Pedeset godina rada Filozofskog fakulteta u Nikšiću obilježeno je protekle nedjelje svečanom akademijom. O značaju jednog od najstarijih i najznačajnijih fakulteta u Crnoj Gori govorile su visoke zvanice, svako na svoj način – dekan Blagoje Cerović je istakao društvenu misiju Fakulteta u obezbjeđivanju kvalitetnog nastavnog kadra; rektor UCG Predrag Miranović naglasio je da Filozofski predstavlja centar za izučavanje humanističkih i društvenih nauka; ministar prosvjete Slavoljub Stijepović je prisustvovao sjednici, ništa nije govorio; od brojnih telegrama pročitan je jedino onaj koji je uputio premijer Milo Đukanović: ,,U procesu obnove i afirmacije naše savremene države, istaknuti pojedinci sa Filozofskog fakulteta dali su poseban doprinos njenom demokratskom preobražaju i napretku”.
Sjenku na slavlje bacilo je otvoreno pismo šezdesetak profesora i saradnika Filozofskog fakulteta upućeno dekanu, rektoru i predsjedniku Upravnog odbora UCG Dušku Bjelici.
,,Mi ne znamo ni kada, kako i da li će se uopšte isplaćivati enormni dugovi prema zaposlenima koji strpljivo, na ivici egzistencije, čekaju svoje neisplaćene zarade”, navodi se u pismu.
Mediji su objavili informaciju da Fakultet za honorare profesorima i saradnicima duguje 460.000 eura za prethodnu studijsku godinu.
U pismu upozoravaju da je zbog finansijskih problema na Fakultetu doveden u pitanje početak nastave u ljetnjem semestru.
To je samo nastavak finansijske agonije koja prati Filozofski tokom cijele jubilarne godine. Početkom aprila, na sjednici Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore, većina članova predložila je uvođenje prinudne uprave na ovoj univerzitetskoj jedinici. Sa sjednice je čak otišla i preporuka da problemima na Filozofskom treba da se bave i policija i tužilaštvo.
Neposredno prije prijetnji prinudnom upravom u Nikšiću su protestovali studenti. Oni su, između ostalog, iskazali zabrinutost zbog najave pojedinih profesora da zbog neredovnog honorara više neće da drže predavanja. Studenti su tada, kao sada profesori, javno pitali šta je sa parama od školarina, zašto plate i honorari profesora kasne…
Na ta pitanja do sada nije odgovoreno. Umjesto toga je na UO konstatovano da je ,,indikativno što se uvijek oglašavaju studenti na Filozofskom fakultetu”.
U izvještaju revizora navodi se da su neizmirene obaveze na ime poreza i doprinosa dostigle 726.111 eura. Problematični su i krediti koje je Fakultet uzimao od komercijalnih banaka tokom 2011. i 2012. Dekan Cerović je u više navrata obavještavao Rektorat da prihodi iz državnog budžeta i školarina nijesu dovoljni za funkcionisanje Fakulteta i da su prinuđeni da podižu kredite i koriste novac predviđen za doprinose za zarade.
Profesori sa Filozofskog sa kojima smo razgovarali smatraju da je glavni problem što je na UCG sve centralizovano, pa su fakulteti izgubili autonomiju.
,,Činjenica da fakulteti na našem Univerzitetu nijesu pravna lica su ograničavajući faktor u raspolaganju finansijskim sredstvima. Međutim, nije u tome problem već u činjenici da je posljednjih godina Univerzitetu drastično umanjen budžet. Vjerujem u najave da će u 2014. godini situacija biti nešto bolja”, kaže za Monitor dekan Cerović.
Poznato je da je država od prošle godine počela da izdvaja sredstva iz budžeta i za privatne univerzitete. Najviše novca, naravno, za premijerov UDG. S druge strane, državni UCG, koji grca u milionskim dugovima, postao je poligon za treniranje štednje.
,,Stanje na Filozofskom fakultetu je posljedica unižavanja državnog univerziteta posljednjih godina. To se realizuje državnom politikom – nedostatan budžet, i partijskom – koja se očituje u potrebi imenovanja uprave od ‘podobnih’ a ne sposobnih, neviđenom centralizacijom koja obesmišljava ne samo autonomiju, već i Univerzitet u cjelini”, kaže za Monitor rukovodilac Studijskog programa za istoriju Šerbo Rastoder.
Profesori su u pismu posebno apostrofirali da je devet saradnika u nastavi, od kojih su neki pred odbranom doktorske disertacije, usred školske godine ostalo bez posla.
,,Ružno je što je prvi put nakon više godina isključeno devet asistenata iako treba da doktoriraju za mjesec-dva. Željelo se ukidanjem njihovih plata ušparati na UCG. Krajnje je nehumano što su oni praktično izbačeni na ulicu”, kaže za Monitor Dragan Koprivica, rukovodilac Odsjeka za ruski jezik i književnost.
Indikativno je da je Univerzitet samo sa Filozofskog fakulteta tražio da se devet saradnika u nastavi skine sa platnog spiska, jer nijesu doktorirali u predviđenom roku. Umjesto plata, koje su iznosile od 500 do 600 eura, oni će ubuduće primati honorare po 100 eura.
Profesori u otvorenom pismu pitaju nadležne zašto je raspisan konkurs za upis studenata u Beranama, uprkos dogovoru sa profesorima i saradnicima Filozofskog fakulteta o neupisavanju u prvu godinu. Koprivica kaže da je fakultet u Beranama politički projekat DPS-a, na kome profesori rade bez plaćenih honorara u nenormalnim uslovima.
Rastoder navodi da je nezadovoljstvo na Fakultetu ogromno ,,stanje nimalo ružičasto i cijenim da se u budućnosti može svašta desiti. Naravno, postoji i šansa da se Univerzitet konsoliduje i izvuče iz kandżi partitokratije. Odgovornost profesora i studenata za ovakvo stanje na Univerzietu nije ništa manje od onih koji profitiraju u kontrolisanom haosu”.
Koprivica kaže da su profesori Filozofskog fakulteta svjesno mjesecima, pa i godinama, odgađali rješavanje problema zarad interesa studenata i nastavnog procesa. ,,Često smo dvostruki fond časova držali u interesu fakulteta da ne bi bili pravljeni veći troškovi angažovanjem profesora sa strane. Rezultat je da nam se ignoriše taj rad, pa su dugovanja prema profesorima dostigla enormnu cifru, kako na Filozofskom, tako i na fakultetu u Beranama. Očigledno se prepliću režimski politički interesi preko leđa profesora Filozofskog fakulteta da rade bez nadoknade, koja se mjeri na 10.000 eura”.
Na najavu da bi mogao biti doveden u pitanje početak ljetnjeg semestra, Koprivica kaže: ,,Ne bih volio da dođe do štrajka u ustanovi ovakvog ranga i ugleda, ali me ne bi ni začudilo da se to desi nakon predugog strpljenja i razumijevanja profesora ovog fakulteta, što rezultira nepristojnim ignorisanjem od strane Vlade”.
Da će se ignorisanje nastaviti govore i projekcije budžeta UCG za narednu godinu. ,,Vlada je, ipak, pokazala pozitivan odnos prema UCG, jer je uvećan budžet za preko milion eura”, prokomentarisao je budžet Duško Bjelica, i pored tvrdnji sa pojedinih fakulteta da Univerzitet neće imati dovoljno sredstava za funkcionisanje.
Kada se pogleda predlog budžeta, vidi se da je on za UCG sveden – oko 13 miliona za isplate zarada i doprinose, ostatak od 200.000 eura za struju. I to je to. Kako Vlada budžetom nije planirala sredstva koja bi podmirila sve zarade, UCG je predvidio da tokom 2014. godine od školarina studenata prihoduje osam miliona eura, a dio tih sredstava biće predviđen za isplate zarada zaposlenima.
Na kojem je mjestu prioriteta UCG jasno je ako se uporede budžetska izdvajanja za, recimo, MUP – iznose 69 miliona, ili Ministarstvo odbrane od 35 i po miliona. Skupština sa 81 poslanikom i oko 150 zaposlenih ima budžet od gotovo šest i po miliona, a UCG sa 1.700 zaposlenih i preko 20.000 studenata, sa blizu 30 zgrada, kabineta, laboratorija, kompjuterskih sala, samo 13 miliona.
Zbog opšteg zanemarivanja od strane države došlo se u situaciju da profesori sa Filozofskog, koji putuju da bi držali nastavu u Beranama, recimo, plaćaju sebi prevoz, hranu i rade besplatno, i ne znaju hoće li im taj rad biti plaćen. Mladi doktori nauka, naučni radnici i saradnici žive od 450-500 eura.
,,Univerzitet plaća ceh intelektualnoj servilnosti koja je obesmislila kompetentnost, stručnost i kredibilnost, a promovisala servilnost kao uslov za sticanje akademskih zvanja. Cijenim, kao neko ko je čitav svoj radni vijek proveo na Univerzitetu, da on nije bio u većoj krizi u posljednjih 25 godina. Čak je u vrijeme ‘antibirokratskog ludila’ Univerzitet uspio da očuva veću autonomiju nego što je ima sada, da očuva kompetentnost koja mu je bila osnova za ugled u društvu”, kaže Rastoder.
Početkom devedesetih godina prošlog vijeka plate ministara, poslanika i profesora na Univerzitetu Crne Gore bile su iste. Danas su neuporedive.
Predrag NIKOLIĆ