Povežite se sa nama

OKO NAS

IZBOR MIS ALBANIJE U ULCINJU: U sjenci sumnji

Objavljeno prije

na

Gradonačelnik Ulcinja Fatmir Đeka sigurno nije ni pretpostavljao na kakve će reakcije naići njegova odluka da prihvati prijedlog poznatog albanskog reditelja i producenta Petri Boza da u tom gradu od 20. do 27. juna bude organizovana 16. po redu manifestacija izbora za ljepoticu Albanije. ,,Smatram da se radi o jednom izuzetnom kulturnom događaju”, kazao je Đeka, navodeći da će se odvijati na samoj pjeni od mora, na platou ulcinjske Velike skele, ispod monumentalnih zidina Starog grada.

I potpredsjednik opštine Ulcinj Safet Beci je za Monitor rekao da je prijedlog Boza bila prilika koja se nije mogla propustiti. ,,Jer, taj događaj se organizuje prije početka glavne sezone, a mi već decenijama muku mučimo da popunimo upravo pred i postsezonu. Ako se zna da će izboru za mis Albanije prisustvovati nekoliko stotina ljudi, da već kreće snimanje promotivnih spotova o Ulcinju, da će tokom trajanja te manifestacije ovdje biti sve značajne televizije s albanskog govornog područja, onda samo možemo zamisliti kakva će to biti reklama za naš grad”, kaže Beci i dodaje da dvije trećine gostiju na ulcinjskoj rivijeri čine Albanci s Kosova ili iz Albanije.

Svi oni koji su imali prilike da bar jednom odgledaju finalno veče te manifestacije u proteklih 15 godina (a mogu se uvjeriti klikom na Youtube) znaju da je to pravi spektakl, a ime Petra Boza garant je za tu tvrdnju. Jedan od najpoznatijih albanskih reditelja praktikuje da se ova manifestacija održava u starim gradovima koji su očuvali tradiciju (Butrint, Skadar, Apolonija, Berat, Đirokastra, Drač, Kruja, Baštova, Preza, Bilis). ,,Ulcinj je grad koji je osnovan u 5. stoljeću prije nove ere i ispunjava sve naše uslove. Već godinama planiramo da ‘Mis Albanije’ organizujemo u tom prelijepom gradu”, rekao je Bozo albanskim medijima.

Ali, u crnogorskoj javnosti ova namjera nije naišla na pretjerano oduševljenje. Ponovo su, istina manje nego ranijih godina, izbile na površinu stare, duboko učaurene predrasude prema Albancima, i to uglavnom na društvenim mrežama i portalima. Bilo je i poziva da se manifestacija zabrani, a Đeka pozove na odgovornost. Najdalje je od političara otišao portparol Nove srpske demokratije Jovan Vučurović, koji je utvrdio da je ,,ta simpatična manifestacija, u stvari, promocija takozvane ‘Prirodne Albanije” i demonstracija politike Koče Danaja, od koga se navodno ograđuje Demokratska partija socijalista”. Prethodne izjave albanskih političara u Crnoj Gori da je Danaj beznačajna politička figura u Albaniji očito nijesu mogle uvjeriti Vučurovića i njegove stranačke drugove da ne potežu više za njim kao političkom batinom. ,,Sugerisao sam upravo Demokratskom frontu, čiji je članica NSD, da imaju odmjereniju retoriku prema manjinama. To će im, možda oduzeti neke glasove ekstremista, ali će doprinijeti daljoj profilaciji tih stranaka”, rekao je Monitoru visoki zvaničnik jedne albanske političke partije, navodeći da su Albanci u Crnoj Gori jasno iskazali odnos prema ovoj državi na referendumu.

Međutim potpuno drugačuju procjenu od Vučurovićeve dao je njegov Gojko Raičević, urednik portal IN4S, u istom tekstu u Danu, ističući da je organizovanje ovakve manifestacije svojevrsno priznanje za Ulcinj i da bi to, valjda, trebalo da bude Evropa koju priželjkujemo: Albanci u Ulcinju, Srbi u Skadru ili Dubrovniku. ,,Vrijeme i ljudi koji bi osudili takvu odluku iza nas su i predstavljaju zanemarljivu manjinu, koja se probudi, uglavnom, kao reakcija na ispoljavanje pripadnosti identitetu koji nije po njihovoj mjeri”, rekao je Raičević.

Dritan Abazović, poslanik Pozitivne Crne Gore, stranke koja čini vladajuću koaliciju u Ulcinju, kaže da je riječ, prije svega, o turističko-ekonomskom projektu koji nema nikakvu političku pozadinu. ,,Ne radi se ovdje o nikakvim međuopštinskim ili međudržavnim projektima već je riječ o klasičnom komercijalnom projektu koji jedna privatna firma u ovoj situaciji sprovodi u Ulcinju, a moguće da će to biti i u nekim drugim mjestima”, dodaje on.

Ove školske godine u Ulcinju će biti otvoren jedan fakultet s nastavom na crnogorskom jeziku. Da su Albanci toliko nacionalno zadojeni onda bi u ovom gradu, koji je njihovo političko, ekonomsko i kulturno središte i u kojem čine preko 70 odsto stanovništva, valjda zahtijevali nastavu na albanskom.

Još manje pokazuju simptome nacionalne ostrašćenosti Albanci u Albaniji. Jer, kako objasniti da su nedavno kao kralja dočekali proslavljenog jugoslovenskog pjevača Zdravka Čolića, a da je osnivač kultne grupe Bijelo dugme Goran Bregović, u proljeće 2006. godine, od tadašnjeg gradonačelnika Tirane, a sada albanskog premijera Edi Rame dobio ključeve albanske prijestonice. Zar Albanci ne znaju da i Čolić i Bregović žive u „mrskom” Beogradu. Pjesme Svetlane Ražnatović ili Lepe Brene, na primjer, možete čuti na svim svadbama u Skadru. . Ako im zbog toga slučajno prigovorite, podsmjehnuće vam se. Zato njihova zemlja u posljednje dvije decenije tako brzo napreduje, o čemu najbolje svjedoči stanju u medijima. U toj državi ima najmanje deset televizijskih stanica na evropskom nivou, a njihovi spektakli, poput Mis Albanije, ne zaostaju za italijanskim. Zato organizacija ovakve manifestacije može biti od koristi za Ulcinj i za čitavu Crnu Goru.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo