Povežite se sa nama

FOKUS

Ja sam zakon

Objavljeno prije

11 godina

na

milo-djukanovic-333

Kontroverzni političar i biznismen Milo Đukanović ponovo je sa komandnog mjesta podviknuo puku i pravosuđu zahtijevajući da njega, njegove saradnike, srodnike i poslovne partnere uzmu u zaštitu, i tako sačuvaju ugled države.

,,Imali smo aferu Snimak, imali smo izmišljenu aferu napada na novinare Vijesti u Podgorici, pa onda aferu Brajušković (misli se na aferu crne trojke, primjedba Monitora)”, prisjećao se Đukanović početkom nedjelje. ,,Zajedničko za sve to je da još ne postoji efikasan i profesionalni državni organ koji štiti državu od takvih ataka. Dok nema toga, pojaviće se i sljedeći jer je ovdje očigledno moguće blatiti državu. Znači, moramo se zapitati ko je u ovoj državi od institucija sistema zadužen da zaštiti državu od permanentnog blaćenja?”

Tu se premijer posebno pozabavio tvrdnjama Brajuška Brajuškovića o policijskim crnim trojkama koje su, pod okriljem mraka, napadale i prebijale protivnike režima – od pokojnog Duška Jovanovića pa dalje, sve do Željka Ivanovića i Tufika Softića.

,,Nemoguće je obaviti profesionalno posao prema državi, ako afera Brajušković za epilog ne bude imala ili hapšenje i presudu nekadašnjem direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću ili hapšenje i presudu nekog ko je sve to kazao za nečiji račun”, konstatovao je Đukanović. Njemu, izgleda, ne smeta to što državno tužilaštvo nije osporilo Brajuškovićeve navode. Oni su od ove priče pobjegli uz alibi da tvrdnje bivšeg pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) nijesu potkrijepljene materijalnim dokazima.

Da je pravosuđe kukavičko, Đukanović se uvjerio na vlastitom primjeru. Za razliku od Brajuškovića, koji imenovao samo osobe koje su pretukle Jovanovića, Đukanović je javnosti otkrio ime navodnog naručioca njegovog ubistva!

U martu ove godine, na konferenciji za štampu posvećenu rezultatima njegove vlade nakon 100 dana mandata, premijer je obznanio: ,,Jovanovića je ubio onaj ko ga je najviše koristio dok je bio živ. Taj čovjek koji, uzgred, ponekad zna i da zapali poneku ambasadu velike države u Beogradu, ima jednu gadnu naviku: kada zaključi da neko ko mu vjerno služi dok je živ – može više poslužiti kao mrtav – onda ga učini mrtvim”. Da bi odagnao sumnje dodao je detalj: ,,To je isti onaj koji nosi politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića”.

Prethodno je Vladimir Beba Popović, kontroverzni svjedok i tumač brojnih događaja vezanih za ubistvo srpskog premijera, pomenuti politički kišobran gostujući u Živoj istini smjestio u ruke Vojislava Koštunice. Nije bilo teško odgonetnuti koga optužuje Đukanović.

A ni on to nije tajio. ,,Ne mislite valjda da bih se služio ovakvim optužbama da bih konstruisao na nečiji račun”, bio je uporan. ,,Spreman sam da svakom državnom organu koji se time bavi ponovim ovo što sam kazao”.

Problem je što nadležni državni organi nijesu vjerovali u istinitost tvrdnji crnogorskog premijera. Ministar policije Raško Konjević izjavio je kako on drži da je Đukanović Koštunicu optužio ,,u kontekstu predsjedničke kampanje”. I u Državnom tužilaštvu su ignorisali Đukanovićevu priču. Premijeru za utjehu, makar hapšenje glasnika niko nije pominjao. A možda oni i ne znaju da postoje krivična djela lažno prijavljivanje i uznemiravanje javnosti.

Đukanoviću nije bilo za nauk što je nekada tvrdio da Dubrovčani pale stare gume kako bi optužili JNA za bombardovanje grada. Ne smetaju mu sve gadosti i laži kojima njegovi štitonoše pravdaju deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica. Nije ga briga za torturu i šikanu kroz koju je prošao Slobodan Pejović, policijski inspektor koji je objelodanio taj ratni zločin. Đukanović nema objašnjenje za dokumenta crnogorskog DB-a, registarske tablice i oružne listove kojima su službe pod njegovom kontrolom snabdijevale zemunce Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića – izvršioce atentata na Zorana Đinđića…Ne zna za muke kroz koje prolazi Goran Stanković nakon što je odlučio da posvjedoči o policijskoj torturi nad pokojnim Aleksandrom Pejanovićem.

Đukanović ponovo, ne čekajući na nadležne, presuđuje kako je napad Vladimira Popovića na novinare Vijesti – izmišljen. ,,Teško mogu prokomentarisati napad koji se nije dogodio, jer sam razumio i da je državni tužilac ustanovio da nije bilo napada, što će reći da je to bilo medijska konstrukcija…”. Ne mari Đukanović ni za to što je njegov prijatelj priznao da je (psujući i pljujući) razoružao novinare oduzimajući im opremu za rad. Jednako je, svojevremeno, Đukanović u zaštitu uzimao još jednog uličnog nasilnika i napadača na novinare – Miomira Mugošu. Kada je ovaj osuđen zbog napada na novinare premijer je to prečuo i prešutao.

Poslovično selektivan, Milo Đukanović je i u Budvi zaboravio da pomene afere koje su zaista naštetile ugledu Crne Gore. I debelo je koštale. A bilo bi baš zgodno da je od Vesne Medenice i Veselina Vučkovića zatražio zaštitu od Ministarstva finansija SAD koje je, zbog korumpiranja crnogorskih i makedonskih zvaničnika, kaznilo Dojče telekom sa skoro 100 miliona dolara. Ta je vijest obišla zemaljsku kuglu, praćena tvrdnjom da je novac namijenjen korupciji otišao na račun ,,advokatice, sestre najvećeg državnog zvaničnika”. Svi znamo da je riječ o Ani Kolarević i Milu Đukanoviću.

Prećutao je aferu Prva banka i činjenicu da su on i njegov brat Aco Đukanović, kao njeni većinski vlasnici, kredit državi vraćali novcem poreskih obveznika. Taj su im novac obezbijedili ministri i članovi vlade, sadašnji i bivši, direktno potčinjeni premijeru Đukanoviću.

Čudo Đukanović ne traži da tužilaštvo, štiteći interese Crne Gore, procesuira briselski Komitet za operativno upravljanje i pouzdanost rada energetskog sistema koji je proljetos obznanio da je Crna Gora prva, a vjerovatno i posljednja država u Evropi, uhvaćena u krađi struje iz sistema Evropske interkonekcije. Premijer je tada, kaže, znao ,,da se neka struja troši”, da bi naknadno obznanio kako je njegova Vlada dala ,,prećutnu saglasnost” KAP-u da ne plaća utrošenu struju, a EPCG da uštedi na obaveznim porezima i doprinosima namijenjenim državnom budžetu.

Nije Đukanoviću prvi put da zahtijeva hapšenje neistomišljenika i političkih protivnika. Nekada bi on taj zahtjev provukao kao polu šalu-polu prijetnju. U aprilu prošle godine, na predizbornoj tribini u Tivtu, predložio je da ,,ukoliko se u Crnoj Gori moraju sprovesti hapšenja na kojima insistira EU”, u zatvore treba da idu čelnici opozicije i vlasnici nepodobnih medija. Jasno je aludirao na potencijalne osuđenike: Nebojšu Medojevića i Branka Radulovića iz PzP, bivšeg lidera SNP Predraga Bulatovića, čelnike NOVE Andriju Mandića i Gorana Danilovića i Miodraga Perovića, osnivača i suvlasnika Monitora i Vijesti.

Ne tako davno, slične prijetnje zaista su vodile u zatvor.

Aćim Višnjić, nekadašnji poslanik SRS u Skupštini Crne Gore našao se na optuženičkoj klupi u oktobru 1994. godine zato što je, prema optužnici osnovnog javnog tužioca u Podgorici, ,,javno izložio poruzi Vladu i predsjednika Vlade Crne Gore” (Mila Đukanovića – prim. Monitora) i izvršio krivično djelo povrede ugleda Republike Crne Gore tako što je, pored ostalog, tvrdio da su 12,5 miliona dolara ,,vlade Mila Đukanovića i Nikole Šainovića, preko Jugodrva, ukrale za naftu”. Da ,,Vlada lupeža” a da se ,,Zakon ne može sprovesti, jer u sudovima sjedi veliki broj kriminalaca …”. Višnjiću nije pomogao ni poslanički imunitet ni to što je u sudnicu donio ,,dva kila dokaznog materijala”. Poslije tri dana suđenja osuđen je na pet mjeseci zatvora.

Rijetki su već tada spoznali ono što danas postaje jasno mnogim mislećim ljudima u Crnoj Gori. Đukanović pokušava da sačuva vlast i porodično blago tako što se sa neistomišljenicima obračunava sljedeći svoje političke uzore – Aleksandra Karađorđevića i Slobodana Miloševića.

Prvi je 1920. godine, nakon što su se komunisti na izborima pokazali kao ozbiljna prijetnja monarhiji i krugu privilegovanih oko nje, inicirao donošenje Obznane kojom je naloženo da se ,,do rješenja Ustava Kraljevine SHS zabrani svaka komunistička i druga rastrojna propaganda, obustave njihove organizacije, zatvore njihova zborišta, zabrane njihove novine i svi drugi spisi koji bi mutili mir i spokojstvo Države”. Eto odakle prepisuje Šef. A Obznana je, bilježe istoričari, skupa sa naknadno donijetim Zakonom o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi u zatvor odvela nekih deset hiljada ljudi. Da ne bi ,,mutili mir i spokojstvo države”. Konačno, Aleksandar je 1929. ukinuo Ustav i ozvaničio diktaturu.

Preselimo se sada u mart 1989. godine. Plato ispred Skupštine SFRJ. Malo više od godinu nakon što je u Crnoj Gori instalirao marionetski režim predvođen Momirom Bulatovićem, Svetozarom Marovićem i Milom Đukanovićem, Slobodan Milošević drži slovo okupljenima. Masa skandira: ,,Uhapsite Vlasija” (Azem Vlasi, visoki komunistički funkcioner sa Kosova). Milošević obećava: ,,Ne čujem dobro, ali želim da vam odgovorim da će oni koji manipulišu radi ostvarenja političkih ciljeva protiv Jugoslavije biti uhapšeni”. I koji dan kasnije Azem Vlasi je uhapšen.

Đukanović je, ne treba sumnjati, učio od velikih majstora despotija i diktature. Da li će to biti dovoljno?

Po izlasku sa robije u Spužu Aćim Višnjić je poručio da svoje zatvorske cipele ostavlja Milu Đukanoviću. Da li ga one još čekaju ne zna se. A mogle bi zatrebati. Pošto ni jedan strah nije vječan.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

3 dana

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

1 sedmica

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

2 sedmice

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo