Povežite se sa nama

OKO NAS

IZ TAMNOG DIJELA ŠKRINJE CRNOGORSKE PATRIJARHALNE SVIJESTI : Ubiti ćerku u začetku čekajući sina

Objavljeno prije

na

Ovaj tekst nije protiv dragih Dječaka, niti muškaraca, nego je samo glas da djevojčice i žene budu ravnopravne sa muškim rodom. Da se prave brži koraci ka rodnoj (zar ne i ljudskoj) ravnopravnosti u Crnoj Gori

PIŠE: Pero RADOVIĆ, TV autor i publicista

Prvu ozbiljnu akciju protiv ovog ljudskog poniženja u Crnoj Gori,  pokrenula je ekipa animiranog filma “Sine“, autora Nine Đukanović i Gorana Ivanovića i produkcija Kompanije „Košnica“. U pitanju je začetak fronta protiv sramnog čina selektivnog abortusa u kojemu se u hodnicima zaostale, patrijarhalne svijesti sprečava rađanje Ćerki u očekivanju Sina. To stanje se, iz stida, u nas uglavnom prećutkuje. Planirani program hoće da stvari izgovori glasno i jasno, koliko god to ne godilo uhu onih muškaraca koji imaju doživljaj (ugrađeni) da im je u ovom životu bogomdan presto. Nije, ipak.

Film „Sine“, uz prijatno iznenađenje njegovih autora, na početku je         već zapažen u inostranstvu, uz priznanja na festivalskim manifestacijama. Za autore i malog producenta „Košnica“, već je veliko priznanje i u samoj činjenici da je Film uvršten u takmičarsku selekciju na predstojećem prestižnom evropskom Krakow Film Festivalu. To će ovom djelu (i praktičnoj ideji) dati poseban značaj i autoritet. Doma, u Crnoj Gori, ovoj nesvakidašnjoj akciji tek se otvara put.

Filmski centar Crne Gore na konkursu za finansiranje kratkometražnih animiranih filmova finansijski je podržao projekat.

Uz prethodni informativni dio navodim i neke detalje do kojih je dovela asocijacija na ovu priču.

Nedavno mi je prijatelj iz okoline Bara ispričao, kako mu se unuka  obratila pitanjem: „Djeda, zašto nijesi posadio orah kada sam se ja rodila kao što si ga posadio kada se rodio moj brat“. Djed se u trenutka snašao i objasnio kako se drvo za rođenje Djevojčice sadi kad ona poodraste i on će za nju posaditi jabuku. Što je i učinio.

Eto, i sađenje oraha za mušku glavu, što je lokalni običaj, ali, uz jabuku za djevojčicu, mogao bi da bude dio najavljene akcije za rodno ravnopravno rađanje u Crnoj Gori. I za širenje dvije korisne biljke. Čvrsti, pa makar bio i tvrdi orah, i nježnu jabuku. A tek, jabukin cvat.

Novo je vrijeme. Više ne završavaju stare osobe u zajedničkom domaćinstvu sa Sinom, jer „ćerka je tuđa sreća“. I sinovi i ćerke su u rasijanju, lokalno, ili planetarno. Obratite se poznaniku, starcu ili starici, sa pitanjem – koliko puta Sin, a koliko Ćerka navrate da iskreno provjere: Kako ste. I da pripomognu u stanu. Ima, naravno i vrlo brižnih sinova.

Ova tema pokreće i druga pitanja.

  • I dalje su izuzeci u Crnoj Gori da roditelji odrede ravnomjerno nasljeđe za sinove i ćerke. Ćerkama je neprijatno da pokreću sudske postupke, pa se, najčešće, nastavlja stara praksa. Ali, mijenjaće se stvari. Pravo i pravda su, makar zvanično, jednaki prema objema stranama.
  • Ima i pozitivnih stvari, kao npr. da se sve rjeđe čuje imenovanje razvoda braka kao: Muž oćerao ženu.
  • Nijesu rijetki slučajevi i da sudovi, ili neke sudije sa refleksom iz stare Škrinje, kod rastave braka djecu dodjeljuju ocu, naročito ako su u pitanju i muška djeca. Iako danas oba supružnika imaju podjednake materijalne uslove. Uz prirodnu prednost majčinstva.
  • Selektivno rađanje posebno je aktuelno na selu. I selo je time najviše pogođeno. Ono malo djevojaka tamo se ne zadržava, tako da u većini dobijamo muška sela. „Bijela kuga“ počinje sa tog terena.
  • Asocijacija je i na teško dokazivoj a logičnoj tvrdnji da bi svijet bio bolji, ali u svakom slučaju sa manje ratova, kada bi njime upravljale žene (majke, sestre,supruge, dame).
  • ITD

Čitava ova priča apsolutno ne isključuje pravo na zakonom definisan abortus, u čemu bi trebalo da se bračni parovi usaglase. Pri tome žena zadržava pravo da bude gospodar svoga tijela.

Uz kraj priče predlažem pitanje onom ocu koji još živi u tamnom dijelu tradicionalne crnogorske Škrinje, kako bi reagovao da Ćerka, koja je rasla uz njega, ode iz života. Rekao bi, sa sigurnošću tvrdim, da je ne bi dao  ni za cio svijet. Sa prirodnim osjećanjem prema svom djetetu. Probudio bi se roditelj i čovjek u njemu. Samo kada bi se to osjećenje pomjerilo i u vrijeme kada je Ćerka u začeću.

Ovaj tekst, najzad, nije protiv dragih Dječaka, niti muškaraca, nego je samo glas da djevojčice i žene budu ravnopravne sa muškim rodom. Da se prave brži koraci ka rodnoj (zar ne i ljudskoj) ravnopravnosti u Crnoj Gori.

PS, uz samo dva, ne najvažnija, ali znakovita, primjera.

Prvi je iz moje struke. Koliko su jutarnji i popodnevni TV programi bogatiji, smisleniji, neposredniji, uvjerljiviji i životniji u kojemu žene dominiraju kao urednice, reporterke, gošće. Večernji programi su u većini muški, pa u njima ponekad urednice i voditeljke poprime mušku čvrgu ozbiljnosti. Pa, zatim, reprize, jer vjeruju da nijesmo dovoljno razumjeli.

A, kada su rukometašice (Zlatne lavice) u pitanju može se govoriti o najvećem uspjehu Crne Gore u njenoj modernoj istoriji. Osvojeni svi planetarni vrhovi i ostvarena nemjerljiva promocija države. Sjećam se opšte radosti povodom osvajanja Olimpijskog odličja 2012-te. U veselju među izjavama priznanja, snimljena je izjavu starine sa sela: „E, Bogomi, otkad su ove naše đevojke najbolje na svijetu, sad su mi milija i ova moja ženska čeljad“.

Prvo, ženskoj čeljadi valja dati ravnopravnu priliku da se rode.

 

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo