Povežite se sa nama

OKO NAS

IZUČAVANJE ROMSKOG JEZIKA: Bukvar za kućnu upotrebu

Objavljeno prije

na

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u saradnji sa Nacionalnim romskim savjetom ove godine izradilo je romski bukvar koji će, kažu, biti podijeljen romskim prvacima. Iz romskog nevladinog sektora pozdravljaju sve dosadašnje napore koje Crna Gora preduzima u cilju unapređenja položaja romske zajednice, posebno u oblasti obrazovanja.

Ipak, pored svih dosadašnjih mjera koje su preduzete u cilju unapređenja obrazovanja romske djece, predsjednik Koalicije NVO-a Romski krug Veselj Beganaj smatra da to još nije na zavidnom nivou. Kaže da je romski bukvar veoma značajan za romske učenike, ali da je istovremeno njime nezadovoljan.

,,Trebalo je da romske organizacije budu uključene u izradu romskog bukvara kako bi bio kvalitetnije urađen”, kaže Beganaj, dodajući da je u bukvaru uočio veliki broj grešaka.

U njegovoj izradi učestvovao je samo Romski savjet.

Beganaj kaže da bukvar nije urađen po svim propisima i da nijesu ispoštovane norme.

,,Nije ispoštovan ni redosljed, trebalo je prvo da se uradi romski rječnik, gramatika, kao i istorija Roma kako bi se standardizovao romski jezik, pa tek onda na kraju romski bukvar”, kaže Beganaj.

On objašnjava da romski bukvar mogu da koriste samo romski asistenti kako bi podučavali romske učenike, ali ne za vrijeme nastave. Udžbenik je za sada samo za kućnu upotrebu. Beganaj kaže da se ne može očekivati da se predmet romski jezik uskoro uvede u nastavu, između ostalog i zbog toga što za to ne postoji stručni kadar.

Iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava za Monitor su kazali da će se u narednom periodu, u saradnji sa Ministarstvom prosvjete, zalagati za stvaranje uslova da se bukvar na romskom jeziku nađe i u okviru 20 odsto slobodnih aktivnosti u nastavi, odnosno da bude uvršten u plan i program rada prema pravilima Ministarstva prosvjete.

Predsjednik Nacionalnog savjeta Roma Isen Gaši izrazio je zadovoljstvo što je u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava bio direktno uključen u izradu romskog bukvara. On smatra da je bukvar dobar i da će se zalagati da se svim romskim prvacima distribuira.

,,Nažalost, djeca će raditi samo sa roditeljima po ovom bukvaru, jer ne postoji stručni kadar koji bi to radio u školama”, kaže Gaši za Monitor, dodajući da će romski bukvar značiti mnogo romskoj djeci.

Koliko je romski bukvar potreban romskoj djeci za naš list objašnjava i Elvis Beriša, student treće godine Pravnog fakulteta na odsjeku bezbjednost i kriminalistika: ,,Ukoliko želimo da sačuvamo naš identitet, moramo prvo sačuvati jezik. Znam koliko je meni bilo teško u osnovnoj školi i koliko bi mi značilo da sam imao bukvar na maternjem jeziku”.

On smatra da će romski bukvar u velikoj mjeri pomoći najmlađima iz romske zajednice u savlađivanju nastavnog plana i programa jedino ako se uvede u nastavu.

,,Većina roditelja romske djece su nepismeni, pa će teško romska djeca dobiti adekvatno objašnjenje gradiva iz romskog bukvara”, kaže Beriša.

Postoji napredak u izučavanju romskog jezika, ali potrebno je još mnogo zalaganja i romske zajednice i državnih institucija da bi se romski jezik izučavao, ističe Beriša.

,,Znajući da ne postoji stručni kadar koji bi predavao romski jezik, planiram da, nakon završenih studija na Pravnom fakultetu, upišem romologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu”, kaže ovaj ambiciozni mladić, dodajući da će na taj način pružiti romskoj djeci ono što njemu nije bilo omogućeno.

Romski jezik u regionu

U Vojvodini je još 1996. godine u dvadeset osnovnih škola uveden predmet romski jezik sa elementima nacionalne kulture. Inicijator uvođenja ovog predmeta je romolog Trifun Dimić, u to vrijeme predsjednik Matice romske. Obrovac i Tovariševo su prva mjesta u kojima su đaci pohađali ovaj predmet, da bi od 1997. ista praksa bila primjenjivana i u školi u Deronjama. Sada se u još 70 drugih osnovnih škola širom Srbije uvodi ovaj predmet. Kad je riječ o izučavanju romskog jezika na visokim školama i fakultetima u Srbiji, postoji primjer dobre prakse na Visokoj školi strukovnih studija Mihailo Palov u Vršcu, na kojoj se već treću godinu izvodi nastava na romskom jeziku za buduće vaspitače Rome. Makedonske škole takođe nude romski jezik kao izborni predmet počevši od trećeg razreda osnovne škole. Makedonija ulaže skoro dva miliona eura u izgradnju i opremanje prve romske škole u Šuto Orizari u Skoplju. Škola će omogućiti mladim Romima da završe osnovno i srednje obrazovanje. „Učenici drugih nacionalnosti takođe će moći da je pohađaju i da doprinose razbijanju stereotipa i predrasuda o romskoj zajednici. Škola će biti prostor za promovisanje saradnje i tolerancije”, rekao je Redžep Ali Cupi, direktor Direkcije za promovisanje i razvoj jezika u obrazovanju etničkih manjina. Ni Hrvatska ne zaostaje kada je u pitanju romski jezik. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu otvorena je katedra za romologiju, koju trenutno pohađa preko 60 studenata hrvatske nacionalnosti.

Serđan BAFTIJARI

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo