Izbjegličko naselje u Smajlagića Polju, građeno prije petnaestak godina za ljude koji su sklonište iz ratom zahvaćenih područja našli u Kolašinu, sada je sve osim udobno mjesto za stanovanje. U naselju je 36 porodica, a među njima su i neki Kolašinci, koji na drugi način nijesu mogli da nađu krov nad glavom. Najviše je djece i starih. Žive u skučenim stanovima, no to im je, kažu, najmanji problem. Proteklih nekoliko mjeseci sva domaćinstva su u više navrata bila isključivana s vodovodne mreže i po desetak dana, a mnoge će porodice, zbog neizmirenog duga za električnu energiju, Novu godinu dočekati u mraku. Stanari tvrde da su zaboravljeni od svih, te da njihova bijeda odavno nikog ne dotiče, pa se rijetko i obraćaju bilo kome.
Zbog izlivanja fekalija iz spetičke jame, kolašinski Vodovod jesenas je, po nalogu Komunalne policije, nekoliko puta isključivao vodu cijelom naselju. Takvo stanje, tvrde stanari, umalo je izazvalo zarazu. Svi stanovi su priključeni na jednu septičku jamu, koja nije redovno pražnjena, pa su se fekalije izlile u prizemne stanove. Još gore je bilo kada je isključena voda. I dok neki smatraju da su nadležni u Vodovodu nesavjesno postupili, stanarka Vera Radovanović, tvrdi da drugog načina nije bilo.
„Septička se izliva u stanove, pa su neki poplavljenji fekalijama. Plivamo u fekalijama, ne znamo kome da se obratimo. Sve je to jer je svih 36 stanova na jednoj septičkoj jami. Vodovod nije imao drugog rješenja nego da isključi vodu. Mi nikako ne uspijevamo da obezbijedimo dovoljno novca da se septička jama redovno prazni”, kaže ona.
Njena komšinica Milica Ivaniš smatra da su im narušena osnovna prava time što je plombiran jedini priključak za vodu. Ona tvrdi da su stanari izbjegličkog naselja nekoliko puta skupljali novac za pražnjene septičke jame. Međutim, kaže, to nije dalo neke značajnije rezultate.
„Izvuku dvije cisterne, uzmu novac i odu, a nas ostave s istim problemom. Mi smo ostavljeni na milost i nemilost i strepimo od zime. U ovom naselju nas je oko 100, mnogi nijesu zaposleni, a većina je i starija od 60 godina. Strahovali smo da ćemo zbog fekalija koje su se izlile dobiti neku zarazu, onda smo danima bili bez vode. Obraćali smo se i Opštini, gdje tvrde da nemaju novca da nam pomognu”, kaže ona.
Iz Komunalne policije objašnjavaju da su, postupajući po prijavi nekih od stanara iz tog naselja, upozorili prije mjesec da se problem septičke jame mora riješiti, odnosno da se ona mora redovno prazniti.
„Napravili smo zapisnik i upozorili da se septička jama mora isprazniti. Ni nakon mjesec stanari to nijesu učinili. Nije bilo drugog načina nego da se isključi voda svima”, kazao je načelnik te službe Zoran Kujović.
Stanovi su nedavno opet priključeni na vodovodnu mrežu, ali problem pražnjenja septičke nije riješen, pa je, slažu se i stanari i Komunalna policija, samo pitanje dana kada će se ponovo izliti.
A dok su njene komšije bile u problemima zbog nedostatka vode, Svetlana Knežević, samohrana majka dvije djevojčice od 11 i 12 godina, ostala je i bez struje zbog duga od 800 eura. Ona tvrdi da neke od njenih komšija u izbjegličkom naselju, gdje živi par godina, duguju i po 4.000 eura, pa i dalje imaju struju.
„Korisnica sam materijalnog obezbjeđenja porodice i s tim novcem nikako nijesam uspijevala da redovno izmirujem račune za struju. Isključili su struju, bez upozorenja i bilo kakve najave. U to vrijeme bila sam na bolničkom liječenju u Podgorici, pa su mi dvije ćerke, učenice osnovne škole, bile same u stanu. Bila sam prinuđena da samoincijativno izađem iz bolnice, kako ne bi bile same u mraku”, kaže Kneževićeva.
Pokušala je, tvrdi ova žena, koja svoju porodicu izdržava čisteći tuđe stanove i cijepajući drva sugrađanima i da pozajmi novac, ali nije uspjela. Zbog isključenja struje štetovala je svu zimnica u zamrzivaču, pa nije sigurna kako će s djecom izaći iz zime.
„Štetovala sam na desetine kilograma hrane, koju sam čuvala u zamrzivaču, a koju sam od svojih nadnica kupovala tokom ljeta i jeseni, da bismo zimus imali šta da jedemo. Sve je to sada uništeno. Još nijesam uspjela ni da obezbijedim drva za ogrijev, pa kad nema struje nemam način ni da skuvam ručak djeci ili ugrijem vodu za održavanje higijene. Ogročena sam i nije mi jasno kako naša muka nikog ne dotiče”, kaže Kneževićeva.
Ona se prije dvije godine samovoljno iz prinudnog smještaja u Domu učenika s djecom preselila u jedan od praznih stanova u izbjegličkom naselju. Da tako nije učinila, kaže, bila bi beskućnica. Strahuje od trenutka kada će joj biti naređeno da se iseli.
Radnici kolašinske Elektrodistribucije, uz asistenciju policije, s elektromreže isključili su i stan Svetlanine komšinice Marice Novović. Ona izdržava petoro djece, od kojih je jedno teško bolesno, a već nekoliko godina i oni su krov nad glavom našli u u izbjegličkom naselju. Ukupna primanja porodice Novović iznose 75 eura, zbog čega nijesu mogli da izmiruju visoke račune za struju.
,,Prije dva mjeseca su mi isključili struju, zbog čega mi se ćerki koja je dijabetičar i ima još nekoliko teških dijagnoza, zdravstaveno stanje naglo pogoršalo. Samovoljno sam se priključila, znam da je to mimo zakona, ali drugog načina nijesam imala. Ukupno primam 75 eura po osnovu materijalnog obezbjeđenja porodice i dječjeg dodatka, pa ne mogu da plaćam račune od 90 eura”, objašnjava ona.
Novovićeva kaže da su isključenjem struje životno ugrozili njenu ćerku. Nema načina da se bez pomoći drugih izbori s finansijskim problemima, pa ni da plati račune za struju. Zatražila je pomoć i od Ministarstva rada i socijalnog staranja i od predsjednice Opštine Kolašin Željke Vuksanović. Iz kabineta predsjednice stiglo joj je obećanje da će u razgovorima s nadležnima u Elekroprivredi pokušati da nađu razumno rješenje.
,,Ja sigurno neću dozvoliti da mi dijete opet završi u bolnici jer nemam struje. To ne bi ni jedna majka dozvolila. Nemam način da plaćam redovno račune, koji premašuju moja primanja.”
Još nekoliko njenih komšija zbog neplaćenih računa živi u mraku ali, kažu, da se ne ljute ni na koga niti će moliti za pomoć. Plaćali su struju dok su mogli, sada su se računi nagomilali pa su znali da će biti isključenja.
,,Važnija mi je hrana za djecu nego struja, a oboje od svojih dnevnica fizičkog radnika ne mogu plaćati. Tako je kako je. Nekad mi se čini da se sva bijeda i jad ovog grada koncetrisala u ovo naselje. Rijetki su ovdje oni koji nijesu u krajnjoj bijedi”, kaže jedan od stanara, porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice