Mi motiv za naše djelovanje vidimo u ideji da promijenimo hrvatsku politiku. Zagreb je na prošlim izborima jasno rekao da je spreman na promjenu. Usudila bih se reći da to nije samo radi naših jasno artikulisanih antikorupcijskih stavova nego radi široke platforme zeleno-lijevih politika, koje su potrebne kako bi naše društvo krenulo naprijed

MONITOR: Saborska ste zastupnica Nove ljevice. Zeleno-lijeva koalicija „Možemo“, u kojoj je i Vaša stranka, ima sedam poslanika. Neka istraživanja pokazuju da ste izjednačenog rejtinga sa SDP-om. Šta je vas, novoljevičare, povezalo sa Zelenima? Da li zelene politike „upotpunjuju“ savremenu evropsku ljevicu?

KEKIN: Zeleno-lijeva koalicija nastala je i djeluje na najbolji način – organski. Zato je naše povezivanje išlo praktički prirodnim putem, samo od sebe. Dugo smo se, godinama, kao zabrinuti članovi hrvatskog društva, davno prije nastajanja naše koalicije, sretali na raznim i zelenim i lijevim manifestacijama i protestima. Za zelene politike lako možemo utvrditi da su ljevičarske i suvremene – bazirane su na solidarnosti i jednakosti i obrani prava koje su socijaldemokrati zapustili. I dodatno nova, suvremena ljevica solidarnost više ne razmatra samo horizontalno nego i vertikalno, u smislu da moramo razmišljati o tome da resurse dijelimo i s onima koji dolaze nakon nas. U tom smislu zelene politike zaista upotpunjuju „suvremenu europsku ljevicu“.

MONITOR: Vaša koalicija je preuzela Zagreb i za gradonačelnika izabrala Tomislava Tomaševića, antikorupcijskog aktivistu. Može li upravljanje Zagrebom kakvo bi željela koalicija „Možemo“, promijeniti Hrvatsku?

KEKIN: Mi motiv za političko djelovanje vidimo u ideji da promijenimo hrvatsku politiku. Zagreb je na prošlim izborima jasno rekao da je spreman na promjenu. To nije samo radi naših jasno artikuliranih antikorupcijskih stavova nego radi široke platforme zeleno-lijevih politika, koje su potrebne kako bi naše društvo krenulo naprijed. Taj zadatak nije jednostavan, s ostavštinom bivše, aferama opterećene vlasti borimo se svakodnevno. No naša je volja jaka, a ciljevi jasni. I da, uvjereni smo da upravo na primjeru Zagreba možemo  pokazati novi model upravljanja.

MONITOR: Ima hrvatskih građana, javnih ličnosti i političara koji su nezadovoljni onim što je Hrvatska „dobila“ ulaskom u EU. Ima li važnih benefita od članstva u EU? 

KEKIN: Glavni problem Hrvatske, sveprisutnu korupciju, ne može riješiti EU već samo građani ove zemlje. Najbolje to ilustrira slučaj Žalac, koji je pokazao što se događa s europskim novcima kad stignu u ruke HDZ-a.

Ne bih ipak ne bih išla tako daleko i rekla da ulazak u EU nije puno značio građanima – od slobode putovanja, studiranja, zapošljavanja pa i iskorištavanja europskih fondova od strane naših poduzetnika, znanosti i kulturne scene… Ipak, jedini način da s periferije postanemo ozbiljna europska država jeste micanje HDZ-a s vlasti. HDZ je, naime, isto što i korupcija.
MONITOR: U Njemačkoj je novu vladu formirala tzv. semafor koalicija. Zeleni su dobili i mjesto za Anelenu Berbok kao buduću ministricu spoljnih poslova. Kakve promjene Vi očekujete na nivou EU, nakon formiranja vlade socijaldemokrate Olafa Šolca?

KEKIN: EU mora sve vratiti vrijednostima radi kojih je nastala i tome će, nadam se, doprinijeti i promjena vlasti u Njemačkoj. Previše je pitanja čije je rješavanje zastalo dugom dominacijom konzervativaca u Njemačkoj i u Europi. Čini se da nam nordijske zemlje u kojima u zadnje vrijeme pobjeđuju lijeve snage pokazuju put. Europa mora naći humanija i fleksibilnija rješenja za izbjeglice od sadašnjeg grubog odvraćanja i trgovanja utjecajem sa zemljama kao što Turska. Poseban vanjskopolitički izazov Njemačkoj, ali i EU, bit će desno-populističke i autoritarne snage koje vladaju u Poljskoj i Mađarskoj, a kojima se i aktualna hrvatska vlast ponekad priklanja (ili ih kopira, u gušenju neovisnosti institucija, na primjer). Rusija, Ukrajina i Kina toliko su velike vanjskopolitičke teme, da će se otvorena pitanja morati rješavati postupno, osim ako ne eskaliraju sukobi. Klimatske promjene mogle bi se naći visoko na ljestvici vanjskopolitičkih prioriteta Njemačke i EU i onda kada o tom pitanju
i sa velikim „igračima“ poput SAD-a ili Indije postoje neslaganja. Velika vanjsko-politička tema je i reforma EU institucija koje nikad nisu bile tako „udaljene“ od interesa i potreba građana Unije. Promjene na svim navedenim vanjskopolitičkim poljima su nužne i nadam se da će ih nova njemačka koalicija uspjeti provesti.

MONITOR: U Srbiji traju protesti i „ekološki ustanci“. Predstavnici zeleno-lijevih opcija iz Srbije (Ne davimo Beograd, Zajedno za Srbiju) podržali su „Možemo“, a pokrenuto je i povezivanje srodnih pokreta i stranaka i na nivou balkanskog regiona, uključujući i crnogorski pokret URA. Može li ta međusobna podrška raširiti vrijednosti koje bi mogle preporoditi ovaj dio Evrope?

KEKIN: U svim primjerima koje ste naveli radi se o pokretima i strankama koje se i u stručnim analizama obuhvaćaju pojmom „nova ljevica“. Posebno u zadnjem desetljeću formirane su gotovo u svim postjugoslavenskim državama – prvo građanske inicijative i udruge s takvom orijentacijom, a sada već postoje i stranke ili savezi stranaka koji jasno traže odgovor na pitanje – kakve su nam države?  Nije dovoljno, kao nacionalistima, imati nacionalnu državu, kad su sve one zakazale u obrani najvažnijih interesa građana, otuđile su se od nas. „Vratimo moć u svoje ruke“, poklič je koji prati lijeve stranke i pokrete od Slovenije do Makedonije. Ali tu moć već netko drži u svojim rukama, i najvažniji je korak odvažiti se na političku borbu – na protestima rame uz rame s nezadovoljnim građanima, kao i u osvajanju institucija kroz lokalne i parlamentarne izbore. I nositi se potom i s neuspjesima i s uspjesima, jer ovo je bitka na dugi rok. Rado bismo svi vidjelu u kratkom vremenu preporod naših zemalja, ali se on neće dogoditi ako nismo hrabri i ustrajni. Raduje ako naš uspjeh u Zagrebu i Hrvatskoj, kao i odlučnost da golem posao koji je pred nama dovedemo do kraja može drugima poslužiti kao uzor. Međusobna podrška i razmjena znanja i iskustava doprinijeti će zajedničkim ciljevima koje su građani svih naših zemalja naposljetku i zaslužili. Svi imamo pravo živjeti u državama koje rade za, a ne protiv nas.

MONITOR: Vi ste i ljekarka-psihijatrica. U našem dijelu Evrope prilično je slab odziv građanstva (pa i državnih funkcionera, a čak i ljudi medicinske struke), na vakcinaciju protiv KOVID-a. Zavladala je čak i jedna „antivaks-moda“. Da li pogrešno shvatamo svoja prava (i obaveze), žrtve smo „propagande straha“ ili se pokazujemo nedovoljno prosvećenima?

KEKIN: Bojim se da taj problem ima više korijena. Za početak, pronađena je jasna korelacija između visine procijepljenosti populacije i povjerenja u vladajuće, pa zemlje u kojima je povjerenje u vodstvo visoko imaju i visoku procijepljenost, a tamo gdje je povjerenje na niskim granama i procijepljenost je niska. S te strane, razumijem skepsu koji velik dio naših građana izražava spram preporuka koje im daju vladajući. Dio problema leži i u širokoj dostupnosti lažnih vijesti i informacija, koje naši građani teško razlikuju od onih provjerenih i znanstveno utemeljenih. Postoje i političke stranke koje od potpirivanja te vrste razdora profitiraju ne mareći za cijenu svojeg neodgovornog populizma, pa čak ni kada se ona plaća u ljudskim žrtvama. I inače je u kriznim vremenima krajnje nekonstruktivno svrstavati se u tabore bez ikakvog nastojanja da razumijemo jedni druge.

Bojim se da je kriza oko cijepljenja simptom dubljeg društvenog nerazumijevanja. A takvo nerazumijevanje, vidjeli smo to proteklih godina u nekim drugim zemljama, može kroz političko pozicioniranje i skupljanje jeftinih političkih poena od strane desnih opcija, dovesti do dubljih i teže premostivih društvenih podjela. Sa posljedicama nepoznate težine i trajanja.

Društvo koje se ne mijenja umire

MONITOR: Ove jeseni se navršava 30 godina od početka rata u Hrvatskoj. To je prilika ne samo za prigodne memorijalne nastupe zvaničnika već i za osvrt na put, koji je Hrvatska kao sadašnja EU članica prošla za to vrijeme. Šta mislite, da li je dobar, za razvoj hrvatskog društva, dominantan memorijalni narativ o Hrvatskoj kao neupitnoj žrtvi?

KEKIN: Takav je narativ uvijek potencijalno opasan, bilo za pojedinca, bilo za zajednicu, jer blokira razvoj i svodi egzistenciju na pasivni položaj. Tu nema propitivanja, istraživanja, nema dobrog uvida u najbolje poteze, ali ni priznavanja grešaka, nema pogleda u nove šanse, potencijale i mogućnosti, nema promjena. Društvo koje se ne mijenja, umire – da izbjegnu takve životne okolnosti, 800.000 ljudi je u posljednjih 30 godina već napustilo Hrvatsku, a povratka, bar nekih od njih, skoro da nema. Ulaskom u EU 2013. godine, u Hrvatskoj počinje povratak na staro. Rat je davno iza nas, i uz poštovanje koje smo dužni odati svim žrtvama, moramo zaključiti (i zbog tih žrtava također!) da je dodatno bio paravan za bolnu preraspodjelu društvenog bogatstva stvorenog u socijalizmu. „Nove vlasti“ već tri desetljeća sve poduzimaju da se tijekovi te preraspodjele nikada ne otkriju, i uz rijetke izuzetke ili sredine, na prostorima bivše Jugoslavije imamo ono što se u stručnoj literaturi već opisuje kao „otete“ ili „zarobljene“ države.

Izjave predsjednika Milanovića o genocidu u Srebrenici su neshvatljive

MONITOR: Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, već duže svojim nastupima zbunjuje javnost. Prije nekoliko dana je uporedio „stepen genocidnosti“ zločina Holokausta, Jasenovca i Srebrenice. Djeluje da se radi o nastavku „udvaranja“ hrvatskog državnog vrha Miloradu Dodiku?

KEKIN: Držim duboko uznemirujućim da 2021. godine i dalje raspravljamo o tome da li se u Srebrenici dogodio genocid i o tome smo kao zeleno lijevi blok govorili istoga dana kad je HDZ BiH podržao Dodika u namjeri da se zabrani kažnjavanje negiranja genocida. Za nas nikakve dvojbe nema da se u Srebrenici dogodio genocid. Negiranje te činjenice besćutno je, retraumatizira žrtve i perpetuira nacionalističke podjele i politike unutar BIH, od čega koristi imaju takvi kao Dodik, Čović i Izetbegović na račun svih onih građana i građanki Bosne i Hercegovine, koji bi samo htjeli normalno živjeti.

Nastavno na to, izjave predsjednika su neshvatljive i rastužuju, i nas i građane BIH, no prije svega obitelji žrtava. Predsjednik ima pravo izražavati svoju poziciju oko novog izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, no nije legitimno licitirati žrtvama. Nažalost, na našim prostorima imamo priliku često i od mnogih aktera na političkoj sceni vidjeti zlouporabu žrtava i korištenje istih kao valute u dnevno političkim prepucavanjima. Šire govoreći, vjerujem da stvarni prosperitet građana i građanki BIH leži u odmicanju od nacionalizama, bilo kojeg predznaka.

Nastasja RADOVIĆ