Povežite se sa nama

MONITORING

Ivan Delić partner sa ruskim generalom

Objavljeno prije

na

Ruski policijski general-major Andrej Horev, blizak Jevgeniju Školovu, novoimenovanom zamjeniku za kadrovska pitanja predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina, sklopio je kupoprodajni ugovor vrijedan 6,5 miliona eura sa Budvaninom Ivanom Delićem, odnosno njegovom porodicom. Predmet ugovora je preuzimanje hotela sa četiri zvijezdice Azimut na Svetom Stefanu. Ugovor je potpisan u diskreciji krajem 2009. a porez na transakciju je navodno uplaćen iz Švajcarske.

U međuvremenu, generala Horeva je 7. jula prošle godine tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev smijenio sa položaja u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MVD).

Horev je rođen 1972. a od 2007. je u MVD-u. Bio je prvi zamjenik načelnika Departmana ekonomske bezbjednosti (DEB). Od sredine 2010. u različitim medijima je dovođen u vezu s pronevjerama, reketiranjem i švercom, uključujući i korupciju u operativno-istražnom birou N-7 DEB-a čiji je rad nadgledao. Otkiveno je da je basnoslovno vrijedan stan u Podmoskovlju dobio u posjed u protivrijednosti za svega 370 eura!

No, kontekst smjenjivanja je bio manje ozbiljan. Juna 2011. potpredsjednik Dume Mihail Babič je Horeva optužio da je 2008. nezakonito stekao status veterana rata, prikazujući sebe kao ratnika, iako je u Čečeniji boravio par sati tokom jednog sastanka.

Službeno, Horev je smijenjen jer nije prošao test unutrašnje verifikacije, dok je neslužbeno „žrtva” frakcijskih borbi ruskog establišmenta oko podjele kriminalnog plijena. U grupi uklonjenih čelnika MVD-a jula prošle godine bio je i gorepomenuti Jevgenij Školov, koji je Horevu mentor.

Školov je 1980-ih radio u rezidenturi KGB-a u Drezdenu, bivša DDR. Komersant je 22. novembra 2007. pisao da je Školov dijelio istu kancelariju sa Vladimirom Putinom, tada oficirom KGB-a u Drezdenu. U biografiji Školova je zapisano da je 2002. pomoćnik rukovodioca Putinove predsjedničke administracije, takođe član upravnih odbora državnih kompanija Transnjefti i Aeroflota.

Od novembra 2006. do novembra 2007. Školov je načelnik DEB-a, da bi godinu kasnije postao zamjenik ministra unutrašnjih poslova. Za posao u DEB-u preporučio je upravo Andreja Horeva. Putin je Školova rehabilitovao na način da ga je 24. maja o.g. imenovao za svog pomoćnika za kadrovska pitanja i sada je „jedan od ključnih činovnika Kremlja”. Da li će i Horev opet biti u milosti?

Prema tvrdnji novinarke lista Novoje vremja Irine Gordijenko, Horev je zataškao neke od najkrupnijih finansijskih afera, među njima i one u koje su umiješani najviši ruski zvaničnici. Ukupna vrijednost krivičnih djela kojima se od 2007. do 2010. Horev „bavio” bila je oko 4 biliona rubalja, ili približno 24,65 milijardi eura.

U članku Horev je prešao sve granice, Gordijenkova 11. jula 2011. piše da je on odigrao i glavnu ulogu u „nestanku” audio-video snimka podmićivanja službenika administracije Dmitrija Medvedeva sa 15 miliona rubalja zbog „pomoći” jednom preduzeću da dobije poslove rekonstrukcije objekata za Zimske olimpijske igre 2014. u Sočiju.

Nakon što je Horev smijenjen s položaja prvog zamjenika DEB-a, preko Aerodroma Šeremetjevo, odmaglio je navodno u Švajcarsku. U odsustvu je 31. oktobra prošle godine „udaljen” iz MVD-a.

Objavljeni su podaci da je njegova supruga, Nadežda Horev, zamjenica glavnog računovođe jednog ne-državnog penzijskog fonda, kao suvlasnica 20. decembra 2009. sklopila ugovor o preuzimanju „od porodice Delić” hotela Azimut na Svetom Stefanu i „drugih obližnjih nekretnina”. Do potpisivanja ugovora, izvještavaju ruski mediji, došlo je nakon što je Azimut prethodno renoviran.

Iako su zaposleni u centralnom aparatu MVD-a dužni da prijavljuju svoj i godišnji prihod bližih srodnika, Horev nikada nije pominjao Azimut. Ruski list Komersant u članku General Horev raportira za četiri zvijezdice pisao je 20. januara o.g. da su porodični prihodi Horevih za 2009. i 2010. bili nedovoljni za transfer Azimuta.

Ivan Delić je desetak godina vlasnik i direktor Azimuta, firme registrovane za turizam, hotelijerstvo, inženjering i građevinarstvo sa adersom Šumet bb, gdje se nalazi i istoimeni hotel.

U više javnih istupa, demantujući, između ostalih, tvrdnje da je „kontroverzni biznismen”, Delić je istakao da „posao od kojeg živim sa svojom porodicom pripada kategoriji porodičnog biznisa” i da je „sve što posjedujem nasljedstvo”. Delić je u katastru Uprave nekretnina upisan kao suvlasnik dijela objekta na Svetom Stefanu, dok su drugi suvlasnici lokalni žitelji i nekoliko ruskih državljana.

Njegovog oca Dušana Delića penzionera koji je bio preduzetnik još 1980-ih, nedavno je koordinator MANS-a za urbanizam Dejan Milovac označio kao aktera navodne afere kupovine opštinske zemlje od oko 11.000 metara kvadratnih; navodno je SO Budva, uz podršku gradonačelnika Lazara Rađenovića, transakcijom oštećena za višemilionski iznos – to je predmet krivične prijave.

Za Ivana Delića je javnost prvi čula kada je krajem 2001. na sjednicama dva anketna odbora Savezne skupštine SRJ žigosan kao navodni atentator na jugoslovenskog ministra odbrane Pavla Bulatovića. Izvještaje anketnih odbora koji sadrže inkriminaciju Delića, Savezna skupština je odbila da usvoji, ocjenjujući ih kao nevjerodostojne.

Delić nikada nije optužen ili osuđen za neko krivično djelo. U izjavama za medije nabrojao je da je prijatelj sa više bezbjednosno interesantnih i osuđivanih osoba, poput Damira Mandića i Vuka Vulevića. Izjavio je da je bio prijatelj sa Darkom Belim Raspopovićem, načelnikom u nekadašnjoj SDB, koji je ubijen 2001. u Podgorici.

Ivan Delić je rođen 1970. u Kosovskoj Mitrovici, porijeklom je iz Mojkovca. Od 1989. studirao je DIF u Sarajevu, a tri godine kasnije studije je nastavio i do 1996. ih završio u Beogradu. Tvrdi da od tog vremena nije bio u Beogradu.

Prema tvrdnji Aleksandra Vasiljevića, generala bivšeg jugoslovenskog KOS-a koji je službeno istraživao ubistvo Pavla Bulatovića, inicijalne podatke da je Delić navodni atentator dobio je od odjeljenja za krvne delikte gradske kriminalističke policije Beograda.

„To je čovjek (Ivan Delić) koji se, po njihovim saznanjima, dovodi u vezu sa skoro 19 likvidacija, a ne zna se gdje je, ni gdje živi, ni šta je, ali ga po nečemu imenuju. Imao sam utisak da njima to treba radi nečeg drugog, pa je zgodna prilika da nas iskoriste da se ti podaci upotpune i skupe”, izajavio je Vasiljević.

MUP Srbije je u Beloj knjizi, internoj hrestomatiji „operativnih saznanja” o kriminalnim organizacijama, početkom 2000-ih objavio da Delić „posjeduje i službeni mobilni telefon Državne bezbjednosti MUP-a Crne Gore” a „vozi metalik zeleni jaguar budvanske registracije”. Delić je saslušavan u istragama o ubistvima Marije i Darija Šurine, Duška Jovanovića, Slavoljuba Šćekića, Aleksandra Acike Bulatovića, likvidiranog 2003. u Holandiji…

Nepoznati napadači su u nekoliko odvojenih napada pucali na njega. Po svemu sudeći bio je i meta atentata 14. avgusta 2008. u bašti lokala Palma u centru Budve, kada je ubijen Igor Pejović iz Nikšića.

On je demantovao da se tada nalazio u društvu lokalnog pripadnika ANB-a. Ispostavilo se, kako je izjavio na procesu po tužbi koju je kasnije podnio protiv Vijesti, da je to bio Boris Banićević, njegov zet. Prethodno je izjavio da je u Palmi bio „sa jednim prijateljem, inače zastupnikom jedne ruske firme”.

To nas dovodi do Azimuta, Rusa i njihovih supruga, hotela i nekretnina. Prema podacima iz Uprave nekretnina i Centralnog registra Privrednog suda u Podgorici, Nadežda, supruga general-majora Andreja Horeva, još nema vlasništvo nad Azimutom, hotelom i istoimenom firmom. No, njeno ime nalazi se u Romanoffu, firmi za promet i usluge, registrovanoj 30. avgusta 2006, sa adresom Šumet bb, gdje se, neposredno uz Azimut, nalazi i istoimeni hotel Romanoff.

Osnivačica firme Romanoff je Aleksandara Romanov, a izvršna direktorka Daliborka Đurašević, koja se u javnosti predstavlja kao direktorka oba hotela, Romanoff i Azimut.

Firmi Romanoff je kao osnivačica 26. aprila 2010. pristupila Nadežda Horeva, sa vlasništvom od 50 odsto; dva mjeseca kasnije upisana je izmjena vlasništva, na način da je Romanovljeva vlasnica 56 a Horevljeva 44 odsto Romanoffa.

General Andrej Horev je u međuvremenu dao izjavu Upravi istražnog komiteta Centralnog federalnog okruga Rusije. Kazao je da kupoprodajni ugovor od 20. decembra 2009. koji je potpisala njegova supruga i partnerka joj Aleksandra Romanov za Azimut još nije stupio na snagu, jer rok plaćanja traje do 2014. godine.

„Hotel će”, izjavio je Horev, „bivšem vlasniku ostati još dvije godine”.

Horev i FSB

Prema ruskim izvorima, posredni partner Ivana Delića imao je ili još ima snažne veze u vrhu Federalne službe bezbjednosti (FSB), nasljednice notornog KGB-a.

Identifikovane konekcije Andreja Horeva su specijalno jake sa 9. upravom FSB-a, odnosno Upravom za ličnu bezbjednost (USB) kojom šefuje general Oleg Feoktistov, zvani Boljšoj Oleg.

„Sa pojavom Putina u Kremlju, osim za čišćenje svojih redova, na funkcije USB-a dodaju se operativne podrške krivičnim djelima prevara u bankarskim aferama, pranje novca, ilegalno unovčavanje, krijumčarenje i otmica istaknutih privrednika”, piše novinar Sergej Kanev u listu Novaja gazeta od 26. septembra 2011. I dodaje: „USB FSB-a je sada najmoćnija struktura u sistemu specijalnih službi, koja ima svoje posebne snage, brojnu agenturu i ogromnu arhivu kompromitovanja zvaničnika, ‘silovika’ i biznismena”.

Kanev citira raporte koje je, kako se vjeruje, sastavio neko od pripadnika FSB-a. Prema jednom od njih, zajednički interesi su 2008. privukli i povezali generale Horeva iz DEB-a i Feoktistova iz USB FSB-a.

„Horev je imao ogroman protok dolaznog korupcionaškog novca. Njemu i njegovim ljudima su plaćali svi bankari, carinici i šverceri, kriminalci… i očajnički mu je bio potreban pouzdan krov.

Olegu Feoktisovu nije bilo lako da se brine o Andreju Horevu u zamjenu za mjesečnu pretplatu za sebe i svoje pouzdane ljudi… Nekoliko izvora je potvrdilo sa sigurnošću da je Andrej Horev mjesečno Feoktistovu donosio 500.000 dolara da plati za tekuće usluge 9. uprave”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo