Nije vijest da nema „Dejtona dva“, takav novi sporazum nije moguć jer bi američka administracija morala priznati da je njihov sporazum o miru u BiH bio promašaj

MONITOR: U obraćanju u BiH parlamentu,  novi visoki predstavnik za BiH je rekao da „nije Pedi Ešdaun“ kao i da su njegova Bonska ovlašćenja „u fioci“. Kako ste Vi razumjeli njegov nastup?

KOMŠIĆ:  Visoki predstavnik Šmit je imao i inauguralni govor, govor kojim se obratio be-ha javnosti. U tom govoru on je objasnio da mu je mandat evropski put BiH i put ka NATO-u. Uvjeravao je javnost da za takav mandat ima podršku svih zemalja EU, Britanije i SAD-a. Na tom putu kao prepreka stalno stoji Dodik, Rusija i Srbija. Dakle, jasno je što treba raditi, mora ukloniti prepreke. To se ne može uraditi floskulom o dogovoru između tri naroda. On treba upotrijebiti moć koju ima po Dejtonskom sporazumu. Naše stanje je posljedica agresije na BiH, odnosno rata kojega građani ove zemlje nisu htjeli. Nitko ih nije pitao 1992. godine žele li rat. Na referendumu su se jasno izjasnili što žele. Poslije toga su napadnuti. Da je postojala mogućnost dogovora naroda ne bi bio potreban Dejtonski sporazum. Uostalom, on je uslijedio nakon vojnog sloma Karadžićeve RS, ne nikakvim sporazumom s njim. Dejtonski sporazum je nametnut sporazum i visokom predstavniku je dat mandat da ga čuva i omogući provođenje. Posljednji javni istupi visokog predstavnika su u suprotnosti s onim što je najavio u svom inauguralnom govoru.

MONITOR: U  Sarajevu su ponovo  predstavnici SAD-a i EU, Metju Palmer i Angelina Ajkhorst. Nakon sastanka sa članovima Predsjedništva BiH, Palmer je izjavio da posrednici nemaju „konkretna riješenja“ i da se radi o „injekciji hitnosti“. Ali pitanje zakonodavnih reformi u BiH „na stolu“ je od 2011, poslije prvih presuda Evropskog suda za ljudska prava?

KOMŠIĆ:  Fnkcioneri zemalja koje su potpisale Dejtonski sporazum i garantirale njegovo provođenje, prije dolaska u BiH u posredničku misiju, daju veoma jasne izjave o njihovom mandatu, a nakon dolaska nejasne i kontradiktorne. To se uglavnom desi nakon njihovih posjeta Zagrebu i Beogradu. To me podsjeća na Holbrukovu šatl diplomaciju. Pripremajući Dejtonske pregovore on je uvijek prvo išao Tuđmanu i Miloševiću, a onda dolazio u Sarajevo sa prijedlozima koje je s njima dogovorio. On je pravio kompromise koji se nisu smjeli napraviti. Zato danas imamo Sporazum sa kontradikcijama i diskriminacijama koje se pokušavaju otkloniti promjenama Ustava i Izbornog zakona. Opet se pravi ista greška, traže se kozmetičke izmjene, traže se kompromisi koji se ne mogu održati. Nefunkcionalnost države proizašla iz Dejtonskog ustava nije od jučer, presude Međunarodnog suda za ljudska prava stare su preko deset godina. – Što su uradili oni koji su odgovorni za provođenje Dejtonskog sporazuma,  presuda Haškog suda i Međunarodnog suda za ljudska prava?

MONITOR: Milorad Dodik je rekao medijima da se sa visokim funkcionerom Stejt departmenta, Gabrijelom Eskobarom, složio da nema „Dejtona dva“ i da se ne spominje članstvo u NATO-u, napominjući da Eskobar i „prijeti“.

KOMŠIĆ: Još ne znamo s čime će gospodin Eskobar doći u BiH. Dodik nije dobar izvor informacija jer on sve prilagođava sebi. Nije vijest da nema Dejtona dva. Takav novi sporazum nije moguć jer bi američka administracija morala priznati da je njihov sporazum o miru u BiH bio promašaj. Oni mogu samo insistirati na njegovom provođenju i doradi. Realno je očekivati „prijetnje“ jer se Dodik otvoreno suprotstavlja visokom predstavniku i u kontinuitetu djeluje antidejtonski. Teško je povjerovati da bi američka administracija poklekla pred Dodikom, bez obzira s kojom odlučnošću i obećanjima iza njega stoji Rusija.

MONITOR: Uslijedila je i velika regionalna živost glavnih aktera BiH krize. Dodik je nenajavljeno došao kod Zorana Milanovića, a Dragan Čović kod Aleksandra Vučića. Djeluje da je Dodik i dalje glavni pion u ovoj slagalici?

KOMŠIĆ: „Živost“ je u stvari kriza koju je izazvao Dodik. S obzirom na to da on svoju politiku koordinira s Čovićem, ne iznenađuju ove posjete Beogradu i Zagrebu. Možda im se čini da je uvjerljivije za svijet ako dobiju direktne instrukcije, Dodik u Zagrebu, Čović u Beogradu. To je jedinstvena politika, kao što je bila ona Tuđmana i Miloševića, Bobana i Karadžića. Međutim, previdjeli su glavnu stvar – Tuđman i Boban, Milošević i Karadžić imali su vojsku u BiH kojom su diktirali stanje u BiH i sve političke procese. Što danas imaju ovi njihovi trabanti? Imaju samo blefove. Milanović i Vučić se samo blamiraju pred svijetom. Njihova moć je balon koji međunarodna zajednica može ispuhati jednim ubodom.

MONITOR: U Beograd će, izgleda, za sljedećeg ambasadora SAD-a doći Kristofer Hil. Njegova diplomatska karijera je usredsređena na ključna svjetska žarišta nestabilnosti. Da li Hil dolazi na Zapadni Balkan, u pravom trenutku, momentumu, za razrješenje naših glavnih kriza, u BiH i na Kosovu?

KOMŠIĆ: Gospodin Kristofer Hil je diplomata s velikim iskustvom, posebno u kriznim područjima svijeta. Zna sve okolnosti u kojima je nastao Dejtonski sporazum i sigurno zna sve njegove slabosti. Važno je i to da je bio blizak s Ričardom Holbrukom, što znači da poznaje i njegove nedoumice i naknadne stavove o tim slabostima. On dolazi u pet do dvanaest. Kamo sreće da je došao ranije, dok politički odnosi nisu bili u ovoj mjeri narušeni. U nekim vremenima bilo je više prostora za djelovanje i to bez radkalnih mjera. Sada je situacija zaoštrena i traži radikalne mjere.

MONITOR: Nedavno se pojavila Vaša knjiga „ Tuđmanov haški profil-udruženi zločinački poduhvat u BiH“. Tu vtrdite da je sadašnja politika Hrvatske prema BiH, nastavak Tuđmanove.  Sada Zoran Milanović pokazuje najviše inicijative oko bosansko-hercegovačkih ustavnih i zakonodavnih reformi nizom akcija i prijedloga. Im li on u tome podršku EU?

KOMŠIĆ: Jedan od važnih motiva nastanka moje knjige je politika koja se u kontinuitetu vodi iz Hrvatske prema BiH. Milanović je veći tuđmanovac u tom smislu nego što su mnogi u HDZ-u. Htio sam pokazati da je Tuđmanova politika rezultirala zločinima koji su osuđeni u Haškom sudu. Priložio sam dokumentaciju Suda koja pokazuje da je Tuđman bio na čelu udruženog zločinačkog poduhvata. To mora znati hrvatska javnost. To bi morao znati i Milanović kao predsjednik države. Međutim, on se oglušuje o povijesne činjenice koje je dokazao Međunarodni sud, on negira zločine koji su izvršeni u BiH, iako ih izvršitelji zločina priznaju, on se suprotno Dejtonskom sporazumu miješa u unutarnje odnose u BiH, on ponavlja Tuđmanovu fiksaciju da je predsjednik be-ha Hrvata i sl. Očito je da od nekih zemalja EU ima podršku jer bi ga netko iz institucija Unije već opomenuo i zaustavio. Pitanje je koliko su neke zemlje EU promijenile svoju politiku prema BiH koju su vodile u ratu. Trideset godina je prošlo od početka ratova u SFRJ-u.

MONITOR: Vi ste  profesor filozofije i sociologije, autor ste teorijskih radova – ali ste i učesnik u politici,  bili ste i predstavnik države. Koji su glavni činioci tako razornog raspada  Jugoslavije?

KOMŠIĆ: Činioci raspada naše bivše države, koja je bila razvijenija od mnogih evropskih zemalja i imala ogroman međunarodni ugled, su i unutarnji i vanjski. Bilo je za očekivati da će nakon pada Berlinskog zida proces urušavanja komunističko-socijalističkih država zahvatiti i Jugoslaviju.  Mnoge zemlje Zapada bile su žestoki protivnici našeg socijalističkog uređenja i  jedva su dočekale priliku da ga sruše. Nije smio ostati u Evropi niti jedan takav poredak koji je bio uspješan. Jednostavno, trebalo ga je zbrisati s lica zemlje. To je sve bilo za očekivati. Nije bilo za očekivati da će se unutar zemlje naći akteri koji će to tako lako prihvatiti. Velikodržavne ideje su preovladale i nacionalisti su uvidjeli priliku da konačno ostvare svoje ideje koje nisu mogli ostvariti u socijalizmu. Oni su uklopili svoje ideje u vanjska nastojanja. Da nisu imali podršku ne bi ni bilo rata niti bi tako dugo trajao. Rezultat je katasrofalan i za nas, tj. sve narode bivše države, ali i za međunarodnu zajednicu koja ima stalnu prijetnju za svoju stabilnost.

Ponašanje Rusije prema novom visokom predstavniku je kontinuitet njihove politike prema BiH

MONITOR: Novi visoki predstavnik, Kristijan Šmit, imao je  prvi nastup u Parlamentu BiH. Tome nisu prisustvovali poslanici iz RS-a.  Navedeni razlog je što izbor Šmita nije potvrđen u Savjetu bezbjednosti UN-a, a sada je ruskim zalaganjem spriječen da tamo podnese izvještaj. Pokazuje li to jasnu spregu ruskih vlasti i Dodikove RS lojalne politici Beograda?

KOMŠIĆ: Ruski predstavnici u međunarodnim institucijama odavno ne podržavaju visokog predstavnika. Ranije, u vrijeme prethodnog visokog predstavnika, oni su redovno odbijali njegove izvještaje o stanju u BiH i o implementaciji Dejtonskog sporazuma. Također, oni su odbijali sve deklaracije i akte koje su donosili visoki predstavnik i Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u BiH  (PIC-a). Dakle, njihovo ponašanje je kontinuitet njihove politike prema BiH. U Upravnom odboru PIC-a uglavnom su bili usamljeni, što znači da su se suprotstavljali zemljama članicama EU, SAD-a i  Velikoj Britaniji, a to su danas najznačajniji akteri u svjetskoj politici.To jasno pokazuje u kakvoj sprezi je Dodik s ruskom politikom i politikom koja se vodi iz Beograda, a s druge strane, pokazuje da su te politike faktički u sukobu s vodećim politikama svijeta. To se mora ozbiljno uzeti jer se radi o politici koja ruši Dejtonski sporazum, a on je inače Opći okvirni sporazum za mir. Ne radi se samo o miru u BiH nego o miru u regionu, o miru u cijeloj Evropi.

Ne bih volio nagađati o tome šta se sve dešavalo oko nastupa visokog predstavnika u BiH  na sjednici Savjeta bezbjednosti UN-a. Nemam dovoljno informacija o tome. Očito je da je postignut neki kompromis na račun BiH. Američka administracija je dala ustupak Rusiji, ali ne znamo što su dobili. Zapovjednik EUFOR-a u Sarajevu je izjavio da je stanje u BiH stabilno. Sve su to kontradikcije.

Kao član pregovaračkog tima, bio sam protiv ovakvog Dejtonskog sporazuma

MONITOR: Kao „ratni“ član Predsjedništva BiH, učestvovali ste u mirovnim pregovorima za okončanje rata. Šta za Vas predstavlja Dejtonski sporazum?

KOMŠIĆ: Kao član be-ha delegacije u Dejtonu bio sam protiv ovakvog  Sporazuma jer nije bilo teško procijeniti da entitetska država ne može funkcionirati. Bilo je jasno i da će Dejtonski ustav održavati i produbljivati diskriminacije koje su u njega ugrađene. To pokazuju presude Međunarodnog suda za ljudska prava. Država je nefunkcionalna, nedemokratska i neracionalna. Međutim, u Dejtonu je preovladalo mišljenje da je mir prioritet, a da će se ostale slabosti u Sporazumu vremenom otklanjati. Međutim, da bi se napredovalo potrebno je eliminirati ratne politike. To Sporazum nije učinio i one traju do danas. Utoliko je važniji angažman visokog predstavnika i njegova odlučnost. On treba očuvati ono što piše u Sporazumu, a to je suverena, nedjeljiva, demokratska i međunarodno priznata država.

Nastasja RADOVIĆ