U zemlji koju je vlast nazvala ekološkom prije gotovo 21 godinu, oni koji ugrožavaju životnu sredinu i dalje prolaze nekažnjeno. Razlog je više nego poražavajući. Sudovi, prosto, još nisu počeli da kažnjavaju ono što se u zakonu naziva – djelo protiv životne sredine. Kritike na račun pravosuđa ne stižu više samo iz nevladinog sektora, već i iz državnih institucija koje se bave zaštitom životne sredine. Direktorica Agencije za zaštitu životne sredine Daliborka Pejović ukazuje na neefikasnost pravosudnih organa, po pitanju krivičnih prijava koja se tiču djela protiv životne sredine. ,,Svi smo svjedoci da je jako loš rezultat u donošenju pravosudnih odluka kada su u pitanju krivična dijela iz oblasti životne sredine. Javnost se uvjerila da postoje određeni problemi koji nas navode na činjenicu da će državu i sistem u tom segmentu čekati ključni izazovi i vjerovatno ključni problemi”, upozorila je Pejović. Ona, kaže, očekuje da će konačno u sudskoj vlasti zaživjeti princip poštovanja zakona o životnoj sredini, u kojem se navodi da sudski postupci koji se pokreću kao rezultat narušavanja prirode budu hitniji, a ne da čekamo deset ili 15 godina na rješavanje u prvostepenom sudskom postpuku.
U Crnoj Gori donešena je samo jedna pravosnažnu sudska presuda iz oblasti životne sredine. Riječ je o krvičnom djelu nedozvoljene trgovine zaštićenom vrstom životinja – dva sibirska tigra. Na pravosnažnost te presude čekali smo 12 godina. Gomila ostalih prijava, kao što su one za KAP i Željezaru, je ili odbačena ili se još čekaju sudovi – kao što je slučaj nelegalne sječe šume u Dragišnici.
Pejović tvrdi da je slučaju Dragišnica problem narastao do te mjere da u jednom trenutku više nije bilo najveći problem postojeća sječa stabala niti ekonomska i prirodna šteta koja je nanijeta tom prirodnom lokalitetu, već kako zaštititi predstavnika NVO koji je prijavio nadležnim organima slučaj devastacije i kršenja propisa.
Na, žalost, većinu prijava zbog ugrožavanja životne sredine tužilaštvo odbacuje zbog, navodnog, nedostatka dokaza. Posljednji primjer koji dobro ilustruje čitavu situaciju se desio u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici koje je odbacilo krivičnu prijavu Nevladine organizacije Green home protiv Društva za eksploataciju i preradu kamena Šišović iz Danilovgrada zbog nedostaka dokaza.
Ta NVO je nakon akcije čišćenja rijeke Zete koju su organizovali proteklog ljeta podnijela prijave protiv pet preduzeća zbog neposjedovanja tehnoloških rješenja za tretman otpadnih voda i odlaganje otpada u rijeku Zetu. Sada u Green Home-u smatraju da je vrlo vjerovatno da će i prijave protiv ostalih biti takođe odbačene, iako, kako tvrde, postoje konkretni dokazi o njihovom radu mimo zakona.
Ovim je, tvrde u toj NVO, potvrđena činjenica da u Crnoj Gori ne postoji aktivna i odgovarajuća kaznena politika za nezakoniti odnos prema životnoj sredini. ,,Većina krivičnih i prekršajnih prijava protiv onih koji ugrožavaju životnu sredinu odbacuje se zbog nepoznavanja oblasti ekologije i zaštite životne sredine od strane sudija i tužilaca, kao i nepreciznosti zakona”, upozorila je Nataša Kovačević iz Green Home-a. Iako su tokom akcija čišćenja Zete slikali čvrsti i tečni otpad koji je bačen i ispušten direktno u rijeku, bez ikakvih prethodnih tretmana, zagađivače pronašli na licu mjesta, dokumentima i fotografijama potkrijepili svjedočenja… krivična prijava je odbačena. I Kovačević tvrdi da u tužilaštvu i sudstvu ne razumiju temu i ne trude se oko prijava koje se tiču životne sredine. I tražili su da im tužilaštvo pojasni koji je to dokaz dovoljno dobar za utvrđivanje krivičnog djela.
„U slučaju zagađivača na Zeti Doo Šišković, priložili smo kao dokaz fotografije zagađenja koje možete bilo koji dan slikati na licu mjesta na Zeti, svjedoke koji su kao savjesni građani lično bili prisutni, ali nijesu ni pozvani da svjedoče. Dok se analize tekućih voda uzimaju kao relevantne, sediment od kamene prašine na dnu rijeke Zete je vidljiv čak i na satelitskom snimku”, priča Kovačević.,,Od Agencije za zaštitu životne sredine smo dobili potvrdu da su izlazili na teren i da su sva mjeranja bila iznad maksimalno dozvoljenih granica”, objasnila je Kovačević.
Prema njenim riječima o učinkovitosti sudova u postupcima koji se tiču životne sredine govore podaci iz Izvještaja o radu državnog tužilaštva za 2010. godinu. U njemu se navodi da je podnijeta jedna krivična prijava za krivična djela ,,zagađivanje životne sredine” i ,,oštećenje životne sredine”, dvije za ,,uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra”, dok uopšte nije bilo prijava za ,,nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine” ili ,,protivpravne izgradnje i stavljanja u pogon objekata koji zagađuju životnu sredinu”. Kada Agencija za zaštitu životne sredine i NVO sektor ne mogu da istjeraju pravdu na sudu – kako će tek građani. Pošto je Crna Gora potpisnica Arhus konvencije kojom se građanima garantuje dostupnost informacijama o stanju životne sredine kao i pristup pravosuđu otvorena su dva Arhus centra. No, za sada im se uglavnom obraćaju novinari i NVO sektor.
Nikola Golubović iz Arhus centra Podgorica objašnjava da je u 2011.godini podnijeto 66 zahtjeva za slobodan pristup informacijama, što je skoro dva puta više u odnosu na prethodnu godinu. Najčešće traženi podaci odnose se na tematsko područje procjene uticaja i strateške procjene uticaja na životnu sredinu. Ovaj podatak ukazuje da raste svijest građana o pitanjima zaštite životne sredine. No, koliko će taj entuzijazam trajati kada nema tužilaštva i suda koji priznaju zakone kojima se tretiraju pitanja zaštite životne sredine. ,,Efektuiranje krivičnih prijava u oblasti životne sredine predstavlja sistemski problem”, tvrdi Pejović. Po njenom mišljenju – razlozi su:nedovoljno poznavanje propisa, neshvatanje obima problema i posljedica koje nastaju usljed kršenja zakona u ovoj oblasti, a naročito činjenica da još nije zaživio princip hitnosti sudskih postupaka za nezakonita ponašanja u ovoj oblasti.
Važno je da je ekološka u Ustavu. Ostalo je – izgleda – manje bitno.
Marijana BOJANIĆ