Povežite se sa nama

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, ČLAN SPOLJNOPOLITIČKOG ODBORA BUNDESTAGA: Na Zapadnom Balkanu je poražavajuće stanje demokratije i funkcionalnosti državnih institucija

Objavljeno prije

na

Političke strukture Zapadnog Balkana – s iznimkom Sjeverne Makedonije, govore o evroatlantskim integracijama a sve čine da do toga nikada ne dođe. Istini za volju, krivi su i činovnici evroatlantskih institucija koji umjesto da sprovode temeljna načela na kojima leže zemlje iz kojih potiču, trguju s demokratskim vrijednostima i stvaraju sustav stabilokratije. To odgovora onima koji su Zapadni Balkan doveli u situaciju u kojoj se nalazi

 

MONITOR: Vaša stranka SPD, poslije više godina, u prilici je da bude okosnica nove vlasti, a prethodnih 12 godina bila je u koaliciji sa CDU/CSU. Poslanik u Bundestagu ste od 2005. godine. Kako ocjenjujete sve te godine koje su socijaldemokrate provele pod nacionalnim vođstvom Angele Merkel?

JURATOVIĆ: Dvanaest godina velike koalicije pod kancelarkom Angelom Merkel, koja je se morala držati koalicijskog sporazuma i time ostavila utisak da je socijaldemokratizirala kršćanske demokrate koji su konzervativni, je na kraju dovelo do toga da je kršćansko-demokratska unija poslije nje izgubila svako povjerenje da može voditi Njemačku, koja je na putu u jedno novo društvo kako u Njemačkoj tako i u cjelokupnoj Europi.

Biračko tijelo Njemačke je shvatilo da je upravo zahvaljujući Socijaldemokratskoj partiji Njemačke u koaliciji, i prije svega ministrima iz reda socijaldemokrata kao sto je to Olaf Šolc koji je u financijskoj krizi 2008-2009. godine kao ministar za rad i socijalnu skrb spasio privredu Njemačke, pa sve do zadnje krize gdje je kao ministar za financije i vicekancelar savršeno preveo njemačko društvo kroz epidemiološku krizu u Njemačkoj. Dakle gospođa Merkel je bila samo kapetan na palubi dok su socijaldemokrati sve ovo vrijeme gledali da mašine njemačkog broda savršeno rade.

MONITOR: Iako je moguće da Merkelova na mjestu kancelarke uđe i u 2022. godinu, da li je na vidiku nova vlada i novi kancelar/kancelarka? Koliko je izvjesno da više neće biti saveza socijaldemokrata i konzervativaca?

JURATOVIĆ: Angela Merkel je prije četiri godine  donijela odluku da je to njen zadnji mandat i time barem na njemačkoj političkoj sceni je to odluka od koje nema više povratka. A sto se tiče koalicije sa konzervativnima, ona je za sada nemoguća jer javno mijenje tu koaliciju ne želi. Javnost želi, gotovo dvotrećinskom većinom, Olafa Šolca za kancelara i koaliciju od tri pobjedničke stranke – socijaldemokrati, zeleni i liberali, takozvanu „semofor koaliciju“.

MONITOR:  Očekuje se da pobjeda Olafa Šolca, koji je predvodio SPD, i odličan rezultat Zelenih Analene Berbok dovedu i do „ozelenjavanja“ njemačke spoljne politike. Ovdje, na Zapadnom Balkanu, postoje očekivanja građanskih partija i liberalne javnosti, da će nova njemačka vlada insistirati na socijal-liberalnim vrijednostima i u svojoj politici prema ovom dijelu Evrope?

JURATOVIĆ: U svakom slučaju će se Njemačka držati ciljeva koji su postavljeni odlukom Pariškog sporazuma, odnosno upravo sada se učvršćuju kroz samit u Glazgovu. To znači, da je Njemačka pod vođstvom Olafa Šolca zadala zadatak da će svoju privredu orijentirati prema tim klimatološkim ciljevima i s time sprovesti transformaciju privrede te digitalizaciju, a sveukupno će promijeniti i cjelokupno društvo. Za razliku od zelenih koji s pravom stišću pedalu za gas a liberali na kočnicu, socijaldemokrati će upravljati sustavom po pravilu „postignuti ekološke ciljeve sa socijalnom odgovornošću“. Dakle, na tom principu će se Njemačka kao najveća ekonomska sila Europe, zalagati da i Europa može te ciljeve pratiti jer smo svjesni da je sigurna budućnost Njemačke usko vezana zu sigurnu budućnost Europe. Ta će se  politika odraziti i na buduća kretanja na Zapadnom Balkanu koji navodno želi biti član EU.

MONITOR: Član ste Odbora za spoljne poslove u Bundestagu. Kako ocjenjujete sadašnju političku i društvenu dinamiku na Zapadnom Balkanu?

JURATOVIĆ: Na Zapadnom Balkanu po pitanju demokratizacije društva a posebno funkcionalnosti državnih institucija, situacija je poražavajuća. Svima  je jasno da političke strukture Zapadnog Balanka – s iznimkom Sjeverne Makedonije – govore o euroatlantskim integracijama, a sve čine da do toga nikada ne dođe. Istini za volju, nisu samo krive političke elite Zapadnog Balkana već i činovnici euroatlantskih institucija, koji umjesto da sprovode temeljna načela na kojima počivaju zemlje iz kojih potječu, oni trguju s demokratskim vrijednostima i stvaraju sustav stabilokracije. To odgovora upravo onima koji su Zapadni Balkan doveli u situaciju u kojoj se nalazi.

MONITOR: Ovih dana je u Savjetu bezbjednosti UN spriječeno izlaganje Visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita. U njemu je dominantna velika zabrinutost za mir. Kako gledate na sadašnju poziciju Šmita i na stanje koje je izazvala blokada državnih institucija na inicijativu Milorada Dodika?

JURATOVIĆ: Upravo je to dokaz za stanje koje sam opisao u prethodnom odgovoru. Međunarodna zajednica previše daje značaja pojedinim političkim figurama i samozvanim vođama nacionalnog spasa – a koji su uglavnom politički kriminalci s kojima predstavnici demokratskih zemalja ne bi smjeli upuštati se u trgovinu demokratskim vrijednostima. Dodik je samo patuljak i marioneta Rusa, kojeg koriste za priču oko podjele BIH. Kako bi zabavljali Ameriku dok se svjetska politika odvija u drugim ozbiljnim globalnim sferama. Nitko ne želi podjelu BIH u obliku Berlinskog zida a najmanje bi to trebalo biti u interesu Srba, Bošnjaka, Hrvata te ostalih u BIH, jer oni već decenijama plaćaju tu zabavu.

MONITOR: Rođeni ste i djetinjstvo proveli u Hrvatskoj. Već izvjesno vrijeme hrvatski predsjednik iz SDP-a Zoran Milanović, daje neobične izjave za jednog socijaldemokratu, kada je reč o odnosima prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema BiH. Da li je riječ o nastavku politike Franje Tuđmana, kako to tvrdi Ivo Komšić?

JURATOVIĆ: Ponašanje i politiku Zorana Milanovića očigledno ne razumije ni Zoran Milanović sam. Uz dužno poštovanje da se radi o predsjedniku jedne regionalne velesile, on za sve što govori uglavnom nema nikakve ovlasti, već koristi tu retoriku za svoj slijedeći mandat. To je zloupotreba biračkog tijela kroz dizanje tenzija i emocija. Te podjele samo štete građanima Republike Hrvatske a i BIH. Prije svega onima hrvatskog podrijetla.

MONITOR: Svoju društvenu aktivnost ste započeli u metalskom sindikatu. Jedno vrijeme ste se bavili i povezivanjem njemačkih sa sindikatima iz našeg regiona. Dugogodišnji je utisak o nerazvijenosti i slabom uticaju sindikata u zemljama tranzicije. Kakva su Vaša iskustva?

JURATOVIĆ: Ekonomski uspjeh svake zemlje ovisi i o zadovoljnom  radništvu, zato treba socijalna sigurnost, dobro obrazovanje i, time, dobra primanja za rad. Dakle ekonomski uspjeh Njemačke je između ostalog izgrađen na temeljima tripartitnog odnosa: udruge poslodavaca, sindikata i politike. Drugim riječima, ako se interesi poslodavaca i radnika stave i u zakonske okvire za koje je odgovorna politika, onda se gradi mir, stabilnost i prosperitet privrede. Do te svijesti na Zapadnom Balkanu se dijelom došlo, ali nikada nije u praksu sprovedeno.

MONITOR: Zalažete se za proširenje EU i na Zapadni Balkan. Smatrate da samo solidarno ujedinjena EU može da igra značajnu ulogu u svijetu. Kako to postići?

JURATOVIĆ: Njemačka s 83 milijuna stanovnika je brojčano najveća  i privredno najjača članica EU, pa ipak je svjesna činjenice – kao četvrta ekonomska svjetska sila, da je samo patuljak pred Kinom, Amerikom, Rusijom. Zemlje koje sam nabrojao žele rješavati globalne izazove s pozicije moći, a to znači da nam ništa drugo ne preostaje nego stvoriti institucionalno jaku EU, koja će moći na istoj razini očiju s globalnim svjetskim silama tražiti rješenja za sigurnu budućnost.

Nazalost, prije svega zbog ponašanja takozvanih Višegradskih država koje ne žele institucionalno jaku EU i ne drže do demokratskih temelja EU već su samo zainteresirani za ekonomski i financijski profit, EU je preslaba. Zato se osobno zalažem za Sjedinjene države Europe, koje bi institucionalno ojačale, i na taj način se mogle suočiti sa globalnim izazovima. Meni je jasno da je to nemoguće sa 27 članica ali je moguće da se sa par zemalja krene naprijed, dok bi se ostale, jedna za drugom, pridruživale. Na kraju krajeva, i Europska unija nije počela od 27 već od 12 članica.

 

Crnoj Gori treba vlada nacionalnog jedinstva

MONITOR: I Crna Gora je Vaša „sfera“. Kako ocjenjujete domete nove vlasti, vladu premijera Zdravka Krivokapića?

JURATOVIĆ: Gospodin Zdravko Krivokapić očigledno nema samo problem s Milom Đukanovićem već i sa svojim partnerima. On je sebi dozvolio da se Vlada instrumentalizira za podjele društva, što Milu Đukanoviću ide u prilog.  Političke strukture i sam konstrukt crnogorske vlade, koji je postao ovisan o vjerskim zajednicama, je osuđen na propast. Nažalost, i za Crnu Goru postoji opasnost koja nije zaobišla niti jednu državu bivše Jugoslavije. Crna Gora treba hitno vladu nacionalnog jedinstva ako želi spriječiti građanski rat, koji joj stoji pred vratima. Očigledno je da Srbija traži novi obračun na tlu bivše Jugoslavije, koji će ih nažalost odvesti u katarzu koju je doživjela Hitlerova Njemačka.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Privilegije odgovaraju svima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Putovanja, dnevnice, troškovi goriva, telefona, službeni automobili, varijabile, izdaci za komisije, radne grupe i slično, funkcionerske naknade po prestanku funkcije, odgovaraju svima i niko ne želi toga da se  odrekne, a to sve neopravdano „jede“ javni novac i čini zaposlene u javnom sektoru iznimno privilegovanim na teret građanstva

 

 

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da su brojni izborni ciklusi pokazali da nijedna partija ne propusti priliku da nakon pobjede na izborima zaposli svoj partijski ili nepotistički kadar, te da ne treba biti naivan i misliti da će ova praksa uskoro nestati. Zašto neće?

MRDOVIĆ: Zato što smo partitokratsko društvo. Da je DPS, nakon sticanja nezavisnosti, želio da ovo bude država nezavisnih institucija, onda bi omogućio da se u javnoj administraciji zapošljavaju najbolji kandidati, bez političkog, nepotističkog ili interesnog prefiksa. Umjesto toga, godinama su se mogle zaposliti samo pristalice  DPS-a i njenih saveznika, kao i rodbinski i slično povezani. Na taj način je kreiran model partijsko-interesnog zapošljavanja oličenog u  poslušnosti,  pa kada je došlo do pada DPS-a prije četiri godine nove vlasti su iskoristile isti „recept“ i počele sa zapošljavanjem svog kadra.

Treba reći da su rukovodioci novih vlasti nakon 2020. godine imali i potrebu da budu okruženi svojim ljudima u koje će imati povjerenja, jer su uposleni iz vremena bivše DPS i njenih saveznika često bili kočnica i opstrukcija u radu,  zbog partijske lojalnosti. Tako  danas, četiri godine nakon pada DPS-a, zemljom vladaju i vlast i opozicija – nove vlasti na vodećim funkcijama, a opozicija kroz dubinu i ekspertsko-rukovodni kadar.

Da je javna administracija profesionalna, izborni ciklusi označavali bi samo promjene na ključnim rukovodećim pozicijama. Ne bi se kontinuirano govorilo o prekomjernim zapošljavanjima u administraciji, koja se nakon svih izbornih ciklusa samo uvećava. Vlada koja se usudi da sprovede stvarnu racionalizaciju u upravi, izgubiće prve sljedeće izbore.

MONITOR: Nedavno je bilo četiri godine od smjene DPS-a. Šta su još zaostavštine stare vlasti, osim partijskog zapošljavanja, koje je nova vlast preuzela?

MRDOVIĆ: Razne beneficije u javnoj administraciji. Pokazalo se da putovanja, dnevnice, troškovi goriva, telefona, službeni automobili, varijabile, izdaci za komisije, radne grupe i slično, funkcionerske naknade po prestanku funkcije, odgovaraju svima i niko ne želi toga da se toga odrekne, a to sve neopravdano „jede“ javni novac i čini zaposlene u javnom sektoru iznimno privilegovanim na teret građanstva. Kada se zna da su zarade u javnom sektoru sada u većini povoljnije od privatnog sektora, jasno je zašto mnogi hrle ka javnoj administraciji.

Najveća „zaostavština“ te partije, a koja ipak najteže pogađa cjelokupno društvo, je to  što smo i dalje „zarobljena država“ izrazito slabih institucija. Nove vlasti nijesu uspjele da pravednim i kvalitetnim zakonskim izmjenama stvore osnov za početak uspostavljanja reformisanog pravosudnog i policijskog sistema. Korupcija i kriminal su i dalje bitni epiteti koji se lijepe našoj državi sa međunarodnih adresa, dok građani na unutrašnjem planu i četiri godine od pada DPS-a osjećaju duboku nepravdu i nejednakost i ostali su gladni pravde. Zemlji je nasušno potreban veting u pravosuđu i policiji, jer se ne može očekivati da će pravdu isporučiti oni koji su godinama bili pod političkim i interesnim uticajima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 20. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR LAZOVIĆ, NARODNI POSLANIK I KOPREDSJEDNIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA U SRBIJI: Radimo na velikoj međunarodnoj podršci Zelenih za zaustavljanje rudnika Rio Tinta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Litijum je izuzetno važno pitanje, ali daleko od toga da je jedino. Srbija je zatrovana, 15 hiljada ljudi premine od zagađenja vazduha, desetine  je hiljada divljih deponija širom zemlje, a preko 700 hiljada ljudi nema čistu pijaću vodu. Preko 400 hiljada građana napustilo je Srbiju za vrijeme vlasti SNS-a. Javni dug je više nego dupliran. Od plate ne može da se živi jer cijene  rastu vrtoglavo.  Zeleno-lijevi front će  na jesen predstaviti plan za unapređenje životnog standarda

 

 

MONITOR: Pred junske lokalne izbore došlo je do podjele u koaliciji Srbija protiv nasilja. Vaša stranaka je na izbore izašla, ali je dobar dio opozicije potpuno ili djelimično, bojkotovao izbore. Po više pokazatelja -da je bilo opozicionog jedinstva dobijeni bi bili i Beograd i Niš. Kako danas gledate na odluku Vaše partije da na izbore izađe uprkos nejedinstvu opozicije?

LAZOVIĆ: To je jedina ispravna odluka koja je uostalom doneta i većinom glasova koalicije. Na žalost, izgleda da i pojedinci iz opozicije moraju da se uče demokratiji i poštovanju volje većine i prethodnih dogovora. Vrlo je važno da razumemo da Vučić nikada neće sam od sebe dati izborne uslove, moramo ga na to naterati. Ali bojkot nije rešenje i ne može biti nikako dobar za naše društvo, a posebno je neshvatljiv bojkot dela izbora, kao da izborni uslovi nisu isti ili čak gori u drugim gradovima u odnosu na Beograd. Da smo zajedno izašli na izbore ili da bar nije bilo aktivne kampanje sabotiranja od strane dojučerašnjih kolega, danas bi imali vlast u nekoliko gradova i desetak opština. Borba protiv režima bi sigurno bila lakša.

MONITOR: Dio opozicije je tada tvrdio da bi se- da se nastavio pritisak na režim uz pomoć međunarodne zajednice –  izdejstvovali prihvatljivi predizborni uslovi i postigao veoma dobar rezultat. Posle Rezolucije EP o velikom neregularnostima na decembarskim izborima, nije bilo reakcija Evropske komisije i Evropskog savjeta. Da li je  postojala nekakva usmena garancija da će se pritisak sa Zapada nastaviti?

LAZOVIĆ: Velike stvari smo zajedno uradili na međunarodnom planu. Uspeli smo da promenimo odnos EU prema autokrati Vučiću-za to je dokaz i Rezolucija, ali i mnogi sastanci i aktivnosti koje smo imali. U trenutku kada se donosila odluka o izlasku na izbore, nije bilo čak ni indicija da bi vlast pristala na odlaganje. Zato nije moguće tvrditi da bi se sve ovo postiglo, samo da su se odložili izbori. Ali to je sada za nama, bojkotom je napravljena ogromna šteta opoziciji. Treba iz toga da naučimo i da nastavimo da se borimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 20. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, PROFESOR ISTORIJE I POLITIČKI ANALITIČAR: Partijski  „predizborni brakovi“  zbog straha od izbornog kraha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naravno da će  rezultati izbora u Podgorici  biti na svoj način i ” lakmus papir ” stanja na republičkom nivou.  No, očekujem, ovi izbori neće baš u potpunosti razbistriti  podgoričku političku scenu

 

 

MONITOR: Bliže se podgorički izbori. Kako vidite saveze koji su za tu utrku napravljeni i kampanju koja je u toku?

PEPIĆ: Ovi  vanredni podgorički izbori privukli su najveći broj učesnika do sada . Primijetno je i  da u njima učestvuje najviše predizbornih koalicija. Naravno, one su legalne i legitimne, u nekim situacijama moglo bi se reći i poželjne, ali mislim da su ove i ovakve koalicije ” predizborni brak” većini političkih subjekata koji sačinjavaju, spas od njihovog političkog kraha . Prije da se udružuju zbog straha od birača. Slobodan sam reći, da se ove koalicije  stvaraju najviše iz ličnih razloga. Ako su već, kako nam se prikazuju, toliko  uvjereni  u svoje vizije i misije , dobro bi bilo da samostalno učestvuju, pa da se vidi koliko je onih koji ih podržavaju. Ovako,  kada se postigne neki izborni rezultat, na scenu  stupa njihovo pregovaračko i ucjenjivačko umijeće.
Što se tiče kampanje između učesnika , ona može da djeluje žestoko. Ali, ja sam očekivao još žešću. Poznato je da su ove podgoričke izbore  proizveli ne međupartijska  već unutarstranačka prepucavanja. Oni koji su se do nedavno kleli u ” vječna prijateljstva i saradnju ”  imaju i imali bi što reći jedni o drugima. Ostaje utisak bez obzira na ponekad žešću retoriku i prepucavanje , da i nijesu baš spremni da iznesu sve jedni o drugima. Drago mi je što su , bez obzira na prepucavanja političara , građani  sve imuniji na te pojave . Neka se taj i takav trend i nastavi.

MONITOR:  Jesu li izbori u Podgorici „sve samo ne lokalni“, kako je kazao Saša Mujović, ministar energetike koji predvodi kampanju za PES i Demokrate?

PEPIĆ: Pa dobro, zbog broja birača izbori u Podgorici, nemaju samo lokalni  već  širi značaj.   Podsjećam  da su  vanredne izbore u glavnom gradu  proizvela unutarpartijska pucanja u PES- u. Ovi izbori su poseban  test za PES , i tu sam saglasan sa g. Mujovićem. Mislim da je onaj prošlogodišnji uspjeh na junskim republičkim izborima  dobrano uzdrman.  Predviđam  da će PES izgubiti značajan broj birača na ovim podgoričkim izborima. Ne samo zbg nekih pogrešnih političkih poteza, već i zbog primjetno iznevjerenih očekivanja i nejasnoća oko primjene i programa Evropa sad 2.
Naravno da će  rezultati izbora u PG biti na svoj način  lakmus papir stanja na republičkom nivou. No očekujem da ovi izbori neće baš u potpunosti ” razbistriti ” podgoričku političku scenu. Smatram da bi bilo jako dobro da pokret Preokret  postigne dobar rezultat. Iskreno mislim da je Srđan Perić daleko najbolja ponude za ove izbore !

MONITOR: Može li se Podgorici dogoditi budvanski scenario, gdje nakon izbora nije moglo doći do konstituisanja vlasti?

PEPIĆ:.Naravno, postoji velika mogućnost i da nakon ovih izbora u Podgorici , politička situacija i dalje bude nejasna i nestabilna. Ne očekujem da bilo ko od takmaca na ovim izborima dobije  značajniju prednost. Opet podsjećam da su ove  izbore izazvali  oni koji su na prethodnim bili na zajedničkoj listi.  Poznavajući poprilično ove koji na njima učestvuju , sumnjam da će se oni baš onako lako dogovoriti. Umjesto  brzog uspostavljanja i funkcioniranja lokalnih organa vlasti u glavnom gradu , za mene ne bi bilo iznenađenje da Podgoričani u narednoj godini budu imali još jedne izbore. Ovako stanje je i u još nekim opštinama. Plašim se da će se takvo stanje nastaviti i dalje u društvu. Mi smo tipično partitokratsko društvo.  Pravi i praktično jedini izlaz iz toga vidim u uvođenju otvorenih izbornih lista. Da građani stvarno i direktno biraju svoje predstavnike, na lokalnom  na republičkom nivou. I da naši odbornici i poslanici stvarno budu izabrani glasom građana , a ne voljom političkih šefova ! Sa ovakvim izbornim sistemom i zakonodavstvom , samo ćemo se vrtjeti u krug

MONITOR: Kako sukobi unutar poltičke većine, te na relaciji predsjednik premijer Vlade utiču na funkcionisanje sistema i institucija?

PEPIĆ: Naravno da sukob predsjednika i premijera utiče na neke političke i društvene tokove. No meni to i ne djeluje kao nešto ” strašno i opasno “. Naravno da bi normalna i u opštem interesu kohabitacija bila poželjnija.
Kada pominjemo ovaj sada već žestoki sukob između Jakova i Milojka , ne mogu a da ne podsjetim  na ono antologijsko pitanje od prije skoro četiri godine , novinara Petra Komnenića , prilikom njihovog prvog javnog pojavljivanja u emisiji u kojoj su bili zajedno:  ” Momci stvarno , ko ste vi ?”. Stvarno nijesmo ni znali ko su. Samo su se nečujno i tiho pojavili u 42. Krivokapićevoj Vladi.
Ubrzo su i postali , iako su bili u toj expertskoj Vladi dovedeni  kaa experti , važni politički  faktori.
Obojica su htjeli da budu lideri. A dva lidera ne mogu biti nigdje , pa ni u stranci. Zato nije iznenađenje  što su oni od ” jednog pored drugoga ” , ubrzo prešli u fazu ” direktno jedan protiv drugoga “. To nije ništa novo za našu društveno- političku scenu. Samo radi podsjećanja:  ” Branko- Momo” ” Milo- Momo” „Sveto-  Milo… U  svakoj stranci je bilo toga. Takvi sukobi su  izazivali ozbiljne  krize , koje su, naravno, dovodile  i do izbora.
Aktuelni Predsjednik i aktuelni premijer  morali bi shvatiti i prihvatiti  da oni nijesu tu zbog sebe , već zbog građana. I da bi zbog opšteg interesa  trebali i morali da nađu u sebi snage i prevaziđu , ili zanemare lične sukobe i netrpeljivost. Niko nije toliko vrijedan da zbog njega trpi zajednica !

MONITOR: Nedavno je bila četvrta godišnjica od pada Demokratske partije socijalista. Kako ocjenjujete rezultate vlada koje su se potom smijenile?

PEPIĆ: Taj 30.08.2020. godine, iako može da djeluje kontradiktorno, donio je i mnogo toga  i nije. Najveći gubitnici smo mi koji smo se iskreno borili protiv onog i onakvog sistema. Dobro se zna što je bio i kakav je bio DPS do avgusta 2020.  Ali ovi koji su u ove četiri godine vladali , više nemaju pravo da sa DPS-om ” prikrivaju ” svoje činjenje i nečinjenje nakon toga. Rezultati i 42., 43. i ove 44. Vlade  daleko su od onoga što se ne samo trebalo , već i moralo uraditi.

MONITOR: Vidite li promjene?

PEPIĆ:  Konačno se nakon više od 30 godina , promijenila vlast. Što se pokazalo da nije ništa strašno , već naprotiv poželjno. Nažalost, mi smo umjesto promjena , dobili klasične zamjene. Neki od onih koji su bili žestoko protiv Mila , kada su dobili pozicije u mnogim stvarima su pokušali da budu kao on. Umjesto “originala ” dobili smo mnoge ” kopije originala “.
U nekim stvarima ne samo da se nastavilo po ” starom” , već je to i prevaziđeno. Naročito u  isključivo partijskom zapošljavanju i angažovanju.  Naročito u nekim bolje stojećim firmama, organizacijama , institucijama imamo samo partijska i porodična zapošljavanja. Nerijetko se može naći da u istoj firmi i državnim organima su zapošljeni i rade , od đeda do unuka. Imamo i slučajeve, da neko ko je bio direktor u nekoj firmi , a u međuvremenu postao poslanik , je sklopio ugovor sa firmom ( čitaj sobom) , da se ako mu istekne mandat  vrati opet kao direktor !
Ona ” sjaši Kurta…” nije baš bez neke !

MONITOR: Da li je demontiran Đukanovićev sistem?

PEPIĆ: Iako je bilo nekih pokušaja demontaže Milovog sistema,  na tome je malo,  moglo bi se reći minimalno urađeno. Sistem koji je uspostavio DPS i naročito Milo, nije praktično ni načet. Kao da i nije bilo želje i volje za tim. Ona 42. Vlada, koja je morala i trebala da bude politička , bila je  tzv. expertska. Onaj koji se najviše zalagao za tu i takvu Vladu experata, u njoj je bio  jedini političar i to potpredsjednik Vlade. On je  uz blagoslov i pomoć DPS- a formirao novu 43. Vladu. Koja je ne samo formalno, već i stvarno politički oživjela DPS.  U ovoj 44.Vladi i među članovima Vlade , a bogami i poslanicima vladajućih, naročito PES-a imamo i jedan broj onih , koji su bili u DPS- u , kada je bio na vlasti.
Teško je  očekivati da oni koji su učestvovali u stvaranju onog sistema, ili su ćutali, demontiraju taj  sistem Mnogi od onih koji su iskreno bili i borili se protiv đukanovićevog režima, skrajnuti su sa strane.
Ipak ima i dobrih pokušaja. Tu mislim prije svega na djelovanje Specijalnog tužioca i SPO- a. Ali ,  daleko od toga da to bude dovoljno.

MONITOR: Često ukazujete na ćutanje crnogorskih političkih vođa, na genocid u Gazi. Zašto ćute i čemu još ćute?

PEPIĆ: Niti mogu,  niti bih smio dati sebi za pravo , da ne podignem glas protiv onoga što izraelski režim radi Palestincima. Nad onim zločinima i klasičnom genocidu. Znam da ja kao jedinka ne mogu to da spriječim. Ali hoću da budem čovjek i da jasno i glasno kažem, stop tom genocidu nad Palestincima. Neću i ne smijem da ćutim ni o tome što su  zločinu i iživljavanju nad Palestincima pokrovitelji Izraela, zapadne velike sile.
Sramno i licemjerno je ćutati o tome.
Sramno je i licemjerno što i crnogorska politička elita, pa i neki NVO i raznorazni aktivisti o tome ćute. „Ubiše ” se dokazujući nam koliko su  beskompromisni borci za ljudska prava i slobode, a o Gazi ćute. Sramno je to i licemjerno!

Čast izuzecima. Kao izuzetak, ističem poslanika Nikolu Zirojevića  koji je, jedini od poslanika , htio da podrži peticiju građana i predloži donošenje rezolucije u CG Parlamentu. Njema stvarno svaka čast! A šta o ostalima reći?  Sem kako možete i smijete da ćutite  nad ubijenom i izmasakriranom palestinskom djecom?

Pored toga što neće da podignu svoj glas zbog dešavanja u Gazi, mnogi naši političari i javni poslenici  ćute na sve  što može direktno da ugrozi njihov lični interes. Ili  im  reagovanje može doprinijeti, da im se zakoče ili isključe  finansijski ventili.
Meni je najvažnije , bez obzira na posljedice  ono “rekoh i spasi dušu ” Kao onaj mrav u priči – „  da se zna na čijoj sam strani “!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo