Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Još nije vrijeme

Objavljeno prije

na

U zemlji koju je vlast nazvala ekološkom prije gotovo 21 godinu, oni koji ugrožavaju životnu sredinu i dalje prolaze nekažnjeno. Razlog je više nego poražavajući. Sudovi, prosto, još nisu počeli da kažnjavaju ono što se u zakonu naziva – djelo protiv životne sredine. Kritike na račun pravosuđa ne stižu više samo iz nevladinog sektora, već i iz državnih institucija koje se bave zaštitom životne sredine. Direktorica Agencije za zaštitu životne sredine Daliborka Pejović ukazuje na neefikasnost pravosudnih organa, po pitanju krivičnih prijava koja se tiču djela protiv životne sredine. ,,Svi smo svjedoci da je jako loš rezultat u donošenju pravosudnih odluka kada su u pitanju krivična dijela iz oblasti životne sredine. Javnost se uvjerila da postoje određeni problemi koji nas navode na činjenicu da će državu i sistem u tom segmentu čekati ključni izazovi i vjerovatno ključni problemi”, upozorila je Pejović. Ona, kaže, očekuje da će konačno u sudskoj vlasti zaživjeti princip poštovanja zakona o životnoj sredini, u kojem se navodi da sudski postupci koji se pokreću kao rezultat narušavanja prirode budu hitniji, a ne da čekamo deset ili 15 godina na rješavanje u prvostepenom sudskom postpuku.

U Crnoj Gori donešena je samo jedna pravosnažnu sudska presuda iz oblasti životne sredine. Riječ je o krvičnom djelu nedozvoljene trgovine zaštićenom vrstom životinja – dva sibirska tigra. Na pravosnažnost te presude čekali smo 12 godina. Gomila ostalih prijava, kao što su one za KAP i Željezaru, je ili odbačena ili se još čekaju sudovi – kao što je slučaj nelegalne sječe šume u Dragišnici.

Pejović tvrdi da je slučaju Dragišnica problem narastao do te mjere da u jednom trenutku više nije bilo najveći problem postojeća sječa stabala niti ekonomska i prirodna šteta koja je nanijeta tom prirodnom lokalitetu, već kako zaštititi predstavnika NVO koji je prijavio nadležnim organima slučaj devastacije i kršenja propisa.

Na, žalost, većinu prijava zbog ugrožavanja životne sredine tužilaštvo odbacuje zbog, navodnog, nedostatka dokaza. Posljednji primjer koji dobro ilustruje čitavu situaciju se desio u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici koje je odbacilo krivičnu prijavu Nevladine organizacije Green home protiv Društva za eksploataciju i preradu kamena Šišović iz Danilovgrada zbog nedostaka dokaza.

Ta NVO je nakon akcije čišćenja rijeke Zete koju su organizovali proteklog ljeta podnijela prijave protiv pet preduzeća zbog neposjedovanja tehnoloških rješenja za tretman otpadnih voda i odlaganje otpada u rijeku Zetu. Sada u Green Home-u smatraju da je vrlo vjerovatno da će i prijave protiv ostalih biti takođe odbačene, iako, kako tvrde, postoje konkretni dokazi o njihovom radu mimo zakona.

Ovim je, tvrde u toj NVO, potvrđena činjenica da u Crnoj Gori ne postoji aktivna i odgovarajuća kaznena politika za nezakoniti odnos prema životnoj sredini. ,,Većina krivičnih i prekršajnih prijava protiv onih koji ugrožavaju životnu sredinu odbacuje se zbog nepoznavanja oblasti ekologije i zaštite životne sredine od strane sudija i tužilaca, kao i nepreciznosti zakona”, upozorila je Nataša Kovačević iz Green Home-a. Iako su tokom akcija čišćenja Zete slikali čvrsti i tečni otpad koji je bačen i ispušten direktno u rijeku, bez ikakvih prethodnih tretmana, zagađivače pronašli na licu mjesta, dokumentima i fotografijama potkrijepili svjedočenja… krivična prijava je odbačena. I Kovačević tvrdi da u tužilaštvu i sudstvu ne razumiju temu i ne trude se oko prijava koje se tiču životne sredine. I tražili su da im tužilaštvo pojasni koji je to dokaz dovoljno dobar za utvrđivanje krivičnog djela.

„U slučaju zagađivača na Zeti Doo Šišković, priložili smo kao dokaz fotografije zagađenja koje možete bilo koji dan slikati na licu mjesta na Zeti, svjedoke koji su kao savjesni građani lično bili prisutni, ali nijesu ni pozvani da svjedoče. Dok se analize tekućih voda uzimaju kao relevantne, sediment od kamene prašine na dnu rijeke Zete je vidljiv čak i na satelitskom snimku”, priča Kovačević.,,Od Agencije za zaštitu životne sredine smo dobili potvrdu da su izlazili na teren i da su sva mjeranja bila iznad maksimalno dozvoljenih granica”, objasnila je Kovačević.

Prema njenim riječima o učinkovitosti sudova u postupcima koji se tiču životne sredine govore podaci iz Izvještaja o radu državnog tužilaštva za 2010. godinu. U njemu se navodi da je podnijeta jedna krivična prijava za krivična djela ,,zagađivanje životne sredine” i ,,oštećenje životne sredine”, dvije za ,,uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra”, dok uopšte nije bilo prijava za ,,nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine” ili ,,protivpravne izgradnje i stavljanja u pogon objekata koji zagađuju životnu sredinu”. Kada Agencija za zaštitu životne sredine i NVO sektor ne mogu da istjeraju pravdu na sudu – kako će tek građani. Pošto je Crna Gora potpisnica Arhus konvencije kojom se građanima garantuje dostupnost informacijama o stanju životne sredine kao i pristup pravosuđu otvorena su dva Arhus centra. No, za sada im se uglavnom obraćaju novinari i NVO sektor.

Nikola Golubović iz Arhus centra Podgorica objašnjava da je u 2011.godini podnijeto 66 zahtjeva za slobodan pristup informacijama, što je skoro dva puta više u odnosu na prethodnu godinu. Najčešće traženi podaci odnose se na tematsko područje procjene uticaja i strateške procjene uticaja na životnu sredinu. Ovaj podatak ukazuje da raste svijest građana o pitanjima zaštite životne sredine. No, koliko će taj entuzijazam trajati kada nema tužilaštva i suda koji priznaju zakone kojima se tretiraju pitanja zaštite životne sredine. ,,Efektuiranje krivičnih prijava u oblasti životne sredine predstavlja sistemski problem”, tvrdi Pejović. Po njenom mišljenju – razlozi su:nedovoljno poznavanje propisa, neshvatanje obima problema i posljedica koje nastaju usljed kršenja zakona u ovoj oblasti, a naročito činjenica da još nije zaživio princip hitnosti sudskih postupaka za nezakonita ponašanja u ovoj oblasti.

Važno je da je ekološka u Ustavu. Ostalo je – izgleda – manje bitno.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo