Povežite se sa nama

FOKUS

Jahači apokalipse

Objavljeno prije

na

Minu, eto, i ta istorija, osveštan je hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Kad su patrijarsi otišli ostali su crveni tepisi oko hrama, ljudi što, uprkos kišnim danima, sa divljenjem i pomalo strahopoštovanja razgledaju raskošnu unutrašnjost bogomolje i, naravno, dvojica glavnih junaka koji, svaki na svom prijestolju zbrajaju dobitke. Svak u skladu sa prirodom sopstvenog posla, premijer Milo Đukanović i mitropolit Amfilohije zbrajaju šta je ko u najnovijoj romansi ućario. Važan je hram kao takav, ali su važni i naredni izbori, građevinski poduhvati, mjesto u istoriji, preporuke za vječno spasenje.

U predvečerje osveštanja hrama mitropolit Amfilohije dobio je status televizijske zvijezde. Mirotočivosti nije falilo. Bog mu je, kaže, svjedok i sveti Petar Cetinjski, da se u odnosu crkve prema državi ništa nije promijenilo. Samo je vlast prepoznala važnost hrama ne samo za duhovnu budućnost, nego i za čitavu Crnu Goru. Sa Đukanovićem se susrijeće kao prijatelj. Kad mitropolit kaže da je Miomir Mugoša bez ikakve sumnje „darovit gradonačelnik”, pravoslavnoj duši nekako lakše padne kad gaca po uličnim jezerima. U sferama koje posmatra Amfilohije, atmosferska i ostala kanalizacija odveć su prizeman posao. Drugo je kad Mugoša pripomogne oko granja pored hrama, pa zauzme prigodno mjesto na ceremoniji. Nije lako razlučiti je li izgledao kao da će da pukne od prirodne naduvenosti, ponosa zbog pohvale ili viška kilograma.

Prvu Svetu službu Božiju u osveštanom Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, objavila je crkva, odslužili su osmorica prvojeraha pomjesnih pravoslavnih crkava na čelu sa patrijarsima vaseljenskim Vartolomejem, ruskim Kirilom i srpskim Irinejem, uz sasluženje mnogobrojnih episkopa, prezvitera i đakona crkve Hristove. Prisustvovali su i crnogorski predsjednik Filip Vujanović, potpredsjednik Vlade Crne Gore i šef diplomatije Igor Lukšić, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, predstavnici drugih hrišćanskih crkava i vjerskih zajednica i svih crnogorskih opozicionih stranaka.

Širenje duha Nemanjića nije propustio ni najpoznatiji Nemanja našeg doba Emir Kusturica. Srećne oči vidjele su i Matiju Bećkovića.

Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril, ako nije neumjesno reć, osevapio se, i pomenuo Crnogorce. ,,U naše vrijeme, kada nastupa proces globalizacije, kad se granice brišu, neophodno je sačuvati svoju duhovnu, kulturnu, nacionalnu identifikaciju. Daj bože da Crnogorci i crnogorski narod sačuvaju svoj identitet i da se identifikuje na prvom mjestu sa velikom pravoslavnom vjerom”.

Nije bilo lako uočiti šta se sve u vezi sa pravoslavnim patrijarsima dešavalo tokom dva dana, pa je mnogima promaklo zvanično saopštenje da je ruski patrijarh ,,odmah po dolasku”, boravio u posjeti predsjedniku vlade Milu Đukanoviću. Razmijenili su izraze zadovoljstva zbog vjekovnog prijateljstva Crne Gore i Rusije. Vlada je službeno javila da je premijer posebno apostrofirao ,,spremnost za dijalog i traženje rješenja koja bi vodila prevazilaženju podjela u crnogorskom društvu, i izrazio očekivanje za pomoć i podršku u tom pravcu”. Patrijarh Kiril je, uz konstataciju da je izgradnja novog hrama u Podgorici svjedočanstvo o napretku moderne Crne Gore, poželio premijeru Đukanoviću uspjeh u vođenju državne politike i prosperitet crnogorskom narodu.

U vladinom saopštenju ne piše, ali je na zvaničnom sajtu Moskovske patrijaršije objavljeno kako je na sastanku bilo riječi o tome da je konstruktivan razvoj kanonske crkve u Crnoj Gori važan i za crnogorsko-ruske odnose. Đukanović je, kažu Rusi, iskazao poštovanje svoje vlade prema aktivnostima Crnogorsko-primorske mitropolije Srpske pravoslavne crkve i lično mitropolita Amfilohija.

Narednog dana premijer je primio sve patrijarhe. ,,Hrišćanske vrijednosti su dio identiteta Crne Gore i država je spremna da pomogne u uspostavljanju punijeg jedinstva, posebno među pravoslavnim vjernicima, u skladu sa ustavnim okvirom”, kazao je Milo Đukanović. Mitropolit Amfilohije uručio mu je povelju Velikog dobrotvora Sabornog Hrama i reprodukciju hrišćanskog diskosa koji se čuva u Ermitražu, kao priznanje Vladi za doprinos izgradnji hrama.

U međuvremenu je Đukanović, komentarišući ocjene da je položaj Crnogorske pravoslavne crkve ponižavajući, poručio kako nema ništa protiv da se svi vjernici, uključujući i vjernike CPC-a, bore za obnovu autokefalnosti ,,Ali, oni moraju uložiti potreban entuzijam, potrebno znanje i mudrost da ostvare ono što je njihov cilj”. Što se ne ugledaju na Amfilohija.

Ko može zamjeriti igraču koji je piona zamijenio, u prenesenom smislu, kraljicom.

Premijer se prigodno izrazio i o crkvi na Rumiji: nelegalna je, pa će biti ili legalizovana ili uklonjena. Za tu vrstu preciznosti braća Srbi imaju izraz: mož’ da bidne, al’ ne mora da znači.

Djeliće svoje vlade u vrijeme osvještavanja hrama u Podgorici, Đukanović je poslao na Cetinje. Za svaki slučaj, ali i zbog toga što će izbori u prijestonici skoro, a tamo ne ljube baš mitopolita Amfilohija. CPC je osveštala temelje crkve Svetog Ivana Crnojevića, koja će biti izgrađena u Lovćenskoj ulici, u blizini Novog groblja. Postavljanje kamena temeljca, kako je objašnjeno, simboličan je čin, ali ne i početak gradnje, koji se svečano očekuje nakon što se prikupe prva finansijska sredstva i pripremi odbor za izgradnju. Jednog lijepog i prigodnog dana. Osveštanju kamena temeljca na Cetinju prisustvovali su, između ostalih, gradonačelnik Aleksandar Bogdanović, ministarka nauke Sanja Vlahović i ministar kulture Branislav Mićunović, poslanaci DPS-a Milutin Simović i Daliborka Pejović, lider LP Andrija Popović, književnici Novak Kilibarda i Jevrem Brković, istoričar Živko Andrijašević. Na skupu su zatražili ostavku predsjednika Filipa Vujanovića. Siromah.

Dok prolazi pravoslavni zanos, ostaju prosti fakti. Na parlamentarnim izborima prije godinu i predsjedničkim proljetos, Đukanoviću se jasno pokazalo da je u dijelu biračkog tijela koji čine Crnogorci i drugi kojima je nezavisna Crna Gora na srcu – udario u zid. Sve što je mogao pomazio je, pokupovao, ucijenio ili zastrašio. Ono malo što se nije dalo obraditi – neobradivo je. Šta onda preostaje grešnoj duši nego da se vrati odakle je i došla.

U Crnoj Gori živi preko 72 odsto pravoslavnog stanovništva. Đukanović to vidi kao nedovoljno iskorišten resurs.

Kako se god okrene, pakt sa Amfilohijem za Đukanovića je dobitna kombinacija. Skoro je smiješna opoziciona ocjena kako su oni stameni i kako nijedna od partija sa te strane neće u koliciju sa DPS-om. Ne trebaju Đukanoviću njihove partije nego njihovi glasači. A glasačima, posebno u Crnoj Gori, pokazalo se toliko puta, potreban je samo izgovor za primicanje vlasti. Ne razlikuju se oko toga pretjerano Crnogorci i crnogorski Srbi. Već se okolo može čuti kako je dobro što se ,,Milo odrekao Miraša”. To je, pošteno govoreći, dobra vijest i za veliki dio dosadašnjih vjernika DPS-a. Srce im je stalo na mjesto, kad su se premijer i mitropolit izmirili. Zadatak režanja na Amfilohija uredno su, kao i svaki, izvršavali, ali to ni izdaleka ne znači da im je umrla želja da mu poljube ruku. Veći dio depeesovaca, kad se mrvicu zagrebe, dijeli mitropolitove stavove, kako onda zajedno sa premijerom, oko Dubrovnika, tako danas oko Kosova.

Postoji, naravno mogućnost da se ,,ljuti” Crnogorci naljute na premijera. Za tu vrstu nema logičnijeg poteza nego da se okrene SDP-u. Teško da je to, po svemu što je dosad pokazao Ranko Krivokapić sa svojima, gubitak za Đukanovića. Na kraju svih krajeva, pokazaće se kako za SDP, jao njima, nema na crnogorskoj političkoj sceni boljeg partnera od DPS-a. I tako sto godina.

,,Svi, ali baš svi, znaju da se DPS primiče Crkvi jer mu ona sada treba, a ne zato što ih je Duh sveti dotakao”, kazao je poslanik Demokratskog fronta Goran Danilović. ,,Pustimo ih da sami sebi zatvore krug. Ako bi uspjeli da zavedu sve koje su ostavili bez hljeba i progonili bez razloga trebalo bi im čestitati”. Kao toliko puta do sada. Možda je opoziciji najlakše i najudobnije da pusti da u tom zatvorenom krugu građani Crne Gore prožive svoj vijek.

Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo