Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

MONITOR: Da li je država zaista nemoćna pred „grupama građana“ koje od Šavnika, preko Andrijevice, do Budve fizičkom silom određuju dinamiku političkih događaja?

KOPRIVICA: Organizovana država, izgrađena od institucija sa integritetom i poštenih ljudi nikad nije nemoćna pred kriminalnim, ekstremističkim, niti bilo kojim sličnim grupama. Ali, mi smo u posljednjih 30-ak godina bezbroj puta svjedočili da državnička vizija naših političara traje dok ne bude ugrožen njihov partijski ili ekonomski interes. Tada prestaje državništvo i počinje kompromis sa suštinskim vrijednostima jedne demokratske zajednice. Ishod je jasan – zato smo ovdje gdje jesmo.

Te grupe građana zapravo su produžena ruka vlasti, njihova partijska milicija (prilično poznata pojava, zar ne) kojim oni žele voditi sivu zonu politike, nasliljem i podrivanjem demokratije. Još ako imamo, kao u slučaju Budve, veoma površan pristup policije i tužilaštva, igranje sa prekršajima i kaznama od 300 eura za one koji su organizovano i nasilno spriječili formiranje vlasti izabrane na izborima, onda je krug potpun i zatvoren. Zato imamo ljude na ulicama i zato ćemo ih imati sve više. Kad institucije ne rade, ulica je alternativa!

MONITOR: Možemo li ovakvo stanje crnogorskog parlamentarizma smjestiti u neki od poznatih/već viđenih političkih modela?

KOPRIVICA: Vaši čitaoci i čitateljke vjerovatno dobro znaju da sistemi u kojima funkcionišu partijske milicije kroz organizovanje zabrinutih građana koji najčešće svoje vrijednosti brane pod maskama, bezbolnim palicama ili utjerivanjem straha. Ako smo zaista krenuli tim putem, a nadam se da nijesmo, čeka nas veoma neizvjesna budućnost. Nadam se da smo takvo vođenje politike i pojave i rutuale koji ga prate zauvijek ostavili u prošlosti.

MONITOR: Kako se to liječi ili smo, baš ovako, na pravom evropskom putu?

KOPRIVICA: U demokratskim društvima lijek je ugrađen u sistem – odgovorne i jake institucije. Kod nas taj lijek ne postoji pa će “liječenje” biti bolan i neizvjestan proces. Niti imamo hrabre donosioce odluka niti imamo odgovorne političke elite.

Dok čekamo da se pojavi potpuno nova politička snaga, ona kojoj ideal nije uklapanje u partitokratske obrasce i ona koja ima hrabrosti da donese potrebne odluke po cijenu da izgubi naredne izbore, vjerujem da će se taj lijek sve više tražiti u građanskom aktivizmu i stvaranju kakvog takvog pritiska na vlast.

Iako je svima jasno da nam Evropska unija gleda kroz prste sa željom da omogući da iskoristimo jedinstvenu priliku koja nam se ukazala, vjerujem da i kod njih postoji nešto što se zove crvena linija i da neće dozvoliti pravljenju kompromisa sa osnovnim demokratskim vrijednostima.

MONITOR: Kako se vlast hvali sposobnošću da preduprijedi, odnosno spriječi, nepoželjne odluke Ustavnog suda, ko nas čuva od njihove samovolje i zloupotreba?

KOPRIVICA: Iako smo pozdravili kompletiranje Ustavnog suda i tada nam je bilo jasno da nećemo dobiti sud kakav želimo. I tako će biti sa svakom institucijom koja ostane pod kontrolom partitokratije.

Sada je potpuno jasno da ova institucija nije napravila očekivane promjene niti u kvalitativnom smislu, niti u povećanju transparentnosti rada i nezavisnosti djelovanja. Ne postoje iskoraci koji bi ovaj sastav razlikovali od prethodnog.

Ovo je omogućilo političarima da nastave višedecenijsku kombinatoriku sa Ustavnim sudom, sa ciljem da ga suptilno drže pod kontrolom, a možda i da ga dovedu do nove blokade. A kad se to desi prva meta će biti izborni proces, što bi imalo takve posljedice po demokratsko društvo da niko dobronamjeran ne bi želio ni da zamisli a kamoli doživi.

U tom smislu, vjerujem da je reakcija opozicije na posljednju igru vlasti sa Ustavnim sudom i opravdana i neopohodna. Nadam se da će vlast imati dovoljno pameti da se ovdje zaustavi i da proces vrati na početak jer nas u suprotnom ne čeka ništa dobro na ovom polju.

MONITOR: Kako, u postojećem kontekstu, gledate na dugo najavljivanu i nužnu reformu izbornog zakonodavstva?

KOPRIVICA: Ako je ranije opozicija bez presudno značajnog razloga blokirala rad na izbornoj reformi, sada zaista ima razlog za to. Jer je problem direktno povezan i sa izborima. Međutim, paradoks je da ova akcija opozicije ide na ruku većini vladajućih partija koje žele da se izborna reforma ne desi.

Podsjećam da je važeće izborno zakonodavstvo iz vremena DPS-a i da je skrojeno na taj način da favorizuje one koje su na vlasti. To zakonodavstvo je i plod partitokratije i različite vrste blokada su moguće dok god partije sude utakmicu u kojoj same igraju. Vlast će pokušati iskoristiti neučestvovanje opozicije u Odboru za izborno zakonodavstvo da reformu radi sama ili da je izmjesti iz parlamenta, što je uvod u haos koji treba izbjeći.

Zbog ovoga je potrebno hitno pokrenuti dijalog, riještiti problem sa sudijom Ustavnog suda  i nastaviti reformu. Ovoga puta (za razliku od prethodne godine) posvećeno, energično i iskreno. Ukoliko se naredni izborni ciklus dogodi po ovim zakonima to će biti strateški poraz opozicije i nadam se da su oni toga svjesni.

MONITOR: Alibi „da se ne vrati DPS“ postaje opšte mjesto. Čega se to plaše njihovi nasljednici na vlasti?

KOPRIVICA: Aktuelna vlast se plaši da izgubi trenutne pozicije koje, za većinu aktera, predstavljaju svrhu života. A kad je tako oni će uraditi sve da to spriječe i, kao što vidimo, neće birati metode. Jedna od tih metoda je bjesomučno širenje mantre o povratku DPS-a.

Eventualni povratak DPS-a zaista nije bez rizika koji se prije svega odnosi na to da onaj manji, anahroni dio te partije, preuzme kontrolu nad političkim i društvenim procesima. Da li će se to desiti u ovom trenutku ne možemo znati, jer ne znamo na koji će se način ponašati sadašnje rukovodstvo DPS-a ako bude u prilici da donosi odluke iz pozicije vlasti.

No, vidimo  da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita.

MONITOR: Šta je bilo sa obećanim sistemskim promjenama?

KOPRIVICA: Vjerujem da je zamjena vlasti donijela više slobode i potrebe da se u javnom prostoru izražavaju sopstveni stavovi i da to jeste važan proces, makar on dominantno dolazio i od onih koji se bore da se vrate na vlast. Takođe, vjerujem da je dio kriminalnih grupa koje su gotovo nesmetano funkcionisale prije smjene vlasti došao pod udar zakona. Da li će pod taj udar doći kriminalne grupe bliske novoj vlasti i korupcija koja se dešavala nakon zamjene ostaje da se vidi. U tome tužilaštvo tek treba da se dokaže.

Izuzev ovoga, nema puno promjena. Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti.

Podrška studentima dok god su akcije usmjerene javnom interesu

MONITOR: Kako gledate na studentske proteste započete nakon prvojanuarskog masovnog ubistva na Cetinju?

KOPRIVICA: Grupa mladih ljudi, studenata i studentkinja pokrenula je proces koji je vrijedan pažnje i podrške. Čestitke za hrabrost i želju da se kroz poštenu pobunu stvari mijenjaju na bolje.

Dio vlasti je na to reagovao na najgori mogući način: počeli su da zastrašuju te mlade ljude i da im lijepe etikete. Ovo je naravno samo povećalo nagomilani bijes, pa se umjesto smirivanja desilo potpuno suprotno – studenti su dobili podršku od većine progresivnih aktera u društvu.

Tu su neke političke i druge strukture vidjele priliku da prave profit na pozitivnoj energiji, pa se na razne načine pokušavaju “prikačiti” na tu poštenu namjeru i borbu. Nadam se da će studenti znati da se tome odupru.

Ono što bih ja volio da vidim na protestima jeste više inventivnosti i vođenja procesa na neki moderniji način, prilagođen njihovim godinama i vremenu u kome živimo. Ako mi je dozvoljena kritika, želim reći da je skupljanje potpisa podrške prilično, kako to njihova generacija kaže, bumerski instrument, koji je možda bio moderan 1968., a danas sigurno nije. Veliki broj ljudi nije potpisao te podrške zbog različitih razloga i brzopletosti u formulacijama, ali je dobro da je podrška veća od one koja je predstavljena javnosti. Mislim da nije bila neophodna ni podrška novinara formulisana na ovaj način jer novinari, bez obzira na to koga intimno podržavaju, imaju specifičnu ulogu u ovakvim procesima – oni moraju postavljati pitanja i Vladi i studentima, jednako profesionalno i objektivno jer je to suština njihovog posla.

Kako bilo, vjerujem da će ekipa koja vodi proteste u hodu sticati iskustvo i organizovati korisne građanske akcije. Zato zavrjeđuju podršku CDT-a i nju će imati dok god njihove akcije budu usmjerene ka javnom interesu i demokratskom razvoju našeg društva.

  Zoran RADULOVIĆ

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

MONITOR: Ministar sigurnosti BiH, Nenad Nešić, uhapšen je i nalazi se u pritvoru.  Koliko je hapšenje Nešića posljedica temelje istrage, a koliko-možda, znak da je koalicija sa Dodikom na nivou BiH, dotrajala?

MUJKIĆ: Nešić je udžbenički primjer kako se u jednom etnonacionalističkom režimu možete boriti protiv pravne države. Njegova optužba odmah se u medijima predstavlja kao optužba protiv srpskog naroda. To je kliše koji prati sve dosadašnje slučajeve: Jelavić, Čović, Novalić, Dodik i drugi. Uvijek se, u stvari, sudi narodu, a progonjeni se u zatvoru kao žrtvuje za svoj narod. Taj isti kliše važio je, sjetimo se, i za Haški tribunal. To stavljanje naroda ispred sebe bijedno je i vrhunski nemoralno. Prvi je Dodik prije dvije godine rekao kako je Nešić opasni kriminalac i da treba da bude u zatvoru. Zato je realno pretpostaviti da je hapšenje Nešića rezultat temeljite istrage koju je proveo MUP RS. Što se tiče koalicije- kao prvo, riječ koalicija u političkom životu BiH je preteška za taj čitav kvazimatematički konglomerat koji se oktroira prema važećem izbornom zakonu. Kao drugo, mislim da Dodik već ima kalkulacije o zamjeni koje moraju biti usput popraćene destabilizacijom i krizom, a koje će prethodno dogovoriti s Draganom Čovićem. Dok se to ne utanači, Krišto- kao dobar vojnik partije odnosno prilježni statist u kukuruzu, jedino može čekati.

MONITOR: Nedavno je Visoki predstavnik, Kristijan Šmit, poništio dio odluka Skupštine RS. Dodik je rekao da smatra to kršenjem Dejtonskog sporazuma.  Kako ocjenjujete njegovu izjavu da je RS ravnopravna potpisnica mirovnog sporazuma (kao ugovora iz kojeg se može izaći)?

MUJKIĆ: Ocjenjujem je kao notornu budalaštinu. Uslovno je nazovimo-srpsku stranu u BiH u Dejtonu zastupao je, milošću patrijarha Pavla, Slobodan Milošević. Ni Federacija BiH nije bila strana u pregovorima. Oba entiteta svoj suverenitet crpe iz BiH, a ne obrnuto kako se u nacionalističkim fantazmagorijama često prikazuje. Nisu se neka dva zaraćena teritorijalna entiteta mirovnom konferencijom 1995. godine ujedinili u ‘zajedničku’ državu kojoj su predali suverenitet-da bi sada po nahođenju, mogli iz nje izići, nego obrnuto. Od vitalne važnosti za Dodikov ali u biti svaki, osobito srpski nacionalistički režim u BiH, je insistirati na ovoj verziji naknadnog ujedinjenja u zajedničku državu. Zato je 9. januar važan u tom nacionalističkom narativu, jer on navodno dokazuje da je entitet postojao prije BiH. To je taj nedostatak bazičnog konsenzusa o ustavnim temeljima BiH-koji dok traje i dok se održava zapaljivim izjavama, automatski zahtijeva i postojanje Visokog predstavnika koji taj konsenzus privremeno zamjenjuje. Dakle, ako se neko stvarno želi otarasiti Visokog predstavnika, najbrži put je prihvatiti BiH kao izvor suvereniteta odnosno učiniti da BiH bude-što stvarno i jeste, i država srpskog naroda.

MONITOR: BiH je godinu završila sa više nego skromnim političkim rezultatima: nije dobila datum otpočinjanja pregovora sa EU niti je, za sada, izvjesno kada će moći da koristi novac iz Plana rasta EU za Zapadni Balkan. U vezi sa Planom rasta i manjkavom reformskom agendom, optužuju se i bošnjački i srpski činioci. Šta se zapravo dogodilo?

MUJKIĆ: Naravno, kada umjesto jednog, pristupne procese vodi četrnaest tijela koja odlučuju konsenzusom i pri odlučivanju se ne vode zdravim razumom već trenutačnim, uskostranačkim interesima, onda jedino što je zagarantirano je neuspjeh. U prepucavanjima s liderima Trojke, SDA je našla načina da preko kantona u kojima vlada opstruira pregovarački proces, da bi u konačnici pojačala svoju izbornu poziciju. Tim političarima koji opstruiraju europske integracijske procese novci iz fondova ionako ne trebaju. Imaju oni svoje pouzdane šeme.

Kada i ako se region Zapadnog Balkana geopolitički presloži proradiće i tužilaštva

MONITOR: U Banja Luci je proslavljen još jedan neustavni dan, Dan Republike Srpske. Tužilaštvo BiH je najavilo pokretanje postupaka protiv osoba  koje su donijele odluku o obilježavanju 9. januara. Može li se, s obzirom na neophodnost političkih dogovora oko izvršne vlasti u Sarajevu, neko zaista sankcionisati?

MUJKIĆ: Republika Srpska je ustanovljena kao multietnički entitet BiH u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Dan entiteta, koji kao praznik nije sporan, treba da odražava tu multietničnost-što 9. januar ne može, jer je to dan kada su poslanici Karadžićevog SDS i njihovi simpatizeri istupili iz Skupštine Republike BiH i formirali skupštinu srpskog, dakle, samo jednog naroda. I to je Ustavni sud BiH konstatirao u svojoj odluci. Igra mačke i miša već odavno je zapala u slijepu ulicu. Od prvog januara, već sa sigurnošću u ovoj zemlji, kao prema nekom vjerskom kalendaru, znamo kritične datume i isključive reakcije na njih koje će uslijediti i širiti se u koncentričnim krugovima prema Beogradu i Zagrebu. Znamo napamet- do u riječ, sve fraze koje će zaparati javni diskurs. Ko će šta kome reći, a kako će mu onaj odgovoriti. To je depresivan, bezizlazan, izvorno radikalsko-nacionalistički obrazac stajanja u mjestu- koji će prestati onog trenutka kada i ako se region Zapadnog Balkana geopolitički presloži. Tada će odjednom proraditi tužilaštva i u BiH i u Srbiji i šire.

Ako neko misli da će presude Evropskog suda jednoga dana nestati grdno se vara

MONITOR: Postoji više presuda Evropskog suda za ljudska prava kojima je naloženo BiH da izmijeni Ustav i zakone koji diskiminišu prava pripadnika nacionalnih grupa koje nisu „konstitutivne“. Ništa se bitno, po tim presudama, nije uradilo. Da li je kočnica Dejtonski sporazum ili interes velikih etno-nacionalnih stranaka?

MUJKIĆ: Sve te sudske odluke se gomilaju i čekaju svoje provođenje. Ako neko misli da će jednoga dana one nestati-da će se moći gurnuti pod tepih, grdno se vara. Te odluke zadiru u temelje takozvane europske stečevine-odnosno tiču se vladavine ljudskih prava i sloboda, zabrane diskriminacije po bilo kojem osnovu, aktivnog i pasivnog biračkog prava i slično. Ne samo da je skandalozno nego je i necivilizacijski da Jevrej ili Rom, pa ako hoćete i Crnogorac, Albanac -građanin ove zemlje, ne može biti biran za najviše političke pozicije u zemlji. Uostalom, to ne mogu niti pripadnici konstitutivnih naroda ako žive na „pogrešnoj“ strani entitetske linije. To je zastrašujuće i proizlazi iz fabričkih greški dejtonskog izvornog teksta. Međutim, to ne može opravdati ravnodušnost političkih elita u BiH koji ne samo da u ovome ne vide problem nego često predlažu još opsežnije mehanizme diskriminacije. Razlog njihovog neprovođenja je najprije u tome što zadiru u ustavnu materiju i potreban je najširi politički konsenzus za promjene takve vrste. Drugi razlog je političke prirode. Umetanje ove problematike u ustavne temelje zemlje-za što je BiH dužna i po samom Dejtonskom ustavu, značajno bi suzilo prostor manipulacije, djelovanja i kalkulacije etnonacionalističkih politika koje su, u suštini, jedine politike u zemlji. One bi bile obesmišljene. Ovako one imaju mandat da sve dublje obesmišljavaju BiH da bi je pokazali nemogućom državom. Treći razlog je geopolitičko-kolonijalne prirode. Prema cijelom regionu iz EU se već desetljećima vodi neokolonijalistička politika containmenta, omeđenja jednog politički rovitog-ali periferijalnog područja, s ciljem držanja njihovih konflikta pod kontrolom bez stvarnog unošenja u problem od strane EU.  Dakle, bez njihovih značajnijih rezova i odluka, bez preuzimanja ikakve odgovornosti, izuzev ako bi se moglo zaraditi-recimo kopati litijum ili  utaliti ponešto od oružja i borbenih aviona. To odsustvo smislenijeg angažmana EU ka stvarnoj integraciji ovog prostora nacionalisti interpretiraju kao zeleno svjetlo da nastave svoje ratove. Rezultat za cijeli region je korak naprijed-dva koraka unazad, na radost domaćih državotvornih i briselskih naddržavotvornih elita.

Nastasja RADOVIĆ

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ