Prošlo je deceniju i po otkad je Crna Gora izglasala nezavisnost. Umjesto slavlja bez pokrića možda je rješenje da otvorimo oči. I vidimo da se promjene nijesu desile. Ni poslije referenduma ni poslije lanjske promjene vlasti. Utvare prošlosti su i dalje tu
Opet slavlje. Bez pokrića. Prošlo je 15 godina otkako je Crna Gora izglasala nezavisnost. Koje i dalje, nema na vidiku. Zavisno je pravosuđe, zemlja zavisi od inostrane pomoći, premijer zavisi od svojih duhovnika, Vlada zavisi od svojih saboraca, koji, opet, zavise od svog vođe iz Beograda, predsjednik države zavisi od zavisnog tužilaštva, a crnogorski građanin i dalje zavisi od takvih političkih predvodnika. Da li je izabrao da bude poljoprivrednik, pravnik u ćošku administracije, ili ambasador, svejedno.
Predsjednik države, tako je, recimo, ove sedmice, najavio da neće potpisati tužilačke zakone, te da će njegova partija bojkotovati parlament, i tako ministra pravde Vladimira Leposavića učiniti nezavisnijm od mnogih.Uz to poručio je i da neće potpisati neke predloge nove Vlade za ambasadorska mjesta.
„Oko jednog broja ambasadora smo se usaglasili. Oko drugog se nijesmo složili, a vjerujem da se oko jednog broja nećemo ni složiti. Ni u snu neću podržati bilo kojeg diplomatu koji je na bilo koji način ikad radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv nezavisnosti Crne Gore nemaju ni moralno pravo da traže da budu njeni predstavnici“, poručio je Đukanović. Na stranu to što su ambasadori koje je Đukanović slao u svijet, nerijetko prepoznati po bahaćenju, i aferama, te da im nikad zbog toga nije prigovorio na moralu. Problem je što je predsjednik države još jednom pokazao svoj „demokratski kapacitet“, i izdajnicima, po ko zna koji put, proglasio sve one koji su na referendumu glasali protiv. Na šta su imali ustavno pravo. A Đukanović ustavnu obavezu da bude predstavnih svih građana.
A ono stvarno sjeti li se ikad Đukanović koliko je on godina bio ljuti boj protiv nezavisnosti te iste Crne Gore, i progonio „ šačicu suludih separatista“.
Đukanović, nije jedini koji preferira jednu „vrstu“ građana. I ne blokira samo DPS Vladu. Demokratski Front je ove sedmice zaustavio usvajanje važnih zakona, poput onog o budžetu, jer sa premijerom raspravlja o „popisu“. Poslanik Fronta Slaven Radunović, pojasnio je da budžet može biti odložen, ali popis ne smije. Pa jeste. Prioriteti su jasni. Najvažnije je da se prebrojimo. Pojašnjavajući ministru ekonomije Milojku Spajiću, da je popis preči od budžeta, Radunović je precizirao: ,,Ponašate se kao tikva bez korijena, a korijen vam je ovdje u parlamentu. Nijeste dojahali iz vasione i postali ministar. U ovoj sali ste izabrani. Morate da sarađujete sa nama”. Naznačivši još jedan prioritet DF-a. Da ostane u “dubinama”, čvrst kao korijen.
Dan nezavisnosti slavi i gradonačelnik Budve Marko – Bato Carević. Još jedan predstavnik naroda koji voli da broji krvna zrnca, i koji je obećao svojevremeno da će u politici ostati do popisa. Nakon što je u javnost izašao snimak kako Carević pjeva četničke pjesme, kako valjda dolikuje gradonačelnicima iz redova Demokratskog fronta, Budva je osvanula okićena državnom zastavom, zastavom EU i trobojkom. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, kazao je, upitan da prokomentariše Carevićev način proslave nezavisnosti, da prestanemo da primjećujemo takve stvari. „Kad bi ljudi manje primjećivali te stvari, mislim da bi nam svima bilo bolje“, kazao je.
Možda je, eto, rješenje da prestanemo da primjećujemo da nas politički predstavnici dijele. Da neki pjevaju četničke pjesme. Da većina ima svoje građane. Koje zapošljava. Možda i da prestanemo da primjećujemo da su prethodne vlasti spremne da tek deklarativno osude ratne zločine, za koje snose odgovornost, a da nove ni toliko ne mogu. Da prestanemo da primjećujemo i da lideri građanskih partija, poput Abazovića, ponekad to ne primjećuju.
Ili je možda rješenje da otvorimo oči. I vidimo da se promjene nijesu desile. Ni poslije referenduma 2006, ni poslije lanjske promjene vlasti. Utvare prošlosti su i dalje tu. Promjena neće biti dok ne počnemo sve to da primjećujemo.
Milena PEROVIĆ