Povežite se sa nama

Izdvojeno

JAKOV MILATOVIĆ PROGLASIO MOMIRA BULATOVIĆA ZA UZOR DRŽAVNIKA: Sve one godine dosljednog služenja Miloševiću

Objavljeno prije

1 godina

na

Predsjednik nastavlja priču prema kojoj su istrajni sljedbenici Slobodana Miloševića “patriote na pravoj strani” istorije

 

Predsjednik Jakov Milatović obilježio je, krajem prošle nedjelje, četvrtu godišnjicu od smrti Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore (1993. – 1998.) i premijera SRJ (1998.-2000.). „Ostaće upamćen kao političar dosledan svojim stavovima, koji ljubav prema Crnoj Gori nije prodavao za lične i porodične benefite, već je život nenametljivo posvetio Crnoj Gori“, napisao je predsjednik Milatović na Tviteru.

Nije sporno što se Milatović, samoproklamovani “predsjednik svih građana Crne Gore”, sjetio jednog od svojih prethodnika i odao mu počast. Problem je to što je, u nepune dvije rečenice, Momira Bulatovića stavio u kontekst koji pokojnom predsjedniku – ne pripada. Po Milatobviću ispada da su istrajni sljedbenici Slobodana Miloševića bili “na pravoj strani” istorije. Bez obzira na zločine koje je taj režim počinio. I za  pljačke čije su žrtve bili i njihovi i naši.  

Da je bilo do Bulatovića i njegove ljubavi i posvećenosti Crnoj Gori, ona bi danas bila srpska Sparta, izlaz na more, ili 27. izborna jednica nečega što bi se zvalo SRJ, (nedovršena) velika Srbija ili srpski svet.  Prisjetimo se nekoliko detalja iz političke biografije Momira Bulatovića.  Pitanje je da li Milatović za njih ne zna ili ne haje.

„Dok se Crnogorci svađaju o procentu srpstva u svojoj krvi, kontrolni paket političkih akcija u Crnoj Gori prigrabili su Albanci i Muslimani/Bošnjaci“, jadao se Bulatović  istomišljenicima, dugo nakon obnove nezavisnosti Crne Gore. Važno je znati da li Predsjednik i ovakve iskaze iščitava kao Bulatovićevu “ljubav prema Crnoj Gori”, pošto su  glasovi na minulim izborima rapoređeni  tako da bi Milojko Spajić, imenuje li ga Milatović za mandatara, mogao sastaviti vladu u kojoj bi nacionalne partije Bošnjaka, Albanaca i Hrvata mogle imati “kontrolni paket”.

Ili će predsjednik svih građana zagovarati koaliciju samo sa partijama koje su nekada dijelile Bulatovićev svjetonazor o Crnoj Gori i njenoj budućnosti.

Bulatović je, valja priznati, ostao dosljedan sebi i svojoj politici.

“Hvala vam što ste me pozvali u sjećanje na ondašnju Crnu Goru koju smo sa ponosom predstavljali. Ovdje su, pored mene, Mladen Milutinović (suvlasnik kompanije Jumedija Mont i direktor i urednik Dana), Andrija Mandić….i još desetak drugih ljudi”, besjedi Bulatović na obilježavanju dana Gatačke brigade u Gacku 7. avgusta 2018.  “Osamdeset pet odsto Crnogoraca smatra da treba da se briše ova granica između Crne Gore i Hercegovine, ali smo i dalje manjina.To, naravno, ne može da potraje…”, podsjetio je Bulatović na ideju koju je promovisao još 1994. na kongresu tadašnjeg DPS-a, pa se osvrnuo na doprinos njegove (Miloševićeve) Crne Gore ratnim dešavanjima u BiH. Za te zasluge ga je, svojevremeno, odlikovao lično Radovan Karadžić.

“Crnogorci i Hercegovci su uvijek htjeli da budu zajedno. Ali su nam rijetko kada velike sile to dozvoljavale. Nisu nam dozvolile ni ’92 godine”, navodi Bulatović, “proglašenjem Bosne i Hercegovine 6.aprila ’92 godine mi smo morali da povučemo naše regularne snage, ali se sjećate da su ostali isti i generali, i oficiri i vojnici kao dobrovoljci da pomognu da uspostavite svoje linije i redove odbrane. Onoga trenutka kada smo bili sigurni da možete da se branite, mi smo se povukli, ali smo nastavili onu nesebičnu bratsku pomoć koja je u stvari značila da je to i jedan narod i jedna država. Opet ćemo mi biti zajedno…”

Deportacija izbjeglica, Bukovica, Štrpci, teror nad pljevaljskim Muslimanima/Bošnjacima, zvjerstva crnogorskih dobrovoljaca nad civilima u Foči ubistvo porodice Klopuh… To je samo  dio  “nesebične bratske pomoći” tadašnje Crne Gore. Jakov Milatović je izbjegao da se upozna sa njima, ignorišući proljetos poziv da u Herceg Novom prisustvuje komemoraciji žrtvama Karadžiću i Ratku Mladiću izručenih BiH izbjeglica.

Na suđenju devetorici policijskih funkcionera optuženih za nezakonitu deportaciju izbjeglica koje su, mahom, poslate direktno u smrt, Bulatović je u maju 2010. svjedočio kako je taj zločin izveden u državnoj režiji. „Istina je da nema pojedinačne odgovornosti. Ako je napravljena greška to je bila državna greška, ne pojedinačna.“ Ako je napravljena greška… Tako je Crna Gora, zahvaljujući i nesebičnoj ljubavi Momira Bulatovića, postala jedina država – ratni zločinac na prostoru bivše Jugoslavije. Suprotno ideji da ne postoji kolektivna odgovornost već se zločinci moraju identifikovati i individualno kazniti za svoja nedjela.

Milatovića bi, kao ekonomistu, moglo zanimati i Bulatovićevo priznanje da su ratovi u Hrvatskoj i BiH finansirani iz tzv. SRJ, novcem opljačkanim od njenih stanovnika.

„Poznato je da je na sveznom nivou najveći dio troškova odlazio na odbranu. U ovu stavku je ulazila i ukupna pomoć za srpske krajine, uključujući i vojnu komponentu. Bez pomoći Jugoslavije, Srbi iz Hrvatske i BiH morali bi napustiti svoja vjekovna staništa . Zbog inflacije i neuporedivosti podataka veoma je teško izračunati ukupnu pomoć, ipak, nijedna realna procjena ovih sredstava ne može biti ispod pet milijardi US dolara“, piše Bulatović u knjizi Ekonomija i demokratija, u poglavlju Sankcije i hiperinflacija objašnjavajući kako je hiperinflacija bila smišljen način pljačke vlastitih građana. „Svaka od ovih okolnosti zahtijevala je velika novčana sredstva. Država ih nije imala. Jedino gdje su se ona mogla naći bilo je stanovništvo. Država je bila prinuđena da uđe u ovu preraspodjelu. Ona je, istina, bila gruba, neselektivna i nepravedna, ali je bila jedino moguće rješenje. Teorijski, inflacija jeste neka vrsta dodatnog poreza. Sasvim je svejedno da li se porez poveća 20 odsto, ili inflacija bude na istom nivou“.

Samo što je Bulatović “previdio” da inflacija nije bila 20 odsto, nego nevjerovatnih  19.810,2 odsto (od 1. januara do 28 decembra 1993, po čemu SRJ drži svjetski rekord). Tada je uništen/osiromašen decenijama formiran srednji sloj društva a privreda urnisana. Do temelja. Da pomenemo samo 42 broda trgovačke flote dvije crnogorske kompanije, koje su pojele sankcije, a koji su 1989. Crnoj Gori donijele devizni priliv jednak godišnjoj zaradi kompletne turističke privrede (tadašnjih 100 miliona dolara).

Red je  da se dotaknemo i šverca.  U knjigama Pravila ćutanja i  Ekonomija i demokratija Bulatović rekonstruiše sjećanja na „mračne devedesete, sankcije i  međunarodni pritisak povodom građanskih ratova u Hrvatskoj i BiH“. Tu zaključuje kako su sankcije u Crnoj Gori okončane 1998. „stupanjem na snagu vlasti koja je obećala pokornost Zapadu i počela primjenu modela neoliberalne ekonomije“, dok su slične promjene u Srbiji ostvarene „poslije oktobra 2000. godine“ i pada Slobodana Miloševića.

„Najrazornija posljedica sankcija jeste u tome što vi više ne možete da poštujete zakone. Da biste preživjeli, vi faktički kriminalizujete kompletnu državu. I tada počinje da cvjeta kriminal“, govori Bulatović. Uredno  veličajući svoju ulogu u mračnim poslovima: „Prvo sam došao da pitam Slobu koliko može da mi da  domaće nafte iz Srbije, i on mi je rekao – ništa.  Devedeset i treće sam bio u Albaniji i tu smo se predsjednik Sali Beriša i ja dogovorili da on zažmuri i da krene snabdijevanje naftom preko Skadarskog jezera. Posao, kao i svaki drugi.”

Naftu su pratile cigarete. „Znam da to nije danas popularno (ili razumno) reći, ali ja ne želim da krijem da sam najodgovorniji (po meni, najzaslužniji) što je šverc cigaretama dobio podršku i zaštitu Republike Crne Gore“.

Ovaj dio Bulatovićeve autobiografije njegovi sljedbenici i simpatizeri namjerno  previđaju, šireći narativ da je Bulatović bio ratni domoljub , a  Đukanović švercer.  Istina je da su bili zajedno – samo je Đukanović  ‘97 predosjetio da je Milošević “prevaziđen političar” i  iskočio iz broda , dok mu je Bulatović ostao odan do poslednjeg dana vlasti i života.  (Kao svjedok Miloševićeve odbrane trebao je dati iskaz pred Tribunalom u Hagu).

Bulatović je tvrdio da se “nijedan od mojih poznanika i prijatelja, bilo poslovnih, bilo porodičnih, nikada nije bavio švercom cigareta“. Miodrag Daka Davidović (kum koga je abolirao optužbi za šverc cigareta poslednjih dana predsjedničkog mandata), Svetozar Marović (bivši kum) i Marko Milošević (sin S. Miloševića) živi su svjedoci da ta priča nije baš tačna.

Pred kraj svog mandata, uoči predsjedničkih i parlamentarnih izbora 1997/1998. godine Bulatović je abolirao  švercere, narko dilere, ubice – saradnike, poznanike, rođake i glasače. I nikome ništa. Ostao je, zato, upamćen kao  jedini predsjednik Crne Gore koji nije dobovoljno predao vlast nasljedniku.

Predsjednik Milatović ističe da je cilj njegove politike oživljavanje našeg puta ka EU. Bulatović je govorio o proždrljivom germanskom duhu.  Neće, valjda  biti da je na evropskom putu novi Predsjednik vođen jednom od misli dosljednog prethodnika: “Pа mi smo Evropа. Rusijа je mnogo više Evropа nego Аmerikа. Kаd je jаkа i stаbilnа Rusijа, ondа je mirаn i Bаlkаn. To nаs uči i istorijа”.

Jakov Milatović nastavlja da nudi činjenično netačnu interpretaciju skorašnje istorije – od heroja medijske sloboda do političkih uzora. Sve teže je povjerovati da je to slučajnost.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno

Objavljeno prije

2 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Demokratska partija socijalista je izvan sumnje pobjednik minulih lokalnih izbora  u glavnom gradu – sa 30 posto osvojenih glasova.  To još i više važi za nosioca njene liste Nermina Abdića. Među ostalima, neki  imaju razloga da budu zadovoljni, neki ne. No, niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora.  I lomova

 

 

Neke stvari se ne mijenjaju. Dok se očekuju konačni rezultati vanrednih lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru, održanih u nedjelju 29. septembra, gotovo svi učesnici tvrde da su zadovoljni  postignutim. Izuzev onih za koje je  na osnovu preliminarnih rezultata jasno da neće ući u lokalni parlament.

“Izvjesno je da ćemo u dva grada gdje smo nastupili na izborima imati dva gradonačelnika. Pa gdje ćete bolji rezultat”, kazao je optimistično premijer i lider Pokreta Evropa sad (PES), Milojko Spajić. Istovremeno  u opozicionim klupama se slavilo uz povike da je Spajićeva Vlada nakon ovih izbora  izgubila legitimitet.  „Vlada Crne Gore je večeras pala”, ocijenio je Danijel Živković, lider Demokratske partije socijalista (DPS).

Drugi su slavili,  jer se bez njih,tvrde, ne može uspostaviti gradska vlast. Bilo da su tas na vagi ili kičma vlasti.  Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kazao je kako su „dobili ono što su željeli na podgoričkim izborima – a to je da odlučuju o daljem razvoju Podgorice“. Nosilac liste Evropskog saveza Boris Mugoša kazao je da će Podgorica “od sjutra biti isključivo građanska i evropska, a da će Evropski savez biti kičma takve Podgorice”.

Ovako govore preliminarne brojke: Demokratska partija socijalista (DPS) osvojila je 24.309 glasova odnosno 29,95 odsto, što je 19 mandata. Koalicija PES Demokrate 17.672 glasa, što je 21,77 odsto ili 14 mandata. Koalicija Za budućnost Podgorice dobila je 16.361 glas, što predstavlja 20,16 odsto, odnosno 13 mandata u parlamentu Glavnog grada. Koalicija Za bolju Podgoricu  8.538 građana, odnosno 10,52 , što je šest mandata.   Evropski savez osvojio je 4.411 glasova, 5,4 odsto ili 3 mandata, Preokret 2.705 glasova, 3,33 odsto ili dva mandata, a  Stranka evropskog progresa  2.504 glasa, 3,08, odnosno dva  mandata. Ostali nijesu prešli cenzus, kome je jedino blizu bio Pokret naprijed sa 2.233 glasa, odnosno 2,75 odsto.

Ko su onda oni koji mogu biti zadovoljni izbornim rezultatom u Podgorici?

Nesumnjivo Demokratska partija socijalista, koja je 2022. izgubila vlast na lokalnom nivou, a prethodno, u avgustu 2020.  na državnom. DPS je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. godine, skupa sa tadašnjim koalicionim partnerima osvojio 37518 glasova, odnosno 38,09 odsto.Bio je u koaliciji saSDP, SD, LP, DUA, BS DRP, NLJ i 21. MAJ. To je bio i tada najveći pojedinačni rezultat, ali ga je DPS postigao sa pozicije vlasti i sa svim strankama sa kojima se mogao postizborno udruživati. Pregovori za vlast otuda za njih  nijesu bili opcija, pa su otišli u opoziciju.

Naredne godine, DPS je u Podgorici, na parlamentarnim izborima, osvojio19.265 glasova, i to opet u koaliciji SD, DUA i LP.  Na minule nedjelje održanim izborima, DPS je samostalno osvojio5044 glasova više nego lani.

Pobjednik je posebno nosilac liste  DPS-a Nermin Abdić,  koji je u predizbornoj kampanji pretrpio i govor mržnje na nacionalnoj osnovi.

„Ovo je definitivno najava njihovog come-backa. Oni su nakon 2020. permanentno rasli. I kada pogledate fizičke brojeve – sa 19.000 glasova od prošle godine izašli su na 24.000“,  ocijenio je anlitičar Miloš Bešić.

Među pobjednicima je Koaliciju Za budućnost Podgorice. Čine je Nova srpska demokratija (NSD), Demokratska narodna partija (DNP), Socijalistička narodna partija (SNP), Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora . Ta lista, koju je predvodila Jelena Bojović Borovinić, osvojla je 16.361 glas. DF, čiji su nasljednik,  je na lokalnim izborima 2022. osvojio 17 953 glasova, dok je na parlamentarnim izborima prošle godine u Podgorici imao 11 393 osvojena glasa. Tada su u koaliciji bile NSD, DNP i Radnička partija. I njihov rast je u odnosu na parlamentarne izbore oko 5000 glasova.

“Najviše razloga za zadovoljstvo imaju DPS i bivši DF – doživjeli rast u odnosu na parlamentarne izbore”, ocijenio je izvršni direktor Instituta DAMAR, Vuk Čađenović

Razlog za zadovoljstvo definitivno ima Preokret Srđana Perića, koji na lokalnim izborima 2022. godine nije prešao cenzus, dok će u novom sazivu imati dva odbornika.  Ta partija je skoro udvostručila broj glasova, pošto je na lokalnim izborima 2022.  osvojila 1, 8 posto glasova, a na ovim 3, 3 posto.  Na parlamentarnim izborima prošle godine su takođe bilježili rast.. Ova mlada partija nikada nije imala ni približno onoliku medijsku pažnju, kao parlamentarne partije.

Zadovoljni mogu biti i u Evropskom savezu koji je na ovim izborima osvojio tri mandata. Oni su na lokalnim izborima 2022. bili dio DPS široke koalicije. Na parlamentarnim izborima prošle godine SDP je išao samostalno i u Podgorici osvojio 1642 glasa. Te godine izgubili su status parlamentarne partije. Ostale partije išle su i na lokalnim 2022. i parlamentarnim naredne godine skupa sa DPS-om.  Kao savez sada prvi put nastupaju , i njihov rezltat s valjanim razlogom može se interpretirati kao pobjednički.

Partije vlasti nemaju razloga za slavlje. Iako slave – znaju to i oni. Spajićev PES je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. izašao samostalno i osvojio 21 388 glasova, odnosno 21,71 posto. Tada se Spajić i Jakov Milatović još nijesu bili razlišli. To se desilo početkom ove godine, kada se i podgorički odbor partije svrstavao na jednu ili drugu stranu.  Na ovim izborima je u koaliciji sa Demokratama PES osvojio manje oko tri hiljade (17 .672)  i isti procenat glasova, zbog manje  izlaznosti.  Na parlamentarnim izborima prošle godine PES je u Podgorici osvojio 27 595 glasova, tako da je u odnosu  na tu brojku nedavni rezultat još lošiji, sa gotovo manje 10 hiljada glasova, i to u koaliciji sa Demokratama.

Demokrate Alekse Bečića su, na lokalnim izborima 2022. u Podgorici, kada su samostalno nastupili, imale same10 528 glasova, odnosno 10,79 odsto. Prošle godine su na parlamentarnim izborima išli sa pokretom URA i u Podgorici osvojili gotovo isto kao i sami na lokalnim  izborima –  11.032 glasa.

Ni Abazović ne bi trebao biti zadovoljan. Iako insistira da je koalicija koju je napravio sa predsjednikom Milatovićem  ključ za formiranje vlasti, njegova partija svela se na dva odbornika u podgoričkom parlamentu. Na prošlim podgoričkim izborima URA je izašla sa Civisom, i osvojila – četiri mandata.

Htio ne htio Abazović, Milatović bi mogao sam sa svoja četiri mandata formirati vlast sa partijama  koje su na vlasti na državnom nivou – PES, Demokrate i Koalicija za budućnost Podgorice. Oni ukupno imaju 27 mandata, i za formiranje vlasti im trebaju još tri. . Problem kod tog udruživanja je to što je to ista postavka koja je Podgoricu i dovela do vanrednih parlamentarnih izbora. U međuvremenu, vodili su se pravi mali ratovi  na realciji Spajić Milatović, a njihov sukob posebno je eskalirao u predizbornom periodu.  Nedostajuće mandate mogao bi partijama na vlasti, matematički  da nadomjesti Evropski savez, ali se ta mogućnost ne razmatra ni u teoriji.

Abazovićeva i Milatovićeva koalicija ima šest mandata koliko je neophodno DPS –u da bi se u Podgorici vratio na vlast, naravno ukoliko se sa njima budu udružili Evropski savez koji je predvodio Boris Mugoša sa svoja tri mandata  i SEP  Duška Markovića sa dva mandata.

U postizborne kombinatorike neće ulaziti Preokret sa svoja dva mandata. Taj logičan i očekivan stav najavio je  lider te partije Srđan Perić. Sa dva mandata u bilo kojoj vladajućuj koaliciji bili bi nekakvi dodatak, a oni imaju drukčije prioritetet- da mijenjaju društvo.

Milatović se nije oglašavao nakon izbora. Sada je na teškom iskušenju. S jedne strane stari partijski i politički saborci, sa kojima je ušao u vatren  sukob, a s druge strane DPS, odnosno antidepees narativ, sa kojim je i ušao u političku arenu.

Milatović mora biti svjestan da je političkim angažovanje u lokalu. ugrozio percepciju da želi da bude predsjednik svih građana.

Niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Posao ni približno nije završen.

Akteri budućih političkih pregovora   preko medija ispipavaju teren. Kao nešto nude, i kao nešto se nećkaju.

Još u izbornoj noći, predstavnica liste  Za budućnost Podgorice, Jelena Borovinić Bojović saopštila je da će pozvati Sašu Mujovića i Luku Rakčevića na razgovore o formiranju vlasti.

“U predsjedniku države Jakovu Milatoviću i odbornicima sa njegove liste vidimo koalicione partnere i ljude koji su spremni da očuvaju izborne, ideološke i programske principe od 30. avgusta“, saopštio je koji dan potom i Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije.

Milatović nije odgovarao. Abazović je bio oštar, i hotimično ne baš precizan. Ovako: “Ja sam DPS srušio kad je bilo najteže. Ali mene PES i Demokrate ucjenjivati neće. Neće Mandić komandovati sa mnom kao sa Spajićem i Bečićem, daćemo im mogućnost kako mislimo da formiramo građansku opciju, a ako neće – doviđenja, neka prave vlast sa kim hoće”. Njegovi mandati, međutim, nijesu presudni. Odgovor će morati da da Milatović, koji sam sa tim partijama  može formirati vlast.

Kuda će krenuti Abazović i Milatović, još je tajna.

Dolazi vrijeme da se – povrati riječ. U kom god smjeru da se krene.  Neprincipijenost i neispunjavanje obećanja su političke aktere već koštali glasova.  Očito je da građani to kažnjavaju. Sve veći broj apstinenata jedan od pokazatelja njihovog nezadovoljstva.  Može se reći:  oni koji su vodili manje svadljivu, i tišu kampanju nagrađeni su na podgoričkim izborima.

Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora. I lomova.

 

IZBORI U KOTORU
PES i DPS po deset mandata

Prema podacima Opštinske izborne komisije Kotor, najviše odborničkih mjesta u lokalnom parlamentu imaće Demokrataska partija socijalista (DPS) i koalicija Demokrate-Pokret Evropa sad –  po 10 mandata.

Lista “Za budućnost Kotora” osvojila je tri mandata, kao i Demokratska alternativa i Grbaljska lista. Evropski savez  dva mandata , a po jedan Hrvatska građanska inicijativa (HGI) i Kotorski pokret.

Crnogorska građanska akcija, Lista građana Čuvari grada i Građanska lista Za Kotor nisu osvojile mandate.

Neđeljko Moškov, nosilac liste DPS u Kotoru, rekao je da je zadovoljan jer su ponovili rezultat. “ Vratili smo uspjeh sa prošlih izbora od 12 odbornihčkih mandata, bez obzira na to što su partiju napustila tri odbornika”, kazao je.

Nosilac liste Demokrate-Pokret Evropa sad u Kotoru, Vladimir Jokić, kazao je da će bez problema formirati koalicionu vlast u Kotoru.  Ta računica nije, međutim, baš tako jednostavna.

Koalicioni partner PES-a i Demokrata u lokalnoj vlasti bila je koalicija  Za budućnost Kotora, koja je osvojila tek tri mandata. U vlasti je  bio je Građanski pokret URA (jedan mandat), ali na ovim izborima nije nastupio.

Demokrate su na prethodnim lokalnim izborima osvojile 24 odsto glasova ili devet mandata, dok PES nije učestvovao . Na parlamentarnim izborima prošle godine, Demokrate su (sa GP URA) dobile 12,5 odsto glasova u Kotoru, a PES 24,12 odsto.

Za vlast u Kotoru je potrebno najmanje 17 mandata, a PES, Demokrate  i Za budućnost Kotora imaju ukupno 13. Kao što i  DPS  sa tradicionalnim koalicionim partnerima ima 13 mandata (Evropski savez ima dva, a HGI jedan mandat) .

Jokić nije objasnio na koje glasove još računa za nedostajuća četiri mandata.  Da li je to  Grbaljska listu sa tri mandata  i Kotorski pokret čiji je nosilac Siniša Kovačević nekadašnji odbornik Ujedinjene Crne Gore, a koji je osvojio  jedan mandat.

Analitičari ukazuju da ne bi bilo nemoguće i da nove liste u Kotoru dovedu do neočekivanog obrta.

Milena PEROVIĆ
U štampanom izdanju Monitora prilikom kompjuterske obrade teksta
“Dobri moji, ovo nije završeno” došlo je do greške zbog koje se narušava njegov kontinuitet.
Izvinjavamo se zbog toga.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

2 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

2 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo