Povežite se sa nama

FOKUS

IZABRAN NOVI MITROPOIT CRNOGORSKO PRIMORSKI: Igre Prijestola, uvod u novu fazu političke nestabilnosti

Objavljeno prije

4 godine

na

Poslije svega, 29. maja Sveti arhijerejski sabor u Beogradu saopštio  je da je Joanikija, administratora na Cetinju, izabrao za mitropolita MCP dok će Eparhiju budimljansko-nikšićku (koja pokriva 52 posto crnogorske teritorije) preuzeti episkop Metodije (ujak ministra Spajića). Drama tokom izbora mitropolita dobila je razne dimenzije, dovela do priče o nepovjerenju Vladi, a u fokus stavila i našu tradicionalnu temu – šverc cigareta

 

Pretprošlog četvrtka u kasno poslije podne iznenada je došla vijest sa portala i novinskih agencija da će crnogorski premijer Zdravko Krivokapić potpisati Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) u beogradskoj patrijaršiji istu noć. Takođe je javljeno da je premijer sa saradnicima već u avionu i da će se potpisivanje direktno prenositi. Ekipa ruskog Sputnjika je već čekala po dojavi ispred zgrade Patrijaršije. Naredni sati i dani su donijeli filmske najave i obrte koji su se smjenjivali jedan za drugim. Iako je na kraju Vlada dobila svog mitropolita na tronu Svetog Petra Cetinjskog ne može se reći da je i Crna Gora dobila na stabilnosti – makar za sada.

Premijer je kasno 27. maja poručio da je u Beograd došao da „Njegovoj Svetosti (patrijarhu) prenese pozdrave vjernog naroda i njegovu volju da na tronu Svetog Petra Cetinjskog vide Vladiku Joanikija“ a da je predložio da se temeljni ugovor sa SPC potpiše 30. oktobra na Cetinju, na dan upokojenja mitropolita Amfilohija. Od Informativne službe SPC-a (kojom upravlja moćni bački episkop Irinej Bulović) je brzo stiglo potpuno suprotno saopštenje da je „jedini razlog dolaska predsednika Vlade Crne Gore Zdravka Krivokapića u Patrijaršijski dvor u Beogradu bio potpisivanje Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crne Gore“ i da je Krivokapić „izneo nove razloge zbog kojih smatra da se potpisivanje Ugovora mora odložiti“. Idući dan je ovo isto saopštenje promijenilo potpisnika sa Informativne službe na Sveti arhijerejski sabor da bi se Vladika Irinej zaogrnuo i plaštom sabornosti, kako su kritičari u Srbiji komentarisali. Da li je patrijarh znao ili odobrio ovakvo saopštenje je upitno za mnoge, ali je izvjesno da ga nije ni demantovao. Naknadno su mediji objavili da su premijera Krivokapića pratili i ministar finansija Milojko Spajić, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović i generalni sekretar Vlade Božo Milonjić. U subotu, 29. maja je kasno poslije podne Sveti arhijerejski sabor saopštio da je izabrao dosadašnjeg administratora na Cetinju za mitropolita dok će Eparhiju budimljansko-nikšićku (koja pokriva 52 posto crnogorske teritorije) preuzeti mladi episkop Metodije (i ujak ministra Spajića). Mitropolit Joanikije je izabran aklamacijom svih prisutnih na prijedlog patrijarha Porfirija i nakon protesta episkopa bačkog Irineja, kruševačkog Davida i zvorničko-tuzlanskog Fotija zbog navodnog ucjenjivanja Sabora, aludirajući na posjetu crnogorskog premijera. Ipak niko od prisutnih nije tražio da se tajno glasa za izbor mitropolita. U slučaju Eparhije budimljansko-nikšićke, episkop Metodije je izabran u drugom krugu kada je porazio vikarnog episkopaStefana (Šarića).

Osim izbora novih pastira u Crnoj Gori, Sabor SPC-a je donio i odluku o ukidanju episkopskih savjeta van Srbije jer su bili osnovani kao privremena savjetodavna crkvena tijela „dok traju vanredne prilike i nemogućnost međusobnog susretanja naših episkopa u tadašnjim ratnim uslovima“ kao i da „više ne postoje prepreke za redovne susrete i saradnju između naših arhijereja na čitavom njenom kanonskom području“. Međutim Episkopski savjet u Crnoj Gori je osnovan 26. maja 2006. godine, 5 dana nakon proglašenja njene nezavisnosti i sedam godina nakon zadnjeg rata na ex-YU prostorima pa ostaje nejasan rezon Sabora. Rektor Bogoslovije na Cetinju i protojerej-stavrofor Mitropolije Gojko Perović je za TV Vijesti i sam izrazio čuđenje rekavši da se nada da će „u najskorije vrijeme biti jasno o čemu se tu u stvari radi i o kakvoj saborskoj odluci je riječ kad je u pitanju rad episkopskih savjeta“ jer „nama koji nijesmo pravnici ne daje prostor za neki jasan zaključak“. U opoziciji i dijelu skupštinske većine ukidanje episkopskih savjeta je jasan znak da svjetovne i duhovne vlasti Srbije nisu voljne da naprave suštinske ustupke ili čak da tolerišu do sada postignuti nivo autonomije Pravoslavne crkve u Crnoj Gori kako se i formalno zvala u početku rada Episkopskog savjeta kojim je predsjedavao Mitropolit Amfilohije.

Nakon što su potvrđene informacije da premijer Krivokapić ipak nije potpisao Konkordat sa Srpskom pravoslavnom crkvom ubrzo je došlo i do oštrih reakcija od strane dijela Demokratskog fronta (DF) koji je to navodno naprasno nepotpisivanje protumačio kao izdaju Crkve od strane premijera a jedan od lidera DF-a Andrija Mandić premijera je javno nazvao „lažovom“. Srpski vjerski analitičar Željko Injac, blizak Irineju Buloviću, je na Facebooku napisao da je Zdravko Krivokapić „došao u Beograd pijan i počeo da ucjenjuje SPC“. I sekretar Vlade Božo Milonjić se navodno na sastanku kod Patrijarha oštro okrenuo protiv premijera časteći ga istim epitetom kao i Andrija Mandić. Od ponedjeljka je Milonjić „na godišnjem odmoru“, kako je rekao portalu IN4S, dok se navodno očekuje njegovo razrješenje. Milonjić, bivši advokat Mitropolita Amfilohija, je istom portalu i prokomentirao navode o sukobu sa premijerom rekavši da „data riječ je svetinja, došli smo na vlast braneći svetinje“. Isti sekretar Vlade je skoro bio u fokusu javnosti kada je stao u zaštitu svom zamjeniku Nikoli Kandiću koji je u alkoholisanom stanju izazvao saobraćajni udes državnim Mercedesom kod poslovnog centra Palada u Podgorici naočigled mnogih svjedoka i koga su njegovi nadređeni pokušali zaštititi lažno tvrdeći da Kandić nije vozio auto već da je to bio neko drugi.

Povodom Krivokapićeve posjete glasnuo se i sam Vladika Joanikije rekavši da je od Krivokapića u Patrijaršiji tražio da potpiše Temeljni ugovor kao što je i obećao i da se „ne miješa u izbor mitropolita crnogorsko-primorskog“.

Prema informacijama Monitora Vladika Joanikije nije jedini koji je tražio od premijera da se ne miješa (direktno) u izbor mitropolita već da to radi kako se uvijek radilo decenijama i vjekovima unazad. Krivokapić je navodno u četvrtak kontaktiran od uticajnog zapadnog diplomate u Beogradu koji mu je prenio da ne ide na sastanak u Patrijaršiju jer ga čeka klopka koja mu je danima pripremana i koju je čak i sam Krivokapić pomenuo na premijerskom satu. Naime, ranije su osobe bliske bačkom episkopu Irineju Buloviću (koji nije krio neprijateljstvo prema pokojnom mitropolitu Amfilohiju i njegovom navodnom crnogorskom crkvenom autonomaštvu) preko Kurira TV, Vidovdana i društvenih mreža počeli ciljano puštati informacije da će Irinej ili postati novi cetinjski mitropolit ili u najmanju ruku administrator Mitropolije crnogorsko-primorske. Najavljivana je i čistka navodnog autonomaškog Amfilohijevog kadra i obnova srpskog karaktera mitropolije. Takođe dio DF-a je lobirao kod predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se izbor mitropolita odloži do jesenjeg zasijedanja arhijerejskog sabora kada bi trebali biti završena rekonstrukcija crnogorske vlade u skladu sa nadanjima DF-a. Front je vidio Joanikija kao garanciju kontinuiteta politike prethodnika sa kojim je bio u lošim odnosima ali izgleda i da Vučić u DF-u nije prepoznao potencijal zbog koga bi vrijedilo intervenisati na Saboru. Sam Vučić je mudro ćutao i pustio neiskusnog Krivokapića da napravi prvi i panični potez kako bi samog sebe diskreditovao kod svih. Kasnije je sam Vučić teatralno izjavio da „nije znao da Krivokapić posećuje patrijarha, niti ko će da bude mitropolit“.

Kod kuće, sada opoziciona Demokratska partrija socijalista (DPS) je optužila Krivokapića da saopštenje Patrijaršije dokazuje „da im je Krivokapić iza leđa javnosti obećao da će juče biti sklopljen Temeljni ugovor“ i da takvo ponašanje premijera „predstavlja ponižavanje Crne Gore i njenih građana“. Da li bi premijer Krivokapić namjerno ili nenamjerno ponizio Crnu Goru da je u Beogradu pokleknuo pritisku i potpisao Ugovor sa SPC-om, ostaje hipotetičko pitanje. Krivokapić i njegovi koalicioni partneri iz URE i Demokrata su nedvosmisleno rekli da pomenuti ugovor treba potpisati u Crnoj Gori za razliku od srpskih stranaka u DF-u kojima bi bilo draže da je to već urađeno u Beogradu. Osim samog Temeljnog ugovora koga je malo ko vidio a još manje javno iznio, postavlja se i pitanje ko ga treba potpisati od strane pravoslavne crkve. Pokojni Mitropolit Amfilohije je smatrao da ga on treba potpisati kao osoba najvećeg ranga SPC-a u Crnoj Gori, dok su njegovi protivnici u DF-u bili za to da Ugovor potpiše srpski patrijarh. Dosadašnje ugovore sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom su potpisali tamošnji episkopi najvišeg ranga. Takođe ugovore SPC eparhija u inostranstvu su potpisivali tamošnji episkopi sa državama u kojima su rezidenti.

DPS je tokom svoje 30-ogodišnje vladavine radio isto ono za šta sada optužuje Krivokapića. Svi dogovori sa SPC-om i Amfilohijem su bili iza leđa javnosti i kohabitacija je funkcionisala maltene perfektno – sve do zadnje godine vlasti DPS-a, kada je predsjednik partije i vlasnik države Milo Đukanović vjerovatno pomislio da i Crkva u Crnoj Gori može postati njegovo vlasništvo. Mitropolit Amfilohije je dugo pod DPS-om imao slobodu djelovanja i širenja SPC-ove nacionalne ideologije. Takođe, DPS je ćutao i na terenske „radove“ crkvenih vlasti koje su Mitropoliju crnogorsko-primorsku sveli na svega 40 posto teritorije Crne Gore. Od Mitropolije je stvorena Eparhija budimljansko-nikšićka 2001. godine a Sutorina u Boki Kotorskoj je data Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj. Ranije su data i Pljevlja i dio bjelopoljske opštine Mileševskoj eparhiji sa sjedištem u Prijepolju. I nasumične prepravke i dorade na zakonom zaštićenim spomenicima kulture – drevnim manastirima i crkvama su mogle da prođu bez problema dok god je Amfilohije podržavao vladavinu i sistem vrijednosti Đukanovića.

DPS je jednako blagonaklono tretirao i Rimokatoličku crkvu. U junu 2011. Igor Lukšić kao predsjednik Vlade je otišao u Vatikan i tamo potpisao temeljni ugovor (konkordat) sa Svetom Stolicom koju je predstavljao državni sekretar Tartisio Bertoneo. Detalji ugovora su jednako bili nepoznati javnosti i DPS je pokazao krajnju nezainteresiranost da prije potpisivanja ugovora izdejstvuje bilo kakvo povoljnosti za državu Crnu Goru. To se prije svega odnosilo na pitanje kanonske jurisdikcije Kotorske biskupije koja je ostala pod Splitskom nadbiskupijom, time se oglušivši o pozive dijela katoličke zajednice da se makar razmotri vraćanje Kotora pod drevnu Barsku nadbiskupiju koja je bila duhovni centar dukljanske države. DPS je time dao slobodu hrvatskom kleru, isto kao i u slučaju srpske crkve, da teritoriju Kotorske biskupije tretira kao svoje kulturno nasljeđe.

U prošlu srijedu je novi mitropolit svečano dočekan od vjernog naroda i predstavnika vlasti predvođenih Krivokapićem ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Premijer je javno uvjeravao vladiku Joanikija da će Temeljni ugovor sa SPC biti potpisan, protiv čega nemaju ništa protiv ni Krivokapićevi koalicioni partneri Aleksa Bečić i Dritan Abazović. Krivokapić je takođe od Joanikija zatražio i oprost ako je „uradio išta loše“.

No, traženje međusobnog oprosta između Krivokapića i lidera Demokratskog fronta nikako da se desi, iako se svi javno predstavljaju kao vjernici pravoslavne crkve. Naprotiv, usred međusobnih optužbi za „laganje“, „namještanje afera“, „nezajažljivog apetita za funkcijama“, dvije strane izgledaju nikada dalje od dijaloga. Krivokapić i njegov ministar Spajić su u srijedu odbili da se odazovu na kontrolno saslušanje pred skupštinski, DF-om predvođen, Odbor za bezbjednost i odbranu koji ih je pozvao da se izjasne na optužbe o švercu cigareta preko Luke Bar, sada navodno u režiji čelnih ljudi nove Vlade i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Jedan of lidera DF-a Nebojša Medojević je direktno optužio novu Vladu da je propustila „94 šlepera ili 940 tona cigareta“ iz Luke Bar u 15 dana maja i „da je neko na poslu njihovog tranzita zaradio između 25 i 30 miliona eura“. Cigarete su navodno otišle na „tri uobičajene destinacije – Albaniju, Kosovo i Republiku Srpsku“ kao i da je država do sada zakinuta oko 20 miliona eura na osnovu prihoda od poreza i akciza na cigarete. Premijer je odgovorio da su optužbe „neistinite i besmislice“. Ministrar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović je u srijedu objasnio u Skupštini „da bi državni šverc funkcionisao do kraja, vrh države mora da bude uključen“ jer „morate da imate zeleno svjetlo u Carini, policiji, odnosno, Ministarstvu unutrašnjih poslova i u vrhu same Vlade. Dio prihoda od šverca ide u privatne džepove“. Ostalo je donekle nedorečeno da li je ministar pričao hipotetički ili je uvijeno priznao da je nastavljen glavni biznis iz doba Đukanovića.

Vrijeme će pokazati da li su Medojevićeve optužbe utemeljene. Novinari i nezavisni posmatrači uočavaju da ilegalnih cigareta na lokalnom tržištu ima više nego prije godinu kao i da Uprava za inspekcijske poslove, Agencija za duvan i Uprava prihoda ćute o takvim nalazima. Sem toga, Luka Bar je i dalje pod kontrolom DPS-a kao i skoro kompletno pravosuđe u Crnoj Gori pa do daljega ne postoji briga da će posao biti zaustavljen ko god da ga vodi. U međuvremenu će dobro doći da se takve teme izbjegnu okretanjem identitetskim raspravama o naciji i ko se kako Bogu moli (ako se uopšte i moli).

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

5 dana

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije

3 sedmice

na

14 Februara, 2025

Objavio:

Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta  (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče

 

 

U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).

„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.

Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti  ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.

Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu  zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.

Uz njih, u kapitalnom budžetu  našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.

Konačno, tu su 22 projekta za koje su tenderi ugovoreni ili raspisani u toku prošle godine. Nije, ipak, precizirano da li se tim tenderima traže izvođači ili projektanti. Ta bi informacija ukazala na stepen njihove pripremljenosti za realizaciju. U svakom slučaju, iz dostupnih podataka proizilazi da je makar trećina novih projekata u kapitalni budžet uvršćena reda radi, sa priličnom izvjesnošću da se do kraja godine neće stići dalje od kamena temeljca. Možda ni do njega.

Među pomenutim projektima od izuzetnog značaja za državu izdvaja se  Stambeni kompleks na Veljem brdu u Podgorici. Status posebnog taj projekat zaslužuje kako namijenjenim novcem tako i evidentnom nepripremljenošću. Stambeno-poslovni kompleks na Veljem brdu je, danas, tek nešto više od ideje koju su javnosti prezentovali premijer Spajić i ministar urbanizma Slaven Radunović. Izazvavši, tako, brojne nedoumice i kontroverze.

Za pripremne radove na izgradnji budućeg (?) naselja na Veljem brdu u kapitalnom budžetu namijenjeno je 10 miliona. To je jedna šestina ukupne  vrijednosti projekta koja je, prema objavljenim podacima Parlamentarne budžetske kancelarije, procijenjena na 60 miliona eura. Prema onome što smo do sada čuli o tom projektu/ideji, stvarna vrijednost investicije morala bi biti višestruko veća.

Najvrijednija planirana investicija u ovogodišnjem kapitalnom budžetu je početak izgradnje druge dionice autoputa od Mateševa do Andrijevice. Iako je za taj posao planirano 100 miliona (više od trećine kapitalnog budžeta ali i manje od 20 odsto planirane vrijednosti tog projekta), od poslanika vladajuće većine u Skupštini čuli smo da on, možda, neće biti započet do kraja godine. Kako je muštulugdžija bio Milan Knežević, predsjednik partije (NDP) iz koje dolazi aktuelna ministarka saobraćaja Maja Vukićević,  upozorenje treba shvatiti za ozbiljno. Vladini zvaničnici se i dalje drže optimističkog scenarija, po kome će davno obećani radovi (paf-paf i ašov u zemlju, najavljivao je premijer još za lanjski septembar), početi krajem ljeta ili na jesen.

Knežević je u parlamentu problematizovao mogućnost da prošlogodišnji predkvalifikacioni tender za izvođača radova na drugoj dionici autoputa bude „poništen“. Zapravo zanemaren. Suštinski, to bi omogućilo da se na tenderu za izvođača prijave i kompanije koje nijesu učestvovale u predkvalifikacijama. Knežević je insistirao da EU i EBRD (Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj) na taj način pokušavaju favorizovati neke evropske kompanije na račun   firmi iz Kine, Turske i Azerbejdžana. Samo nije pojasnio zbog čega bi Crnoj Gori, kao sufinansijeru tog projekta, smetala dodatna konkurencija na strani izvođača zahtjevnog i, iz ovdašnje perspektive, prilično skupog projekta. „Nama je EBRD kredibilan partner i treba da sarađujemo sa njom, ali pitanje ovog granta mi je vrlo nejasno“, kazao je Knežević, pa dodatno razradio: „ Kada vam neko daje pare on vam postavlja i neke uslove… Šta je u pitanju, vrijeme će pokazati. Ali se plašim da prije 2026. godine, ovom dinamikom, nećemo početi da gradimo tu dionicu.“

Eventualno odlaganje početka gradnje druge dionice autoputa nije jedini razlog zbog koga bi građani koji, „jedva čekaju da vide sve te projekte“, prema očekivanjima premijera Spajića, trebalo da se naoružaju strpljenjem.

Uzmimo za primjer izgradnju neophodnih škola i vrtića u Glavnom gradu. Duže od decenije slušamo kako su podgoričke škole prebukirane. Zato neke, poput Osnovne škole Milorad Musa Burzan, rade u pet smjena. Reklo bi se da su u Vladi prepoznali zlu priliku, pa krenuli da problem riješe. Ili koliko-toliko ublaže. U kapitalnom budžetu nailazimo na šest objekata obrazovanja koji će se graditi, odnosno rekonstruisati i nadograđivati uz pomoć kredita Evropske investicione banke. Gradiće se: Druga Gimnazija, osnovne škole na Zabjelu, u City kvartu i Karabuškom polju, a rekonstruisati i nadograditi vrtići na Zabjelu i Momišićima.

Isti objekti, istim redosljedom, uz istog sufinansijera, navedeni su i u kapitalnom budžetu za 2023. Prije nego počnemo klicati hvala vladi i aplaudirati skorom završetku radova – nije škola autoput da se radi duže od tri godine – nekoliko bitnih informacija. Prema Izvještaju o reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023, koji je prošle godine uradila Državna revizorska institucije (DRI), procenat izvršenja planiranih radova na ovim školama i vrtićima iznosi – 0,00 odsto. U kapitalnom budžetu za prošlu godinu na istim objektima planirani su isti radovi, samo je njihova vrijednost podignuta sa nepune 3,5 na pet hiljade eura. I opet ništa.

Treća –sreća. Iste škole i vrtići na popisu, ista vrijednost planiranih radova (pet hiljada eura) i plan koji mora obradovati svakog dobronamjernog stanovnika Podgorice: od opredijeljenih pet hiljada eura, za konsultantske usluge, projekte i studije namijenjeno je, šest puta po 4.998 eura (tekući izdaci). Ostatak od dva eura ide na izdatke za kapitalne objekte.Do kraja godine valjda saznamo šta se to može sagraditi za dva eura. Ako se posao, ponovo, ne prenese u narednu godinu.

Za izgradnju i rekonstrukciju dječjih vrtića u Podgorici (četiri), Baru, Beranama, Bijelom Polju i Plavu u kapitalnom budžetu za ovu godinu umjesto nekadašnjih 3.451 euro sada je planirana investicija teška pet hiljada (kapitalni izdaci –dva eura). I tako sedam puta. Tu je i jedno iznenađenje: za izgradnju vrtića u City kvartu Vlada je u ovogodišnjem kapitalnom budžetu namijenila 105.002 eura. Na sto hiljada i jedan euro procijenjena je vrijednost neophodnih konsultantskih usluga, projekata i studija. Pet hiljada i jedan euro biće utrošeni pod stavkom izdaci za građevinske objekte. Eto, konačno, i jednog kamena temeljca. Ako opet ne iskrsne nešto preče.

I u zdravstvu ista priča. Planovi o izgradnji Univerzitetsko kliničkog centra  u Podgorici i bolnice u Pljevljima našli su svoje mjesto još u kapitalnom budžetu za 2022, koji je u ime Vlade Zdravka Krivokapića, pripremio i u parlamentu branio tadašnji ministar finansija Milojko Spajić. Tender za izradu tehničke dokumentacije i izvođenje radova u Pljevljima raspisan je sredinom prošle godine. U ovogodišnjem kapitalnom budžetu za pljevaljsku bolnicu namijenjena su dva miliona. I jedan euro pride, valjda da ne zafali. Pošto je vrijednost radova za izgradnju i opremanje bolnice u Pljevljima procijenjena na 40 miliona, ovom dinamikom posao bi mogao biti završen za nekih 20 godina. Ako požure.

Podgorički Univerzitetsko klinički centar malo je komplikovanija priča. Procijenjena vrijednost 199 miliona, za ovu godinu opredijeljen milion. Namjena ista kao i prethodnih godina – konsultantske usluge, projekti, studije…

„Zakonom o budžetu Crne Gore za 2023. godinu planirani su radovi na ukupno 63 projekta“, navodi se u Izvještaju DRI o realizaciji budžeta za 2023, poslednjem koji imamo. „Bilo je ukupno 25 aktivnih projekata od kojih je 8 okončano, 17 su u toku, dok za 38 projekata za koje su planirani radovi nije bilo realizacije sredstava“. U međuvremenu, promijenili su se vlada i vladajuća većina, ali je praksa planiranja kapitalnog budžeta, izgleda, ista. Obećanja političara bila su i ostala jeftina roba.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo