Povežite se sa nama

MONITORING

IZBOR ZA SAVJET RTCG: Stara igra, novi akteri

Objavljeno prije

na

Vlast neće pustiti iz ruku Savjet RTCG, potvrđuje to i ovaj izbor članova u najveće upravljačko tijelo javnog servisa.

Poslanici priču o zloupotrebama prilikom utvrđivanja kandidata za Savjet RTCG od strane parlamenta pokušavaju svesti na priču o alavim pripadnicima civilnog sektora koji radi visokih naknada žele u to tijelo po svaku cijenu. No činjenice su neumoljive – parlament je opet, kreativno tumačeći medijske i druge zakone, izbor Savjeta učinio nedemokratskim i omogućio vladajućoj većini da to tijelo oblikuje po svojoj mjeri.

Administrativni odbor Skupštine sačinio je konačnu listu kandidata za Savjet, za koje treba da glasa parlament, ne osvrćući se na primjedbe civilnog sektora i zahtjeve da se pristigle kandidature i kriterijumi na osnovu kojih je sačinjena lista preispitaju. Odbor je ignorisao i predlog Kolegijuma Skupštine da se još jednom obavi uvid u pristiglu dokumentaciju.

Glavne primjedbe imali su kandidati i aktuelni članovi Savjeta Goran Đurović i Slavica Striković, na koje je, sve su prilike, uglavnom i bila usmjerena manipulacija parlamenta. Njih dvoje su kao i 2009. godine kandidovale nevladine organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava. Podrška koju su Đurović i Strikovićeva dobili od tih organizacija dramatično je „skresana” nakon intervencije Administrativnog odbora Skupštine, koji je proizvoljnim tumačenjem zakona uveo potpuno novi kriterijum za ocjenu validnosti kandidatura – podnošenje poreske potvrde, uz dostavljeni finansijski izvještaj.

Tokom izbora sa Savjet RTCG 2009. godine ta potvrda nije tražena, niti se ona kao uslov navodi u Zakonu o javnim radiodifuznim servisima kojim se propisuju uslovi za kandidaturu.

„Tada nam niko u Skupštini nije tražio poresku potvrdu, a u međuvremenu nijedan od zakona koji bi se mogao ticati izbora u Savjet nije promijenjen”, kaže za Monitor Đurović. „Sve ukazuje da pojedine političke stranke imaju svoje kandidate preko kojih žele ostvariti uticaj u Savjetu RTCG a manipulišući voljom nevladinih organizacija.”

Ni u javnom konkursu Skupštine ne navodi se da je potrebno dostaviti poresku potvrdu. Đurović se više puta obraćao parlamentu i prije podnošenja kandidature tražeći da mu se objasne detalji procedure. Odgovor nije dobio.

Poslanici se, pravdajući uvođenje poreske potvrde kao uslova, sada pozivaju na član 6 Zakona o računovodstvu, no u tom članu se nigdje ne pominje poreska potvrda. U dosadašnjoj praksi izbora predstavnika civilnog sektora u državna tijela, kao i prilikom konkursa nevladinih organizacija za javne fondove, poreska potvrda bi uvijek bila eksplicitno navedena u slučaju da se ona traži kao uslov. Ne podrazumijeva se da će biti dostavljena uz finansijski izvještaj, na šta su se takođe pozivali iz Administrativnog odbora. Na stranu to što je i sam uslov dostavljanja finansijskog izvještaja sporan, s obzirom na to da je zakon ukinuo obavezu NVO da dostavljaju finansijske izvještaje, na šta je u dopisu Đurović, nakon rapisivanja konkursa, i upozorio Skupštinu.

,,Da je zastupnica Azra Jasavić pročitala taj dokument i saznala za te izmjene zakona, možda bi makar dijelom njene izjave na sjednici Administrativnog odbora bile utemeljene na zakonu. Samo se zakonom ili podzakonskim aktom koji je propisan zakonom, može utvrditi obaveza predaje potvrde Poreske uprave. Azra Jasavić ima dodatnu odgovornost za učinjene propuste jer pripada opoziciji koja se predstavlja alternativom”, kaže Đurović.

Administrativni odbor odbio je i zahtjev organizacija koje su podržale Đurovića i kandidatkinju Striković da se lista kandidata poništi zbog uvođenja novih pravila i netransparentne procedure. U parlamentu je taj poziv okarakterisan kao pritisak na Skupštnu i zahtjev je odbijen.

Zbog uvođenja poreske potvrde kao uslova, Đuroviću koga su predložile 124 nevladine organizacije, Administrativni odbor nije priznao podršku čak preko 100 nevladinih organizacija, a kandidatkinji Slavici Striković koju je predložilo 108 organizacija nije priznato više od 90. Na gotovo istu ravan, kada je u pitanju podrška civilnog sektora, dovedene su kandidature Strikovićeve i Đurovića s jedne strane i kandidata Milana Radovića iz NVO Građanske alijanse koga je predložilo upola manje, oko 55 organizacija. Konačno, pošto orgnizacije iz te oblasti imaju pravo da predlože dva kandidata, a kandidati se određuju u skladu sa podrškom koju imaju, sa liste je otpala Slavica Striković.

Ubrzo nakon donošenja medijskih zakona 2003. godine i prvog formiranja Savjeta RTCG po demokratskim i principima autonomnih javnih servisa, vlast je uspjela da uspostavi kontrolu nad Savjetom. Iako od tada kontroliše to tijelo, dešavalo se da i nepodobni uđu u Savjet, i čak tamo zatalasaju. Naravno, suštinske promjene nijesu bile moguće. Đurović i Strikovićeva su bili inicijatori da se razriješi bivši direktor RTCG Branko Vojičić. Vlast je Vojičiću lako našla zamjenu, i ta joj inicijativa nije pomrsila konce, naprotiv, ali je bilo očito da se u Savjetu izdvaja grupa koja ne klima glavama. Ta je grupa sada razbijena. Na stranu i to što je Građanska alijansa nerijetko koketirala sa vlašću, iako je Radović personalno bez mrlje.

Dokumentacija za kandidaturu Radovića, u koju je Monitor imao uvid, ukazuje i da je Administrativni odbor bio blagonaklon prema nekim očitim nedostacima te kandidature, do toga da je Radoviću podrška organizacije FAKT računata dva puta, kao da se radi o dvije NVO. Nakon uvida u dokumentaciju pokazuje se i da je parlament pokušao da utiče na odabir kandidata kog predlažu organizacije koje se bave kulturom, pa je prilično umanjena podrška Dragane Tripković. Ona je ipak ušla na listu kandidata.

Da je uvođenje poreske potvrde kao uslova problematično ukazao je samo poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović, član Administrativnog odbora. DPS je naravno uglas insistirao da je procedura zakonita i demokratska, ali se od nje nijesu ogradili ni poslanici opozicije. Da je metodologija ispravna insistirala je posebno poslanica Pozitivne Azra Jasavić, koja je bila u radnoj grupi Administrativnog odbora zaduženoj za dokumentaciju. Njoj je kandidatkinja Striković uputila otvoreno pismo.

„Za čiji interes ste mijenjali ranije utvrđenu metodologiju? Zašto se u ovogodišnjoj metodologiji pozivate na član 6 Zakona o računovodstvu i reviziji, tražeći poreske prijave kao dio prateće dokumentacije kada taj član ne pominje tu stavku? Jeste li pročitali uopšte ovaj član ili ste ga stavili samo kao ukras?”, navodi se u otvorenom pismu Strikovićeve Azri Jasavić.

Strikovićeva je optužila poslanicu Pozitivne da je protežirala kandidata Radovića: „Da li je njima dopušteno i ono što je protivzakonito samo zato što ste vi radili za njih nekad?”, pitala je Striković tvrdeći da je Azra Jasavić radila kao advokatica Inicijative mladih za ljudska prava.

Nije prvi put da Skupština mijenja pravila i krši zakone kada je u pitanju izbor članova Savjeta RTCG, i da sprečava pretvaranje državne televizije od režimskog glasa u javni servis. U parlamentu je najprije kršena odredba da Skupština samo verifikuje kandidature. Poslanici su umjesto toga glasali za kandidate, a od 2008. tu praksu ozakonili. Od tada vladajuće partije u Skupštini a ne civilni sektor kreiraju sastav Savjeta RTCG.

Skupština je sada inovirala dosadašnju praksu, pa nepodobne eliminiše i u postupku prije glasanja poslanika. Što je sigurno, sigurno je.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo