Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, POLITIKON MREŽA: Političke poruke zamijeniti konkretnim informacijama

Objavljeno prije

na

Slanje političkih poruka od strane nove Vlade mora biti zamijenjeno ili, makar, dopunjeno konkretnim informacijama o postignutom i planiranom. Ono što već sada izaziva zbunjenost jeste manjak strateškog promišljanja, pa je javnost svakodnevno zatrpana brojnim najavama o formiranju novih odbora i komisija, a bez adekvanog obrazloženja i prethodnog analiziranja najboljih rješenja

 

MONITOR: Premijer Zdravko Krivokapić ove je sedmice u prvoj zvaničnoj posjeti Briselu. Kako je kazao, dok se Evropa bori sa kovidom, nova crnogorska vlast je primljena u posjetu Evropskom savjetu. Da li zaista ta posjeta znači neki poseban tretman Crne Gore? Koja je njena realna važnost?

MAROVIĆ: Posjeta je organizovana u kratkom vremenskom periodu i u otežanim okolnostima usljed krize izazvane korona virusom što je moglo uticati na reakciju Brisela. Međutim, premijer je svojom odlukom da za prvu zvaničnu posjetu izabere baš Brisel poslao snažnu poruku o prioritetima nove Vlade i ona je na adekvatan način i primljena i bilo je za očekivati da će delegacija biti dočekana na najvišem nivou. Rekla bih da to nije poseban tretman, ali svakako jeste dobar znak. I u obraćanjima nakon sastanaka imali smo priliku da čujemo da postoji zajedničko razumijevanje o važnosti promjena koje se dešavaju u Crnoj Gori, te da bi one morale biti iskorišćene na najbolji način za dobrobit svih građana i građanki. Posebno raduje susret premijera Zdravka Krivokapića sa generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, jer će to, makar neko vrijeme, zaustaviti kritike i polemike, kao i stalna preispitivanja u javnosti da li nova Vlada pravi zaokret u spoljnoj politici i da li će Crna Gora biti posvećena članica Sjevernoatlantskog saveza. Odgovor je jasan i sadržan je i u sporazumu koji su potpisali lideri tri koalicije koje sada čine parlamentarnu većinu. Zaokreta nema i ne smije do njega ni doći ukoliko Crna Gora želi da postane punopravna članica Evropske unije. Takva uvjeravanja mogli smo čuti i iz Brisela.

MONITOR: Kako komentarišete zaduženje nove vlasti od 750 miliona eura? Vlada to predstavlja kao izuzetan uspjeh, dok ga, s druge strane, opozicija predstavlja izuzetno lošim, pa i nezakonitim potezom. Gdje je istina?

MAROVIĆ: Novo zaduženje ne može biti dobro za Crnu Goru uzimajući u obzir finansijsku situaciju u zemlji, izuzetno visok javni dug, neizvjesnost oko dalje realizacije projekta o auto-putu odnosno mogućnosti vraćanja kredita, ali i nemogućnost predviđanja da li će turistička sezona biti uspješna ili ne. U svim drugim okolnostima bi ovakva odluka bila loša i nepromišljena, ali upravo zbog situacije nastale usljed epidemije korona virusa, te velikih rupa u budžetu koje moraju biti popunjene, bojim se da nova vlast nije imala bolje rješenje na raspolaganju. Ostaje da se vidi kako će nove odluke i politika Vlade uticati na konsolidaciju javnih finansija i da li postoji srednjoročni i dugoročni plan za oporavak.

MONITOR: Kako vidite prve dane nove Vlade? Najavljene smjene i način na koji se one sprovode?

MAROVIĆ: Primjetna je drugačija i pozitivna energija u Vladi, novi obrasci u radu, intenzivno korišćenje društvenih mreža i pojačana prisutnost u medijima. Na nivou poruka i principa i, uz sporadične kontroverzne izjave nekih ministara i ministarki, stvari za sada funkcionišu, ali je jasno da i u ovom segmentu mora postojati koordinacija između članova Vlade. Isto tako, slanje političkih poruka vrlo brzo mora biti zamijenjeno ili, makar, dopunjeno konkretnim informacijama o postignutom i planiranom. Ono što već sada izaziva zbunjenost jeste manjak strateškog promišljanja, pa je javnost svakodnevno zatrpana brojnim najavama o formiranju novih odbora i komisija, a bez adekvanog obrazloženja i prethodnog analiziranja najboljih rješenja. Podsjećanja radi, Crna Gora je do sada više puta eksperimentisala sa brojnim savjetodavnim tijelima bez značajnijeg uspjeha i ono što je na prvom mjestu potrebno jeste jačanje institucija koje su i osnovane da bi popravile stanje u određenim oblastima, pa tek onda ići sa novim rješenjima tamo gdje su potrebna. Kad je riječ o smjenama, i prije njihovih najava je bilo jasno da do njih mora doći, jer nije riječ o revanšizmu već o potrebi boljeg rukovođenja određenim resorima, ali bi, ipak, bilo mnogo bolje da su takva obavještenja istovremeno bila praćena i upoznavanjem javnosti ko će preuzeti te pozicije. Najzad, najavljene izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima su značajne i izazivaju brojne polemike i smatram da bi njihovom usvajanju trebalo da prethodi konsultovanje zainteresovane javnosti i uporednih rješenja u ovoj oblasti.

MONITOR: A cijeli proces koji je prethodio njenom formiranju?

MAROVIĆ: Premijer je redovno informisao javnost o više nivoa evaluacije i razgovora sa kandidatima i kandidatkinjama, ali uprkos tome što je proces dugo trajao, ne stiče se utisak da je bio dobro pripremljen i adekvatno sproveden. U jednom dijelu je pokazan i nedostatak sluha i volje da se uvaže kritike javnosti i neka personalna rješenja preispitaju. Generalno posmatrano ovakav način izbora ministara i ministarki, sjajne biografije i iskustvo većine njih, ali i dostavljanje ekspozea parlamentu unaprijed, poštovanje rokova koji su unaprijed najavljivani, predstavlja korak naprijed u odnosu na dosadašnju praksu, ali je u realizaciji došlo do određenih odstupanja i od „metodologije“, ali i u odnosu na unaprijed definisane principe. Žao mi je i što u novoj Vladi nema više žena na čelnim pozicijama i u prilog tome podsjetila bih da je na pitanje zašto je njegov kabinet rodno izbalansiran kanadski premijer Džastin Trudo jednostavno rekao „zato što smo u 2015. godini“.

MONITOR: Vi ste pominjani kao rješenje za mjesto glavnog pregovarača Crne Gore sa EU. Kako komentarišete tu ležernu poziciju premijera koji je odluke o izboru svojih saradnika mijenjao u zadnji čas?

MAROVIĆ: Osjećam potrebu da još jednom podvučem da u mom slučaju nije bilo odluke u posljednji čas ni sa jedne strane. Meni je to mjesto bilo ponuđeno 1. oktobra i svakako je bilo dovoljno vremena i za razmišljanje i za odustajanje. Ipak, to nije bio slučaj sa drugim kandidatima koji su tek nekoliko minuta pred konferenciju za medije obaviješteni da dogovor ne važi i da se mora ići sa drugim rješenjima. U ovoj situaciji premijer je trebalo da preciznije upozna javnost sa pozadinom takve odluke, što svakako ne bi umanjilo učinjenu štetu kandidatu, ali bi bio odgovoran potez.

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da se sa promjenom vlasti u Crnoj Gori, makar na papiru, stekli uslovi da se ubrzaju reforme ka EU. Mislite li da će nova vlast imati snage da istinski reformiše društvo?

MAROVIĆ: Promjenom vlasti nakon što je ista politička elita trideset godina i rukovodila reformskim procesima i bila direktan uzrok svih problema zbog kojih se Crna Gora svrstava u „hibridne režime“ sa elementima zarobljenih država, otklonjena je ključna kočnica za ubrzaniju demokratizaciju zemlje, a to je nedostatak političke volje. Sada volja i odlučnost postoje i Vlada bi za početak trebalo da stalno iznosi u javnost sve nepravilnosti na koje nailazi i radi na njihovom otklanjanju. Proces evropske integracije već dugo trpi zbog toga što je Demokratska partija socijalista namjerno usporavala reforme, budući da nije ni željela niti mogla da „siječe granu na kojoj sjedi“. Međutim, i pored nesumnjive želje da se stanje u zemlji popravi, to neće biti lak zadatak. Crna Gora je u procesu pregovora sa Evropskom unijom ispunila većinu tehničkih preduslova, otvorila sva pregovoračka poglavlja, dobila mjerila za zatvaranje za većinu njih, ali je u središtu politike uslovljanja ostala vladavina prava i to neće biti promijenjeno ni sa novom metodologijom politike proširenja. Otuda je važno unaprijediti akcione planove za poglavlja 23 i 24 koje bi trebalo ažurirati na godišnjem nivou u skladu sa definisanim mjerilima i postavljenim prioritetima, uspostaviti bolji okvir za praćenje realizacije mjera koji će potom omogućiti i jednostavniji i brži rad na njihovom dopunjavanju i unapređenju, osmisliti jednostavniji i razumljiviji način za izvještavanje. U tom procesu bi bilo od velikog značaja što prije dobiti novi pregovarački okvir i na Crnoj Gori je da na njemu insistira, s obzirom na to da u novoj metodologiji postoje brojni elementi koji će uticati na bolje sagledavanje učinjenog, ali i što je još važnije, podstaknuti bolji pristup reformama. U ovoj fazi procesa je upravo i najvažnije pokazati da volja, snaga i znanje postoje, a sve ovo je jedino moguće manifestovati na osnovu otklona od dosadašnjih praksi, utvrđivanja odgovornosti i obezbjeđivanja jasnih dokaza da su svi jednaki pred zakonom. To svakako nije moguće ostvariti ako ministri unaprijed najavljuju amnestiju prije okončanja procesa.

MONITOR: A DPS, hoće li se on reformisati?

MAROVIĆ: Demokratska partija socijalista bi trebalo da pokaže da je naučila lekciju iz izbornog poraza. Ako ova partija želi da zadrži glavninu svog biračkog tijela, da proširi koalicioni kapacitet, mora se suštinski transformisati. Sve drugo će biti pokušaj ignorisanja ne samo velike promjene u odnosu snaga na političkoj sceni koja se desila već, što je još i važnije, nepovratni iskorak crnogorskog društva ka suštinskom pluralizmu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo