Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Jaguari, kobre, olovke, bubice

Objavljeno prije

na

Da bi izbjegli prisluškivanje međusobne telefonske komunikacije, prekogranični šverceri s Kosova i iz Crne Gore koristili su i u komunikaciji koriste, radio veze (RUP 10) i kodirane toki-voki aparate. Monitorov dobro obaviješteni izvor iz policije tvrdi da je ovakve urađaje imao i rožajski kriminalni klan, na čijem čelu je odbjegli narkobos Safet Kalić.

„Rožajski klan ipak je daleko tehnički slabiji nego što je to bio njihov bratski zemunski klan. Zemunski klan je koristio čak i prislušne uređaje da bi kontrolisao svoje protivnike i konkurenciju u poslovima s prodajom droge. Istovremeno su kontrolisali i policijske radio veze”, objašnjava naš izvor.

Na pitanje da li neko od crnogorskih kriminalaca koristi uređaje za prisluškivanje i da li ima tehniku za praćenje konkurentskih grupacija, naš izvor tvrdi da to nije nemoguće, s obzirom na činjenicu da se još ne zna sudbina sistema za prisluškivanje jaguar koji je posjedovao peti vojno obavještajni centar bivše vojske Srbije i Crne Gore, i koji se nalazio u Podgorici.

„Taj sistem je misteriozno nestao iz vojske prilikom raspada zajednice Srbije i Crne Gore. Postoje dvije varijante gdje bi mogao biti – otišao u privatne ruke, ili se našao u rukama kriminalaca. Poznato je da jedan crnogorski kontroverzni biznismen koristi prislušnu tehniku da bi prikupljao informacije od ekonomskog, kriminalnog, ali i političkog značaja”, tvrdi Monitorov dobro obaviješteni izvor iz crnogorske policije.

Prislušni sistem jaguar je britanskog porijekla i može da prati pet hiljada telefonskih razgovora u minuti s daljine i do sto kilometara. S njim se može slušati sva žična i bežična telefonska komunikacija. Taj sistem može da locira osobu koja se prati, u krugu od pet metara.

„Ima novijih sistema, ali prednost ovog sistema je u tome što je veličine putne torbe i što može da se izmješta vrlo lako, pa je zgodan za teren. Radi na baterije. S njim je lakše pratiti onoga koga hoćete da pratite, nego da mu postavljate takozvane bubice. Kao stvoren je za kriminalce ili druge grupacije koje žele da prate svoju konkurenciju”, priča naš policijski izvor.

Sistem koji posjeduje crnogorska Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) mnogo je savršeniji od jagura. To je američko-izraelski sistem kobra kojim može da se prisluškuje dvadeset sedam hiljada telefonskih razgovora u minuti. Koliki je domet ovog sistema – tajna je. Poznato je da može da locira lice koje se prati praktično u milimetar, i u tom pogledu je potpuno savršen. Za razliku od jaguara, koji može čak i lako da se kupi, kobra je mnogo skuplja, složenija i veća.

„Kobru u Crnoj Gori nema niko osim ANB-a”, kaže izvor iz policije.

Dok srbijanska Obavještajno informativna agencija (BIA) koristi izraelsku opremu za praćenje i prisluškivanje, Vojske Srbije koristi napredni operativno taktički komandni i prislušni softver njemačke proizvodnje švarc.

„Ovaj sistem je smješten u Bujanovcu ili Preševu. Njegov domet je do četiristo kilometara. To znači da se u tom krugu mogu slušati i kontrolisati svi telefonski razgovori u regionu, uključujući Kosovo i Crnu Goru. Zbog toga srpska vojno-obavještajna služba ima mnogo podataka o djelovanju kriminalnih grupa koje učestvuju u prekograničnom švercu s Kosova prema Srbiji i prema Crnoj Gori, ali i obratno”, kaže izvor iz crnogorske policije.

Prema njegovim riječima postoji i mnogo jednostavnija i jeftinija oprema za prisluškivanje, do koje svaki kriminalac može lako doći.

„Ta oprema se vrlo lako može nabaviti na prostorima bivše Jugoslavije, prvenstveno kod starih obavještajaca. Oprema za prisluškivanje se, recimo, u Zagrebu može nabaviti za svega sto eura”, tvrdi naš izvor.

Jedan od takvih aparata koji istovremeno služi za otkrivanje takozvanih „bubica” zove se detektor prislušnih uređaja.

„Ovaj uređaj detektuje prisluškivače na frekvenciji od nula do šesto megaherca. Njemačke je proizvodnje. Znakove prisluškivanja ovaj detektor s daljine od pet do deset metara pronalazi praktično u centimetar. To znači da pomoću ovog jeftinog uređaja svaki građanin može otkriti bubice koje su ugrađene u njegovom stanu, autu, ili bilo kom objektu”, objašnjava Monitorov policijski izvor.

Detektor prisluškivača se može nositi u džepu. Na prisustvo prislušnih uređaja reaguje svjetlošću, zvukom ili vibriranjem. Najpoznatiji detektor prisluškivača, pored onih njemačke proizvodnje, je engleski šild 5000 i protektor 1309.

„Mobilni telefoni se prisluškuju putem softvera, blutota ili centrale. Poznato je da se mogu prisluškivati i kada nijesu aktivni”, kaže policijski izvor.

On objašnjava i da postoji uređaj koji se zove digitalni snimač glasa i telefonskih aparata. Ovaj snimač govora je jednostavan i ima funkciju uključenja na aktivaciju glasa i tajmer podešavanja željenog vremenskog snimanja glasa. Može snimiti šapat i do deset metara, s čistom reprodukcijom snimka.

„Digitalni snimač glasa može biti u olovci ili upaljaču, tamo gdje najmanje razmišljate da bi vas neko mogao prisluškivati. Baterija mu traje čak trideset dana. To znači da vas neko može slušati i snimati šta pričate trideset dana od kada dođete u posjed olovke ili upaljača. Ili da se tim ‘običnim’ upaljačem i olovkom, neprimjetno sa kafanskog stola može slušati i snimati razgovor u čitavoj kafani. Osim policije, svaki kriminalac može biti u posjedu takvog uređaja”, objašnjava naš izvor.

Jedan od kriminalcima lako pristupačnih uređaja je „buba za uho” oznake SE-12 CK. Riječ je o bežičnoj mikro slušalici za uho. „Čemu može poslužiti ovaj uređaj? Kriminalci pomoću njega mogu hvatati nevidljivu komunikaciju radio uređaja i radio stanica. Skoro je neprimjetna, veličine tri do pet milimetara. Na ovaj način kriminalci, recimo, mogu kontrolisati policijsku radio komunikaciju. Ovaj mali uređaj je snage čak devedeset decibela”, objašnjava policijski izvor.

Postoje i uređaji koji se zovu „špijunski USB stikovi”, kao što je „napredni čitač SIM kartice”. I ovaj uređaj se može kupiti za svega sto eura. S njim može da se očita sva kartica s nekog telefona, svi razgovori i SMS poruke, i to bez vađenja kartice iz telefona. Domet ovog uređaja je čak do 790 kilometara.

Među uređaje kojih se treba plašiti spada i stik za prikupljanje „on line” razgovora na daljini do 696 kilometara, zatim mini diktafoni u obliku olovke SXD1001, memorije 256 megabajta, težine svega jedan gram i trajanja osam sati snimka. Tu je i diktafon u obliku ženskog sata 6X211, koji služi za prisluškivanje razgovora u dometu od 15 do dvadeset metara. Naš izvor objašnjava da se za mjesto koje je unaprijed određeno koristi skriveni mikrofoni koji imaju mikro radioodašiljač.

„Tako je slušan Vuk Drašković”, podsjeća naš izvor.

Kada se razgovor odvija na otvorenom, nepristupačnom mjestu, onda se za prisluškivanje koriste specijalni prijemnici u vidu usmjerenih mikrofona ili mikrofoni sa skupljačem zvučnih talasa.

„I u jednom i u drugom slučaju čovjek usmjerava uređaj prema mjestu razgovora. Domet je pedeset do šezdeset metara. To znači da se sa ulice može slušati bilo koji stan ili kuća”, kaže naš izvor.

On upozorava da postoje i magnetofoni u obliku cigareta, zatim kravate sa mikrofonom, sa kojim je moguće snimanje s daljine od deset do dvadeset metara.

„Sve ovo može nabaviti bilo ko, pa i kriminalci, za vrlo male pare”, kaže izvor iz policije.

No osim jaguara, kobre ili uređaja koje posjeduju vojne i civilne obavještajne agencije u regionu, svi ovi ostali uređaji su „sitni”. Prema riječima našeg izvora, strane obavještajne agencije, kao što su britanska MI6, njemačka BND i američka CIA, stanje na Balkanu prate preko satelita.

Monitor je pisao o tome da se satelitskim putem mogu pratiti i švercerski kamioni i napraviti snimak čak i registarskih oznaka na vozilu. Ove agencije putem satelita mogu da prate i telefonske razgovore kriminalaca.

„Tako, na primjer, CIA podatke iz satelita dostavlja operativnim bazama u Albaniji (Tirana) i Italiji (Aviano), koji se kasnije prosljeđuju po sektorima i bazama. Kriminalci pred ovim tehnikama ne mogu uteći”, kaže Monitorov izvor iz crnogorske policije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo