Povežite se sa nama

Izdvojeno

IZVJEŠTAJI MEĐUNARODNIH EKSEPERATA O POLICIJSKOJ TORTURI: Elektro-šokovi, udarci i poniženje žrtvi

Objavljeno prije

na

Grupa međunarodnih forenzičara utvrdila je da su povrede kod Jovana Grujičića i Marka Boljevića najvjerovatnije posljedica policijske torture koju su Podgoričani prijavili prošle godine

 

„I dalje sam mogao da čujem zvukove koje je pravilo moje tijelo kada su me udarali. Mogao sam čuti zvuke koje je proizvodio elektro-šoker kada su ga prislanjali na moju desnu stranu i kada su mi ga stavili na uvo“, piše u izjavi Podgoričanina Jovana Grujičića, koju je dao pred ekspertskom grupom nezavisnih forenzičara. „Dva puta sam se onesvijestio; polivali su me vodom. Tjerali su me da se skinem i ja sam to uradio. Kada sam bio go, radili bi elektrošokove po mojoj koži po trbuhu i butinama. Polivali su me vodom kada sam bio go. Zatim su mi naredili da se obučem i ja sam to uradio. Dok sam bio obučen, primjenjivali su elektrošokove na mojim genitalijama. Opet su mi naredili da se skinem pa su mi radili elektrošokove na golom tijelu, kako sam već objasnio. Ponavljali su to nekoliko puta, ne znam tačno koliko, možda sam se 7-8 puta skidao i oblačio.“

Riječ je o torturi koju je Grujičić, kako tvrdi, doživio krajem maja prošle godine u stanici policije. Gotovo osam mjeseci prošlo je od oslobađajuće prvostepene presude, ali i dalje nema rezultata istrage da li je i ko u policijskoj stanici tukao i zlostavljao njega, Benjamina Mugošu i Marka Boljevića. Sva trojica su, tvrde, nakon teških udaraca, mućenja i elektro-šokova potpisali unaprijed otkucana priznanja.

Grujičić je uhapšen krajem maja prošle godine. Tužilaštvo je njega i Benjamina Mugošu teretilo za podmetanje bombe u bivšem kafiću Grand i ispred kuće tada visokog službenika policije Duška Golubovića. Boljević je potpisao svjedočenje u kojem se navode imena bombaša. Sva trojica su kasnije kazali da su priznanja pred tužiocima posljedica torture koju su doživjeli u policijskoj stanici. Prema svjedočenjima, povrede su im nanosile uniformisane osobe koje su glave krile iza crnih „fantomki“. Zbog navoda o zlostavljanju prvostepeni sud je oslobodio Grujičića krivice.

Strani sudsko-medicinski vještaci uradili su izvještaje o povredama Jovana Grujičića i Marka Boljevića. Utvrdili su da su tragovi torture u vidu „fizičkih i psiholoških simptoma” koje su kod njih zapazili prilikom pregleda „visoko konzistentni” sa njihovim navodima da su mučeni u policiji udarcima, elektrošokovima, ponižavanjem i zastrašivanjem. Prema tim izvještajima postoji velika vjerovatnoća da su Grujičić i Boljević doživjeli torturu. Akcija za ljudska prava (HRA) je obezbijedila izradu ovih izvještaja u saradnji sa Međunarodnim savjetom za rehabilitaciju žrtava torture (koji djeluje pri Ujedinjenim nacijama) i Ekspertskom grupom nezavisnih forenzičara koja djeluje pod okriljem Savjeta, zahvaljujući finansijskoj podršci Dobrovoljnog fonda Ujedinjenih nacija za žrtve torture.

Međunarodni eksperti su opovrgli nalaze domaćih vještaka koji su tvrdili da su hematomi na tijelu Grujičića nastali prije nego je priveden u policiju. Domaći vještaci tvrdili su da se kod Grujičića ne može sa sigurnošću reći da je povrijeđen elektro-šokerom „jer nema sličnih opekotina na drugim djelovima tijela”. Tim eksperata, koji čine doktori Đorđe Alempijević, Pierre Duterte i Onder Ozkalipci, utvrdili su ipak da je „datiranje modrica po izgledu (veličini i boji) netačno i forenzički nepouzdano” i ukazali da medicinska literatura i njihovo iskustvo ukazuju da se „ne mogu očekivati primjetne lezije svaki put kada se upotrijebi elektro-šoker, posebno ako je koža mokra ili se uređaj primijeni preko odjeće”. U zaključku izvještaja su naveli: „Na osnovu iskaza g. Jovana Grujičića, navodnih simptoma, nalaza medicinskih pregleda i fotografija koje su napravljene ubrzo nakon incidenta, te naših fizičkih nalaza o obrascu lezija u obliku tačaka na desnoj strani abdomena, zaključujemo da su ove tačkaste lezije visoko konzistentne sa navodima da se radi o udarima struje elektro-šokerom”.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević pozvala je direktora Uprave policije Zorana Brđanina da hitno procesuira policajce odgovorne za torturu, a potom im onemogući da dalje to rade. Brđanin od ponedjeljka nije odgovorio na pitanju Monitora.

Prelević tvrdi da u slučaju Jovana Grujičića nadležni deset mjeseci nijesu htjeli da utvrde kako je i kada dobio povrede, već ga je samo pregledao zatvorski ljekar i to površno. Strani eksperti su, navodi, sa visokim stepenom konzistentnosti utvrdili upotrebu elektrošokera na tijelu Jovana Grujičića i Marka Boljevića. U tužilaštvu, kaže, nijesu naložili psihološko-psihijatrijsko vještačenje Mugoše, Grujičića i Boljevića radi utvrđivanja mučenja, zlostavljanja i torture. To su uradili strani eksperti.

Tea Gorjanc Prelević je rekla da je Grujičićeva majka odmah nakon hapšenja sina,  zahvaljujući efikasnom postupanju Savjeta za građansku kontrolu rada policije, dobila imena 11 policajaca koji su ga obrađivali. Tadašnjem vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću su još u julu prošle godine podnijeli pritužbe, ali je nekoliko mjeseci kasnije Tužilački savjet odbacio prijavu.

„Tužilaštvo ih ni do sada nije sve saslušalo… Nećemo odustati dok svi koji su izvršili ova gnusna djela nad trojicom ljudi budu privedeni pravdi”, kazala je Gorjanc Prelević.

Predsjednik Autonomnog građanskog pokreta Predrag Spasojević smatra da je vrlo specifična tortura nad Markom Boljevićem, koji je saslušavan kao svjedok.

„Nijedan inspektor nije suspendovan i dalje su na poslu, postupak je još u fazi izviđaja, a najjednostavnija stvar bila je da direktor policije pokrene disciplinski postupak”, pojasnio je Spasojević.

Pravni zastupnik Boljevića, advokat Novica Milošević, kazao je da je tužilac od šest prijavljenih inspektora identifikovao pet. Nada se da su imena poznata i direktoru policije. „Činjenica da se 13 mjeseci čekalo na identifikaciju policajaca prijavljenih za iznuđivanje iskaza, a to je bilo jednostavno. Postavlja se pitanje što je radila Unutrašnja kontrola sve ovo vrijeme”, kazao je on.

Prilika je da Tužilaštvo istragu dovede do kraja. Ako to ne učine, ovaj slučaj će se  naću u međunarodnim izvještajima kao još jedna packa državi Crnoj Gori.

 

Samoodbrana ili brutalnost policije

Odjeljenje unutrašnje kontrole rada Uprave policije otvoriće predmet i izvršiti analizu postupanja policijskih službenika tokom intervencije nakon masovnog incidenta u petak veče na platou kod zgrade Normal company u Podgorici, a u kojem je jednom policajcu povrijeđena ruka.

Tokom kontrole službenici MUP-ovog Odjeljenja unutrašnje kontrole, posebno će se pozabaviti primjenom policijskih ovlašćenja kako bi utvrdili da li je neko od službenika policije možda neprofesionalno ili neblagovremeno reagovao kako bi zaštitio kolege od napada više osoba.

Službenici Centra bezbjednosti Podgorica su pružali asistenciju Komunalnoj policiji, koja je kontrolisala radno vrijeme ugostiteljskih objekata. Uprava policije je u subotu saopštila da je, po dolasku njihovih službenika, više gostiju izrazilo negodovanje zbog aktivnosti Komunalne policije.

„Tokom vršenja ove službene radnje došlo je do napada na policijske službenike. S lica mjesta je dovedeno i saslušano šest osoba, a o događaju je obaviješten državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu, koji je naložio da se slobode liši V. M. (39), vlasnik kontrolisanog ugostiteljskog objekta, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti na štetu policijskih službenika”, saopštila je UP. Vlasnik objekta je to demantovao.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo