Tolstoj je rekao, a bilbordi ovih dana u Crnoj Gori ponavljaju, kako djeci treba objasniti da biti snažan ne znači i biti nasilan prema ženama. U patrijarhalnoj Crnoj Gori nasilje u porodici je još uvijek tabu tema, žene godinama trpe da ih muževi, sinovi psuju, da im prijete, tuku. Istraživanja pokazuju da je svaka druga žena žrtva verbalnog, a svaka treća fizičkog nasilja. Posljednjih godina žene, ipak, češće prijavljuju nasilje. U prvih pet mjeseci ove godine u Crnoj Gori, prema podacima Uprave policije, registrovano je 194 krivičnih djela nasilja u porodici. Žene rijetko žele da pričaju o nasilju koje trpe. I kada se odluče da progovore, traže anonimnost zbog osude sredine. ,,Godinama sam trpjela da me muž maltretira, nijesam radila, živjela sam u njegovom stanu. Pijan je često znao sve da polupa, da mene udari, prijetio je da će mu uzeti dijete. Zvala sam policiju nekoliko puta, ali se on vrati sjutradan, još gori”, ispričala je za Monitor žrtva nasilja. Naša sagovornica kaže da nije imala podršku porodice, prijatelja, da su svi govorili da treba da ćuti i trpi. Odlučila je da prekine agoniju kada je jedne noći njen muž udario dvogodišnje dijete. Pobjegla je kod prijateljice u drugi grad, pokrenula postupak protiv njega zbog nasilja u porodici i brakorazvodnu parnicu.
Žrtvama koje su se odlučivale da nasilje prijave policiji zakon do sada nije išao na ruku. Nasilje u porodici tretirano je Krivičnim zakonom koji predviđa da će osoba koja ugrožava tjelesni ili duševni integritet članova svoje porodice ili porodične zajednice, biti kažnjena novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Kazna je strožija ako je nasilnik koristio oružje ili opasno oruđe. U tom slučaju mogao bi biti u zatvoru tri mjeseca do tri godine.
Dug je, međutim, u ovoj zemlji put dok nasilnih završi iza rešetaka. U praksi, kada se žrtva odluči da prijavi nasilje, nasilnik u pritvoru ostane najviše 48 sati. U vrlo rijetkim slučajevima, kada postoji strah od bjekstva ili uticaja na svjedoka, bude sproveden u istražni zatvor na mjesec dana, objasnili su Monitoru u Pravnom centru. Nakon pritvora, nasilnik se vrati kući, žena, iz straha ili zbog nade da će biti bolje, odustaje od krivične prijave. Agonija se nastavlja. Rijetke odluče da svjedoče i da se pridruže krivičnom gonjenju, što je uslov da nasilnik završi u zatvoru.
,,Dodatni problemi su to što nema državnih skloništa za podršku i pomoć žrtvama, država im ne obezbjeđuje besplatnu pravnu niti materijalnu pomoć. Socijalni radnici, policajci, tužioci koji dolaze u kontakt za žrtvama često nijesu dovoljno senzibilisani i obučeni”, kaže za Monitor Miljana Peković iz Centra za zbrinjavanje žena i djece žrtava nasilja koji radi u okviru SOS telefona u Nikšiću.
U Crnoj Gori postoje dva skloništa za žene i djecu žrtve nasilja – Sigurna ženska kuća u Podgorici i Centar za zbrinjavanje žena i djece žrtava nasilja u Nikšiću. Pekovićeva kaže da u njihovom skloništu trenutno borave dvije žene, a da su im se ove godine za pomoć obratile šezdeset dvije. Za pomoć se najčešće obraćaju žene između 30 i 50 godina, srednjeg obrazovanja. Sklonište radi zahvaljujući donatorima -OAK fondaciji. Žrtvama pružaju besplatnu pravnu, advokatsku i psihološku pomoć. U skloništu, po pravilu, žrtve mogu ostati do mjesec dana, ali, kako kaže Pekovićeva, nekada borave i duže, dok se za njih ne nađe odgovarajuće rješenje.
Vlast u Crnoj Gori nasiljem u porodici se obično pozabavi za praznike. ,,Država Crna Gora neće zatvarati oči pred problemom nasilja u porodici i odlučna je u namjeri da se takve pojave ne tolerišu”, rekao je predsjednik Filip Vujanović u predsjedničkoj rezidenciji na Cetinju, na prijemu kojim je označen početak kampanje 16. dana aktivizma protiv nasilja u porodici. Vujanović je najavio i skoro usvajanje zakona o zaštiti od nasilja u porodici, kojeg mnogi očekuju kao spas.
Zakon bi u Skupštini, kako je rečeno Monitoru, trebao da se nađe u martu. Najznačajnija novina je uvođenje zaštitnih mjera koje predviđaju da nasilnik može biti udaljen iz stana, da mu se može zabraniti približavanje žrtvi, uznemiravanje i uhođenje, kao i obavezno liječenje od zavisnosti i obavezni psihosocijalni tretman. Bitna novina je i što se nasilnik može udaljiti iz stana i u slučaju kad je u njegovom vlasništvu. Mjere zaštite mogu trajati do šest mjeseci ili godinu dana.
Prema Nacrtu zakona, policijski službenik je dužan, na zahtjev žrtve, da je prati u stan prilikom uzimanja ličnih stvari koje su joj neophodne u svakodnevnom životu. Nacrtom je predviđeno da u zatvor do deset dana može otići čak i ako opsuje člana porodice.
Na Nacrt zakona stigle su brojne primjedbe. Da se kazne moraju pooštriti, produžiti trajanje zaštitnih mjera, da država hitno mora obezbijediti sklonište za žrtve, da se u krug osoba na koja se zakon odnosi uključe i one koje su bile ili su u emotivnim vezama.
Miljana Peković iz Centra za zbrinjavanje žena i djece žrtava nasilja u Nikšiću kaže da se je ipak najbitnije da se obazbijedi da se zakon na pravi način tumači i primjenjuje. Upućeni kažu da su džaba svi zakoni, ako žrtvu štiti policajac ili sudija koji i sam bije ženu ili iz nekog razloga smatra da to nije ništa strašno. I oni koji trpe nasilje i oni koji se trude da im pomognu, kažu da je najveći problem opšteprihvaćeno mišljenje da ono što se dešava kada se zatvore vrata kuće ne treba da interesuje nikoga sa strane, pa ni državu.
Vesna RAJKOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice