Povežite se sa nama

INTERVJU

JAROSLAV PEČNIK, POLITIČKI ANALITIČAR IZ HRVATSKE: Kriza „lijevog identiteta“ je civilizacijska slika naše epohe

Objavljeno prije

na

U interesu je „nacionalne higijene“ konačno HDZ poslati u opoziciju , jer samo se tako Hrvatska može izvući iz gliba u kojem već godinama tavori

 

MONITOR: Branimir Glavaš je ponovo prvostepeno osuđen za zločine nad civilima-uglavnom Srbima, 1991-e. Nije mu određen pritvor iako je posle ranije osuđujuće presude otišao u BiH i tamo izdržao dio kazne. Sada je, kako je javio na FB, ponovo tamo- po pravu državljanstva. Da li ima mjesta da se ovdje govori i o pogrešnoj primjeni prava?

PEČNIK: Ne radi se ni o kakvoj pogrešnoj primjeni prava, već o eklatantnom izbjegavanju poštivanja slova zakona. Naime, svatko kome pravosudne institucije RH „odrežu“ kaznu veću od pet godina, automatski po izricanju presude mora završiti iza rešetaka. Ali, to sud(ac) nije učinio pozivajući se na „specifičnost“ Glavaševog slučaja, iako hrvatski ZKP (Kazneni zakon) ne priznaje nikakve specifičnosti, niti izuzetke. Jednostavno, čini se kako je sudac shvatio (ili dobio „mig“ politike) da je najbolje napraviti se „grbav“- ostaviti Glavaša na slobodi i tako mu omogućiti da (iznova) pobjegne u BiH (čije državljanstvo također ima) i time aktualnu Plenkovićevu Vladu, i onako opterećenu brojnim koruptivnim aferama, „osloboditi“ dodatnih političkih neugodnosti i napetosti (u režiji radikalne desnice) do kojih bi gotovo sigurno došlo da su Glavaša „zbajbočili“, kako to zakon i nalaže. Ovako su svi zadovoljni: Glavaš na slobodi, a Plenković miran i lišen brige oko gašenja eventualno novog „političkog požara“.

MONITOR: Tek je pre nekoliko dana na mjestu ubistva porodice Zec postavljena spomen tabla. To je, očigledno, za ranije upravitelje Zagreba, bilo veoma osjetljivo političko pitanje. Kako su mediji izvještavali, poznate su ubice djevojčice Aleksandre Zec i njenih roditelja, Marije i Mihaila. Ali sudskog postupka nije bilo. Kako  vidite tu situaciju-kao neko ko je bio aktivni saradnik Hrvatskog helsinškog odbora?

PEČNIK: Strašan zločin, ubojstvo obitelji Zec, zarad svoje svireposti imao je veliki odjek u hrvatskoj javnosti, ali na žalost, takvi su se zločini, u pravilu nad nedužnim srpskim civilima u ta zla doba događali i u Osijeku, Sisku, Karlovcu, Gospiću itd. Malo tko, gotovo nitko za ta ubojstva nije odgovarao, najčešće do suđenja nije ni dolazilo. Pojedini visoki pravosudni dužnosnici RH su čak maloumno tvrdili da se tu i ne radi o ratnim zločinima, jer „narod koji se brani, ne može počinitu zločin“. Sa velikim zakašnjenjem obitelj Zec je u Zagrebu dobila spomen ploču. To je mala satisfakcija, ali ipak simbolična gesta (i svim ostalim) nevinim žrtvama mržnjom pomračenog nacionalističkog bezumlja.

MONITOR: Hrvatsku u 2024-oj očekuju „superizbori“. Procjenjuje se da je HDZ u prednosti. Da li je moguća saradnja SDP i Možemo, mada je koalicija Možemo već istakla Sandru Benčić kao svoju kandidatkinju za premijersko mjesto – kao i SDP Peđu Grbina? Šta je realno?

PEČNIK: Realno je očekivati relativnu pobjedu HDZ-a, ali gotovo je sigurno da ona neće biti dovoljno uvjerljiva da Plenković može sam formirati Vladu. Bez partnera, HDZ neće imati potrebnu većinu u Saboru. Istina, HDZ se pokazao i dokazao kako zna i može korumpirati/kupiti gotovo svakoga na političkoj sceni, ali ako rezultat  na izborima bude tijesan, onda je i „kupovina“ većih razmjera „nemoguća misija“. S druge strane, oporba je podijeljena. Svi- od desnice do ljevice, zaklinju se kako im je cilj (s)rušiti korumpiranu Plenkovićevu Vladu, ali se ponašaju poput „rogova u vreći“. A, u interesu je nacionalne higijene konačno HDZ poslati u oporbu, jer samo se tako Republika Hrvatska može izvući iz gliba u kojem već godinama tavori. Budimo optimisti: uvijek može biti gore.

MONITOR: Bili ste potpredsjednik hrvatskih laburista-Stranke rada i njihov saborski zastupnik. Djeluje da Vaša kritika „radikalnog ljevičarenja“ nije bila dobro prihvaćena. Kao ni teza da u Hrvatskoj nema autentične ljevice. Koliko je problem ljevice u Hrvatskoj „lokalan“ a koliko dio šire-evropske krize?

PEČNIK: Da, u Hrvatskoj autentična, moderna ljevica već odavno „ne stanuje“. Na žalost to je, kao uopće i kriza „lijevog identiteta“ već duže vremena EU trend i civilizacijska slika naše epohe. Svojedobno, dok sam bio oporbeni zastupnik u hrvatskom Saboru, činilo mi se da je politika koju je zagovarao tadašnji prvak britanskih laburista Jeremy Corbyn interesantan eksperiment, primjenjiv i na hrvatske društvene (ne)prilike, jer uvođenjem lijevo-liberalnih i „zelenih“ sadržaja  poboljšala bi se i proširila „ponuda“ biračkom tijelu, a ujedno i otvorila javna, široka društvena rasprava o bitnim pitanjima hrvatskog društva koja bi razotkrila svekoliku ispraznost i mizeriju tradicionalne desnice i njenih nacionalističko-domoljubnih floskula. A, radikalno ljevičarenje, uostalom kao i radikalno desničarenje samo su avers i revers jedne te iste zablude totalitarnog sadržaja, ali različitog ideološkog predznaka. Uvijek svrše krvavom odmazdom neistomišljenika. Radničku ljevicu nije potrebno ideološki reformirati, već osuvremeniti, modernizirati sukladno „duhu vremena“. Ljevica u RH ili ono što je od nje ostalo, robuje klasičnim stereotipima koji već odavno nemaju veze sa konkretnom (za)datošću i stvarnošću.

MONITOR: U Hrvatskoj je ove godine ponovo pokrenuto pitanje standardizacije hrvatskog književnog jezika. Sada je Vlada napravila nacrt zakona koji je u skupštinskoj proceduri. Između ostalih razloga -u javnosti se spominje i potreba da se standardizacijom hrvatskog književnog jezika on prestane stavljati u grupu tzv. BHSCG jezika kao jednog istog jezika. O čemu se tu, zapravo, radi?

PEČNIK: Takav je zakon besmislen i kontraproduktivan, bespotrebno politizira jezik i čini ga našom isključivom identitetskom oznakom, iako svaki čovjek ima i niz drugih identiteta. Hrvatski, srpski, crnogorski, bosanski/bošnjački su jezici čijim (su)govornicima ne treba prevoditelj. Odlično se međusobno razumiju. Istina, svaki ima svoje specifičnosti; svaki se razvija sukladno svojoj tradiciji, karakteristikama podneblja i raznim drugim utjecajima, ali ga ničim ne teba ograničavati niti „štititi“. On ima svoju unutrašnju logiku kojom se sam razvija i „brani“. Pa zašto onda zakon? Jednostavno: jezik je idealno, paradigmatsko područje na kojem se „školski“ može pokazati ekskluzivnost našeg, hrvatskog, nacionalnog, etničkog identiteta. A, zapravo se time ponižava čovjek kao ljudsko biće i svodi ga na puki objekt „naciona“ kojem pripada, u čijem je „znaku“ slučajno rođen.

MONITOR: U jednom intervjuu iz 2015-e bili ste veoma skeptični prema onima koji su vladajući dvojac u Srbiji- Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića – vidjeli kao otkon od politike Srpske radikalne stranke. Trvdili ste da „prva ljubav zaborava nema“… Kao i to da Srbija i Hrvatska nemaju državnike. Da li se nešto, u međuvremenu, promijenilo?

PEČNIK: Da, promjenilo se sve na gore; Srbija i Hrvatska sve više liče kao jaje jajetu: retorika, demagogija, općenito diskurs, licemjerje i autoritarnost Vučića i Plenkovića sve se više podudara. Ali, zar nisu članovi istog „kluba“- HDZ i SNS su „sestrinske“ stranke, pripadaju istoj obitelji europskih pučkih stranaka, do jučer je s njima u društvu bio i Viktor Orban. Društvo kakvo samo možeš poželjeti. Ponašaju se isto, razlika je jedino u tomu što Vučić svoje stavove servira krajnje primitivno, dok Plenković „špila Europljanina“, ali govori isto, samo na „mekši“ način.

MONITOR: Izazov za sve je kriza na Bliskom istoku. Do sada ubijeno  blizu 18.000  Palestinaca i Palestinki.  Benjamin Netanjahu ne razmišlja o mirovnom rješenju već o vojnoj pobjedi. SAD  zaustavljaju rezoluciju SB UN o trenutnom humanitarnom prekidu vatre, a Netanjahu vodi dug telefonski razgovor sa Putinom. Djeluje da se ovo veliko razaranje neće skoro okončati. Kako vidite ovaj Gordijev čvor istorije, borbe za moć, strahova i interesa?

PEČNIK: Gordijev se čvor ne da razvezati, a kada ga mačem sječemo poteku potoci krvi, tako da se riješenje kompleksnog židovsko-palestinsko-arapskog spora mora potražiti na drugoj strani i pod drugim kondicijama. Jedino suvislo riješenje vidim u onome što je (o)poručio veliki izraelski pisac i mirotvorac Amos Oz: Vrijeme je da se konačno uvjerimo, na obje strane, kako smo vodili i kako još uvijek vodimo pogrešnu politiku. Mi, Židovi, moramo Palestincima ponuditi nešto novo, bolje i drukčije. Jer, drugog puta nema. Arapi moraju prihvatiti i priznati Izraelu pravo na (mirno) postojanje, moraju odustati od ideje kako Izrael treba uništiti. A, Izrael mora shvatiti kako je u njegovom interesu da se što prije riješi tzv. palestinsko pitanje; da su i oni narod koji ima pravo na svoju domovinu i samostalnu državu i stoga na obje strane treba osmisliti mirovnu strategiju postvarenja ovih ciljeva. Terorizam i(li) rat neće polučiti nikakve rezultate, osim patnje i žrtava na obje strane. Miru treba dati šansu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo