Više je mogućnosti raspleta ukrajinsko-ruske, tačnije svjetske drame. Danas djeluju izglednije one loše. Najpriželjkivaniji ishod ruske invazije na Ukrajinu je pobjeda otpora građana Rusije Putinu i ratnoj politici. Snaga tog otpora probudila bi drugačije snage, alternativne pokrete i ideje širom svijeta
Događanja povodom ukrajinske krize se mijenjaju iz minuta u minut. U srijedu veče među posljednjim vijestima bila je i ona da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila rezoluciju kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu i kojom se poziva Moskva da odmah povuče sve snage iz susjedne zemlje. Rezolucija je dobila podršku 141 (od 193) člana, 35 je bilo uzdržano. Protiv su bile Rusija, Sjeverna Koreja, Eritreja, Sirija i Bjelorusija. Sve zemlje regiona su glasale za rezoluciju, uključujući i stidljivu Srbiju. Onih koji ostaju u opasnom društvu je sve manje.
Nezadovoljstvo akcijama Vladimira Putina širi se ulicama svijeta. Od Londona i Rima, do Tel Aviva, Melburna, Nju Delhija i Seula. U Gruziji, oko 30.000 ljudi izašlo je na ulice Tbilisija. Ovaj ruski susjed se, kao i Ukrajina, suočava sa separatističkim pokretom koji podržava Rusija nakon kratkog rata koji su vodili 2008. godine.
Mnogo je značajnije da su protivnici invazije na Ukrajinu izašli i na ulice gradova Rusije. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zahvalio je Rusima koji su se usprotivili ratu.
Ruska neprofitna organizacija OVD-Info koja prati hapšenja tokom protesta objavila je da je u Rusiji slobode lišeno više od 7.000 ljudi u desetinama ruskih gradova.
Naravno, puno je i onih koji podržavaju napad na susjeda. Istraživanje javnog mnjenja sa državom povezanog Sveruskog centra za proučavanje javnog mnjenja objavljeno 23. februara pokazalo je da tri četvrtine Rusa podržava Putinovu odluku da prizna separatističke entitete u djelovima istočne Ukrajine, dok su gotovo četiri petine podržale njegovu odluku da sa njima potpiše sporazume o saradnji. Ovo su koraci koji su bili prekretnica na putu do rata.
Nešto drugačije brojke stigle su kroz istraživanje koje je uradio nezavisni Levada centar. Mediji su objavili da su njihovi nalazi pokazali da 45 odsto Rusa podržava Putinovu odluku da prizna nezavisnost Donjetska i Luganska u potezu koji je prethodio današnjoj invaziji na Ukrajinu. Četrdeset odsto ispitanika se izjasnilo protiv ovih odluka.
Neke pojave su očigledne i bez statistika. Ovoga puta svoj glas protiv ratnih akcija svog predsjednika glas je digla i brojna kulturna i sportska elita.
U trentuku pisanja teksta preko 6.900 ruskih naučnika, akademika, pravnika, ekonomista, lingvista, novinara… potpisalo je javnu peticiju i pozvalo Putina da prekine krvoproliće. Potpisi i dalje pristižu.
Rat sa Ukrajinom je korak u nigdje, pišu potpisnici ove peticije. „Odgovornost za pokretanje novog rata u Evropi u potpunosti leži na Rusiji. Nema racionalnog opravdanja za ovaj rat. (…) Ukrajina je bila i ostala nama bliska zemlja. Naši očevi, djedovi i pradjedovi zajedno su se borili protiv nacizma. Pokretanje rata zarad geopolitičkih ambicija vođstva Ruske Federacije, vođeno sumnjivim istoriozofskim fantazijama, cinična je izdaja njihovog sjećanja”, stoji u ovom apelu. Oni zaključuju da je gorko shvatanje da je zemlja koja je dala odlučujući doprinos u pobjedi nad nacizmom, sada postala pokretač novog rata na kontinentu.
Na stranici colta.ru pod sloganom „Moja generacija ne može živjeti u dvadesetom vijeku. Probudićemo se izvan njegovih granica“, objavljuju se apeli ruskih intelektualaca za prestanak invazije.
Spisateljica Marija Stepanova piše: „Čudno da se ljudi koji (tuđi, naš) život stvaraju na temelju popularnih pamfleta o Drugom svjetskom ratu i igranih filmova o njemu, stilizirajući invaziju na stranu zemlju slikama o ratovanju koje su zastarjele prije pedesetak godina, ne sjećaju ili ne shvataju da po svim zakonima izgradnje sižeja i zdravog razuma onaj koji gleda (i Onaj koji gleda) mora biti na strani onih koji se brane”.
Gleb Morev, književni kritičar, teatrolog i novinar, osvjetljava jedan dio priče koji je mnogima zagonetan posljednjih dana. „Putin je započeo svoj noćni govor riječima upućenim Zapadu kao ‘carstvu laži’. Mislim da to nije bila šala onoga tko je taj govor napisao. To je bila potpuno osviještena referenca na poznati Reaganov govor o ‘carstvu zla’. Čini se da cijeli Putin postoji samo u istorijskim projekcijama i unutrašnjem polemičkom dijalogu sa traumatičnom prošlošću. Taj prostor je nespojiv sa svakodnevnom političkom racionalnošću. Odatle možda i dolaze nelogičnosti i iracionalnosti u njegovim postupcima, što su svi primijetili”, piše Morev.
Glasovi protiv invazije ponovljeni su i iz krugova Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini. Iz Eparhije sumske, koja pokriva pokrajinu Sumi na granici sa Rusijom, su poručili da stoje uz ruskog Mitropolita Kijevskog i cijele Ukrajine Onufrija koji je već prvog dana rata osudio agresivne akcije Rusije i pozvao rusko vođstvo da zaustavi ovo „krvavo ludilo“. „Prisiljeni smo sa posebnom tugom da priznamo da u ovim strašnim danima Njegova Svetost Patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril ni na koji način nije osudio agresivne postupke ruskih vlasti“. Iza obraćanja stoji trideset sveštenika Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini. Sve je više poziva među ruskim monaštvom i sveštenstvom diljem Ukrajine za odvajanje od Moskve.
U cijeloj priči vezanoj za nezadovoljstvo ruskog naroda akcijama njihovog političkog vrha treba imati na umu da je današnje rusko društvo dosta drugačije od onoga kada je 2008. vođen rat sa Gruzijom ili 2014. kada je u fokusu bio Krim. Tada su desetine hiljada Rusa izašle na ulice. Te su proteste predvodili harizmatični opozicioni čelnici poput Borisa Nemcova i Alekseja Navaljnoga. Prvi je ubijen 2015. godine u blizini Kremlja, a drugi uhapšen nakon što je preživio pokušaj ubistva. Dodatno, nezavisne medijske kuće i organizacije civilnog društva zastrašene su ili zatvorene prema ruskim drakonskim zakonima o „stranim agentima“ i „nepoželjnim organizacijama“.
Nije lako ni izaći na ulicu.
Aleksandar Baunov, politički analitičar u Karnegi centru u Moskvi, kazao je za Gardijan da mu se čini da Putina uopšte ne zanima da li njegov potez odobravaju građani. „On se ne ponaša kao političar kojem je potrebna podrška javnosti, već kao ličnost iz nacionalnih istorijskih knjiga koju samo zanima odobrenje budućih istoričara i čitalaca”, rekao je Baunov.
Čini se da je ruski čelnik iznenadio i neke od najistaknutijih ruskih oligarha, koji su prvih dana invazije na Ukrajinu gledali kako im se bogatstvo topi.
Spiskovi ruskih državljana kojima je EU zamrzla imovinu i uvela zabranu putovanja se šire. Naravno, uključuju veliki broj ruskih oligarha bliskih Kremlju. SAD je rekao da će zaplijeniti njihovu imovinu, uključujući jahte i vile. U međuvremenu se sastavlja popis te imovine. Luksuzne jahte ruskih oligarha su u pokretu u nadi da će izbjeći zapljenu, izvijestio je CNBC prvog marta. Iz CNBC su javili da su pregledali podatke Marine Traffica, međunarodnog sajta za praćenje morskog saobraćaja. Ti podaci pokazuju da su se najmanje četiri jahte u vlasništvu ruskih biznismena posljednjih dana kretale prema Crnoj Gori i Maldivima, prenio je CNBC. Podaci na stranici pokazuju da se u Tivtu nalazi Galactica Super Nova u vlasništvu Vagita Alekperova, predsjednika Lukoila, koji, između ostalog, posjeduje 36,8 odsto fudbalskog kluba Spartak Moskva. O ovome je posljednjih dana pisala i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) iz Podgorice. Prema pisanju Gardijana, Lukoil je moguća meta evropskih sankcija, s obzirom na važnost tog energetskog giganta za rusku ekonomiju.
Novinar Metju Karuana Galicija je na svom tviteru objavio još jedan zanimljiv slučaj – mapu leta privatnog aviona koji iz Rusije ide na Kipar, potom obilazi Maltu i Crnu Goru. „Prikupljanje gotovine od banaka koje izbjegavaju sankcije u EU?”, pita se ovaj novinar.
Već prvog dana invazije Rusije na Ukrajinu najbogatiji Rusi izgubili su oko 39 milijardi dolara, izračunao je Bloomberg. Drugog marta milijarder Ališer Usmanov ostao je bez 600 miliona eura vrijedne jahte koju su zaplijenile njemačke vlasti u Hamburgu.
To je odvažilo neke od njih da javno istupe. „Mir je vrlo važan! Pregovori moraju početi što prije!“ napisao je u nedjelju Oleg Deripaska u objavi na Telegramu, prenijeli su svjetski mediji. Osvrnuo se i na ekonomsku situaciju: „Stvarno želim pojašnjenja i razumljive komentare o ekonomskoj politici za sljedeća tri mjeseca“. I predsjednik Alfa banke Milton Fridman je pozvao na smirivanje situacije.
Po riječima ministra finansija Rusije Antona Siluanova njegova zemlja je početkom februara imala 635 milijardi dolara u rezervama zlata i deviza. Problem sa ovim rezervama je u tome što je dobar dio njih raspoređen izvan Rusije.
Prema izvještaju Ruske centralne banke, Kina je 30. juna 2021. bila najveći strani držalac ruskih rezervi. Kod njih je bilo 13,8 odsto ukupnih ruskih rezervi, koje se drže u zlatu i stranoj valuti. Najveći dio rezervi bio je u samoj Rusiji – 21,7 odsto. Najveći dio ostatka se nalazi u zemljama koje su nametnule sankcije Rusiji: Francuskoj, Japanu, SAD-u, Velikoj Britaniji… Čak je i singapurska podružnica Bank of China nakon početka invazije prestala da radi transakcije u rubljama. Eto još razloga za nervozu Kremlja.
Sankcijama protiv Rusije ovih dana se pridružila i tradicionalno neutralna Švajcarska. Reuters podsjeća da se ta zemlja klonila uvođenja sankcija kada je Rusija anektirala Krim 2014, dok je sada uvela finansijske sankcije protiv predsjednika Putina, premijera Mihaila Mišustina i ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova. Zabraniće se i ulazak u zemlju pet oligarha bliskih Putinu, bez preciziranja o kome se radi. Rusi su 2020. držali gotovo 10,4 milijardi švajcarskih franaka u ovoj zemlji, piše Reuters pozivajući se na podatke Švajcarske narodne banke.
U daljim akcijama EU je isključila sedam ruskih banaka iz platnog sistema SWIFT i službeno zabranila medijima pod kontrolom Kremlja Russia Today i Sputnik emitovanje u evropskom bloku.
„Brzinom svjetlosti, Evropska unija usvojila je tri talasa teških sankcija protiv ruskog finansijskog sistema, njenih visokotehnoloških industrija i korumpirane elite“, izjavila je predsjednica EK Ursula von der Leyen o najvećem paketu sankcija u istoriji Unije.
U Rusiji stanovištvo sa zebnjom prati pad rublje. Kursevi dolara i eura dostigli su svoje istorijske maksimume. Rublja je od početka invazije izgubila 30 odsto vrijednosti i od totalnog kraha je spašavaju jedino intervencije Centralne banke čije se devizne rezerve brzo tope u pokušajima održavanja rublje. Već drugog dana invazije na bankomatima širom Rusije nije bilo moguće podizati dolare i eure.
Ruska berza je pod ključem od ponedjeljka. Ovo je najveća pauza u radu od 1998. godine. Na zapadnim berzama akcije glavnih ruskih kompanija su se strmoglavile. Tako je energetski gigant Gazprom na Londonskoj berzi izgubio nevjerovatnih 97 odsto vrijednosti akcija. Njegova tržišna vrijednost početkom godine je bila na nivou od 68 milijardi dolara i pala je na svega 248 miliona. Najveća naftna kompanija Rosnjeft je izgubila 67 posto vrijednosti dok je Lukoil pao isto koliko i Gazprom – 97 odsto.
Glavne strane naftne kompanije, uključujući BP, Shell, Equinor i druge, već su se povukle. Proizvođači automobila obustavili su uvoz u Rusiju. Uber se distancira od ruskog taksi servisa Yandex. Ništa od toga nije na popisu sankcija, ali je svakako njihova posljedica.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Rusija planira da se izbori sa sankcijama koje su dovele do rekordnog pada rublje u odnosu na dolar i uslovile da Ruska centralna banka za više nego duplo poveća kamatnu stopu – sa 9,5 odsto na čak 20 odsto. „Zapadne sankcije Rusiji su teške, ali naša zemlja ima neophodan potencijal da kompenzuje štetu“, rekao je Peskov, prenosi BBC.
Ekonomski stručnjaci ipak smatraju da je Putin poništio sav napredak koji je njegova zemlja napravila u posljednjih 20 godina i da se Rusija sprema da se vrati u haos 90-ih.
Sve se ovo izdešavalo za nepunu sedmicu od početka ruske invazije na svog susjeda. Preko leđa Ukrajine, Zapad zasigurno ima dovoljno strpljenja i sredstava. Kad se slože karte, čini se da Rusija, i ako dobije sve što je htjela u Ukrajini, gubi na duge staze. Iscrpljivanje je tek počelo.
Putinova velika popularnost uvijek ga je činila nedodirljivim. Da li harizma bedema koji drži Zapad podalje može biti jača od finansijskog iznurivanja naroda. I koliko dugo. Ne treba zaboraviti da je Vladimir Putin petog aprila prošle godine potpisao zakon koji mu omogućava da potencijalno ostane na vlasti do 2036. godine. Trenutno je i kraj marta veoma daleko.
Više je mogućnosti raspleta ukrajinsko-ruske, tačnije svjetske drame. Danas djeluju izglednije one loše. Najpriželjkivaniji ishod ruske invazije na Ukrajinu je pobjeda otpora građana Rusije Putinu i ratnoj politici. Snaga tog otpora probudila bi drugačije snage, alternativne pokrete i ideje širom svijeta.
Neki analitičari čak ne iskuljučuju ni opciju puča. A i predvodnici su nervozni.
Dragan LUČIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice