Lider Demokratskog fronta Miodrag Lekić objavio je prije dva dana kako ga osjećaj javne odgovornosti obavezuje da preispita politički status u Demokratskom frontu. Protumačeno je kao Lekićeva najava odlaska iz tog saveza.
Tačno u vrijeme zaključenja ovog broja Monitora biće održana sjednica predsjedništva Fronta. Njegovi članovi su, pored Lekića. Andrija Mandić, predsjednik Nove, Nebojša Medojević, Goran Danilović, Branko Radulović, Milan Knežević i Vladislav Bojović. Mali su izgledi, smatraju upućeni, da bi taj sastanak mogao nešto promijeniti.
U razgovoru za agenciju MINA Miodrag Lekić je detaljno govorio o trenutnoj situaciji u najjačoj opozicionoj grupaciji u Crnoj Gori.
Kazao je da mu je iskreno žao, zbog velikog broja pristalica tog saveza, što su njegovi pokušaji ,,osmišljenog i koordiniranog daljeg političkog djelovanja DF-a” naišli na otpor, često u prikrivenim formama i uz izgovor da Frontu prijeti centralizacija.
Prema njegovoj ocjeni, razlike među funkcionerima Fronta oko prelazne vlade, protesta ili vlade u sjenci samo su pojavni oblici suštinskog pitanja – da li ići dalje koordiniranom, osmišljenom politikom, sa elementarnom disciplinom, što sve zajedno ozbiljno javno promoviše DF, ili ići sa parcijalnim nastupima pojedinaca i partija bez osjećaja za cjelinu pa i za javnu reputaciju ukupne koalicije. Napomenuo je da je o vladi u sjenci informisan iz medija.
,,Sve češću praksu partijsko pojedinačnih nastupa i saopštenja, čije sadržaje nerijetko i ne dijelim, treba da prati srazmjeni princip pojedinačne odgovornosti, a ne pokrivanje DF-om jer se u tom slučaju ugrožava racionalna funkcionalnost i smisao koalicije pa i moje ostajanje na njenom čelu”, kazao je Lekić.
Najavio je da će u svakom slučaju, na Predsjedništvu DF raspraviti to važno i, kako je kazao, prelomno pitanje, tretirajući sve opcije legitimnim.
,,Pritom u bilo kojoj daljoj formi opozicionog djelovanja treba da ostanemo saveznici u borbi za konstitusanje demokratske, pravne, dekriminalizovane crnogorske države”, rekao je Lekić. Djelovanje partija u koaliciji ostaje legitimno i svakoj pojedinačno u Frontu ili van tog saveza, kaže, želi uspjeh u daljem političkom dijelovanju.
Lekićev izbor ne može se smatrati iznenađenjem. ,,Front će biti ili funkcionalan ili ga neće biti sa mnom”, kazao je u različitim verzijama više puta tokom posljednjih mjeseci. Neuporedivo je čudnije što su zamukli njegovi saradnici. Ni riječi na Facebooku, ni slova na Twitteru.
Hoće li opstati i u šta će se pretvoriti Front bez Miodraga Lekića, kako bi mogao izgledati ,,labaviji savez” njegovih konstituenata i kako će se presložiti crnogorska opoziciona scena u ovom trenutku, teško je čak i nagađati. Dok se snuju priče o budućoj saradanji građanskog dijela Demokratskog fronta sa Građanskim pokretom URA koji predvodi Žarko Rakčević i partijom Alekse Bećića koja će uskoro biti formirana, nije lako ni pobrojati koliko još političkih subjekata na crnogorskoj političkoj sceni postoji. Nedavno je formirana Radnička partija na čelu sa Jankom Vučinićem, često se pomalo zaboravlja Demokratska narodna partija Milana Kneževića i Predraga Bulatovića… Iako u krhotinama, SNP nije partija koja se možđe tek tako zaboraviti.
Otvoreno je, prema nekim izvorima, i pitanje koji procesi očekuju Novu srpsku demokratiju. Stavovi zamjenika predsjednika te partije Gorana Danilovića već mjesecima izgledaju bliže onima koje zastupa Miodrag Lekić nego stavovima predsjednika Nove Andrije Mandića. Važna sjednica vrha te partija očekuje se, prema nekim najavama, već u petak.
Uprkos tome što je zapao ovako malu zemlju, impresivan broj političkih subjekata sam po sebi ne znači da oni ne mogu pronaći neki novi način saradnje. Fakat da Demokratski front nije uspio da pronađe način da se razvije, nego je prevashodno ostao skup patrija koje su ga konstituisale, nekoj budućoj asocijaciji može da posluži za primjer – kako ne treba.
Direktor Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević ocijenio je u izjavi za MINU da bi ,,pasiviziranje Lekića bilo veliki udarac za „ionako izranjavanu i usitnjenu opoziciju”. Prema njegovim riječima, politički kredibilitet i rejting koji ima Lekić odavno nije imao nijedan opozicioni lider.
Naravno uz one za koje je Lekić ,,pravi gospodin”, postoje i oni kojima je previše ,,mek”, ,,mlak” i ,,salonski”. O ukusima se, što da ne, može raspravljati, ali se činjenice moraju poštovati. Među njima je možda najvažnija da je, nesumnjivo, opozicionu scenu uozbiljio.
Vijest da je formiran Demokratski front objavljena je u julu 2012.
Poslanici Nove i Pokreta za promjene, na osnovu odluka predsjedništava dviju partija, sa Lekićem su potpisali sporazum prema kojem je on izabran za predsjednika DF-a.
Na izborima u oktobru 2012. samo dva i po mjeseca kasnije, Demokratski front je osvojio 20 poslaničkih mjesta. Partije koje su bile okosnica formiranja Fronta, Nova srpska demokratija i Pokret za promjene, na prethodnim izborima 2009. dobile su osam, odnosno pet mandata. Ukupno 13, s tim da je Nova za dva mjesta napredovala, a PZP izgubio šest mandata u odnosu na izbore održane 2006.
Samo dva puta od uvođenja višestranačkog sistema koalicije okupljene oko DPS-a Mila Đukanovića na izborima nijesu osvojile apsolutnu vlast: 2002 i 2012. Broj osvojenih mandata nije jedino što je Front donio Crnoj Gori već se, gotovo sa jednakim uvažavanjem mora govoriti o važnosti te organizacije za konsolidovanje odnosa između Srba i Crnogoraca, kao i za civilizovaniju borbu za zaštitu interesa Srba u Crnoj Gori.
Na predsjedničkim izborima 7. aprila 2013. Miodrag Lekić je osvojio 154,289 glasova, odnosno 48.8 odsto. Samo 7.651 glasa više imao je Filip Vujanović, uz svu krađu. „On je na predsjedničkim izborima ušao u biračko tijelo Demokratske partije socijalista, što nije pošlo za rukom nikome do sada”, ocijenio je Dragiša Janjušević.
Najavljujući odlazak iz Demokratskog fronta Miodrag Lekić je poručio da će uvijek biti spreman da da doprinos ,,integrativnim formama djelovanja ukupne, pritom prave i potvrđene opozicije”, te da će nastaviti borbu protiv režima Mila Đukanovića. ,,Režima koji je zajedno sa klijentelističkim grupama i službama oko sebe uzurpirao i zarobio državne institucije, ekonomski upropastio zemlju, podijelio narod i kriminalizovao crnogorsko društvo”.
U takvoj zemlji nije lako biti opozicija. Ali, ko god je spreman da izađe pred građane i traži njihov glas dužan je da pronađe način kako da se organizuje i radi u njihovom interesu. Kako mu glava zna.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice