Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima

Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.

Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.

Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom,  uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.

Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima  a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.

Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.

Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.  

Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe,  smijenjen u martu 2021.

Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.

,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.

,,Podsjećamo da se na prethodnom ročištu u postupku po optužbama za torturu Marka Boljevića nijesu pojavili optuženi inspektori crnogorske kriminalističke policije, osim inspektora Dalibora Ljekočevića, koji je u pritvoru pod optužbom da je trgovao drogom, pa je prinudno doveden. Nije se pojavio ni bilo ko od njihovih advokata, kao ni nadležna državna tužiteljka, a izostanak nijesu opravdali. Nadležna sutkinja zatim nikoga nije kaznila zbog neopravdanog odsustva, iako je to bilo već četvrto ročište koje je odloženo, pa suđenje već skoro godinu dana nikako da počne”.

Zašto je to tako pokušao je objasniti ministar MUP-a Filip Adžić.

,,Ne mogu reći da nijesmo imali saznanja da neki ljudi prekoračuju ovlašćenja. Značajan dio tih predmeta je došao do tužilaštva…”, kazao je  neku noć, pred kamerama TV Vijesti. Onda je precizirao: ,,Ako imamo određene kriminalce koji se sumnjiče za teška krivična djela, vjerujem da tužilaštvo daje prioritet rasvjetljavanju tih događaja, pa tek onda torturi koja se eventualno sprovodila nad njima… Govorimo o ljudima koji su ozbiljni kriminalci. Ovakvim nastupima (medija i NVO koji traže kažnjavanje siledžija u policiji – prim. Monitora) kriminalce na neki način aboliramo ili predstavljamo žrtvama, ne gledajući širu sliku”.

Stigla je potom i šira slika. Upitan zašto nije ispunio zakonsku obavezu i suspendovao policajce (inspektore) koji su optuženi zbog  torture iz 2020. ministar Adžić odgovara: ,,Mi u toj grupi imamo pet ljudi koji se bave krvnim deliktima. Mi smo trebali da suspendujemo svih pet, da ostanemo bez i jednog službenika u glavnom gradu gdje se dešava najviše krvnih delikta. Ja nijesan bio spreman da dozvolim da urušimo sistem”.

Konačno, ministar je ustvrdio kako se ,,policijske torture u posljednje dvije godine ne dešavaju…”. Da li je to tačno?

Sredinom januara ove godine, na graničnom prelazu Sukobin, uniformisani pripadnici Granične policije CG maltretirali su i fizički zlostavljali putnike iz automobile sa albanskim tablicama. Jedan od njih bio je univerzitetski profesor i bivši savjetnik za javne finansije i monetarnu politiku u Vladi Albanije.

Krajem oktobra prošle godine uniformisani policajci su pretukli fudbalera, bivšeg reprezentativca Crne Gore Damira Kajoševića, koji je u to vrijeme nosio gips na ruci. Desilo se to oko podneva, ispred škole Marko Miljanov, gdje je Kajošević čekao sina da završi sa nastavom.

Oba slučaja bila bi zataškana da se na portalima nijesu pojavili snimci nemilih događaja. Nakon incidenta na Koniku rukovodstvo UP naložilo je ,,provjeru navoda” zlostavljanog građanina. To je urađeno tek kada se pojavio video snimak, ustvrdili su članovi Savjeta za građansku kontrolu rada policije. ,,To ukazuje da je i dalje u Upravi policije prisutna kultura ćutanja i da ništa, i pored obećanja, nije učinjeno na njenom prevazilaženju i jačanju odgovornosti”, navodi se u njihovom saopštenju.

Slučaj sa Sukobina završio je u tužilaštvu. Dok je osnovni tužilac u Ulcinju saslušavao policajce nasilnike, pred tužilaštvom su im njihove kolege, u uniformama crnogorske policije, ,,pružale podršku”.

Možda se ovo ne računa, pošto nije dovoljno brutalno?

Stigla je vijest: Vlada je smijenila direktora UP Zorana Brđanina i na njegovo mjesto imenovala Nikolu Terzića (v.d. direktora). Policajca koji je prije 7-8 godina hapšen zbog navodne krađe dokaznog materijala. Optužnica nije podignuta, i Terzić je napredovao u službi. Do vrha.

Premijer Dritan Abazović prethodno je poručio kako ministar policije ,,ima odriješene ruke” da se bori protiv policajaca koji zloupotrebljavaju policijsku značku. Jesu li im i zašto do sada ruke bile vezane, nije objasnio.

TEA GORJANC PRELEVIĆ, HRA

N: Ministar Adžić ne razumije suštinu svog posla

MONITOR: Izgleda kako u UPCG imamo policajce-kriminalce, policajce-siledžije i policajce koji nijesu u stanju, ili ne žele, da ih prepoznaju dok ne dobiju prepise poruka sa Sky aplikacije, ili dok se iste ne pojave u medijima. Kako izaći iz te pozicije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Bojim se, na osnovu iskustva, da je vaša pretpostavka – da će sad biti voljni da ih prepoznaju – pogrešna. Zato smo i apelovali na glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, da on ne dozvoli da pobjegnu svi koji su sprovodili torturu i to i za račun organizovanih kriminalnih grupa.

Zamislite, ono što se sada saznaje sa Skaj aplikacije vezano je samo za jednu jedinu godinu – 2020., a svašta se sigurno dešavalo i prije i poslije. Međutim, iako policija već dosta toga zna, ona to skriva i odbija da kazni svoje službenike.

Ministar Adžić je rekao da je oko 100 policajaca trenutno ,,neraspoređeno” (ne rade a primaju platu), jer su nepouzdani, jer su na ovaj ili onaj način zloupotrijebili službeni položaj. Pa valjda je neophodno procesuirati ih na svaki način, krivično i/ili disciplinski, i hitno udaljiti iz državne službe i zasluženo kazniti?! A ovako su nagrađeni!

Drugo je temeljni veting, preispitivanje dostojnosti svih policajaca, prije svega onih na odgovornim pozicijama, koji imaju pristup podacima. Već postoje neki zakonski uslovi za to, a mogu se i dopuniti.

Državna bezbjednost je ugrožena korupcijom u policiji, i takvo stanje zahtijeva da se hitno preduzme sve što je potrebno da se policija pročisti. Naravno da je pitanje svih pitanja ko je taj koji je sposoban za to čišćenje – idealno bi bilo da Europol može da preuzme prinudnu upravu dok se to ne riješi. Ovako, dok neka nova vlast ne stekne legitimitet za tako složenu akciju, ostaje da SDT nosi metlu, a da im oni koji drže do svoje savjesti i svoje policijske profesije u tome i pomognu.

MONITOR: Ministar Adžić je u razgovoru sa Vama na TV Vijesti rekao, parafraziram, kako policajce optužene za torturu nije suspendovao da ne bi ugrozio proces rada. Kako to komentarišete?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ministar je nažalost pokazao da ne razume suštinu svog posla, a to je da je on taj koji mora da obezbijedi zakonito djelovanje policije. Njega zakon obavezuje da ih suspenduje. Bahato odbijanje da to učini, pokazuje da se ,,odmetnuo” od zakona, da svakako nema razumijevanja za to da se tortura ni na koji način ne može opravdati i da je mnogo manja šteta da svako ko je i sumnjiv da je takvo nasilje vršio preda pištolj i značku, nego da neko ko to radi nastavi da primjenjuje ovlašćenja, da takav legitimiše, lišava slobode, primjenjuje prinudu. Ministar Adžić prkosi međunarodnom standardu zabrane torture, a to nikako ne priliči ministru demokratske države.

.

Policijska plata i za bjegunce

Policijski službenik Ljubo Milović, koji je u bjekstvu makar od 18. jula prošle godine, doskora je primao platu od crnogorske policije!? Iako je, u međuvremenu, sumnjičen pa i optužen kao pripadnik i organizator kriminalnih organizacija iz Crne Gore i Srbije koje su se bavile švercom narkotika i pranjem novca.

,,Milovića, uz sve napore i muke, ne možemo da uklonimo iz službe, a svi znamo da mu tamo nije mjesto”, požalio se nedavno ministar Adžić odgovarajući na upit portal libertaspress. U međuvremenu, procedura je okončanja pa Ljubo Milović više nije  službenik crnogorske policije. Ali je i dalje u bjekstvu.

Višedecenijska praksa

Policijska tortura u Crnoj Gori je stara priča. O tome svjedoče i međunarodna dokumenta. Evropski komitete za sprječavanje mučenja u izvještaju iz 2017. navodi da u crnogorskoj policiji ,,postoji kultura odobravanja zlostavljanja među kriminalistilčkim inspektorima”. Arhiva Monitora doseže i u malo dalju prošlost.

Početkom 1994. godine srpske i crnogorske vlasti uhapsile su 45 Bošnjaka, uglavnom aktivista Stranke demokratske akcije, optužujući ih da su spremali navodni oružani ustanak protiv tadašnje SRJ sa ciljem da odvoje Sandžak. Zvjerski su mučeni i osuđeni (kao inkriminišući material korišćeni su i primjerci Monitora pronađeni u njihovim domovim), pa abolirani krajem 1995. nakon snažnog pritiska međunarodne javnosti.

Među uhapšenima je bio i Ibrahim Čikić. I pored slabovidosti on je optužen kao terorista-snajperista. Čikić je torturu koju je preživio opisao u knjizi Gdje sunce ne grije, a tada i sada posebno je naglašavao ulogu Zorana Lazovića koji ga je uhapsio i predao mučiteljima u Foči.

Slijedilo je vrijeme tzv. crnih trojki. Njih su, prema deceniju starim svjedočenjima bivšeg specijalca i čuvara u ZIKS-u Brajuška Brajuškovića sačinjavali probrani policajci koji su, maskirani, sačekivali i prebijali opozicione političare i novinare. Brajušković je kao komandanta tih grupa imenovao bivšeg direktora UP Veselina Veljovića. Tužilaštvo je pokrenulko istragu i odbacilo njegove tvrdnje.

,,Čađenović me provocirao na saslušanju i tražio mi radne naloge za prebijanja”, oglasio se Brajušković nakon hapšenja specijalnog tužioca Saše Čađenovića, kako bi posvjedočio o njihovom poznanstvu tokom istrage crnih trojki.

U oktobru 2008. nakon odluke Vlade CG da prizna Kosovo pred parlamentom su organizovani nasilni protesti dijela opozicije i sveštenstva SPC-a. Među optuženima za nasilničko ponašanje našao se i bivši policajac Aleksandar Saša Pejanović.

Nekoliko dana nakon mitinga, Pejanović se u pratnju advokata predao policiji. Onda je brutalno pretučen u betonjerci CB Podgorica. Policija je pokušala da ospori njegove tvrdnje o torturi, iako su one bile bogato potkrijepljene ljekarskom dokumentacijom. Onda je njegovu priču, još detaljnije, potvrdio policajac Goran Stanković.

Stanković je ubrzo  kažnjen za iskazanu nelojalnost. Natjeran je da napusti Upravu policije samo sedam mjeseci prije sticanja uslova za odlazak u penziju. Prijetnje i pritisci su nastavljeni, pa je, skupa sa porodicom, potražio i dobio azil u inostranstvu. A Pejanović je ubijen 2011. Ubio ga je bivši kolega – policajac.

Slijedili su slučajevi Orlov let, Milić i Nikezić, masovna prebijanja zatvorenika u ZIKS-u… sve do protesta u oktobru 2015. i slučaj Martinović i Zlatarska ulica. I pored toga što se na snimku jasno vidi da je više maskiranih službenika UP učestvovalo u bezrazložnom prebijanju nekadašnjeg boksera Mija Martinoviće i demoliranju njegovog automobila, samo su dvojica osuđena i to na osnovu sopstvenog priznanja. Za takozvane dobrovoljce znamo još od napada na Željka Ivanovića i suđenja navodnim napadačima koji su se sami prijavili. Dok je Ivanović uporno tvrdio da to nijesu osobe koje su ga napale.   

Protesti 2020. donijeli su nove žrtve policijske torture u Pljevljima, Nikšiću, Budvi. Među njima bilo je i djece i osoba sa hendikepom. Neopravdano nasilje i pokušaji da se ono zataška ostali su prepoznatljiv obrazac postupanja crnogorske policije. Možda i do danas.

Zoran RADULOVIĆ