Povežite se sa nama

Izdvojeno

IZVIĐAČKI POKRET U CRNOJ GORI: Lekcije koje se ne uče u školi  

Objavljeno prije

na

Preko devet decenija duga je tradicija skautskog pokreta u Crnoj Gori.  Za sve to vrijeme izviđači su ostali dosljedni svojoj misiji da vaspitavaju pojedince odgovorne prema sebi i drugima. Sve više djece, mladih, ali i starijih želi šarenu skautsku maramu oko vrata

 

Izgradnja boljeg svijeta, u kojem su ljudi ostvareni kao pojedinci i imaju konstruktivnu ulogu u društvu. To je, najkraće, misija izviđačkog pokreta, koji u svijetu okuplja preko 55 miliona članova. U našoj državi toj ideji je posvećeno preko 2.000 članova Izviđačkog saveza Crne Gore (ISCG), čiji odredi postoje u skoro svakom gradu.

Oni koji su zaslužili izviđačku maramu oko vrata ponosni su zbog toga što „uče vještine, kojih nema u školskim lekcijama”. Uče i kako do poštovanja i brige o sebi i drugima. Na svojim druženjima, daleko od virtuelnog svijeta, u neposrednom kontaktu s prirodom, drugim skautima i sobom, obučavaju se da se snađu u nepredviđenim situacijama, da funkcionišu pod pritiskom, kako da budu dio tima, ali i lideri. Dio skautskih pravila su i, u savremnom svijetu, pomalo zaboravljene moralne norme i socijalne vještine. Takođe, i briga o životnoj sredini.

„Izviđaču je čast da mu vjeruju, on poštuje roditelje i starije, a pomaže mlađima i slabijima. Vrijedan je, istrajan, cijeni rad, stalno uči i primjenjuje stečena znanja.  Izviđač je koristan član svoje zajednice, cijeni i razvija duhovne i kulturne vrijednosti, voli prirodu, upoznaje je i čuva… Kloni se štetnih navika i čuva čast i ugled svoje organizacije”, objašnjava za Monitor Nađa Lalović, načelnica za informisanje SICG.

Crnogorski skauti objašnjavaju kako postoje brojne predrasude oko tog pokreta. Prva je što se vezuje za djecu i mlade. Vrata SICG otvorena su i odraslima. Ističu kako je taj pokret vid neformalnog obrazovanja. Sve je popularniji u Crnoj Gori, a, iako često izvan interesovanja medija, tokom minulih decenija neprestano posvećen mnogim društveno korisnim aktivnostima, ekološkim i volonterskim poduhvatima.

Kroz raznovrsne programe, kaže Lalović, izviđači podstiču svoj „intelektualni, emotivni, duhovni, karakterni, fizički, kao i društveni razvoj”.  Brižljiv odnos prema prirodi i kulturi dio su neformalne edukacije, koju, podsjeća ona, djeca i mladi mogu dobiti u okviru SICG. Kroz vršnjačku edukaciju i međugeneracijsku saradnju stiču znanja i iskustva, koja kasnije mogu biti od velike pomoći u životu.

„Prije svega, učimo da prihvatimo odgovornost, odrastamo u zdravoj okolini i zagovaramo prave životne vrijednosti. Za učlanjenje u organizaciju nisu potrebne nikakve predispozicije. Samo dobra volja i spremnost da se suoče sa svim izazovima koji ih očekuju. Mislim da djecu i mlade ovaj pokret privlači i zbog mogućnosti slobode da se izraze i razviju u pravcu u kojem žele, ali i da dobiju podršku, razumijevanje, rješenje za neke nedoumice, da im tajne budu sačuvane…”, kaže sagovornica Monitora.

Prvi izviđački steg u Crnoj Gori osnovao je prije 94 godine u Nikšiću gimnazijalac Tibor Sekelj. Bio je pisac, novinar, geograf, alpinista, etnolog, muzeolog, andista, vajar, slikar, esperantista, fotograf, reditelj dokumentarnih filmova, pedagog, avanturist… Rođen je 1912. godine u Spišskoj Soboti, tada mađarskom gradu u Karpatima. Tokom života boravio je u preko sto zemalja, učio 25, a govorio devet jezika. Autor je više od 30 knjiga, koje su prevođene na isto toliko svjetskih jezika.

Prve stranice crnogorske izviđačke istorije, nakon Drugog svjetskog rata, ispisane su u Plavu kada je osnovan izviđački odred Budo Tomović 4. septembra 1955. godine. Tome je predhodio „Pohod kroz Crnu Goru”, putujući logor pet jedinica iz svih jugoslovenskih republika. Potom je organizovana šumska škola na Vidrovanu kod Nikšića, koju je pohađalo nekoliko budućih izviđačkih rukovodilaca. Izviđački odredi se osnivaju i u drugim mjestima Crne Gore, Ivangradu (Berane), Nikšiću, Pljevljima, Tivtu, Cetinju…

U  Titogradu je početkom 1956. godine održana Osnivačka skupština SICG  i izabran njen prvi starješina, poznati revolucionar Periša Vujošević. Zastavu Saveza svečano mu je predao tadašnji predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović na Glavi Zete. Trentno najmlađi lokalni odred Ključ formiran je ovog proljeća u Kolašinu.

SICG je 13. jula 2008. godine, na 38. Svjetskoj Skautskoj konferenciji u Koreji postajo član World Organization of the Scout Movement (WOSM). Izviđači naše zemlje,već dvije godine dio su World Association of Girl Guides and Girl Scouts (WAGGGS).  To je svjetsko udruženje vodiča i izviđačica iz 152 zemlje. Osnovano je 1928. godine u Mađarskoj. Pandan je Svjetskoj organizaciji izviđačkog pokreta i njaveći je volonterski pokret posvećen ženama i mladima u svijetu.

Najvažniji događaj u ovogodišnjem crnogorskom skautskom kalendaru je VI smotra SICG, koja će biti održana na Grahovu, od 28. jula do 5. avgusta, pod motom „Zakorači u avanturu”. Očekuju, između ostalog, učešće oko 140 izraleskih skauta, ali i izviđača iz Belgije, Francuske…

„Učesnici će upoznati i Nikšić, i MZ Grahovo, ali i opštinu Kotor. U fokusu su nam i radionice na temu bitnosti vode. Najvažnije za nas je što ćemo iskoristiti snagu 2.000 izviđača i čistiti grahovsku šumu, koja je u vrlo zapuštenom stanju. Imaćemo i internacionalni dan, na kojem će učesnici moći da predstave tradiciju, kulturu i običaje u svojoj zemlji”, najavljuju iz SICG.

Uporedo sa organizacijom smotre, tokom minulih mjeseci, organizovana je i redovna izviđačka liga.  To je bila prilika da najmlađi članovi iz cijele države pokažu koliko su vješti u orijentaciji, signalizaciji i drugim skautskim vještinama. U Nikšiću, Kolašinu i Plavu organizovana su tri kola te lige, a na njima je učestvovalo više stotina djece, koja su prošla i edukaciju o geografskim, kuluturnim i istorijskim osobenostima mjesta u kojima su se takmičili. Takođe, kaže Lalović, i spoznali kako „biti izviđač znači živjeti i raditi po izviđačkim zakonima, svakodnevno”.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo