Nekad se govorilo da se svi studenti vraćaju kući, samo crnogorski zauvujek ostaju u Beogradu. Situacija se bitno promijenila, stupila je globalizacija, sad ostaju svuda po svijetu. Pored toga, otkad su došli mladi, lijepi i pametni, za mlade i pametne je sve manje mjesta. Ljepota je sve prekrila.
Zavod za zapošljavanje ovih je dana s ponosom objavio kako je za Sajam legalnih radnih migracija u Njemačku bilo veliko interesovanje, te da su građani zainteresovani za rad u Njemačkoj, koji su ispunili kriterijume, ušli su njemačku bazu ponude radne snage. Oni koji su ispunili kriterijume, na rad u Njemačku će otići kad dobiju poziv njemačkog zavoda, odnosno konkretnog poslodavca.
,,Crnogorski državljani iskazali su veliko interesovanju za život i rad u Njemačkoj. Sajam je posjetilo oko 450 osoba. Organizovan je kako bi državljankama i državljanima Crne Gore bile obezbijeđene detaljne, precizne i tačne informacije o mogućnostima nalaženja posla u Njemačkoj, načinima traženja posla i apliciranju za posao, procedurama nostrifikacije diploma, uslugama koje naši državljani mogu dobiti od strane Federalne agencije za zapošljavanje Njemačke”, kazali su iz Zavoda.
Sajam je organizovan i sa namjerom da bi se predstavnici Federalne agencije za zapošljavanje Njemačke upoznali sa ponudom radne snage na crnogorskom tržištu u okviru zanimanja koja su deficitarna na njemačkom tržištu rada i u skladu sa tim, ,,izvršili predselekciju državljana i državljanki Crne Gore koji bi mogli naći zaposlenje u Njemačkoj”.
Među konkretnim ciljnim grupama bili su IT stručnjaci sa odličnim poznavanjem njemačkog jezika i kandidati iz medicinske grupe zanimanja koji su dovoljno deficitarni da će ući u bazu podataka onih kojima bi, eventualno, njemački poslodavac platio učenje jezika. ,,U ovom slučaju bi se birali, prije svega, iskusniji kandidati sa radnim iskustvom, praktičnim znanjima i vještinama koje se traže na njemačkom tržištu rada”, objasnili su iz Zavoda.
Ništa lakše i perspektivnije, a nama takvi ne trebaju. Ovoj državi su – višak.
Stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori, prema posljednjim podacima Zavoda za zapošljavanje, porasla je na 22,76 odsto. Po podacima od
20. marta bilo je 52,810 nezaposlenih. Stopa nezaposlenosti je u istom periodu prošle godine iznosila 18,6 odsto, dok je prošlog mjeseca bila 22,68 odsto.
U Crnoj Gori je samo jedna četvrtina mladih zaposlena (25,2 odsto), što je znatno niže od prosjeka u zemljama Evropske unije (46 odsto), kao i u poređenju sa zemljama u regionu, objavljeno je prošle godine u publikaciji Tranzicija na tržištu rada mladih žena i muškaraca u Crnoj Gori.
U Programu rada Zavoda za zaopšljavanje za 2017. godinu kažu da je kod mladih uzrasta 15-24 godine stopa zaposlenosti porasla sa 20,9 na 25,4 odsto, a stopa nezaposlenosti smanjena sa 34,5 na 33,5 procenata. Stopa nezaposlenosti mladih u EU28 u novembru 2016. godine je bila 18,8 odsto.
Po podacima iz februara ove godine na birou se nalazi devet hiljada nezaposlenih koji imaju od 15 do 24 godine starosti, a od 25 do 30 godina ih ima 8,7 hiljada. Nezaposleni sa visokim obrazovanjem čine 22 odsto, to jest ima ih blizu 11 hiljada. Precizno: sa fakultetskom diplomom posao čeka 10.983 ljudi, od toga 354 magistra i 12 doktora nauka.
Nalazi istraživanja Mladi u Crnoj Gori – društveni dekor ili društveni kapital? koje je krajem prošle godine Centar za građansko obrazovanje predstavio u saradnji sa fondacijom Friedrich Ebert pokazali su da polovina mladih u Crnoj Gori, koji su bili ispitanici, želi da napusti Crnu Goru, a polovina ne.
Kvalitetniji poslovni, obrazovni i životni uslovi predstavljaju ključne motive potencijalnog odlaska mladih iz Crne Gore, pokazalo je istraživanje. Čini se da mladi koji žele da napuste Crnu Goru imaju jasnu ideju o tome zbog čega to žele, jer bi se samo jedan odsto njih odselio iz Crne Gore „samo da bi pobjegao”. Najpoželjniji radni angažman mladih je u državnom sektoru, gdje bi voljelo da radi više od polovine.
Sličnu sliku opisuje sagovornica Monitora, majka dvojice mladića koji su napustili Crnu Goru. Jedan je otišao nakon fakulteta, jedan magistrirao na prestižnom inostranom fakultetu i takođe našao posao van Crne Gore. ,,Ovdje su idoli oni koji su se dobro snašli i bez škole, ili oni koji, kako kazu studenti, ‘uveče ispit prelistaju i ujutru zablistaju’. Tašna, mašna, fikus i sekretarica, zvučna funkcija direktora nekog od brojnih direktorata, da se ne radi mnogo, da je visoka plata, uglavnom pomoću članstva u partiji, ideal je za mnoge mlade ljude. Oni koji hoće više ili drugačije, ovdje nikome ne trebaju”.
Na pitanje kako, kao roditelj, gleda na izbor svoje djece kaže: ,,To je istovremeno dobar i težak osjećaj. Moraš da raščistiš sa sobom – bi li bio srećniji da su tu sa tobom, u svojoj zemlji, da ih ti izdržavaš i daješ im pare za kafu i da ti srce bude mirnije ili da ti nedostaju ali da sebi mogu da obezbijede pristojan život. Mislim da bi mi bilo teže da ih ovdje gledam bez posla i plate. O tome da bi neko ovdje istitnski cijenio njihova znanja i sposobnosti bilo bi neozbiljno razmišljati”.
Na pitanje zašto je otišao, jedan od mladih ljudi iz Crne Gore koji karijeru gradi u Evropi kaže da je živjeti u Crnoj Gori za njega bilo nalik životu u krugu koji se stalno sužavao. ,,Sve moje životne želje i ambicije bile su uslovljene političkom podobnošću, prije nego li profesionalnom sposobnošću. Suočen sa sistemskom korupcijom od mladih dana – gledajući studente sa savršenim prosjekom koji se nijednom nijesu pojavili na ispitu – odlučio sam da mi savjest ne dozvoljava da postanem dio sistema koji suštinski prezirem. Pitanje nije bilo da li otići — pitanje je bilo kako”.
Jednako je jednostavan i odgovor na pitanje – zašto ne planira da se vrati. ,,Smatram da u Crnoj Gori ima malo čega što odražava moje profesionalne i ljudske vrijednosti. Zla vremena stvaraju zle ljude — stvaraju zavist, pohlepu i pakost koju svaki put uočavam sve jasnije u ljudima. Apatija, pomiješana sa zavišću; opravdana frustriranost čovjeka koji je čitavog života radio samo da bi vidio druge kako ‘preskaču red’, ali koji, uprkos svemu, glasa za DPS; svaka druga rečenica koja počinje sa ‘viđe li onu budalu kako’. Sve to skupa stvara okruženje u kom ja sebe ne mogu zamisliti kao iskreno srećnog. Nostalgija se javi često – ali je svaki put uspješno sasiječem u korijenu prostim čitanjem komentara na online portalima”.
Po podacima Svjetskog ekonomskog foruma za 2016-17. godinu zemlje regije nalaze se na dnu liste po indikatorima – ,,kapacitet za zadržavanje talenata” i ,,kapacitet za privlačenje talenata”.
Srbija zauzima 137. poziciju od ukupno 138 zemalja iza nje je jedino Venecuela, a Bosna i Hercegovina se nalazi na 134. mjestu ovogodišnje ljestvice. Hrvatska zauzima 132. mjesto, a Makedonija 115. Crna Gora i Slovenija su prema kapacitetu za zadržavanje talenata na 101, odnosno 94. mjestu.
Krajem prošle godine Predsjednik SANU, akademik Vladimir Kostić kazao je da se osjeća ,,kao hulja” jer ne može da utiče na to da se najbolji studenti zapošljavaju na fakultetima. Naše umne glave ne bave se tim tričarijama, niti ko može da dobije priliku da ih šta pita. Akademske su to visine i veličine.
Miloš BAKIĆ