Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORI U NIKŠIĆU: Pobjeda nevažećih

Objavljeno prije

na

Demokratska partija socijalista i Socijaldemokrate na lokalnim izborima u Nikšiću priredile su sebi podsjećanje na stara, dobra, jednopartijska vremena. Sami su agitovali, sami se na listi nacrtali, sami nadmoćno pobijedili. Ne zna se koga, primijetili su već mnogi.

Opozicija je pokazala da bojkot, onda kad je jedinstvena, može da ohrabri građane da pokažu svoju volju ostajući kod kuće. DPS i SD će drugom po veličini opštinom u Crnoj Gori vladati bez legitimiteta, ali to bi brinulo neke ozbiljnije ljude. Uostalom, slični su im i procenti i legitimitet kojim vladaju čitavom zemljom, pa vladaju.

Svakako najzanimljiviji podatak sa nikšićkih izbora je to da su na njima učestvovale dvije partije, a da je jedna od njih osvojila treće mjesto. Drugoplasirani su bili nevažeći.

Od 58.486 Nikšićana upisanih u birački spisak glasalo je 26.304, odnosno 45,1 odsto. DPS Mila Đukanovića odabralo je 21.104, a Socijaldemokrate Ivana Brajovića 2.324 glasača. Nevažećih listića bilo je 2.894.

Iako je DPS pokušavao da izvede nekakve takve računice jer su im neke brojke tako izgledale najbolje, besmisleno je porediti ove izbore sa prethodnim lokalnim. U normalnim zemljama i vremenima to bi bilo logično, ali ovdje, jednostavno, ništa nije isto kao 2013. kad su nikšićani birali lokalnu vlast koja je dosad važila. Vladajuća koalicija se raspala, gotovo sve opozicione partije su se podijelile, neke su stranke nestale, neke nastale.

U odnosu na parlamentarne izbore iz oktobra 2016, kada je DPS dobio 21.349 glasova, sada su dobili 245 glasova manje. Socijaldemokrate su imale 798, porasli su za 1.526 glasova.

U oktobru je bilo 550 nevažećih listića, na ovim izborima 2.344.

Kada se zbroje rezultati DPS-a i SD-a iz oktobra, broj glasoja koje su osvojili je 22.147. U nedjelju su zajedno dobili 23.428, odnosno 1.281 glas više.

Poneko je primijetio da se rezultat Socijaldemokrata gotovo poklapa sa brojem glasova koje su njihovi bivši partijski drugovi, sada ljuti neprijatelji iz SDP-a osvojili prošlog oktobra – 2.350. Grešno čeljade bi moglo zamisliti da su veliki i mali brat to nacrtali, pa se veliki malo preškaratao i poklonio više nego što mu je odgovaralo. Sigurno DPS-u nije prijao onaj manjak od 245 glasova u odnosu na oktobar.

Vrlo je vjerovatno da je vladajuća partija praveći svoje već čuvene spiskove sigurnih glasova računala na 2.894 birača koji su svoje listiće učinili nevažećim.

Nije teško dokučiti zašto je 11 odsto, blizu tri hiljade ljudi, riješilo da ode do glasačkog mjesta i baci svoj glas. To su ljudi koji nijesu smjeli da se ne pjave na biralištu, prije svih zaposleni u državnoj ili lokalnoj administraciji, kojima, ako ne pokažu lojalnost, slijedi gubitak posla. Široka je lepeza DPS-ovih mogućnosti za ucjene, prijetnje i obećanja, u njihovim su rukama socijalna davanja, zapošljavanja, otpuštanja, pravljenje puteva, postavljanje bandera… kraja nema.

Priča se da su jedan dio listića prekrižili opozicioni glasači nezadovoljni odlukom o bojkotu. Moguće, ali teško da je riječ o ozbiljnom broju.

DPS je apsolutni pobjednik lokalnih izbora u Nikšiću, ne samo kada je riječ o brojkama, nego i o demokratiji i političkom moralu, poručili su iz te stranke. Ovo o demokratiji i moralu, začudo, nijesu preciznije objašnjavali, ali su u računanju dali sve od sebe: ,,Nikad nigdje u svijetu ni na jedne izbore nije izašlo 100 odsto upisanih birača. Maksimalna izlaznost u Nikšiću od gotovo 80 odsto zabilježena je na parlamentarnim izborima 16. oktobra prošle godine. U odnosu na taj procenat, na nedjeljnim izborima glasalo je preko 53 odsto građana Nikšića. Od njih je oko 90 odsto pružilo podršku DPS-u”. Džaba račun. Čovjek, plus olovka, plus glas dao im je rezultat – minus 245.

A onolike je dane i bajke predsjednik njihove partije posvetio rodnom gradu. Recimo, lično je predstavio „DPS inicijativu za mlade”, sa četiri scenarija za zapošljavnje nikšićke omladine u narednom periodu.

Voljka ti praksa u trajanju od šest mjeseci uz fiksnu platu od neto 350 eura, pilot zapošljavanje u trajanju od 12 mjeseci uz fiksnu platu od 400 eura mjesečno, 50 kredita za mlade koji žele da započnu svoj biznis ili pet projekata koji će započeti zajednički po troje nazaposlenih mladih čime bi se zaposlilo najmanje 15 osoba za početak. I ovo mu je fala.

Mrka kapa, ali i uveseljavajući govor obilježili su pojavljivanje koordinatora DPS-a za Nikšić Milutina Simovića nakon saopštenih izbornih rezultata. Građani su, kazao je, dali glas ,,za dobro Nikšića, za napredak, za razvoj evroatlantske Crne Gore”, a kazali ,,ne” bojkotu, podjelama, ucjenama i balkanskim stranputicama”. Marijo, majko, pola grada, ugrubo rečeno, nije glasalo, a Simović je vidio “ne” podjelama.

Lider Socijaldemokrata Ivan Brajović, pohvalio se kako su osvojili sjajan, tri puta bolji rezultat nego na parlamentarnim izborima u oktobru. ,,To je pokazatelj da kad nešto radite od srca, da kad nešto radite posvećeno, kad nešto radite odgovorno, onda za vas nema granica”, kazao je Brajović. Od srca, posvećeno, odgovorno i bez granica su pomogli DPS-u da ne pati od usamljenosti. Fakat.

Opozicija se junači da većina građana nije podržala vladajuće stranke. Što je tačno, ali neprecizno ako se ne napomene da su ubrojani i oni koji nikad ne izlaze na izbore, te, dakle, ne podržavaju ni bojkot ni nikoga.

,,Izbori su pokazali da preko 60 odsto građana Nikšića ne podržava politiku uništavanja grada i rasprodavanja resursa, ali i da je opozicioni bojkot na državnom i lokalnom nivou dao ubjedljive rezultate”, ocijenili su u Građanskom pokretu URA. Zahvalili su

,,svim građanima Nikšića, koji su demonstrirali snagu volje i koji nisu savili kičmu, pokazujući svima da su promjene u Crnoj Gori neizbježne”.

,,Većinski Nikšić se distancirao od nekulturnih napada Mila Đukanovića koji je, u stanju dubokog otuđenja od teške realnosti u Nikšiću i u zemlji, izjavama sijao mržnju, produbljivao raskole u državi, agresivno denuncirajući svakog ko teži izlasku iz duboke političko ekonomske krize i nastavka kriminalizovanja crnogorskog društva”, kazao je je lider Demosa Miodrag Lekić.

Propali su jedini jednopartijski izbori u Evropi u ovom vijeku, saopšteno je iz SDP-a. ,,Uprkos svim pritiscima, dostojno svojoj slobodarskoj tradiciji, ubjedljiva, gotovo dvotrećinska, većina građana Nikšića nije glasala DPS. Ipak Nikšić nije Pjong Jang”. Naglasili su da je nedemokratski pritisak samo obezbijedio rekordni broj nevažećih listića, te da je njihov broj na pojedinim biračkim mjestima prelazio 45 odsto.

Demokratska partija socijalista je pobijeđena, a Milo Đukanović nokautiran u svom rodnom gradu – najtačniji je zaključak koji se izvodi iz rezultata lokalnih izbora u Nikšiću, poručili su iz Demokratske Crne Gore. To, kako su kazali, potvrđuje podatak da je, i pored svih poluga moći koje su DPS-u i organizovanim kriminalnim grupama bile na raspolaganju – od zloupotreba resursa na državnom nivou do onih tragikomičnih na lokalnom, i pored kreiranja atmosfere preko svojih glasila kako su oni koji ostanu doma izdajnici i državni neprijatelji – na izbore izašlo ne više od 45 odsto građana s pravom glasa.

U Demokratskom frontu smatraju da Nikšićani neće prihvatiti rezultate lokalnih izbora. Oni su pozvali na razgovor sve predstavnike ostalih opozicionih subjekata da bi se, kako je rekao čelnik Radničke partije Janko Vučinić, dogovorili o daljim aktivnostima koje bi dovele do smjene vlasti i u Nikšiću i u Crnoj Gori. ,,Samo protestima DF će zajedno sa ostatkom opozicije ostvariti cilj da se osnuje tehnička vlada, koja bi najkasnije za godinu, uporedo sa predsjedničkim izborima, organizovala nove i demokratske izbore”, kažu u DF-u.

Nema ni računa ni riječi kojima se može sakriti prosta činjenica da su rezultati izbora u Nikšiću takvi da se niko ne može zakleti da bi, da nije bilo bojkota, pobijedio.

,,Ishodom izbora u Nikšiću ne mogu biti zadovoljni ni jedni ni drugi. Vlast ima sporan legitimitet, a opozicija nema mogućnost da utiče na politiku grada. Ovo dugoročno stvara dalje političke tenzije i izgleda da će se partije u Nikšiću u narednom periodu baviti svime izuzev kvalitetom života u gradu. Izgleda da Nikšić stvarno nema sreće”, sabrao je u izjavi za Monitor jedan od građana Nikšića.

Nije moguće govoriti ni o kakvim normalnim izborima u ovoj zemlji sve dok se ne podvuče crta ispod posljednjih parlamentarnih izbora. „Državni udar” je zasjekao zemlju toliko duboko da se privid normalnosti ne može održati. Tamo gdje je svaki drugi čovjek kojeg sretnete na ulici izdajnik, nema demokratije. Ni sreće.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo