina ispitanika primijetila je negativne efekte PPOV na okolinu, uključujući smrad i zagađenje, a čak 65,35 odsto onih koji su učestvovali u istraživanju vjeruje da je bilo elemenata korupcije u procesu izgradnje i održavanja PPOV. U Pljevljima se sada spremaju da krenu u projekat rekonstrukcije kanalizacione mreže u gradu, odnosno razdvajanje atmosferske od kanalizacione mreže. Sredstva za to biće obezbijeđena, takođe, kroz grantove WBIF.

Mojkovac, takođe, godinama ima PPOV, ali je lani Opština bila prinuđena da se preko Ministarstva finansija, kod Evropske investicione banke (EIB), zaduži kako bi cijeli sistem za upravljanje otpadnim vodama unaprijedila. Projekat, kako su Monitoru objasnili u lokalnoj upravi, podrazumijeva odvajanje kanalizacione i atmosferske mreže u centru grada u dužini od 2.060 metara, gradnju nove kanalizacije u naseljima Ambarine, Juškovića potok i Podbišće u ukupnoj dužini od 7,99 kilometara, za potrebe 2.500 stanovnika. Drugi dio odnosi se na rehabilitaciju PPOV. Unaprjeđenje postrojenja biće projektovano u dvije faze, sa krajnjim kapacitetom od 7.300 ES (ekvivalentnih stanovnika).

Nepostojanje PPOV i nedovoljno razvijena kanalizaciona mreža jedan su od najvećih kolašinskih ekoloških problema. U toku su tenderi za nadzor i izvođača radova. U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine, analizirane su tri opcije,  a kao najoptimalniji izabran je „konvencionalan proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja“.

Do 2012. godine za izgradnju PPOV u opštini Kolašin izdvojeno je 1,2 miliona eura. Gotovo milion eura bio je kredit od Evropske investicione banke, dok je za razvoj projekta iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Zbog nedostatka novca za izgradnju, Kolašinci od tada čekaju na PPOV.

Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Specijalno policijsko odjeljenje lišilo je slobode vlasnika crnogorske kompanije „Tehnomax“ Veska Petranovića i članove njegove navodne kriminalne grupe, među kojima i tri policajca

 

 

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) zadalo je prošle sedmice još jedan udarac organizovanom švercu cigareta u Crnoj Gori. Pao je cijeli švercerski klan, okupljen oko crnogorske firme Tehnomax.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović 1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji.

Međunarodna organizacija “Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja, tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

Specijalno državno tužilaštvo počelo je da istražuje švercerske rute još krajem 2022. kada je Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) iz Luke Bar oduzelo svu dokumentaciju o ulasku i izlasku brodova tokom 2018., 2019., 2020. i 2021. godine, jer su, kako tvrde, cigarete dopremane kontejnerima na crnogorsku obalu, zapravo završavale u rukama švercera. Tužilaštvo vjeruje da je ovim švercerskim poslom, koji je godinama u nekoliko krakova i na više nivoa funkcionisao preko Slobodne zone Luke Bar, država Crna Gora oštećena za stotine miliona eura.

Zbog obimne dokumentacije koja je uzeta u Luci Bar, ali i dokaznog materijala, koje su SDT i SPO dobili od EUROPOL-a, ta švercerska piramida, koja je imala zajedničku logistiku, istražuje se u nekoliko odvojenih istraga na kojima mjesecima radi više specijalnih tužilaca. Prvi udar na duvansku mafiju krenuo je pred sam kraj 2023. godine hapšenjem vlasnika barske firme “Playmaker” Đorđija Đoka Pavićevića, nakon čega su prošle godine u dvije odvojene istrage obuhvaćeni biznismen Aleksandar Aco Mijajlović i Podgoričanin Saša Pekić.

Nova istraga otvorena je kada je na podgoričkom aerodromu po dolasku u Crnu Goru uhapšen vlasnik kompanije Tehnomax Vesko Petranović. Po nalogu državnog tužioca Siniše Milića, službenici SPO su osim Petranovića uhapsili još šest osoba, za koje se vjeruje da su imale važnu ulogu u organizaciji švercerskih ruta. Među uhapšenima su i službenici Uprave policije.

U kampu specijalnih jedinica policije na Zlatici privedeni su pripadnici Posebne jedinice policije Dražen Vukadinović i Davor Lukačević, a slobode je lišen i inspektor Potražne službe  podgoričkog odjeljenja bezbjednosti Marko Đurišić. U sklopu ovog predmeta uhapšen je i Dejan Jokić, koji je po nalogu SDT-a lišavan slobode i u februaru prošle godine, zbog sumnje da je bio dio kriminalne organizacije, koju je, kako se vjeruje, formirao biznismen Aleksandar Aco Mijajlović.

U ovom predmetu uhapšeni su i Podgoričani Branko Čelić i Ratomir Obrenić, za koje se sumnja da su imali ulogu u švercu cigareta od Luke Bar, preko Crne Gore ka zemljama Evropske unije. Policija u ovom predmetu traga za još nekoliko osoba.

Tokom rada na ovom predmetu SDT i SPO su došli do osnovane sumnje da su okrivljeni pripadnici ove kriminalne organizacije uspjeli da organizuju brojne rute šverca cigareta, čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko desetina miliona eura. Specijalno tužilaštvo vjeruje da je Petranović bio uključen u pružanju logistike za transport cigareta, koje su švercerskim kanalima uzimane iz skladišta Slobodne zone Luke Bar. Krajem 2024. po nalogu SDT-a uhapšen je njegov poslovni saradnik Saša Pekić, koji je ranije bio i suvlasnik u kompaniji “Tehnomax”, a slovi za nezvaničnog vlasnika. Sa Pekićem su tog dana uhapšeni i policajci Predrag Vučurović, Dragan Backović i Predrag Mijušković, biznismen Srđan Jokić, Podgoričanin Goran Janketić i Nikola Glomazić iz Plužina, a poslije desetak dana predala su se i braća iz Plužina Marko i Petar Cicmil.

U švercerskoj šemi vjeruje se da je kompanija “Playmaker” okrivljenog Đorđija Đoka Pavićevića, uz pomoć osumnjičenih carinika Ivane Kovačević i Veljka Đuričića, kao i dvije firme sa Filipina i Paname, imali zaduženje da lažiraju dokumentaciju o fiktivnom izvozu cigareta iz Crne Gore u brojne luke u Mediteranu. Brojni kontejneri cigareta iz Luke Bar nikada nisu ni ukrcani na brodove, koji su uplovljavali na Crnogorsko primorje, već je, kako se sumnja, pravljena lažna dokumentacija o fiktivnom izvozu, a zapravo su paketi cigareta iz lučkih skladišta kamionima završavali u švercerskim rukama.

Kako se navodi u spisima tužilaštva, osumnjičeni Aleksandar Aco Mijajlović, koji se brani sa slobode, za godinu je naručio, kupio i organizovao prevoz bar 60.000 paketa cigareta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su potom preko barske luke završavale na ilegalnom tržištu Crne Gore i drugih država. Narudžbe su dogovarane na mjesečnom nivou, a prva za koji specijalni tužioci navodno imaju dokaz, dogodila se 19. novembra 2019. godine – kada je Mijajlović kupio ukupno 4.760 paketa i to: 2.412 paketa cigareta marke “Trokadrero slim blue”, 88 paketa “FM pink slim”, 1.000 paketa cigareta “FM crveni”, 723 paketa “FM plavi slim” i 537 paketa “FM crveni slim”…

“Označene cigarete je pomorskim putem prevezao u Luku Bar i uskladištio u slobodnu carinsku zonu, nakon čega je okrivljeni, zajedno sa Dejanom Jokićem, kao i sa drugim sada nepoznatim pripadnicima kriminalne organizacije, u više navrata, realizujući kriminalni plan, na neutvrđeni način iznio iz carinskog skladišta i prenio preko carinske linije, izbjegavajući mjere carinskog nadzora… A sve u namjeri njihove dalje prodaje i rasturanja na carinskom području Crne Gore i drugih država”, navodi SDT u tom predmetu.

Specijalno državno tužilaštvo tokom rada na istragama u predmetima protiv duvanske mafije uporedo je otvaralo i brojne finansijske istrage protiv članova kriminalnih organizacija. U predmetu finansijske istrage protiv osumnjičenog Saše Pekića rješenjem Višeg suda, a po nalogu SDT-a, blokirana je vrijedna imovina u Podgorici, Crmnici, primorju… Krajem 2024. i u prvim danima ove godine po nalogu SDT-a upisana je privremena zabilježba – zabrana raspolaganja nad 12 stanova, devet poslovnih prostora, deset garaža i dva nestambena prostora, uknjiženih na Pekića i članove njegove porodice. Većina imovine, koja se vodi na Pekića, kako se vidi u evidenciji Uprave za nekretnine, je na istim katastarskim parcelama kao i imovina danas uhapšenog Veska Petranovića i Dejana Jokića.

Ova trojka je u proteklih nekoliko godina imala i zajedničke graditeljeske poduhvate na primorju. Sudeći prema ranijem slijedu koraka tužilaštva, vjeruje se da će već u narednih nekoliko dana biti upisan teret i na imovinu osumnjičenog Petranovića.

 

Tehnomax bila najbolja firma 2017. godine

Kompanija “Tehnomax”, osnovana 2004. godine, ima čak 17 maloprodajnih objekata za prodaju bijele i ugradne tehnike, TV uređaja, računara, telefona… Kompanija je tokom 2017. godine bila dobitnik prestižne nagrade za najbolju firmu u Crnoj Gori po izboru Privredne komore.

Prije pet godina Petranovićeva kompanija je proširila poslovanje i na turizam – kupili su stari hotel “13. jul” na Virpazaru, gdje su poslije tri godine potpune rekonstrukcije otvorili novi pod imenom “DeAndros”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji kao rukovodilac tima za izradu potpisuje beogradski arhitekta Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi

 

 

Otvaranje ponuda sa Javnog poziva JP Morsko dobro za zakup plaža Crnogorskog primorja donijelo je mnogo nezadovoljstva i tenzija među dosadašnjim korisnicima djelova morskog dobra. Najveće tendersko iznenađenje bila je ponuda poznate kompanije Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

Od tog momenta počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika  kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne.  Postavlja se pitanje zašto se jedna bogata i uspješna firma odlučila da se javnosti u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, ukaže preko zakupa velikog broja plaža.

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera Burdž Kalifa u Dubaiu i Beograda na vodi u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Za ulazak u Crnu Goru Mohamed Alabar izabrao je čudan redosled poteza. Prvo je zauzeo plaže, a da prethodno nije obezbijedio zakup ili kupovinu  zemljišta u njihovom zaleđu, na kome, kako izgleda, želi da realizuje nove projekte.

Iznenadnom pojavom mega investitora čija se finansijska snaga može mjeriti sa kompanijama koje su već prisutne u Crnoj Gori, poput investitora marine Porto Montenegro u Tivtu, ili Orascoma na Luštici, građani Ulcinja su zatečeni, ali ima i onih koji nisu.

Nadležni u Vladi Crne Gore i JP Morsko dobro bili su upoznati sa dolaskom Alabara, jer su zbog njegove kompanije iznenada produžili tender i omogućili da firma Eagle Hills Montenegro koja se u Podgorici registrovala 6. marta ove godine, par dana kasnije licitira za zakup kupališta.

Premijer Milojko Spajić ugostio je nedavno Mohameda Alabara, ali je javnost ostala uskraćena za informacije o temama koje su bile na dnevnom redu i lokacijama za koje je njegova kompanija zainteresovana.

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji obezbjeđuje preduslove za razvoj turizma visoke kategorije na većem dijelu Velike plaže.

Ovaj planski dokument, kao rukovodilac tima,  potpisuje beogradski arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana „Beograd na vodi“. Kao razlog za izradu tog plana navodi se – Belgrade Waterfront Concept Masterplan Eagle Hills, iz jula 2016. godine.

Isti planer koji je rukovodio izradom urbanističko-prostornog plana za Beograd na vodi, angažovan je od strane crnogorskih vlasti za izradu Državne studije lokacije za djelove Velike plaže. Kontroverzan projekat Beograd na vodi, oštro kritikovan od strane stručne javnosti u tom gradu, ne može biti dobra preporuka za nekog investitora. On je postao sinonim visoke korupcije, netransparentnog ulaganja kapitala sumnjivog porijekla pojedinih balkanskih tajkuna i političara. Iza projekta Beograd na vodi stoji, po sopstvenom priznanju, lično predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Po nedokazanim navodima mnogih medija u Beograd na vodi ulagali su i političari iz Crne Gore, a od kraja 2020. svoj kapital u taj projekat prenio je i zakupac hotela na Svetom Stefanu, Petros Statis.  Da li ista ekipa priprema teren za ulaganja na Velikoj plaži?

Zanimljiva je geneza donošenja planskog dokumenta za najveći dio Velike plaže. Odluku od izradi DSL „Dio sektora 66 – moduli II, III i Vi“ – broj 022/22 od 21.01.2022. godine, donijela je 42. Vlada Zdravka Krivokapića, kojoj je izglasano nepovjerenje 04. februara 2022. ali je trajala do 28. aprila 2022. Ugovor o izradi DSL za Veliku plažu sa planerima potpisuje se 28. 04. 2022., na dan kada je izabrana nova 43. Vlada premijera Dritana Abazovića. Aneks ugovora o izradi Državne studije lokacije potpisan između Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i arhitekte Aleksandra Vučićevića zaključen je  30.05.2022. godine.

Ministarstvo na čijem je čelu bila ministarka Ana Novaković Đurović ispratilo je izradu planskog dokumenta do faze Nacrta DSL „Dio sektora 66-moduli II, III i VI“ i upućivanja na javnu raspravu 16.10.2023, koja je trajala narednih 15 dana, kada je 31. oktobra na scenu stupila 44. Vlada Milojka Spajića. Iako je njegova Vlada sprovodila posao oko izrade DSL sa planerima Beograda na vodi,  bivši premijer Abazović sada poziva državno tužilaštvo da ispita slučaj pojave kompanije Eagle Hills na tenderu za zakup kupališta.

Na sajtu Ministarstva prostornog planiranja urbanizma i državne imovine još uvijek nema usvojenog dokumenta, osim informacija o sprovedenoj javnoj raspravi i pozitivnog mišljenja komisije za dalji nastavak procedure izrade plana.

Državna studija lokacije na čijoj izradi radi tim planera Mohameda Alabara zahvata prostor u središnjem i krajnjem dijelu Velike plaže porvršine od 1069 hektara, na udaljenosti od 200 metara od obale.  U ranijim planskim dokumentima za prostor Velike plaže odabran je koncept modula, po kojima su turistički sadržaji organizovani u šest cjelina, između kojih su planirani zeleni pojasevi. Površina srednjih modula II i III je 285.55 hektara dok modul VI zahvata 787.83 hektara.  Sabiranjem ovih brojeva dolazi se do nevjerovatnih 10 miliona kvadrata obuhvata DSL za neizgrađeni dio Velike plaže.

Plan predviđa izgradnju turističkih sadržaja sa 9.167 kreveta. Ukupna bruto izgrađena površina objekata je 1.171.603 kvadrata koji zauzimaju površinu od oko 405 hiljada kvadrata. Od 10 miliona kvadrata obuhvata DSL na turističke sadržaje odnosi se oko 1,3 miliona metara kvadratnih. Ostalo su ugostiteljski, sportski i ostali prateći sadržaji.

Svim planskim dokumentima od davnog Projekta Južni Jadran preko Prostornog plana posebne namjene za obalno područje, PUP-a Opštine Ulcinj, pa do pojedinačnih Državnih studija lokacije, potez oko Velike plaže tretiran je kao atraktivna turistička zona od izuzetne važnosti za Crnu Goru i Opštinu Ulcinj. U zaleđu poznate plaže planiran je ekskluzivni turizam sa hotelima visoke klase ili turističkim rizortima. Na tom prostoru isključuje se svaka vrsta stanogradnje.

Da li će Mohamed Alabar  graditi neki novi Ulcinj na vodi ili Dubai na Velikoj plaži, biće poznato ako usliši zahtjeve ulcinjske vlasti da što prije objelodani svoje namjere i ideje. U javnim nastupima predstavnici vlasti najjužnije crnogorske opštine naglašavaju kako nisu protiv dolaska investitora, ali ne žele nepoznanice i misterije oko razvoja najvećeg prirodnog resursa na Crnogorskom primorju. Poslednju riječ u svakom slučaju daće Vlada Milojka Spajića koja za sada – ćuti.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo