Najveći lobisti Crne Gore u EU upravo su oni koji najbolje poznaju stanje u našoj zemlji. Prije svega, to je Evropska komisija i njezin komesar za proširenje Štefan File, kao i Njemačka. Oni su savršeno dobro razumjeli da samo približavanje Uniji (otvaranje procesa pregovaranja) djeluje kao snažan generator i akcelerator promjena u ovoj državi. Prije svega, to se odnosi na borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, ahilove pete današnje Crne Gore, odnosno izgradnju i konsolidaciju nezavisnih pravnih institucija, te razgradnju raznih monopola u društvu i ekonomiji. Zato će Crna Gora, suprotno Hrvatskoj, na prijedlog Filea, krenuti s otvaranjem upravo onih poglavlja (23 i 24) koja se odnose na pravosuđe, ljudska prava, slobodu i bezbjednost. Niko u Briselu ni u evropskim prijestonicama nema iluzija da je Crna Gora ispunila zahtjeve koje joj je krajem prošle godine postavila EU, iako to funkcioneri EK, na čelu s Fileom, odbijaju javno da potvrde. Jer, da je zaista Crna Gora proteklih mjeseci ili sedmica izvela nekoliko akcija protiv visokopozicioniranih funkcionera za korupciju i organizovani kriminal, odnosno pokazala volju i spremnost da suštinski uđe u taj proces kao Hrvatska, onda se ne bi čekao 9. decembar i samit zemalja dvadeset osmorice da bi se potvrdila odluka EK o otvaranju pristupnih pregovora. Dakle, Crna Gora je ponovo, nečinjenjem svog političkog vođstva i Vlade premijera Igora Lukšića (odbijajući da, kako su kazali, dobrovoljno prinose žrtvu), izgubila bitku na svom terenu, i mora da se uzda u protekciju kako bi se našla u evropskoj kompoziciji.
Sve se ovo dešava u trenutku kada su pooštreni uslovi postavljeni Srbiji i Makedoniji, a Crnoj Gori ostavljeno izuzetno mnogo manevarskog prostora za ulazak u novu fazu pridruživanja.
Indikativno je ko je ovih dana krenuo u lobiranje po evropskim prijestonicama. Najaktivniji su predsjednik Vlade, koji je boravio u sjedištu EU, i vicepremijer i ministar pravde Duško Marković, koji je posjetio nama ne baš previše naklonjenu Holandiju. Tamo đe je lobirao ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Milan Roćen, kao što je slučaj s Francuskom, ima najviše protivljenja. Nakon susreta s francuskim šefom diplomatije Alanom Žipeom krajem oktobra u Parizu, Roćenu je nedvosmisleno rečeno da „Francuska podržava članstvo Crne Gore u EU i da će ta zemlja pružiti punu podršku otvaranju pristupnih pregovora sa Crnom Gorom, ,,ukoliko se nastave započete reforme i njihova primjena, na liniji ostvarenih rezultata u ispunjavanju sedam ključnih prioriteta”.
Nakon mjesec dana Pariz je zaključio da crnogorski rezultati nijesu zadovoljavajući, te da pitanje pristupnih pregovora treba doći na dnevni red Unije tek sredinom naredne godine.
Ostaje nada da će na sugestiju Berlina Francuzi revidirati stav do 9. decembra, odnosno da će se i na ovom pitanju potvrditi njemačko-francusko savezništvo. Inače, osim u slučaju Hrvatske, Francuzi i Holanđani bili su veoma kritični u pogledu širenja EU na jugoistok Evrope, pa je to bio jedan od ključnih razloga što je svojevremeno na referendumima u tim zemljama odbačen Lisabonski ustav Unije.
U Briselu smatraju da su suštinske evrointegracije Crne Gore počele krajem decembra prošle godine ostavkom bivšeg premijera Mila Đukanovića. ,,Ranije je Crna Gora imala veoma loš ugled kao država u kojoj je navodno korupcija ogrezla sam vrh službenog političkog kadra. Đukanović je smatran vrlo kontroverznom osobom na koju se sumnjalo da ima veze s organizovanim kriminalom”, piše analitičarka Iva Kornfajn.
Zato su velike nade polagane u Lukšića, koji se nije pokazao kadrim da ispuni očekivanja Brisela, Berlina i Pariza. Njemu lagano ističe vrijeme upotrebe, čak i u vladajućoj koaliciji, a kamoli u očima Evropljana. Slučaj s Grčkom i Italijom pokazao je da se, u režiji evropske finansijsko-političke kuhinje i u mnogo ekonomski značajnijim zemljama, već sada poslužuju premijeri ,,a la carte”!
EU ne prijeti ni marginalizacija ni propast. Od njezinog koncepta najveću korist imaju upravo veliki, pa će oni s još više razloga i odlučnosti ubuduće tražiti modele spašavanja i eurozone i Unije. Iz brojnih sličnih kriza u svojoj istoriji EU je u pravilu izlazila smjelijim iskorakom k višim oblicima integracija. Upravo je ovo pravo vrijeme da se osmisli nova osnova zajedničke evropske budućnosti.
Baš kao što su otvaranjem nove evropske dimenzije crnogorsko društvo, političari i mediji dobili šansu za nužan, novi dijalog. Ako to pitanje dobije prioritet nad ostalim pitanjima, svi procesi će dobiti novu dinamiku. Zbog toga je za Crnu Goru tako sudbinski važno da 9. decembra dobije datum za otvaranje pristupnih pregovora. Jer, s trenutnom vlašću, kada god treba povući neke odlučujuće poteze, vazda je u cajtnotu.
Prikriveni referendum
Politički konsenzus o vrijednosti pristupanja EU neupitan je kod svih relevantnih stranaka u zemlji, tako da se može označiti i kao „prikriveni referendum”. Zato je na tom pitanju moralo da se postigne akciono jedinstvo kako bi se evropski standardi već oživotvorili. No, i tu je Unija morala da potegne. Vicepremijer Marković je, kako saznajemo, već dobio i kriterijume za otvaranje 23. i 24. poglavlja.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice