Iako šturi, zvanični podaci pokazuju da Crnu Goru, polagano, zahvata plima otkaza. I nesigurnosti. Podaci Monstata ukazuju da, u ovom trenutku, 90.000 – 100.000 stalno i privremeno zaposlenih ne zna kada će i od koga primiti sljedeću platu. I kako će preživjeti do tog momenta

„Ne vidim način da mi ovo preživimo“, kaže bez srdžbe komšija koji se sa suprugom i troje djece, treću nedjelju nalazi u samoizolaciji. Ili kvalitet veze preko interfona nije dovoljan da prenese strah ljudi koji su, kao samozapošljeni, prinuđeni na, ne znamo koliko dugu, obustavu poslova od kojih žive. Možda je,  s početka, neku utjehu pružalo iščekivanje da Vlada izađe pred parlament sa rebalansom budžeta i konkretnim predlogom hitnih mjera pomoći onima koji su sada spriječeni da rade. I zarađuju za hranu. Radilo se o radnicima, poslodavcima ili samozapošljenima.

Prva sedmica aprila prolazi, a umjesto pomoći za odbranu ugroženih radnih mjesta, a njih je možda i sto hiljada (100.000),  stižu   otkazi. Nekome nije produžen ugovor o radu, drugome je otkazan honorarni posao, trećem/trećoj ponuđeno da potpiše sporazumni raskid radnog odnosa (na određeno vrijeme) i sačeka dok ih  pozovu „kad sve ovo prođe“.

Iznenađenje je predstavljalo samo to što su se viškova, među prvima, počele oslobađati kompanije u državnom vlasništvu.

Odlukom generalnog direktora Božidara Šundića u Radio-televiziji Crne Gore neće biti honoraraca. „Obavještavam vas da od prvog aprila RTCG neće angažovati nijednog honorarnog saradnika. Molim da se svima zahvalite na saradnji. Čim se steknu uslovi, biće ponovo angažovani”, piše u dopisu koji je Šundić uputio menadžmentu javnog servisa. Šundić nije želio da javnosti obrazloži svoju odluku, a iz medija se može saznati da je otkazivanje saradnje honorarcima obrazloženo zaključcima Vlade i hitnim mjerama u vezi sa korona virusom. Tako su čelni ljudi RTCG razumjeli poruku premijera Duška Markovića da je „svaki čovjek dragocjena vrijednost Crne Gore“.

Potom su stigle vijesti da se viška ljudi oslobađa još jedna, strateški važna, državna kompanija. Montenegro erlajns (MA) otpušta 10 radnika koje godinama (neke i više od četiri godine) drži na ugovorima na određeno i koji su po zakonu stekli pravo na stalno zaposlenje, obznanio je poslanik Nebojša Medojević. Iz MA je, kao odgovor na Medojevićeve tvrdnje, stigla obavijest da je nacionalna avio kompanija, „uvažavajući preporuku i očekivanja Vlade i premijera da se poslodavci u takvoj situaciji suzdrže u odnosu na raskid radnih odnosa“, započela proceduru produženja svih ugovora isteklih nakon 16. marta, kada su obustavljene operacije“.

I taman kada pomislite da je to saopštenje demant tvrdnji koje je iznio jedan od lidera DF, kad tamo kažu da je uprava MA početkom marta odlučila da se ugovori  na određeno vrijeme nakon  isteka neće produžavati. „Sa implementacijom ovih mjera se počelo odmah. Sve te odluke su donešene prije proglašenja pandemije COVID-19 u svijetu i pojave korona virusa u našoj zemlji“. Neko je izgleda, ipak, ostao bez posla.

Na potezu su Plantaže. Otud stižu najave o smanjenju plata, možda i za trećinu. Ponuđena alternativa je, prenose zabrinuti radnici, Zavod za zapošljavanje.

Nenadane odluke o smanjenju broja radnika u kompanijama pod kontrolom države, mogu se razumjeti i kao svojevrstan signal privrednicima da se u državu i njenu pomoć ne treba uzdati, već se ekonomski problemi – nastali odlukama, preporukama i zabranama iste te države – moraju rješavati sistemom svako za sebe. I svako po svome.

Iako šturi, zvanični podaci potvrđuju da Crnu Goru, polagano, zahvata plima otkaza. I nesigurnosti.

Prema podacima predočenim na sastanku Udruženja bankara, mogućnost da za tri mjeseca odloži plaćanje rata za uzete kredite do sada je iskoristilo više od 61.000 klijenata ovdašnjih banaka, sa kreditima ukupne vrijednosti oko 1,23 milijarde eura. I pored toga, doznajemo iz CBCG, u martu se povećao broj preduzeća čiji su računi blokirani zbog nemogućnosti plaćanja dospjelih obaveza.

Raste i broj nezaposlenih. „Blago“, kažu u Zavodu za zapošljavanje, uz podatak da je u drugoj polovini marta broj zvanično nezaposlenih porastao za 111. „Što je u skladu sa očekivanjima“, cijene u Zavodu. Oni predviđaju da će u narednom periodu borbe sa epidemijom korona virusa doći do povećanja nezaposlenosti „čiji će obim zavisiti od dužine trajanja pandemije“.

Od gubitka radnih mjesta strahuju i zvaničnici Međunarodne organizacije rada (MOR). Oni procjenjuju da bi samo u drugom kvartalu ove godine (mart – maj) pandemija COVID-19 mogla odnijeti 195 miliona radnih mjesta s punim radnim vremenom. O ozbiljnosti te procjene svjedoči podatak da je samo u SAD, u posljednjoj nedjelji marta, bez posla ostalo rekordnih 3,3 miliona ludi. Četiri puta više nego ikada ranije. „Ispalo je to kao da je ekonomski sudija zviždaljkom signalizovao kraj igre“, zabilježili su novinari Njujork Tajmsa, pokušavajući da opišu zastrašujuću brzinu kojom epidemija guta radna mjesta. Njujork Tajms prenosi i procjenu ekonomista sa uglednih američkih univerziteta (Jejl) da bi ova  kriza mogla za osam nedjelja bez posla u SAD ostaviti onoliko ljudi koliko ih je radno mjesto izgubilo tokom pet godina nedavne globalne ekonomske krize (26 miliona radnih mjesta u periodu 2007 – 2012).

Pesimističke procjene se množe i ubrzavaju. Prije samo dvadesetak dana iz MOR-a su stizala upozorenja da bi virus korone svijet mogao koštati 25 miliona radnih mjesta, tokom čitave 2020. godine. Već sada se kalkuliše sa osam puta većim gubicima. Šta slijedi? „Brojke moćno govore same za sebe“, kazao je generalni direktor MOR Gaj Rajder, „svijet rada trpi apsolutno izvanredan pad“.

Globalno, najteže su pogođeni sektori ugostiteljstva, proizvodnje i maloprodaje. Crna Gora dijeli te probleme, uvećane u onoj mjeri u kojoj su ti sektori okosnice ovdašnje privrede. I pored toga vlast ne pokazuje pretjeranu želju da se uhvati u koštac sa problemima. Mada bi morala biti svjesna da ih svaki dan oklijevanja umnožava. I poskupljuje rješenja. Vlada je prije dvije nedjelje formirala radnu grupu sa zadatkom da „u roku 5 – 7 dana“ predloži mjere koje će privredi omogućiti „da sačuvaju resurse, zaposlene i djelatnosti“.

Iz nekog razloga u tom timu nije bilo mjesta za predstavnike poslodavaca i radnika. Unija poslodavaca i reprezentativni sindikati će se sa budućim mjerama upoznati naknadno, kada im Vlada omogući da ih sagledaju.

Prema informacijama do kojih je došao Monitor, paralelno sa Vladinom radnom grupom, u Ministarstvu finansija radi poseban tim. Nije baš najjasnije po čijem nalogu. Oni, uglavnom, pokušavaju osmisliti način da se zakrpe rupe koje će se u budžetu pojaviti zbog  obustave privrednih aktivnosti i pada cijena nafte i naftnih derivata: PDV, odloženi porezi i doprinosi na zarade, akcize… kako bi održali planiranu potrošnju. Istovremeno, treba pod hitno pronaći i novac za pomoć privredi i građanima. Mada su sve procjene relativne – ne znamo koliko će kriza trajati, koga će sve pogoditi i u kojoj mjeri – skoro je izvjesno da bi za osjetniju pomoć trebalo obezbijediti stotine, a ne desetine miliona eura.

„Zavod za zapošljavanje radi na pripremi pravovremenog vida podrške poslodavcima kako bi spriječio otpuštanja radnika, odnosno pokušao sačuvati radna mjesta“, stoji na sajtu te institucije. Slična poruka stigla je i sa zajedničkog sastanka Udruženja bankara sa predstavnicima CBCG, Vlade, Skupštine, Privredne komore. Jednom riječju – DPS-a. „Treba podržati sve one firme koje ne otpuštaju uposlene, koje redovno plaćaju poreze i doprinose, koje imaju dobru istoriju saradnje sa bankama, ali i one koje imaju potencijal za rast“. Nije teško shvatiti da takve firme treba podržati u svakom trenutku, pošto njihov opis garantuje uspješnu saradnju. I zaradu. Ovaj momenat treba neka druga, znatno fleksibilnija pravila. Njih, ipak, očekujemo od Vlade, a ne od Udruženja bankara.

Ima najava da bi se Vlada do kraja sedmice mogla pozabaviti prijedlozima radne grupe i novim mjerama za podršku građanima i privredi. Prije nego ih pošalje dalje na sagledavanje. Kad god da to urade, makar i prije izlaska ovog broja Monitora, već ozbiljno kasne. Prema onome što su Vijesti dobile na uvid u Privrednoj komori, Vlada bi mogla privremeno preuzeti obavezu isplate garantovane zarade (222 eura) za zaposlene u najugroženijim sektorima. Poslodavac bi, prema tom predlogu, imao obavezu isplate ostatka zarade, „do pune plate“. Prema računici napravljenoj u Komori, država bi na taj način subvencionirala plate za nešto manje od 26.000 zaposlenih, uz mjesečni trošak od 5,8 miliona.

Nemamo prave podatke ali to ne izgleda sveobuhvatno. Prema podacima Monstata, u sektorima trgovine na veliko i malo, saobraćaja i skladištenja, pružanja usluga smještaja i hrane, komunikacija i informisanja, trgovine nekretninama, umjetnosti, zabave i rekreacije te pod stavkom ostale uslužne djelatnosti platu prima preko 75.000 ljudi. Ne računajući 15.000 – 25.000 sezonaca. Velika većina njih ne zna kada će i kako zaraditi sljedeću platu. A kada će im i ko isplatiti prethodnu. I kako preživjeti do tog momenta.

Ovdje nijesu uračunati trenutno inficirani, samoizolovani ili svi oni koji su –  nakon zatvaranja škola i vrtića – prinuđeni da ostanu kod kuće i čuvaju djecu. Vlada im je od 15. marta dala pravo da ostanu kod kuće, ali još ne pominje  novac kojim bi, makar djelimično, poslodavcima kompenzovala neplanirani  trošak. I tu govorimo o hiljadama ljudi i milionima eura.

I sve uz nadu da će aktivni dio trgovine, prerađivačka industrija i sektor građevine nastaviti da rade, bez još većih ograničenja i prepreka (20.000 radnih mjesta + sezonci). To nije izvjesno. Nije izvjesno ni da će Vlada, skupa sa Skupštinom, uspjeti u kontinuitetu da obezbijedi sredstva potrebna za isplatu penzija i zarada u javnom sektoru.

Prije željno očekivanih mjera, oglasio se i zaštitnik ljudskih prava Siniša Bjeković. Građani im se, kaže, žale i zbog otkaza uručenih tokom trudničkog bolovanja i porodiljskog odsustva. To ne može biti dobar znak. Stvari prepuštene same sebi, obavezno idu nagore.

Zoran RADULOVIĆ