Vlada je još jednom, krajnje ozbiljno, najavila da će napraviti socijalne kartone. Ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović i stalni predstavnik Kancelarije Programa Ujedinjenih nacija za razvoj Rastislav Vrbenski potpisali su sporazum o realizaciji projekta: „Socijalni karton – Informacioni sistem socijalnog staranja u Crnoj Gori (ISSS)”. Koštaće, rekli su, 1,27 miliona i biti završen do kraja jeseni 2014. Ministar Numanović je precizirao da će se projekat realizovati u fazama i da će se, za početak, raditi informacioni sistem socijalne zaštite, gdje će se obraditi svi korisnici socijalne i dječije zaštite. Napraviće, kaže, dobru informacionu vezu između ministarstva i centara za socijalni rad, ali i sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, Poreskom upravom, Upravom za nekretnine, Zavodom za zapošljavanje i Fondom penzijsko-invalidskog osiguranja.
,,Želimo da se na jednom mjestu obavi izrada svih podataka i da dosadašnje i potencijalne korisnike učinimo relaksiranim tako što će, ako daju samo ime i prezime, u toku jednog dana saznati imaju li pravo na socijalnu nadoknadu”, rekao je Numanović.
Impresivna je temeljitost ove vlasti. Ako projekat bude ostvaren po planu, socijalni kartoni biće gotovi u udarničkom roku od 14 godina. U novembru dvijehiljadite Vlada je prihvatila Odluku o obrazovanju Savjeta za realizaciju projekta ,,Socijalni karton”, koji će omogućiti efikasniju koordinaciju u oblikovanju tog dokumenta potrebnog zbog socijalnog stanja u Crnoj Gori. Dvije godine kasnije razmatrani su rezultati „pilot projekta” socijalnog kartona urađenog u danilovgradskoj opštini. U novembru 2007. Socijalno ekonomski savjet je podržao Vladu u subvencioniranju najsiromašnijih građana, uz obavezu izrade socijalno porodičnog kartona. To je bilo onda kad smo preživljavali prvi veliki strujni udar. I svaki put kad je postajalo jasno da običan svijet ne može da plati preskupu struju ili gorivo, slijedila je bajka o pomoći najugroženijima koje ćemo precizno prepoznati pomoću magičnog socijalnog kartona. Al’ kartona niđe biti neće.
U skladu sa gorepomenutom temeljitošću nadležni će sada informacioni sistem u kom će „obraditi” sve korisnike socijale raditi godinama. Socijalnu pomoć, prema podacima od pretprošle godine, u Crnoj Gori prima blizu 14 hiljada porodica, oko 42 hiljade ljudi.
Naivni su mislili da su i dosad postojali podaci o tome ko i zašto dobija pomoć i da evidencija nije ispisivana mastilom, na pergamentu.
Osim što će, dakle, imati podatke o onima o kojima ih je i do sada morala imati, Vlada će marljivo raditi i na prikupljanju informacija o ,,potencijalnim” korisnicima socijalne pomoći. Kako će da zna ko su – ne zna se. Ne zna se ni hoće li u ,,potencijalne” biti ubrojani učitelji, profesori, radnici iz zdravstva i svi ostali sa platom manjom od prosječne. Ili će svako od njih imati pravo da se, za početak, prijavi za predpristupne pregovore za status potencijalnog kandidata za korisnika socijalne pomoći.
Savez slobodnih sindikata je ocijenio da će se ovako zamišljen projekat socijalnog kartona pretvoriti u puki popis sirotinje u Crnoj Gori. ,,Za nas je taj projekat besmislen ukoliko se ne popiše imovina bogatih, jer cilj nije samo evidentirati ljude koji nemaju osnovnih uslova za život, već i one koji posjeduju natprosječni imetak za naše prilike, a koji nije adekvatno oporezovan”, piše u saopštenju SSCG.
Sindikat insistira da državne institucije obezbijede jasan uvid u ekonomsko-socijalno stanje svih građana. Smatraju da bi se na taj način otvorila mogućnost da Crna Gora, koja je po Ustavu država socijalne pravde, stvori sistemske uslove raspodjele bogatstva na mnogo pravedniji način. ,,Predstavljenim projektom najmoćniji sloj stanovništva potpuno je zaobiđen i na taj način zaštićen, što nije smisao i cilj izrade socijalnog kartona”.
Savršeno je jasno da ova vlast ne želi da sakupi podatke o tome kako se živi. Iz prostog razloga: većina ljudi živi – jedva.
Grubo procjenjujući, među ,,potencijalne” korisnike socijalne pomoći mogu se svrstati dvije trećine stanovnika Crne Gore.
Ovako. Oko sedamnaest hiljada ljudi radi u djelatnostima gdje je plata viša od 786 eura koliko je koštala potrošačka korpa za mart. Riječ je o zaposlenima u finansijskim djelatnostima, onima koji se bave poslovima sa nekretninama, vađenjem ruda i kamena i snabdijevanjem električnom energijom. Ako solidno plaćeni uposlenici imaju četvoročlane porodice, može se računati da među one koji pristojno žive spada oko 68 hiljada ljudi.
Dobro žive i funkcioneri. Prema podacima Komisije za sprječavanje sukoba interesa, javnih funkcionera u ovoj državi, 1. maja 2012. bilo je 3217. Zanimljivo je da taj broj iz mjeseca u mjesec raste. U aprilu 2012. bilo ih je 3191; u martu 3142; u februaru 3080. U januaru 2010. evidentirano je 2687 javnih funkcionera u Crnoj Gori. Napredak je očit, a nije teško dokučiti da svi oni, što platica, što upravni odbori i ostalo, preskoče prag preživljavanja. Neki višestruko.
Ako u prosjeku funkcionerske familije imaju po četiri člana, skoro trinaest hiljada žitelja Crne Gore na taj način obezbjeđuje relativno bezbrižnu egzistenciju.
Neka ima i deset hiljada uspješnih preduzetnika, uključujući i trgovce drogom i one koji su rasprodali đedovinu. Sa četvoročlanim porodicama to je 40 hiljada.
Kad se sve sabere, nešto preko 120 hiljada ljudi u ovoj zemlji živi dobro ili makar bez velike brige čeka prvi u mjesecu. Sve i ako još sto hiljada odnekud ima para, ostaje 400 hiljada ljudi koji ne mogu da sastave kraj s krajem.
Kad već neće da prebroji bogate, vlast bi mogla bar siromašne da prebroji ljudski. Ali neće. Oni koji sada primaju socijalnu pomoć nijesu siromašni, oni su korak iza siromaštva i gladi. Korisnik materijalnog obezbjeđenja porodice, ako živi sam, ima na raspolaganju dva eura i deset centi dnevno. Dvočlana porodica dnevno može da potroši euro i 27 centi, tročlana euro i cent, četvoročlana devedeset i petočlana osamdeset centi dnevno. Sa tim se ne živi.
Uostalom, za evidenciju kakva je zamišljena ovakvim projektom izrade socijalnog kartona nije se morao trošiti toliki novac. Možda bi DPS za manje para ustupio sopstvenu evidenciju. Zahvaljujući predanom radu na terenu oni precizno znaju koje dvije babe u Šavniku primaju socijalnu pomoć i na koje oko neko treba da zažmuri kako ne bi vidio da jedna od baba može da pokosi koliko treba za jednu kravu. Zahvaljujući preciznom informacionom sistemu, babe znaju da žmurenje važi samo dok se glasa kako treba. Socijalni karton, dok je ove vlasti, biće šuplja priča.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice