Američki demokrati preuzeli su na izborima za Kongres, održanim u utorak, kontrolu nad Predstavničkim domom, dok su republikanci zadržali kontrolu nad Senatom. Noćna mora i najgori mogući scenario, po kojem bi republikanci preuzeli oba doma parlamenta Sjedinjenih Američkih Država, nije se dogodio.
Rezultati izbora su test za politiku predsjednika Donalda Trampa. Birači su donijeli mješovitu presudu na prvim nacionalnim izborima tokom turbulentnog Trampovog predsjednikovanja. Prema do srijede uveče prebrojanim glasovima, u Predstavničkom domu u kome je za kontrolu potrebno 218 mjesta, demokrati su već imali 220, a republikanci 193. Prema nekim procjenama, demokrati će imati 229 mesta, a republikanci 206. Republikanci su u Predstavničkom domu imali komotnu većinu sa 236 prema 193 mjesta.
U Senatu, gdje za većinu treba 50 mjesta, republikanci su, prema do sada prebrojanim glasovima, već dobili 51 mjesto, a demokrati 43. U Senatu su i do sada republikanci imali tijesnu većinu – 51 republikanski prema 49 demokratskih.
U trci za guvernere, prema do sada prebrojanim glasovima, republikanci su dobili 24 guvernera država, a demokrati 21.
U SAD se na izborima za Kongres na sredini predsjedničkog mandata bira cio nov saziv od 435 članova Predstavničkog doma, 35 od 100 zastupnika u Senatu, kao i 36 od 50 guvernera saveznih država, uključujući i poslanike skupština većine saveznih država. Novoizabrani poslanici počinju mandat 1. januara 2019.
Izlaznost na ovim izborima nadmašila je mnoga ranija glasanja na polovini predsjedničkog mandata. Dugi redovi obelježili su glasanje u mnogim saveznim državama. Odziv na izborima mogao bi nadmašiti 49 posto, koliko je postignuto 1966, u jeku američkog učešća u ratu u Vijetnamu.
Ovo je prvi put za osam godina da će demokrati biti većina u Donjem domu. To znači da oni mogu pokrenuti nove istrage putem odbora u Predstavničkom domu, blokirati republikanske račune i eventualno pokrenuti pitanje opoziva predsjednika SAD – što zahtijeva više od 50 posto glasova u tom Domu. Držeći kontrolu u Senatu, republikanci će moći nastaviti da podržavaju neke od Trampovih programa, a značajno je da će oni i dalje potvrđivati i imenovati sudije.
Izbori su pokazali koliko su Amerikanci podijeljeni oko njihove vlade a takođe i otvorili ozbiljan rizik za naredne dvije godine Trampove administracije. Prema novinskoj agenciji Asošiejtid pres (AP) šest od 10 birača reklo je da je zemlja krenula u pogrešnom pravcu, ali približno isti broj opisao je nacionalnu ekonomiju kao odličnu ili dobru.
Većina prvih analiza ocjenjuje da su izbori zapravo bili ,,referendum o Trampovom mandatu”. Skoro dvije trećine reklo je da je Tramp razlog za njihovo glasanje. Demokrati su vjerovali da je javnost sve umornija od Trampovih laži i njegovog lošeg stila. Tramp i njegove pristalice vjeruju da demokrati ponovo potcjenjuju njegovu popularnost.
Pošto je postalo poznato ko su pobjednici, putem svog Tviter profila oglasio se i Tramp. On je zahvalio svima na „velikom uspjehu”. Lider demokrata u Predstavničkom domu Nensi Pelosi izjavila je da ova pobjeda nije stvar demokrata ili republikanaca već da je u pitanju “ponovo uspostavljanje kongresnog nadzora Trampove administracije”.
Predizbornu kampanju obilježili su žestoki sukobi o rasi, imigraciji i drugim kulturološkim pitanjima. Među anketiranima, 25 procenata opisalo je zdravstvenu zaštitu i imigraciju kao najvažnija pitanja na izborima.
Upućeni navode da Amerikanci žele više beneficija i usluga od Vlade nego što su voljni da plaćaju porez. Kod pitanja imigracije, zid na granicama sada je simbol za obje strane. Treba dodati i globalno zagrijavanje, što je za mnoge Amerikance veliko moralno pitanje našeg vremena. Sva ta tri pitanja su politički eksplozivna.
Rezultati izbora su omogućili objema stranama da odnesu djelimičnu pobjedu, ali su istakli izuzetnu preusmjerenost glasača Sjedinjenih Država zasnovan na rasi, polu i obrazovanju. Republikanci su zadržali snagu u konzervativnim, ruralnim državama, dok su demokrate ušle u predgrađa.
Na vremenskoj polovini jednog od najvažnijih razdoblja u istoriji zemlje, kulturno prgavog i politički otrovnog, u opsežnoj borbi, ulozi su bili veoma visoki. Ovi izbori smatraju se početkom Trampove predizborne kampanje za 2020. .
Između ostalog je i zato bio važan izbor guvernera saveznih država. Birano je 36 od 50 državnih guvernera. Od tih 36, 26 su republikanci. Kada zvanično počne predsjednička kampanja, guverneri su često velika podrška svojim kandidatima iz političkih partija – kroz traženje donatora ili mobilizaciju dobrovoljaca.
Za demokrate, kongresni izbori bili su svjetionik u mraku, šansa da se ponovo pojave iz političke divljine i odreknu se predsjednika kojeg smatraju opasnom silom. Dobra noć za demokrate u utorak rađa obrise za uspješnu borbu protiv Trampa u predsjedničkoj trci 2020. Predstavnici demokrata u Predstavničkom domu su već uoči izbora predstavili nacrt prvih prioriteta ukoliko dobiju većinu: paket političkih reformi koji pokrivaju finansiranje kampanja, izborne jedinice, glasanje i registraciju i antikorupcijske zakone.
Republikanac Čarls King Malori, koji je dugi niz godina bio šef berlinskog instituta Aspen, ocjenjuje da bi većina koju su osvojili demokrati mogla da zagorča Trampu život.
„Ako se njima, na primjer, ne dopada Trampova spoljna politika, Dom jednostavno može da obustavi finansiranje, kao što je to bilo u vrijeme Ronalda Regana. Oni su imali pravo, prema jednom manje poznatom zakonu da zahtijevaju da predsjednik prijavi porez. Oni takođe imaju pravo da izdaju nalog za sprovođenje istrage, a to bi za gospodina Trampa moglo da bude veoma neprijatno”, smatra Malori.
Tramp je upravo to htio da spriječi. Sve je snage upotrijebio u izbornoj borbi za svoje republikance, pri čemu je demokrate opisivao kao opasnost za SAD.
Završnicu kampanje obilježili su posebni izazovi, od bombi poslanih putem pošte uglednim ličnostima i kritičarima Trampa, do terorističkog napada na pitsburšku sinagogu gdje je ubijeno 11 ljudi. U tim je trenucima rejting američkog predsjednika opao.
Zato je sam Tramp dodatno zagrijao atmosferu napadima na medije i upozorenjima o opasnostima od imigracije. Ti potezi trebalo je da podstaknu Trampovu bazu, koja ga je poslala u Bijelu kuću u velikom dijelu na osnovu obećanja o slamanju imigracije.
Po Si-En-Enu, „predsjednik jasno stavlja do znanja da neće ukrotiti zapaljivo političko raspoloženje za koje njegovi kritičari upozoravaju da podstiče nasilje. Sasvim suprotno. On intenzivno signalizira negativan kraj kampanje. On obnavlja optužbe da su novinari ‘neprijatelji naroda’ i pokušava da uveća strah među konzervativcima s napadom na migrante, pitanju koje je prvo animiralo njegovu političku karijeru i na koje se vraća svaki put kad mu treba sigurna zona.”
Njemačka medijska kuća Dojče vele je ocijenila kako je dobra vijest s izbora u SAD što će Trampa kontrolisati Predstavnički dom u kojem demokrate sada imaju većinu. Odlična vijest je i to da je u Kongres izabran rekordan broj žena, među njima i prve pripadnice starosjedjelačkih naroda, kao i prve muslimanke. I jedne i druge su članice Demokratske stranke.
No, loše je to što je „trampizam” postao normalna pojava. Demagog i huškač na vlasti, koji se nedavno proglasio i nacionalistom, stalno je podsticao strah od latinoameričkih useljenika, od Afroamerikanaca, muslimana i drugih manjina. Medije je prozvao „neprijateljima naroda”, a za demokrate, koji se suprotstavljaju njegovoj politici, govorio je da su „neamerički”. Pri tome su njegove govore i izjave karakterisale laži, teorije zavjere, poluistine. To je njegovo političko oružje koje koristi sa ciljem da obezvrijedi istinu i činjenice.
Tramp je postupao i impulsivno. U više navrata ne samo da je odbijao da jasno osudi desničarske ekstremiste u Šarlotsvilu, već je pokrenuo i brutalnu akciju protiv neregistrovanih imigranata i uradio sve što je u njegovoj moći da spriječi različite grupe izbjeglica, azilanata i migranata da uđu u zemlju. Doveo je u pitanje transatlantske odnose, isključio SAD iz ključnih međunarodnih sporazuma i prigrlio autokrate.
Pa kako to da, uprkos svemu, Amerikanci i dalje ne okreću leđa Trampu i republikancima, upitao se komentator DW? Sam je odgovorio da je svako ko je posljednjih mjeseci putovao po toj zemlji i razgovarao s Amerikancima, mogao da osjeti koliko su SAD duboko podijeljena zemlja. Dok demokrati i tzv. „pokret otpora” bijesne zbog Trampovog ponašanja, pristalice predsjednika i Republikanska partija u istoj toj mjeri podržavaju predsjednika i ljute se zbog toga što se demokrati s njim ne slažu.
Loša vijest za SAD i svijet je to da je ovakav ishod izbora za Kongres svojevrstan signal da „trampizam” postaje normalna stvar, što će sigurno pažljivo registrovati razni „mini-trampovi” širom zemljine kugle. Ishod ovih izbora na neki način još više boli od pobjede Donalda Trampa prije dvije godine zato što sada niko ne može da kaže da nije znao šta je to „trampizam”.
Svi scenariji mogući
Rezultati međuizbora u SAD za Evropu neće značiti veliko poboljšanje. Posebno kada se radi o trgovinskoj politici. Prema saveznicima unutar NATO Vašington je postao prilično nepredvidiv. Zato su i nakon ovih izbora svi scenariji mogući.
Ijan Bond, koji je bio ambasador u Rusiji, NATO-u i drugim mjestima u britanskom ministarstvu vanjskih poslova, naveo je da se protekli izbori posmatraju u Evropi kao indikator kojim se putem kreće zvanični Vašington.
Jozef Braml smatra kako Evropljani moraju misliti svojom glavom i biti više suvereni. On podsjeća na tezu koja se čula još prije dvije godine, kada je Tramp šokantno izabran za predsjednika. Naime, da je vrijeme za emancipaciju Evrope od zapadne sile predvodnice. I to jednom zauvijek, bez obzira na ishod ovih ili onih izbora u Americi.
Milan BOŠKOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice