Povežite se sa nama

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, ČLAN SPOLJNOPOLITIČKOG ODBORA BUNDESTAGA: Na Zapadnom Balkanu je poražavajuće stanje demokratije i funkcionalnosti državnih institucija

Objavljeno prije

na

Političke strukture Zapadnog Balkana – s iznimkom Sjeverne Makedonije, govore o evroatlantskim integracijama a sve čine da do toga nikada ne dođe. Istini za volju, krivi su i činovnici evroatlantskih institucija koji umjesto da sprovode temeljna načela na kojima leže zemlje iz kojih potiču, trguju s demokratskim vrijednostima i stvaraju sustav stabilokratije. To odgovora onima koji su Zapadni Balkan doveli u situaciju u kojoj se nalazi

 

MONITOR: Vaša stranka SPD, poslije više godina, u prilici je da bude okosnica nove vlasti, a prethodnih 12 godina bila je u koaliciji sa CDU/CSU. Poslanik u Bundestagu ste od 2005. godine. Kako ocjenjujete sve te godine koje su socijaldemokrate provele pod nacionalnim vođstvom Angele Merkel?

JURATOVIĆ: Dvanaest godina velike koalicije pod kancelarkom Angelom Merkel, koja je se morala držati koalicijskog sporazuma i time ostavila utisak da je socijaldemokratizirala kršćanske demokrate koji su konzervativni, je na kraju dovelo do toga da je kršćansko-demokratska unija poslije nje izgubila svako povjerenje da može voditi Njemačku, koja je na putu u jedno novo društvo kako u Njemačkoj tako i u cjelokupnoj Europi.

Biračko tijelo Njemačke je shvatilo da je upravo zahvaljujući Socijaldemokratskoj partiji Njemačke u koaliciji, i prije svega ministrima iz reda socijaldemokrata kao sto je to Olaf Šolc koji je u financijskoj krizi 2008-2009. godine kao ministar za rad i socijalnu skrb spasio privredu Njemačke, pa sve do zadnje krize gdje je kao ministar za financije i vicekancelar savršeno preveo njemačko društvo kroz epidemiološku krizu u Njemačkoj. Dakle gospođa Merkel je bila samo kapetan na palubi dok su socijaldemokrati sve ovo vrijeme gledali da mašine njemačkog broda savršeno rade.

MONITOR: Iako je moguće da Merkelova na mjestu kancelarke uđe i u 2022. godinu, da li je na vidiku nova vlada i novi kancelar/kancelarka? Koliko je izvjesno da više neće biti saveza socijaldemokrata i konzervativaca?

JURATOVIĆ: Angela Merkel je prije četiri godine  donijela odluku da je to njen zadnji mandat i time barem na njemačkoj političkoj sceni je to odluka od koje nema više povratka. A sto se tiče koalicije sa konzervativnima, ona je za sada nemoguća jer javno mijenje tu koaliciju ne želi. Javnost želi, gotovo dvotrećinskom većinom, Olafa Šolca za kancelara i koaliciju od tri pobjedničke stranke – socijaldemokrati, zeleni i liberali, takozvanu „semofor koaliciju“.

MONITOR:  Očekuje se da pobjeda Olafa Šolca, koji je predvodio SPD, i odličan rezultat Zelenih Analene Berbok dovedu i do „ozelenjavanja“ njemačke spoljne politike. Ovdje, na Zapadnom Balkanu, postoje očekivanja građanskih partija i liberalne javnosti, da će nova njemačka vlada insistirati na socijal-liberalnim vrijednostima i u svojoj politici prema ovom dijelu Evrope?

JURATOVIĆ: U svakom slučaju će se Njemačka držati ciljeva koji su postavljeni odlukom Pariškog sporazuma, odnosno upravo sada se učvršćuju kroz samit u Glazgovu. To znači, da je Njemačka pod vođstvom Olafa Šolca zadala zadatak da će svoju privredu orijentirati prema tim klimatološkim ciljevima i s time sprovesti transformaciju privrede te digitalizaciju, a sveukupno će promijeniti i cjelokupno društvo. Za razliku od zelenih koji s pravom stišću pedalu za gas a liberali na kočnicu, socijaldemokrati će upravljati sustavom po pravilu „postignuti ekološke ciljeve sa socijalnom odgovornošću“. Dakle, na tom principu će se Njemačka kao najveća ekonomska sila Europe, zalagati da i Europa može te ciljeve pratiti jer smo svjesni da je sigurna budućnost Njemačke usko vezana zu sigurnu budućnost Europe. Ta će se  politika odraziti i na buduća kretanja na Zapadnom Balkanu koji navodno želi biti član EU.

MONITOR: Član ste Odbora za spoljne poslove u Bundestagu. Kako ocjenjujete sadašnju političku i društvenu dinamiku na Zapadnom Balkanu?

JURATOVIĆ: Na Zapadnom Balkanu po pitanju demokratizacije društva a posebno funkcionalnosti državnih institucija, situacija je poražavajuća. Svima  je jasno da političke strukture Zapadnog Balanka – s iznimkom Sjeverne Makedonije – govore o euroatlantskim integracijama, a sve čine da do toga nikada ne dođe. Istini za volju, nisu samo krive političke elite Zapadnog Balkana već i činovnici euroatlantskih institucija, koji umjesto da sprovode temeljna načela na kojima počivaju zemlje iz kojih potječu, oni trguju s demokratskim vrijednostima i stvaraju sustav stabilokracije. To odgovora upravo onima koji su Zapadni Balkan doveli u situaciju u kojoj se nalazi.

MONITOR: Ovih dana je u Savjetu bezbjednosti UN spriječeno izlaganje Visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita. U njemu je dominantna velika zabrinutost za mir. Kako gledate na sadašnju poziciju Šmita i na stanje koje je izazvala blokada državnih institucija na inicijativu Milorada Dodika?

JURATOVIĆ: Upravo je to dokaz za stanje koje sam opisao u prethodnom odgovoru. Međunarodna zajednica previše daje značaja pojedinim političkim figurama i samozvanim vođama nacionalnog spasa – a koji su uglavnom politički kriminalci s kojima predstavnici demokratskih zemalja ne bi smjeli upuštati se u trgovinu demokratskim vrijednostima. Dodik je samo patuljak i marioneta Rusa, kojeg koriste za priču oko podjele BIH. Kako bi zabavljali Ameriku dok se svjetska politika odvija u drugim ozbiljnim globalnim sferama. Nitko ne želi podjelu BIH u obliku Berlinskog zida a najmanje bi to trebalo biti u interesu Srba, Bošnjaka, Hrvata te ostalih u BIH, jer oni već decenijama plaćaju tu zabavu.

MONITOR: Rođeni ste i djetinjstvo proveli u Hrvatskoj. Već izvjesno vrijeme hrvatski predsjednik iz SDP-a Zoran Milanović, daje neobične izjave za jednog socijaldemokratu, kada je reč o odnosima prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema BiH. Da li je riječ o nastavku politike Franje Tuđmana, kako to tvrdi Ivo Komšić?

JURATOVIĆ: Ponašanje i politiku Zorana Milanovića očigledno ne razumije ni Zoran Milanović sam. Uz dužno poštovanje da se radi o predsjedniku jedne regionalne velesile, on za sve što govori uglavnom nema nikakve ovlasti, već koristi tu retoriku za svoj slijedeći mandat. To je zloupotreba biračkog tijela kroz dizanje tenzija i emocija. Te podjele samo štete građanima Republike Hrvatske a i BIH. Prije svega onima hrvatskog podrijetla.

MONITOR: Svoju društvenu aktivnost ste započeli u metalskom sindikatu. Jedno vrijeme ste se bavili i povezivanjem njemačkih sa sindikatima iz našeg regiona. Dugogodišnji je utisak o nerazvijenosti i slabom uticaju sindikata u zemljama tranzicije. Kakva su Vaša iskustva?

JURATOVIĆ: Ekonomski uspjeh svake zemlje ovisi i o zadovoljnom  radništvu, zato treba socijalna sigurnost, dobro obrazovanje i, time, dobra primanja za rad. Dakle ekonomski uspjeh Njemačke je između ostalog izgrađen na temeljima tripartitnog odnosa: udruge poslodavaca, sindikata i politike. Drugim riječima, ako se interesi poslodavaca i radnika stave i u zakonske okvire za koje je odgovorna politika, onda se gradi mir, stabilnost i prosperitet privrede. Do te svijesti na Zapadnom Balkanu se dijelom došlo, ali nikada nije u praksu sprovedeno.

MONITOR: Zalažete se za proširenje EU i na Zapadni Balkan. Smatrate da samo solidarno ujedinjena EU može da igra značajnu ulogu u svijetu. Kako to postići?

JURATOVIĆ: Njemačka s 83 milijuna stanovnika je brojčano najveća  i privredno najjača članica EU, pa ipak je svjesna činjenice – kao četvrta ekonomska svjetska sila, da je samo patuljak pred Kinom, Amerikom, Rusijom. Zemlje koje sam nabrojao žele rješavati globalne izazove s pozicije moći, a to znači da nam ništa drugo ne preostaje nego stvoriti institucionalno jaku EU, koja će moći na istoj razini očiju s globalnim svjetskim silama tražiti rješenja za sigurnu budućnost.

Nazalost, prije svega zbog ponašanja takozvanih Višegradskih država koje ne žele institucionalno jaku EU i ne drže do demokratskih temelja EU već su samo zainteresirani za ekonomski i financijski profit, EU je preslaba. Zato se osobno zalažem za Sjedinjene države Europe, koje bi institucionalno ojačale, i na taj način se mogle suočiti sa globalnim izazovima. Meni je jasno da je to nemoguće sa 27 članica ali je moguće da se sa par zemalja krene naprijed, dok bi se ostale, jedna za drugom, pridruživale. Na kraju krajeva, i Europska unija nije počela od 27 već od 12 članica.

 

Crnoj Gori treba vlada nacionalnog jedinstva

MONITOR: I Crna Gora je Vaša „sfera“. Kako ocjenjujete domete nove vlasti, vladu premijera Zdravka Krivokapića?

JURATOVIĆ: Gospodin Zdravko Krivokapić očigledno nema samo problem s Milom Đukanovićem već i sa svojim partnerima. On je sebi dozvolio da se Vlada instrumentalizira za podjele društva, što Milu Đukanoviću ide u prilog.  Političke strukture i sam konstrukt crnogorske vlade, koji je postao ovisan o vjerskim zajednicama, je osuđen na propast. Nažalost, i za Crnu Goru postoji opasnost koja nije zaobišla niti jednu državu bivše Jugoslavije. Crna Gora treba hitno vladu nacionalnog jedinstva ako želi spriječiti građanski rat, koji joj stoji pred vratima. Očigledno je da Srbija traži novi obračun na tlu bivše Jugoslavije, koji će ih nažalost odvesti u katarzu koju je doživjela Hitlerova Njemačka.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo