Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, POLITIKON MREŽA: Tehnička vlada ili bojkot

Objavljeno prije

na

Bojkot izbora je scenario koji najmanje priželjkujem. Ipak, ukoliko izmjene zakonodavstva budu kozmetičke i DPS nastavi sa zloupotrebama, onda bi opozicija trebalo da zauzme zajednički stav i iznese procjenu u kakvoj se atmosferi izbori održavaju. Ako odlučite da izađete na izbore u nepromijenjenim uslovima, a uporno insistirate da u Crnoj Gori nikada nisu održani pošteni izbori, onda se ne možete pozivati na krađu izbora

 

MONITOR: Upozorili se ove sedmice da se formiranje tehničke vlade nameće kao jedino rješenje koje bi moglo jednim dijelom da pomogne i obezbijedi okvir za kontrolu izbora. Zašto tako mislite?

MAROVIĆ: Dosadašnji izbori su nas naučili da se neregularnosti dešavaju na tri nivoa. Prvi se odnosi na manjkavo zakonodavstvo koje onemogućava potpunu transparentnost i ne uvodi dobre prakseu ovoj oblasti. Po pravilu državni organi su do sada usvajali samo ona rješenja koja su morali pod pritiskom sa međunarodnih adresa, paje reforma izbornog zakonodavstva i dalje nepotpuna, te danas možemo govoriti o nizu rješenja koja bi trebalo unaprijediti. Drugi nivo zloupotreba i neregularnosti je onaj koji se odvija u samim institucijama. One su politizovane, ne sprovode zakonodavstvo dosledno, vrše kontrolu selektivno i instrument su u rukama vladajuće partije koja zloupotrebljava javne resurse u izborne svrhe. Najzad, treći nivo se odnosi na uticaj na same birače, kroz pritisak na zaposlene u javnom sektoru, korisnike nekog od socijalnih davanja, ali i na ”neopredijeljene” koji iz dogovora za vlašću izlaze ”bogatiji” za nekoliko desetina eura.

Zbog svega navedenog, mislim da je kroz Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva moguće jednim dijelom odgovoriti samo na prvi izazov, dok je jedino rješenje koje je ”u igri” protiv zloupotreba iznutra – kontrola institucija od strane opozicionih predstavnika. Ukoliko ključne institucije budu kontrolisane u dužem vremenskom periodu, odnosno najmanje 10-12mjeseci prije izbora koliko bi trebalo da traje mandat tehničke vlade, onda bi se jednim dijelom uticalo i na treći rizik, iako ne u potpunosti.

MONITOR: Koliko smo daleko od tog modela? S jedne strane vlast to želi da izbjegne po svaku cijenu, a s druge opozija je u neprekidnim razmiricama. I sami ste kazali da je njihovo jedinstvo „nemoguća misija“.

MAROVIĆ: Ponovno uspostavljanje tehničke vlade, nakon eksperimenta zvanog Vlada izbornog povjerenja iz 2016. godine, nikada nije bilo izvjesno, a sudeći po komentarima iz DPS-a sve smo dalje od takvog rješenja. I pored niza opstrukcija tokom 2016. godine, odsustva koordinacije i neslaganja u opozicionim redovima, uticaja na birače na sam dan izbora iznošenjem podataka o terorističkom aktu, rezultat na parlamentarnim izborima je bio tijesan. Otuda je razumljivo zašto DPS ne želi tehničku vladu i zašto se boji fer političke utakmice. I prilikom formiranja Vlade izbornog povjerenja DPS je od starta onemogućio da ona ostvari svoju misiju i to odlaganjem njenog uspostavljanja, ograničavanjem kontrole i vremenski i suštinski. Moj utisak je da su zaposleni u javnom sektoru ušuškani odsustvom bilo kakve odgovornosti, te uvjerenjem da sistem posjeduju. Kako drugačije objasniti tumačenje da ne treba ispoštovati zakon, jer je zaključak Vlade iznad zakona.

Što se, pak, opozicije tiče, naviknuti na njenu razjedinjenost, svakodnevno ”ratovanje” putem medija, nemogućnost da za gotovo 30 godina izgrade snažnu alternativu DPS-u, mislim da bi građanke i građani bili više iznenađeni da opozicione partije pokažu ozbiljnost i ponude jasnu platformu za rješavanje krize nego time što je razjedinjena.

MONITOR: Drugi uslov za održavanje fer i demokratskih izbora, po vama, su izmjene izbornog zakonodavstva. Koliko to zaista može doprinijeti, imajući u vidu zarobljene institucije, i koje su to ključne stvari koje treba promijeniti?

MAROVIĆ: Iz razloga koje sam već navela, mislim da je unapređenje izbornog zakonodavstva  samo jedan segment rada na obezbjeđivanju uslova za fer i demokratske izbore. Isto tako, ni najbolja rješenja ne znače ništa ako se ne primjenjuju. Poslednje istraživanje javnog mnjenja Balkanskog barometra pokazuje da se 59% crnogorskih građana ne slaže sa konstatacijom da se zakoni primjenjuju jednako na sve. Institucije nije moguće izgraditi preko noći, a isto tako je nemoguće govoriti o tom jačanju dok god su na čelu institucija lojalni DPS kadrovi koji su najčešće nagrađivani tim pozicijama za brojna kršenja zakona. Afera ”Koverta” je najbolje pokazala kako sistem funkcioniše i ponudila obrazac po kojem institucije (ne)djeluju, odnosno kako izigravaju zakone, kriju informacije, proglašavaju se nenadležnima po potrebi.

Iako ni jedna opoziciona partija nije izašla sa sveobuhvatnim modelom kontrole, ipak su ključne stvari prepoznate: promjene na čelu institucija i kontrola unutar Agencije za sprečavanje korupcije, Državne izborne komisije, proaktivno djelovanje Tužilaštva, i slično. Čišćenje biračkog spiska je aktuelno pred svake izbore i to bi svakako trebalo da bude jedan od važnijih zadataka i predstavlja pravi izazov, dok je nalaženje načina za adekvatnu kontrolu i provjeru analitičkih kartica takođe jedno od pitanja koje se nameće kao bitno za regularnost izbora.

MONITOR: Nema ni mnogo vremena do izbora?

MAROVIĆ: Da, situaciju dodatno komplikuje izuzetno ograničeno vrijeme za rad na izbornom zakonodavstvu, a to je tek nešto više od tri mjeseca. Ipak, vjerujem da je uz sugestije zainteresovane javnosti, u prvom redu nevladinih organizacija koje u kontinuitetu prate izbore, i u ovom vremenskom okviru moguće dosta uraditi. Opet, bez tehničke vlade i takav pomak neće značiti ništa.

MONITOR: Zašto je bojkot izbora rješenje koje najmanje priželjkujete, kako ste rekli?

MAROVIĆ: U idealnim okolnostima koje priželjkuju oni kojima je stalo do demokratizacije,u oktobru 2020. godine bismo imali zaključak svih aktera u izbornom procesu da je napravljen okvir za fer izbore. U takvim uslovima ne bi bilo razloga da bilo koja partija bojkotuje izbore, a to bi bio i jasan signal zrelosti društva i odlučnosti da se krene u sledeću fazu demokratizacije. Zbog toga je bojkot scenario koji najmanje priželjkujem. Ipak, ukoliko izmjene zakonodavstva budu kozmetičke, ukoliko DPS nastavi sa zloupotrebama, onda bi opozicija trebalo da zauzme zajednički stav i iznese svoju procjenu u kakvoj se atmosferi izbori održavaju. U tom smislu bi trebalo i da odluče da li pod takvim uslovima žele da učestvuju u izbornoj utakmici. Ako odlučite da izađete na izbore u nepromijenjenim uslovima, a uporno insistirate da u Crnoj Gori nikada nisu održani pošteni izbori, onda se ne možete pozivati na krađu izbora nakon što ste ostvarili loš rezultat, niti uzimati zloupotrebe kao razlog što je DPS opet pobijedio. To je kvaka 22,i nije nepoznanica da u Crnoj Gori postoje ozbiljni problemi koji se odnose na zloupotrebe izbornih prava. Stoga mislim da bi  bojkot pokazao zašto je Crna Gora još uvijek, rečnikom Freedom House-a, polukonsolidovana demokratija, odnosno zašto ima elemente zarobljene države. Sa druge strane, opozicija bi po prvi put stavila viši cilj iznad partikularnih interesa. Ali do tog, kao što sam rekla, najmanje poželjnog scenarija, opozicija mora da uradi sve kako bi dala svoj doprinos unapređenju uslova. U to svakako ne spadaju svakodnevne razmirice. Najzad, potencijalna odluka o bojkotu izbora imala bi smisla samo ako je donesu sve opozicione političke partije.

MONITOR: Za jesen su najavljeni masovni građanski protesti u organizaciji ”Odupri se”. Kako vidite tu snagu i koliko je ona važna za organizovanje fer i demokratskih izbora?

MAROVIĆ: Građanke i građani bi trebalo da budu glavni pokretač promjena i oni bi trebalo uporno da podsjećaju šta su to demokratske vrijednosti i na čemu bi društvo trebalo da počiva. Talas protesta koji je Crnu Goru, ali i ostale države regiona, zahvatio krajem prošle i početkom ove godine, dao je nadu da je takva svijest ojačala kod građanki i građana, te je svakako važno što proljećnji protesti nisu bili samo prolazna epizoda. Budući da vladajuća partija u Crnoj Gori zagovara proces integracije isključivo retoričkii kako bi se što duže zadržala na vlasti, a opozicija razmišlja samo o prelivanju glasova unutar sopstvenih redova, građanke i građani su najpozvaniji da ih pozovu na odgovornost i bore se za svoja prava.

MONITOR: Uskoro će biti organizovan Kongres DPS-a. Ne očekujete promjene?

MAROVIĆ: DPS neće praviti značajnije zaokrete u svojoj politici,  a isto tako ne očekujem ni bitne kadrovske promjene na čelu ove partije, na šta ukazuju i dosadašnji predlozi iz opštinskih odbora. Ova partija je i do sada ”uspješno odolijevala” trendu podmlađivanja i takve promjene su bile više simbolične. Posmatrajući rukovodeću strukturu DPS-a stiče se utisak da nije prošlo 30 godina, a jasno je i da je kadar ove partije izuzetno uspješan u transformisanju i prebacivanju iz uloge i ulogu. Ova poslednja uloga ”jedinih koji su sposobni da reformišu i demokratizuju državu” će biti aktuelna bar još neko vrijeme i može biti promijenjena isključivo ako ova partija osjeti da joj vlast izmiče.

MONITOR: Objavljuju se novi snimci savjetnika predsjednika države Milana Roćena. Ovoga puta on u razgovoru sa Zoranom Lazovićem, kontroverznim funkcionerom bezbjednosnih službi i kontroverznim biznismenom Rankom Ubovićem. U razgovoru on kaže da ne bi trebalo da “za**bavaju” Duška,  (Golubovića), ali “dozvoljava” da slobodno mogu “za**bavati” premijera Duška Markovića. Šta  govore ovi snimci?

MAROVIĆ: Razgovori koje vodi savjetnik predsjednika države i dugogodišnji ministar inostranih poslova Milan Roćen sa nekadašnjim visokim funkcionerom ANB-a koji trenutno obavlja funkciju pomoćnika direktora policije i biznismenom čiji poslovi prate velike državne poduhvate sa ogromnim uvećanjem državnog duga su indikativni zbog načina na koji se govori o kadrovskim pitanjima i daje i jasnu sliku da je interes uskog kruga ljudi zajedno sa partijskim interesom, koji je poistovjećen sa državnim, a ispred je javnog.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo