Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORNE POUKE: Šta sada

Objavljeno prije

na

  Žarko Rakčević, privrednik

Oduprijeti se danajskim darovima vlasti

– Rezultate izbora proslavljale su sve partije bez razloga. Nažalost, razloga za slavlje najmanje ima većina građana Crne Gore, jer rezultat ne daje veliku nadu za neophodne dinamične promjene ekonomije i društvene strukture. Vladajuća klasa izgubila je izbore u Podgorici i Nikšiću. Posebno je težak poraz imala u gradskim jezgrima. Mehanizam pritisaka, zloupotrebe javnih resursa, zastrašivanje i ucjene bili su najdjelotvorniji u rubnim područjima Crne Gore najpogođenijim cunamijem vladajuće klase.

Karakter vlasti i ispreplijetanosti velikih ličnih interesa bez obzira na učestale promjene maski ne daje nadu za personalni i činidbeni diskontinuitet. Katastrofalni rezultati vladavine opredijelili su vlast da igra na podjele i ulogu zaštitnika državnosti Crne Gore. Njihova vulgarizacija – jedno stado jedan čobanin – kruniće se u narednom periodu. Žao mi je što Pozitivna nije snažnije ušla u biračko tijelo vladajuće koalicije. Dva mandata više mogla su donijeti neophodne promjene u Crnoj Gori. Umjesto omjera 39 naprema 36 u korist vladajuće strukture lako je moglo biti 38 naprema 37 u korist oponenata ovako pogubnoj politici. To je bila bolja pozicija da se sa manjinskim partijama krene u demokratizaciju i dekriminalizaciju društva i oporavak privrede.

Bošnjaci i Albanci su nemjerljivo doprinijeli obnovi države Crne Gore. Ova vlast ne samo da se nije izvinila za zločine učinjene prema manjinskim narodima devedesetih nego im nije vratila na pošten način i otvorila vrata za jednakost i ravnopravnost građana, naroda i vjera. Da li imaju snage rukovodstva tih partija da se odupru danajskim darovima vlasti i mudrost da odgovore na istorijski izazov da pomognu rađanje demokratske Crne Gore, vidjećemo. Nadam se da će imati svijest o dugoročnim interesima naroda koji im je dao povjerenje.

Ibrahim Čikić, publicista
Režim najveći gubitnik

– Zastrašivanjem, ucjenama, kupovinom ličnih karata, predizbornim

zapošljavanjem, lopovlukom… režim je i ovog puta pokrao izbore. Zato je bojkot izbora bio jedini ispravni odgovor demokratskog dijela Crne Gore. Nažalost, i ovog puta nejedinstvo opozicije dalo je legitimitet obmani i uzelo danak koji će opet platiti građani.

Ipak, režim nije osvojio većinu i oni su najveći gubitnici. Paniku

režima najjasnije oslikavaju napadi na predstavnike Bošnjačke stranke u Plavu i Baru. Zato je historijska odgovornost, usuđujem se reći i sudbinska u rukama predstavnika demokratskih struktura u Crnoj Gori, koji ujedinjeni imaju većinu u parlamentu. Formiranjem vlade nacionalnog jedinstva stvorili bi se uslovi za vladavinu prava i pravde.

Lustracija, vladavina prava i borba protiv organiziranog kriminala definitivno bi odvela vladajuću koaliciju na historijsko smetljište, a građanima Crne Gore vratilo dostojanstvo i život dostojan čovjeka. Iskreno se nadam da će ujedinjene demokratske snage ispraviti predizbornu grešku i iskoristiti priliku. U protivnom, Crnoj Gori vrlo brzo prijete socijalni nemiri i događanje naroda koje smo imali prilike gledati početkom devedesetih godina prošloga vijeka. Imam Ali, mir neka je na nj, upozorava: ,,Propuštanje prilika donosi gorčinu.”

Dr Svetozar Jovićević, univerzitetski profesor
SDP poučan primjer nacionalnim strankama

– Konačno je došlo do pomaka poslije koga će teško politički odnosi i politička situacija biti kao prije. Iako razjedinjena, opozicija ima prevagu i to je veoma bitno. No, ne treba se zavaravati da će iz toga neminovno i brzo nastati pozitivne promjene – smjena vlasti, formiranje demokratske vlasti spremne da se suoči sa krajnje zabrinjavajućom ekonomskom situacijom i koja bi što prije mogla da dovede do ozdravljenja institucija sistema koje će regulisati na zakonit način procese u Crnoj Gori. Ni 2001. godine DPS nije imao većinu, pa je Liberalnom savezu ponudio koaliciju i neke ključne funkcije u vlasti. Onda je, u strahu da gubi osnovne poluge vlasti, počeo da formira paralelne institucije i koalicionom partneru ostavio samo ljušturu od tih funkcija. DPS je održao nove izbore u klimi da on jedino može da promijeni državni status Crne Gore. Dobio je većinu i nastavio da vlada sa još više osionosti i neregularnosti.

I danas postoji takva mogućnost. Vladajuća koalicija priziva u pomoć manjinske stranke da oformi većinu. Postoji opasnost da te stranke podlegnu uskostranačkim ili ličnim interesima pod vidom da iznutra mijenjaju vlast i njenu prirodu. To je velika zabluda. Niti su one toliko snažne da to mogu učiniti niti će to vlast dozvoliti. Ona će po oprobanom receptu zadovoljiti lične ambicije i poslije kratkog vremena te ličnosti koje iskreno uđu u vlast da je mijenjaju postaće neminovan dio te vlasti. To se desilo sa SDP-om i taj bi im primjer morao biti veoma poučan. Druga mogućnost je formiranje širokog opozicionog fronta. Ta mogućnost može voditi prelaznoj tehničkoj vladi, koja ne može izbjeći da ima izraženu političku komponentu, ali nisam siguran da je to lako ostvarljivo.

Ervina Dabižinović, psihološkinja i članica NVO Anima
Korak ka slobodi

– To što koalicija DPS/SDP nije osvojila apsolutnu vlast razumijem kao njen poraz. To je njeno kažnjavanje, jer je nezadovoljstvo biračkog tijela njenim načinom vođenja države i vršenja vlasti ogromno. Kažnjena je i opozicija za loše političke poteze i loš rad na svim nivoima, jer građanima i građankama s vremena na vrijeme pruža isti primjer – razumije samo sopstvane interese u dramatičnoj ekonomskoj, socijalnoj i političkoj situaciji u kojoj se nalazi običan svijet.

Ne bih da ulazim u postizbornu kombinatoriku, jer naš prostor ima posla sa nemilosrdnim i beskrupuloznim političkim igračima koji sve svode na profiterstvo. Mnogo je zanimljivije to da političari ostaju neosjetljivi na nezadovoljstvo, bijedu i siromaštvo, nezaposlenost, korupciju, kriminal, ambijent koji su sami kreirali, bez preuzimanja odgovornosti, ostavljajući građane i građanke u stanju egzistencijalne ugroženosti.

Poruka iz DPS/SDP/LP da su oni jedini sačuvali vlast u Evropi u uslovima ekonomske krize treba da nas sve plaši. I Hitler je u doba ekonomske krize dobio i sačuvao vlast. Poruka iz Demokratskog fronta je glas manjinskim partijama da mogu biti partneri da se spasi što se spasiti može. Manjinske partije, po mom mišljenju, moraju biti oprezne i odgovorne u ovakvoj političkoj konfiguraciji jer mogu biti suočene sa radikalizacijom prilika koju nosi prefiks nacionalni u odnosu na građanski, a s druge strane ozbiljnost ekonomskih i socijalnih problema u kojima se nalazi naše društvo može biti još veći zalogaj kada je odgovornost u pitanju. Novog političkog subjekta treba podsjetiti da je sličan izborni rezultat prethodnih godina imao PZP, ali nije ispunio očekivanje građana. Opozicija mora biti svjesna šta građani i građanke očekuju od njenih političkih poteza i u tom smislu će se dalje stvari razvijati tako da za sada samo ventilirano nezadovoljstvo može da bude vjetar. Voljela bih da nezadovoljstvo kojim su građani i građanke kažnjavali dosadašnje predstavnike/ce ne bude još jedna u nizu propuštenih prilika, jer korak ka slobodi je napravljen, a toga moraju biti svjesni svi koji će ući u zakonodavnu i izvršnu vlast.

Džemal Perović, NVO aktivista
Mnogi se nude vlasti

– Po mom mišljenju gubitak apsolutne vlasti na izborima DPS-SDP neće donijeti promjene. Puno je onih koji im se nude. Očekivano. Bojim se da nije njih, našle bi se na ponudi neke druge ,,neočekivane” grupacije.


Dr Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore

Vlada nacionalnog jedinstva najbolje rješenje

– Očigledno je da režimska koalicija DPS-SDP-LP, i pored svih zloupotreba u predizbornoj kampanji i monstruoznih pritisaka govorom mržnje, širenjem straha i „prljavim rukama” korupcije, nema podršku većine onih koji su glasali. To znači da bi, u skladu sa demokratskim principima, za onu većinu od oko 54 odsto nerežimskih snaga koje su nedvosmisleno dale do znanja da žele političke promjene, najbolje rješenje bilo udruživanje na ravnopravnoj osnovi u vladu nacionalnog ili građanskog jedinstva. Ta vlada treba da ima ekspertsko-politički karakter sa značajno predstavljenim strankama manjinskih naroda, kao i ograničen mandat sa jasno određenim i prioritetima – uspostavljanje vladavine prava i pravde kroz izgradnju depolitizovanih državnih institucija.

To podrazumjeva smjenu režimskih vojnika sa ključnih mjesta, kao što su pravosudni organi, policija, ANB i sve druge institucije koje su radile protiv javnog interesa. Mora se staviti na dnevni red i ispitivanje odgovornosti, a za one za koje se utvrdi da su krivi, i krivično sankcionisanje, svih onih koji su učestvovali u ratnim i poslijeratnim devastacijama i razaranju crnogorskih prirodnih, privrednih i kulturnih resursa.

Mislim da je ovo izvodljiv plan što ne znači da režim neće pokušati da se grčevito drži za poluge vlasti, pa čak i uz cijenu izazivanja političke nestabilnosti i uličnih nemira. Zbog toga mora biti poslat snažan signal međunarodnoj zajednici i raskrinkati se interes režima da uspori i, u konačnici, unazadi demokratizaciju Crne Gore.

 

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje
Đukanovićeva politička biografija kao opterećenje

– Crnogorska politička scena je već doživjela rekomponzicije, a izborni rezultat upućuje na veliki potencijal u pravcu smjene dosadašnje vlasti, ukoliko se bude strateški i posvećeno radilo.

Iako je do sada vladajuća koalicija imala enormne resurse, uključujući i one iz javnih fondova i kontrolu nad institucijama koju je obilato zloupotrebljavala, izbori su pokazali da takav sistem slabi, da se pukotine sve teže prikrivaju i da suočavanje sa narastajućim socijalno-ekonomskim nezadovoljstvom i sve izraženijom građanskom sviješću trese temelje na kojima je počivala ova vlast. Dodatno, politička biografija i karakter Đukanovića, kao neprikosnovenog lidera DPS-a, isuviše je teško opterećenje za proces evropeizacije Crne Gore, a vrlo je vjerovatno da eventualni povratak na državničke funkcije može i njemu samom donijeti prinudnu i neprijatnu penziju.

Realno gledajući radikalne promjene se ne mogu očekivati neposredno nakon izbora, čini se izvjesnijim da će DPS-SDP-LP napraviti dogovor sa manjinskim strankama. Činjenice da će takav dogovor jako skupo koštati prije svega DPS i da u politici nema vječnih prijatelja ili neprijatelja, odnosno da niko neće moći garantovati njegovu stabilnost su jako važne za opoziciju i njeno dalje djelovanje. Vidjećemo da li će opozicija znati da iskoristi ovaj set mogućnosti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo