Povežite se sa nama

OKO NAS

IZAZOVI VALIDNOSTI: Zlatne medalje Milijane Ćirković

Objavljeno prije

na

Umjetnost prihvatanja sebe

 

Ni rijetka bolest ni njene trajne posljedice nisu je spriječile da osvaja zlatne medalje na takmičenjima. Milijana Ćirković članica je stonoteniskog kluba „Luča“ i reprezentativka Crne Gore u ovom sportu. Njena priča je o odricanjima, borbi i uspjehu.

„Kada sam se rodila nisu mi davali mnogo nade. Dijagnoze su bile razne.  Ako preživim da će  to biti fenomen; da neću živjeti dugo;  da ću biti kao biljka”, kaže Milijana.

Posjeta doktoru u 19. godini otkrila je rijetku bolest – Ehlers Danlosov sindrom ili bolest mekih kostiju. Lako dolazi do iščašenja zglobova. Lijeka nema. Samo se jedno može – naučiti živjeti sa čestim povredama i bolovima. Nije pristala da životom oponaša dijagnozu.

Danas, Milijana je član Udruženja paraplegičara Podgorica. ,,Mislila sam da zbog invaliditeta nikad neću moći da se uključim u neki sport, ali sam na inicijativu direktora UPP i stonoteniskog kluba Luča, Dejana Bašanovića, počela da treniram stoni tenis i zavoljela sam ga”, priča ona.

Osvojila je zlatnu medalju na međunarodnom turniru u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom. ,, Nevjerovatan je osjećaj kada se sa nekog takmičenja vratite sa medaljom. Sport donosi putovanja, poznanstva i razmjene iskustva. Za uspjeh je potrebno mnogo ulaganja i odricanja. I truda. Često je bilo bolno, ali nisam odustajala”, ističe Milijana.

Smatra da bi velike kompanije u Crnoj Gori trebalo više da ulažu u sport: ,,Potrebna je finansijska podrška i sponzorstvo. Osim što je društveno korisno, pruža i podršku osobama sa invaliditetom u sportu”.

Nepristupačnost gradske sredine je i nakon 10 godina najveći neprijatelj ovoj tridesetjednogodišnjoj aktivistkinji.

,,Napravljeno je dosta prilaznih rampi, zakošenih trotoara i prilagođenih tržnih centara. Međutim, ima još javnih objekata koji nisu sagrađeni po propisima i prema potrebama OSI. Malo je toaleta za osobe u kolicima, a obrazovne ustanove nemaju lift. Mnogi zbog toga nisu završili željene, već nametnute škole”, ističe Ćirković.

Zgode i nezgode osoba sa invaliditetom pokušava na šaljiv način da predstavi stripovima. Na njima vrijedno radi. Planira i izložbu kada sakupi dovoljan broj crteža.

,,Uglavnom kada ljudi ugledaju rampu, odmah pomisle da je prostor pristupačan. A ako rampa nije urađena prema propisima, ona zapravo ne igra nikakvu ulogu”, priča ona.

Slučaj Marijane Mugoše, koja je tužila Glavni grad zbog diskriminacije na radnom mjestu i kršenja Zakona o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča, primjer je uspješne građanske samoinicijative. Ali, takvi su rijetki.

Iako se o tome ne govori, zapošljavanje osoba sa invaliditetom nije popularno. Istraživanje koje je sproveo Centar za građansko obrazovanje 2017. godine, pokazalo je da prema mišljenju građana Crne Gore, OSI najteže ostvaruju svoja zakonska prava u oblasti zapošljavanja, korišćenja javnih površina i obrazovanja. U istraživanju se navodi: ,,Diskiriminacija u radnoj sferi osoba sa invaliditetom se ocjenjuje kao prisutna u Crnoj Gori i to najčešće u domenu samog zapošljavanja ovih osoba. Istovremeno, smatra se da ovi slučajevi često ostanu nevidljivi nadležnim ustanovama, prije svega zbog straha, ali i zbog drugih oblika naučene bespomoćnosti osoba sa invaliditetom. Poslodavci se ne percipiraju kao dovoljno spremni da zaposle osobu sa invaliditetom još uvijek, prema mišljenju građana, jer prevashodno ne žele da im na taj način trpi posao”.

Milijana priča o svom iskustvu prilikom zapošljavanja:  ,,Zakonom o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji osoba sa invaliditetom, definisano je da poslodavac može da bira da li da zaposli takvu osobu ili da plaća penale zato što nije ispunio zakonom utvrđen kvotni sistem zapošljavanja. Većina poslodavaca se u dosadašnjoj praksi odlučivala za drugu opciju. Zbog toga je važno napomenuti da moramo da budemo svjesni vremena u kojem živimo i načina funkcionisanja tržišta rada. Ne smijemo sebi dozvoliti luksuz da ‘aktivno čekamo’ posao”.

Ona je tek 2013. godine ostvarila riješenje o stepenu invaliditeta, a do tada je u okviru kreativnih radionica radila sa djecom i starijim osobama. Već šest godina aktivno učestvuje na raznim pojektnim aktivnostima Udruženja paraplegičara Podgorica.

Smatra da su potencijali ove manjinske grupe u Crnoj Gori brojni. Po uzoru na razvijene zemlje, mogli bi da se ostvare u mnogim sferama društvenog života: ,,Jedan od najvećih umova je fizičar Stiven Hoking. On je medicinski fenomen, jer su mu, nakon što je ustanovljeno da ima Lu Gerigovu bolest, prognozirane samo dvije godine života. Zahvaljujući obrazovanju i stručnosti dobijao je poslove koje je mogao da obavlja, iako ga je bolest postepeno paralizovala. Bio je prvi čovjek koji je postavio teoriju o kosmologiji.”

O svojim školskim danima Milijana kaže: ,,Ranije se nije mnogo pričalo o osobama sa invaliditetom, inkluzivno obrazovanje nije postojalo. Nije bilo nikog ko bi me pravilno usmjerio prema mojim afinitetima. Sadašnjost jeste udobnija, ali put ka promjenama je dug i trnovit”.

Na sajtu Monstata, prema podacima iz poslednjeg popisa stanovništva Crne Gore 2011. godine, 11 posto stanovništva ima neki vid invaliditeta. Na zvaničnom sajtu Vlade Crne Gore, u izvještaju o Strategiji za integraciju osoba sa invaliditetom u periodu od 2016. do 2020. godine piše: ,,U Crnoj Gori ne postoji zvanična baza podataka koja sadrži tačan broj ni nezaposlenih ni zaposlenih osoba sa invaliditetom, procjenu radnih sposobnosti i stečene kvalifikacije kao i vještine kojima su ovladali”. Navodi se još: ,,Evidentno je da postoji nedovoljna zaposlenost OSI, a razloga za to je više: prisutnost predrasuda poslodavaca prema njihovim sposobnostima, nepristupačno okruženje i mnogobrojne barijere u oblasti sticanja obrazovanja.”

Ove činjenice ne ohrabruju.

,,Često je pitanje: zašto se baš meni ovo događa”, priča crnogorska stonoteniserka. Tek prihvatanje sebe vodi ka uspjehu: ,,Ne postoji čovjek koji ima sve. Treba da se trudimo da budemo srećni, čak i onda kada sumnjamo u sebe”.

Zato je važna podrška porodice i okoline. Poštovanje i razumijevanje. I šansa.

 Andrea JELIĆ 

Komentari

Izdvojeno

SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U GIMNAZIJI SLOBODAN ŠKEROVIĆ U SJENCI POLITIKE: Obeshrabrivanje žrtvi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelizovani primjeri seksualnog uznemiravanja u Gimnaziji, ali i drugim školama trebali bi biti poziv da institucije bolje rade svoj posao, a da društvo otvori ozbiljan  dijalog na ovu inače tabu temu. Za sada, međutim, to ometa politizacija slučaja, koja je žrtve seksualnog uznemiravanja potisnula u drugi plan. Obeshrabrujući tako žrtve koje još ćute da o svojim iskustvima progovore

 

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija proslijedilo je ove sedmice tužiocima obavještenje o još jednom navodnom slučaju neprimjerenog ponašanja nastavnika prema učenicima podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”. Ovo je treći prijavljeni nastavnik u toj ustanovi.

Prema saznanjima Monitora iz Akcija za ljudska prava (HRA) uputili su pismo jednog bivšeg učenika Gimnazije ministarki prosvjete, nauke i inovacija Anđeli Jakšić-Stojanović, koje se odnosi na neprimjereno ponašanje nastavnika od prije četiri godine. Cilj je provjeriti da li se isti nastavnik i dalje ponaša na isti ili sličan način prema učenicima kojima sad predaje.

Pored Radomana Čečovića, još jedan profesor Gimnazije je suspendovan, nakon što je otkrivena mejl prepiska sa učenikom trećeg razreda te škole. Ministarstvo je proslijedilo Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu prijave koja se odnosi na tog nastavnika.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za Monitor su kazali da su do sada uputili tužilaštvu u Podgorici dokumentaciju za četiri slučaja zbog sumnji da se radi o seksualnom uznemiravanju i drugom obliku neprimjerenog ponašanja prema učenicima.

,,Konačnu kvalifikaciju  po podnijetim prijavama, odrediće nadležno tuzilaštvo. U tri od četiri slučaja, radi se o slučajevima koji su se desili u periodu od 2018. do 2023. godine. Svi predmeti su dostavljeni i Prosvjetnoj inspekciji, kao i Zavodu za školstvo kako bi se izvršio vanredni nadzor povodom konkretnih slučajeva”, naveli su iz Ministarstva.

Ministarstvo je u jednom slučaju tražilo od Vrhovnog tužilaštva Crne Gore da preispita odluku osnovnog tužilaštva. Radi se o predmetu u kome je kotorsko tužilaštvo odbacilo prijavu protiv lica zaposlenog u jednoj obrazovnoj ustanovi u Budvi. On je prijavljen da je telefonom  snimao maloljetnice u julu ove godine, na šetalištu u Budvi.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASULO U TURISTIČKOJ PRESTONICI: Budva  izvan zakona, Vlada ne reaguje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za vođenje organa lokalne uprave. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji im je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba

 

Dvije godine nakon  što je na lokalnim izborima u oktobru 2022. godine, Demokratski front na čelu sa Milom Božovićem, osvojio apsolutnu većinu glasova građana Budve, najrazvijenija turistička opština našla se u rasulu i anarhiji, u kojoj se ne zna ko vrši vlast i ko je za šta odgovoran.

Raspad poslije izbornog trijumfa počeo je hapšenjem Božovića u martu 2023, koga Specijalno državno tužilaštvo tereti za organizovani kriminal i šverc narkotika. Viši sud u Podgorici potvrdio je krajem novembra ove godine optužnicu protiv Božovića, koji se nalazi u pritvorskoj jedinici u Spužu.

I pored optužbe za kriminalno udruživanje i šverc tona kokaina, on i dalje, iz Spuža, sa funkcije predsjednika opštine rukovodi Budvom.

Nastavio je da upravlja političkim procesima, imenovanjima, milionskim poslovima, smjenjivanjem i postavljanjem opštinskih funkcionera preko Nikole Jovanovića, lidera  grupe građana Budva naš grad, kojeg je nedavno ukazom iz pritvora postavio za potpredsjednika opštine.

Po odobrenju suda, Božoviću  se u zatvor duže od godinu i po nose povjerljiva opštinska dokumenta na potpis. O izboru najboljih ponuđača putem ugovora o javnim nabavkama i trošenju desetina miliona eura odlučuje čovjek pod optužbom za najteži kriminal. Iz zatvora postavlja i smjenjue kadrove.  Na taj način  on i saradnici doveli su Budvu u stanje haosa i neodgovornosti na svim nivoima odlučivanja.

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za rad određenog opštinskog organa. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ŠUMARSTVO I DRVOPRERADA: Obilje šume i patosa iz Austrije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora pored ogromnog šumskog bogatstva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije

 

 

Dok u šumama na sjeveru Crne Gore nesavjesnim radom propadaju ogromne količine drveta, ili se drvo skoro nekrontrolisano sječe i kao polufabrikat prodaje u okruženju, naša država uvozi patos iz Austrije, koji se može naći u svakoj specijalizovanoj prodavnici u Beranama ili bilo kojem drugom gradu.

„Kvadrat patosa iz Austrije u Crnoj Gori je 12 eura, a desetinama malih privrednika u ovoj oblasti koji bi mogli da ga proizvode mašine stoje neupošljene, jer nemaju sirovinu“ – kaže za Monitor jedan od drvoprerađivača iz Plava, Nedžad Cecunjanin..

On je podsjetio da je godišnji etat, odnosno količina drveta koja se legalno doznači za sječu na državnom nivou oko 600 hiljada kubika, ali da se sasvim sigurno posječe i do milion kubika.

„I sva ta građa završi u izvozu kao daska, umjesto da se uposle naši mali privrednici koji imaju mašine za proizvodnju patosa, i da ga sami proizvodimo, i da ga mi izvozimo, jer je to očigledno vrlo unosno“ – objašnjava Cecunjanin.

Osim drveta koje se sječe još uvijek kroz koncesioni način gazdovanja šumama, ovaj mali drvoprerađivač podsjeća na činjenicu da se na području toga i drugih gradova ne vrši sanitarna sječa i da propada ogromna količina vrijedne drvne mase.

„Samo da se očisti sanitarno šuma u Nacionalnom parku Prokletije, bilo bi drveta da pravimo patos i za potrebe Crne Gore, kao i da ga izvozimo, a ne šume na čitavom sjeveru“ – smatra Cecunjan.

Prema njegovim riječima, za to bi bila potrebno da se otvori samo jedna fabrika sa finalnom proizvodnjom patosa, i sa ne tako velikim brojem zaposlenih

„Zamislite taj apsurd. Nama drvo propada koliko ga imamo, a nismo u stanju da razvijemo makar proizvodnju patosa, ako ništa drugo“.

I drvoprerađivači iz Rožaja pričaju o tome kako mahinacije sa drvetom i drvnom građom u tom gradu nisu zaustavljene, i da se prema Kosovu  u svakom trenutku izveze mnogo više nego što je doznačeno za sječu na teritoriji te sjeverne opštine.

Oni  objašnjavaju da kubik prerađene daske u Crnoj Gori košta 190 eura, dok se na Kosovu prodaje za 270 eura.

„Postoji firma u Rožajama koja završava papire za izvoz i onima koji nisu koncesionari i koji nemaju ulaz ili dokaz o porijeklu drveta, a bez problema ga izvoze i prodaju na području Kosova po toj cijeni. To je već posao za carinu i policiju“ – kaže jedan od njih za Monitor.

Prema njegovim riječima vlasnici pogona na Kosovu mogu i legalno doći u Rožaje i kupiti drvo, odnosno dasku za 190 eura.

„To je legalan način, ali budite sigurni da hiljade kubika izađe ilegalno, odnosno putem kupljenih papira i bez ikakvog dokaza o porijeklu drveta“ – tvrdi taj sagovornik.

On kaže da fabrike na Kosovu, koje nema drveta i zavisi isključivo od drvne građe iz Crne Gore, najviše to drvo prerađuju u lamperiju i patos, i dalje izvoze za Grčku“ – tvrdi taj drvoprerađivač.

Prema njegovim riječima, kubik lamperije ili patosa u Crnoj Gori košta 280 eura, ali i on ukazuje na problem da u našoj državi finalna proizvodnja nije razvijena.

„Osim toga, kosovski privrednici su mnogo agilniji i prodorniji. I to je pravo pitanje, zašto se u Crnoj Gori ne razvija finalna proizvodnja drveta? Crna Gora bi mnogo više imala koristi da razvija finalnu proizvodnju makar u vidu lamperije ili patosa, nego da ovako pojedinci nekotrolisano izvoze dasku na Kosovo“ – kaže ovaj preduzetnik.

Sagovornik Monitora iz Rožaja dodaje da je posao sa drvetom unosan koliko i posao sa nekretninama koji cvjeta u Crnoj Gori, ali da postoji bitna razlika.

„U poslu sa nekretninama bilo je rizika. U crnogorskom šumarstvu nema rizika. To je najsigurniji biznis. Uložiš dvadeset-trideset eura dobiješ preko sto. I tu je otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera, da bi se došlo do šume“ – kaže taj rožajski registrovani drvoprerađivač.

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore smatraju da šumarska mafija nije zaustavljena.

»Neko će vam reći da ne postoji. Naravno da postoji, samo su njene metode djelovanja danas perfidnije. U šumarstvu su potrebne, prije svega, korjenite kadrovske promjene. Ne mogu isti ljudi koji su pravili taj koncesioni sistem gazdovanja koji je trajao dvije ili dvije i po decenije, sada da ga mijenjaju« – smatraju oni.

Drvoprerađivači iz Rožaja ističu da je osim kadrovskih promjena u šumarstvu, potrebno još pooštriti finasijske kotrole u svim područnim jedinicama Uprave za šume, pooštriti kontrole na granicama, i što je najvažnije, razvijati finalnu proizvodnju u Crnoj Gori i truditi se da se što više drveta finalno preradi u našoj državi.

»Zašto bi mi izvozili dasku na Kosovo, a kosovski privrednici je samo prerađivali u patos i lamperiju i dalje izvozili za Grčku? Zašto ne bismo mi   izvozili lamperiju i patos u Grčku? Država Crna Gora bi bila mnogo više na dobitku, ali bi zato izgubili oni koji sada koriste to i bogate se preko noći« – tvrde drvoprerađivači sa sjevera.

Tokom proteklog ljeta mali drvoprerađivači sa sjevera organizovali su proteste i u nekoliko navrata blokirali puteve zbog činjenice da sistem koncesionog gazdovanja nije prekinut i da su najkvalitetnije šume dobili isti ljudi koji su bili tajkuni bivših crnogorskih vlasti.

Malo se zatalasalo pa se stišalo. Neshvatljivo je da, kako kažu sagovornici Monitora,  Crna Gora pored tolikog šumskog bogatsva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije. Dali je patos u Crnoj Gori tako teško napraviti? Ili se sistem sporo mijenja, a uvoznički lobi i dalje radi na štetu države.

                           Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo